PROFESIONALNI RAZVOJ ODGAJATELJA Agencija za odgoj i obrazovanje

PROFESIONALNI RAZVOJ ODGAJATELJA Agencija za odgoj i obrazovanje mr. sc. Andreja Silić

Profesionalni razvoj odgojitelja i stručnih suradnika

Kako unapređivati odgojno-obrazovnu praksu? • uvažavajući promjene u suvremenom društvu koje zahtijevaju promjene i u funkcioniranju predškolskih ustanova;

Kako unapređivati odgojno-obrazovnu praksu? • • • većina suvremenih istraživača Elmore (2004), Fullan (1999, 2005, 2006), Hargreaves (2005), Hill (2006), Slunjski (2006) i drugi upozoravaju na potrebu unapređivanja odgojno-obrazovne prakse iznutra prema van; zajedničko stvaranje poticajnog okruženja prema potrebama određene djece važnost razvijanja poticajnog okruženja za suradničko učenje u mješovitim skupinama razvoj i učenje u zajednici

Kako unapređivati odgojno-obrazovnu praksu? • • za uspješno ostvarivanje kvalitetnih promjena i unapređivanje odgojno -obrazovne prakse potrebno je stvarati uvjete za njihovo odvijanje na razini svake ustanove; jačati svaku ustanovu iznutra te poticati sve sudionike odgojnoobrazovnog procesa na kontinuirani rad i sustavno istraživanje odgojno-obrazovne prakse, njezino promišljanje i mijenjanje.

Četiri usustavljene skupine sposobnosti za uspješnost ljudi u postmodernom svijetu: • sposobnosti apstrakcije (otkrivanje obrazaca – modela i značenja); • sposobnosti sustavnog razmišljanja (posebice uočavanja odnosa među pojavama); • sposobnosti eksperimentacije (pronalaženja vlastitih načina trajnog, cjeloživotnog učenja); • društvene sposobnosti koje omogućuju suradnju s drugima. (Reich, 1999. , u knjizi: Stoll, L. , i Fink, D. , Mijenjajmo naše škole, 2000, str. 164).

Suvremeni trendovi profesionalnog razvoja odgojitelja i učitelja prvenstveno su usmjereni: • na razvoj njihovih istraživačkih i refleksivnih kompetencija, u njihovom autentičnom socijalnom kontekstu, vrtiću ili školi (Malaguzzi, 1998; Nimmo, 1998; Hopkins, 2002; Miljak, 2003; Slunjski, 2006, 2008); • na uviđanje važnosti rasprava i stvaranja zajedničkog razumijevanja (Bruner, 2000); • kvalitetni suradnički odraslih utječu na razvoj kvalitetnih suradničkih odnosa djece, što utječe na njihov razvoj, učenje, odgoj i obrazovanje;

Profesionalni razvoj odgojitelja i stručnih suradnika • • • važnosti uspostavlja kvalitetnih profesionalnih i međuljudskih odnosa; važnosti izgrađivanja kvalitetne kulture dijaloga; izgrađivanje prakse raspravljanja o različitim kutovima gledanja na odgojno-obrazovnu praksu (Filippini, 2002).

Istraživanje i promišljanje odgojno-obrazovne prakse Nužno je pozornost usmjeriti ka: • kontinuiranom stručnom usavršavanju i jačanju stručnih kompetencija odgajatelja i drugih sudionika odgojno-obrazovnog procesa u vrtiću; • mijenjanju okruženja/konteksta; • novim načinima promišljanja o i u praksi; • mijenjanju ponašanja i kulture u ustanovi (osjetljiv i neizvjestan proces, koji za sve sudionike znači mijenjanje od nečeg općeprihvaćenog i poznatog k novom, drugačijem i samim time neizvjesnim); • novim istraživanjima u praksi.

Promjene i unapređivanje prakse kao cilj, a ne razmjena mišljenja! • • • dijalozi, rasprave i suradnički odnosi: – na razini ustanove – na razini više ustanova; to podrazumijeva aktivnu ulogu i sudjelovanje svih u istinskom promišljanju i promjeni; Rinaldi (2006) posebnu pozornost posvećuje ulozi pedagoga kao onog koji potiče komunikaciju i usmjerava promjene.

Promjene i unapređivanje prakse kao cilj, a ne razmjena mišljenja; Stvaranje osnova za zajedničko učenje i razvoj “Stvaranje značenja podrazumijeva situacijske susrete sa svijetom u njihovim primjerenim kulturnim kontekstima kako bi se znalo 'o čemu je u njima riječ'. Premda su značenja 'u glavi', korijene i važnost vuku iz kulture koja ih stvara. Ova kulturna smještajnost značenja osigurava njihovu dogovornost i priopćivost. Nije važno postoje li 'privatna značenja'; važno je da značenja pružaju osnovu za kulturnu razmjenu. Prema ovom stajalištu, stjecanje znanja i komunikacija su po svojoj prirodi krajnje međuovisni, zapravo gotovo nerazdvojni. ” (Bruner, J. , Kultura obrazovanja, 2000. , str. 19)

Profesionalno izgrađivanje odgajatelja i drugih sudionika odgojno-obrazovnog procesa • sustavno učenje i razvoj u zajednici; • povezivanje teorije i prakse u neposrednom kontekstu vrtića/ škola; • stvaranje uvjeta za sagledavanje novih stvari na nov, a ne na stari način; • otvorenost za promjene; • suradnju i rasprave praktičara i teoretičara, u i izvan ustanove; jer kako se govor uči govoreći ples plešući, a svirati svirajući. . . praksa se mijenja i unapređuje prakticirajući! • osmišljavanje poticajnog konteksta u predškolskim ustanovama za življenje djece;

• . . . jer djeca predškolske dobi uče živeći!