Prof dr Suad Hamzabegovi V ass Haris Hasi

Prof. dr Suad Hamzabegović V. ass Haris Hasić, MA GRAĐANSKO VANPARNIČNO I IZVRŠNO PROCESNO PRAVO

VANPARNIČNI POSTUPAK

NAJVAŽNIJA OBILJEŽJA VANPARNIČNOG POSTUPKA SU: � � � a) U većini predmeta interesi učesnika su istovrsni, a ne međusobno suprotstavljeni; b) Procesna forma je izgubila na svojoj strogosti u odnosu na parnični postupak. Procesne norme samo okvirno uobličavaju postupak, a sudu ostavljaju da ga konkretizira u skladu sa zahtjevima konkretnih slučajeva. Elastičnost forme je u službi ostvarenja načela efikasnosti. c) Za najtipičnije vanparnične postupke može se reći da je u njima došlo do izražaja načelo oficijelnosti u pokretanju postupka, načelo inkvizitornosti u prikupljanju procesne građe i načelo efikasnosti u odvijanju postupka. d) Za odluke u vanparničnom postupku je karakteristično da se njima uređuju pravni odnosi. Time je odstupljeno od pravila parničnog postupka u kome se odlučuje po principu «ili- ili» . e) U vanparničnom postupku sve odluke nisu podobne za materijalnu pravosnažnost. To su konstitutivne odluke kojima se stvaraju nove pravne situacije i uređuju odnos i za budućnost.

Odnos vanparničnog i parničnog postupka Odnos vanparničnog i upravnog postupka MJESTO VANPARNIČNOG POSTUPKA U PRAVNOM SISTEMU

SUBJEKTI VANPARNIČNOG POSTUPKA

SUD Vanparničnu jurisdikciju vrše redovni sudovi. � Stvarnu nadležnost u svim vanparničnim stvarima vrše općinski sudovi preko sudije pojedinca, a samo izuzetno u vijeću. � Funkcionalnu nadležnost u drugom stepenu vrše kantonalni sudovi u vijeću. � Mjesna nadležnost se određuje prema prebivalištu, odnosno boravištu lica na koje se postupak odnos i, odnosno prema mjestu gdje se nalazi nekretnina. Mjesnu nadležnost učesnici ne mogu mijenjati svojim sporazumom, osim ako zakon izričito predviđa drugačije. �

UČESNICI � � Pod pojmom «učesnici» podrazumijevaju se subjekti vanparničnog postupka. U vanparničnom postupku se pojam učesnika određuje u procesnopravnom i u materijalnopravnom smislu. U materijalnopravnom smislu učesnici su sva ona lica na čija prava i interese može uticati donesena odluka. Prema ovom kriteriju, pojam učesnika se određuje posebno u vanparničnim postupcima koji se pokreću po službenoj dužnosti (npr. ostavinski postupak). U procesnopravnom smislu učesnik je lice koje se nalazi u ulozi predlagača (tj. pokreće postupak) i onoga prema kome je prijedlog upravljen, odnosno povodom koga je postupak pokrenut.

SPOSOBNOST BITI SUBJEKT VANPARNIČNOG POSTUPKA Imaju fizička i pravna lica, te određeni oblici udruživanja koji nemaju svojstvo pravnih lica, a pod istim uslovima pod kojima im se svojstvo stranke priznaje u parničnom postupku. � Zakonsko zastupanje je kao i u parničnom postupku. � Osim toga, u nizu vanparničnih stvari daje se mogućnost i poslovno nesposobnim licima da preduzimaju procesne radnje. � Npr, lice kome je oduzeta poslovna sposobnost može podnijeti prijedlog da mu se sposobnost vrati. �

NAČELA VANPARNIČNOG POSTUPKA

NAČELO DISPOZITIVNOSTI I OFICIJELNOSTI � � � U vanparničnom postupku načelo dispozitivnosti je u svim fazama postupka potisnuto u korist načela oficijelnosti – od pokretanja, preko određivanja predmeta odlučivanja, pa do okončanja. U nizu vanparničnih predmeta postupak se pokreće po načelu oficijelnosti (npr. ostavinski postupak, oduzimanje poslovne sposobnosti itd). U takvim postupcima zahtjevi ili prijedlozi za pokretanje postupka, koji dolaze od strane zainteresiranih lica ili državnih organa, nemaju karakter procesne radnje. U predme tima u kojima se postupak pokreće po načelu dispozitivnosti (prijedlogom), pravo na podnošenje prijedloga je dato i određenom državnom organu (javnom tužiocu, organu starateljstva i dr). U ovim postupcima podnošenje prijedloga ima karakter procesne pretpostavke : sud će odbaciti prijedlog neovlaštenog učesnika. Prijedlog se može povući sve do okončanja prvostepenog pos tupka. Ako je odluka već donesena, prijedlogse može povući do njene pravosnažnosti, pod uslovom da se time ne vrijeđaju prava drugih učesnika, odnosno ako se sa povlačenjem prijedloga slažu svi učesnici na koje se odnosi dejstvo odluke.

