Prof dr Vladimir Kaelan Docent dr Milijana Novovi

Prof. dr Vladimir Kašćelan Docent dr Milijana Novović Burić UPRAVLJANJE RIZICIMA NA TRŽIŠTU FINANSIJSKIH USLUGA U CRNOJ GORI Zlatibor, maj 2016.

Upravljanje rizikom n Upravljanjem rizikom preduzeća (ERM) teži se minimizaciji uticaja rizika na kapital i zaradu preduzeća, kao i efikasnoj alokaciji rizičnog kapitala. ERM se može definisati i kao integrisani proces identifikovanja, analiziranja i monitoringa potencijalnih rizika kroz formalnu organizacionu strukturu kompanije i kvantitativni prilaz koji omogućava realizaciju strateških ciljeva. ØBanke : kreditni rizik, kao primarni, a zatim tržišni rizik, devizini rizik, rizik kamatne stope, rizik likvidnosti, i operativni rizici ØDruštva za osiguranje: tehnički rizici ( rizici obaveza), investicioni rizici( rizici imovine) i ostali rizici ØSpecijalizovane finansijske institucije koje posluju sa HOV: tržišni rizik, kreditni rizik i operativni rizici

§Tehnike upravljanja rizikom za intermedijarne i specijalizovane institucije koje se bave HOV podrazumijevaju upotrebu kvantitativnih metoda za mjerenje rizika, utvrđivanje cijene proizvoda i usluga shodno rizicima, uspostavljanje limita za rizike, aktivno upravljanje rizicima putem tehnika diversifikacije i hedžinga, kao i obezbjeđenje adekvatnog nivoa rezervi i kapitala za apsorpciju potencijalih gubitaka. §Zajednički aspekt mjerenja rizika finansijskih instituija jeste analiza različitih scenarija, kako bi se definisao tačan profil osjetljivosti institucije na rizik. Nakon toga, neophodno je definisati politike i procedure sa ciljem njihovog limitiranja i kontrole.

• Banke i specijalizovane finansijske institucije umanjuju rizik najčešće putem kolaterala. Osiguravajuc a društva, npr. uključivanjem franšize u ugovor o osiguranju. • Finansijske institucije takodje prenose i dijele svoje rizike i to ugovorom o reosiguranju, sekjuritizacijom kredita, ali i hedžing trnsakcijama putem derivata. • Banke moraju održavati svoje rezerve za pokriće kreditnih gubitaka. • Tehničke rezerve su od posebnog značaja za osiguravače • Specijalizovane finansijske insititucije najčešće koriste mehanizam dnevnog prilagođavanja -“marking to market” • Sve kompanije moraju održavati svoj kapitala na adekvatnom nivou.

Kreditni rizik Postoje različite tehnike smanjena kreditnog rizika. Osnovno je procijenjivati kreditni rizik za svakog zajmotražioca korišćenjem rejting sistema i sistema kreditnog limita. Važno je da banka izvrši diverisfikaciju rizika na sve zajmotražioce, odobravajući kredite sa različitim rokom dospjeća zajmotražiocima različite ekonomske snage i boniteta. n Banke razvijaju sistematske interne modele za kvantifikaciju kreditnog rizika, sa ciljem mjerenja “default” vjerovatnoće, kao i izloženosti potencijalnim gubicima uslijed postojanja rizika neplaćanja. Na osnovu dobijene informacije, procjenjuje se iznos ekonomskog kapitala potrebnog za obavljanje svih aktivnosti koje uključuju kreditni rizik. n. Za umanjenje kreditnog rizika, pored kolaterala, banke koriste i kreditne derivate. n