ISTRAŽNO I RASPRAVNO NAČELO � U pogledu prikupljanja procesne građe, u vanparničnom postupku važi istražno (inkvizitorno) načelo. � Sud u cjelosti snosi odgovornost za potpunost i istinitost utvrđenog činjeničnog stanja. � U pravilu nije vezan ni priznatim činjenicama, tj. izjava o priznanju ne oslobađa potrebe da se i takva činjenica dokazuje. � Samo u spornim vanparničnim stvarima (npr. uređenje međa), nesporne činjenice nema potrebe dokazivati.

NAČELO KONTRADIKTORNOSTI � Načelo kontradiktornosti se kao ustavna vrijednost primjenjuje i u vanparničnom postupku. � Dakle, sud ne smije donijeti odluku prije davanja mogućnosti izjašnjavanja onima na koje se ta odluka odnosi.

USMENOST, NEPOSREDNOST I JAVNOST � Razlike u oblikovanju parničnog i vanparničnog postupka se najviše ispoljavaju u primjeni ovih načela. U vanparničnom postupku sud donosi odluku na osnovu rasprave samo izuzetno, ako je to izričito određeno zakonom i kad sam ocijeni da bi održavanje ročišta bilo svrsishodno radi razjašnjavanja ili utvrđivanja relevantnih činjenica. Međutim, i kad koristi formu usmene rasprave, činjenični osnov odluke koju sud donosi ne obrazuje samo procesna građa koja je bila predmet neposredne rasprave, već i ona koju je sud pribavio u pismenoj formi posrednim putem. Načelo javnosti primjenjuje se i u vanparničnom postupku. Javnost je isključena u postupku o kome se odlučuje o ličnim i porodičnim statusima učesnika, izuzev u postupku proglašenja nestale osobe umrlom.

NAČELO MATERIJALNE ISTINE � Saglasne izjave učesnika o određenim pravno relevantnim činjenicama ne oslobađaju sud od obaveze dokazivanja istinitosti tih činjenica. Sud može utvrđivati i činjenice koje učesnici nisu iznijeli, kao i nesporne činjenice.

NAČELO POSEBNOG STARANJA O NESPOSOBNIM LICIMA � U fokusu vanparničnog pravosuđa su ostavinski postupak i postupci čiji je predmet uređenje statusnih odnosa. Pravozaštitni cilj koji se postiže tim postupcima primarno je u postizanju pravnog osiguranja lica koja nisu u mogućnosti da se staraju o svojim pravima i interesima. Sud je ovlašten i dužan da u postupku preduzima potrebne mjere radi zaštite takvih lica.

RAZVOJ PRVOSTEPENOG POSTUPKA

RAZVOJ PRVOSTEPENOG POSTUPKA � � Tok prvostepenog postupka nije čvrsto određen strogim procesnim formama, već sud oblikuje postupak, krećući se u okviru zahtjeva koje postavljaju osnovna načela. Učesnicima je u načelu oduzeta mogućnost da na postupak utiču svojim dispozitivnim radnjama. Jedna od dispozitivnih radnji kojima učesnici mogu dovesti do okončanja postupka je povlačenje prijedloga, u onim slučajevima kada im je dozvoljen stepen dispozitivnosti. Postoji pretpostavka da je prijedlog povučen kad predlagač ne dođe na ročište, a uredno je pozvan i ne postoje općepoznate okolnosti koje su ga spriječile da dođe u sud, te svoje odsustvo ne opravda. Poravnanje može biti osnov okončanja postupka samo u nekim imovinskopravnim vanparničnim postupcima, kao što su podjela zajedničke stvari ili određivanje naknade za eksproprisano zemljište. Smrt učesnika vodi okončanju postupka u statusnim vanparničnim stvarima. U većini vanparničnih imovinskih postupaka smrt dovodi do prekida postupka (kao i u parničnom postupku).

SUDSKE ODLUKE

UOPĆE O SUDSKIM ODLUKAMA U VANPARNIČNIM POSTUPCIMA Sve odluke u vanparničnom postupku se donose u obliku rješenja. � Sadržaj rješenja zavisi od prirode predmeta odlučivanja i pravozaštitnog cilja koji se ostvaruje u postupku, a donose se u dvije forme: u obliku posebnog akta i u vidu zasvjedočavanja sadržaja u sudskom zapisniku. � U formi posebnog akta izrađuju se sva rješenja kojima se odlučuje o glavnoj stvari i rješenja protiv kojih je dopuštena posebna žalba. � Ona sadrže sve potrebne elemente: uvod, dispozitiv i obrazloženje �

POSTOJANJE I DEJSTVO ODLUKE � � Momenat donošenja i dejstva odluke se ne podudaraju, jer po pravilu dejstvo nastupa pravosnažnošću odluke. Međutim, zakon dozvoljava sudu da u vanparničnom postupku odluči da žalba ne odlaže izvršenje rješenja i da pravne posljedice rješenja nastupaju prije pravosnažnosti, ako je to potrebno radi zaštite maloljetnika ili drugih lica pod posebnim društvenim staranjem. U ovakvim slučajevima dejstvo odluke nastupa u trenutku njenog saopštavanja (dostavljanja) učesnicima. Dejstvo odluke nastupa u trenutku njenog donošenja i u slučajevima u kojima odluka nije podobna za sticanje formalne pravosnažnosti. To su situacije u kojima žalba nema svojstvo prekluzivnog pravnog lijeka.