q. Specijalizovane finansijske institucije imaju sličan pristup kreditnom riziku kao i banke (analizu klijenata u cilju definisanja izloženosti kreditnom riziku; izgradnja internih sistema za procjenu kreditne sposobnosti klijenta, odnosno za utvrđivanje kreditnog rejtinga). Ove kompanije umanjuju kreditni rizik i podešavanjem kolateralnih zahtjeva na dnevnoj bazi (za sigurne transakcije), dok kod nesigurnih poslova, rizik se najčešće umanjuje povećanjem kolateralnog zahtjeva. q. Kreditni rizik u osiguranju prisutan je kod imovinskog portfolija u kojem dominiraju obveznice, kao i kod ugovora o reosiguranju. • Investiciona politika osiguravajućih kompanija ograničena je posebnim pravilnicima koje donose institucije za nadzor osiguranja, čime se limitira njihova izloženost kreditnom riziku. • Osiguravajuće kompanije bi morale i da diversifikuju plasman viška rizika u reosiguranje. Diversifikacija se može realizovati zaključivanjem više ugovora sa različitim reosiguravačima, kao i obezbjeđenjem dodatne zaštite kod reosiguranja, kao što je npr. kolateral ili kreditno pismo.

Tržišni rizik likvidnosti • Finansijske institucije koriste razne statističke modele u cilju mjerenja uticaja različitih tržišnih faktora na cijenu i vrijednost njihove imovine. Najznačajniji model je Va. R (Value at Risk). • Za osiguravajuće kompanije primjenjivija mjera rizika je Tail. Va. R( tail value at risk), koja predstavlja očekivanu, tj. prosječnu vrijednost gubitka, ukoliko dođe do probijanja praga kapitala izračunatog mjerom Va. R • Uz Va. R modele, kompanije koriste i pomoćne instrumente kao što su stres testovi i scenario analize. • Primjenjujući najčešće koncept ALM-a banke, ali i osiguravajuće . kompanije omogućavaju uspostavljanje finansijske ravnoteze čime se ublažava efekat rizika likvidnosti

Rizik kamatne stope • Izloženost banke riziku kamatne stope naročito je prisutna usljed ofanzivne strategije poslovanja, kao i usljed neusaglašenosti roka dospjeća kredita sa promjenama u kamatnim stopama. -Rizik kamatne stope može se kontrolisati direktno i indirektno • Strategija imunizacije je jedna od tehnika ALM-a koju primjenjuju osiguravajuće kompanije koje se bave životnim osiguranjem. Tehnika imunizacije investicionog portfolija mjeri duraciju i konveksnost imovine i obaveza osiguravajućih kompanija. • Industrija osiguranja razvila je proizvode životnog osiguranja sa varijabilnim stopama prinosa ( proizvode sa profitom), kao i unitedlinked proizvode kod kojih se rizik kamatne stope, kao i očekivani prinosi, prenose na osiguranika. n. Kompanije neživotnog osiguranja razvile su specijalnu tehniku upravljnja (DFA), koja se implementira u cilju kontrolisanja šireg spektra rizika i svih poslova, odnosno svih linija poslovanja.

• Da bi se obuhvatila i ostala izloženost riziku, a ne samo izloženost riziku kamatne stope, finansijski menadžeri su kreirali i druge mjere osjetljivosti: - spread duracija- mjera koja se najčešće koristi za korporativne obveznice sa ciljem da se utvrdi osjetljivost cijene, usljed šireg opsega promjena. -duracija prilagođena opcijama ili efektivna duracija –kojom se ukazuje neophodnost eksplicitnog posmatranja novčanih tokova, generisanih pozicijama koje suštinski zavise od kretanja kamatnih stopa. - duracija ključne kamatne stope, ili parcijalna duracija - koncept koji se primjenjuje za HOV sa promjenjivom kamatnom stopom. Ovom mjerom rizika utvrđuje se osjetljivost HOV ili portfolija, pri promjeni prinosa za tačno određeno dospjeće, uz pretpostavku da su sve ostale kamatne stope (za ostala dospjeća) konstantne.

Ostali rizci nv Upravljanje operativnim rizicima je složen proces, koji polazi od standardnih faza identifikacije rizika (mapiranjem rizičnih događaja, formiranjem baze podataka o gubicima), mjerenja izloženosti rizicima, izvještavanjem, monitoringom i kontrolom. Za ocjenu izloženosti ovim rizicima, institucije mogu koristiti različite alate. Neki od njih su: interne i ekterne baze podataka (o rizicima i gubicima); tehnika samoprocjenjivanja; indikatori rizka i efekata kojima se mjere potencijalni gubici zbog operativnih događaja prije nego oni nastanu; scenario analize i druge metode.