PRETHODNA PITANJA � Predstavlja pitanje da li postoji jedan pravni odnos koji nije predmet odlučivanja, a od njegovog postojanja zavisi odlučivanje o glavnom pitanju. � Sud može sam u vanparničnom postupku da rješi o tom pitanju, s tim što se dejstvo njegove odluke prostire u domenu vanparničnog postupa, u kome je o tom pitanju odlučeno.

UPUĆIVANJE STRANKE NA PARNICU � Ako se među strankama pojavi spor činjeničnog karaktera, sud upućuje stranke da pokrenu parnicu ili postupak pred nadležnim organom radi rješavanja tog spora. � Na pokretanje parnice upućuje se učesnik koji je slabiji u pravu. � S druge strane, sud će u vanparničnom postupku rješavati eventualni spor o pravnim pitanjima, po principu iura novit curia.

OBAVEZNO UPUĆIVANJE NA PARNICU � � � Od navedenog postoje izuzeci, u kojima će sud uputiti stranke na parnicu bez obzira da li je spor činjeničnog ili pravnog karaktera: 1. U ostavinskom postupku, sud će uputiti nasljednike na parnicu ako je među njima sporno da li neka imovina ulazi u zaostavštinu, tj. ako postoji spor povodom zahtjeva nasljednika koji su živjeli u istom domaćinstvu sa ostaviocem da se iz zaostavštine izdvoji dio koji odgovara vrijednosti njihovog doprinosa povećanju ostaviočeve imovine. 2. U postupku uređenja i korištenja zajedničke stvari, sud će uputiti stranke na parnicu kad je među zajedničarima sporno pravo na stvar koja je predmet postupka ili je sporan obim prava.

POSLJEDICE UPUĆIVANJA NA PARNICU Sud određuje rok u kome je upućeni učesnik dužan da pokrene parnicu ili postupak pred nadležnim organom. � Taj rok ne može biti duži od 30 dana. � Ako u datom roku učesnik pokrene postupak na koji je upućen, doći će do prekida vanparničnog postupka koji traje do okončanja postupka na koji je učesnik upućen. � U suprotnom će sud dovršiti postupak i donijeti odluku bez obzira na zahtjeve povodom kojih je učesnik upućen na parnicu, odnosno upravni postupak, odnosno odlučit će kao da nije postojalo činjeničnog spora. �

PRAVNI LIJEKOVI

PRAVNI LIJEKOVI - ŽALBA � � Redovni pravni lijek je žalba, a sistem vanrednih pravnih lijekova zavisi od vrste vanparničnih stvari, i nije uobličen. Žalba je načelno devolutivan, prekluzivan i suspenzivan pravni lijek, ali sa vrlo značajnim izuzecima. Žalba je nedevolutivan ili remonstrativan pravni lijek kad o njenoj osnovanosti odlučuje prvostepeni sud. U takvim slučajevima, prvobitno rješenje se može preinačiti ili ukinuti samo ako se time ne vrijeđaju prava drugih učesnika postupka koja se zasnivaju na istom rješenju. Pod istim uslovima žalba može biti i neprekluzivan pravni lijek. Naime, drugostepeni sud može iz važnih razloga odlučiti i o neblagovremenoj žalbi ako se time ne vrijeđaju prava ostalih učesnika postupka. Zbog toga prvostepeni sud mora proslijediti žalbu drugostepenom sudu bez obzira da li je žalba podnesena u zakonskom roku od 15 dana ili ne. Od vanparničnog suda zavisi da li će žalba u konkretnom slučaju imati suspenzivno dejstvo ili ne, jer sud može da u svakom konkretnom predmetu odluči (kad postoje važni razlozi) da žalba ne odlaže izvršenje. Ovakva ovlaštenja sudu su naročito data kad se radi o zaštiti prava maloljetnika ili drugih osoba pod posebnom društvenom zaštitom.

PRINCIP PRIDRUŽENE ŽALBE � Žalbu može uložiti svaki učesnik, sve dok teče rok za bilo kog učesnika. � Dakle, može se koristiti rokom onog učesnika prema kome rok najkasnije ističe i to bez obzira da li je taj učesnik u svoje ime već iskoristio pravo na žalbu ili ne. � Pravo žalbe imaju i subjekti koji nisu učestvovali u prvostepenom postupku, ako pobijano rješenje zadire u njihova prava i interese.

VANREDNI PRAVNI LIJEKOVI � � Revizija je dopuštena protiv pravosnažnog drugostepenog rješenja u postupku u kome se odlučuje o stambenim stvarima i naknadi za eksproprisanu nekretninu. Ponavljanje postupka dozvoljeno je samo u situacijama kad se isti cilj nije mogao postići na drugi način. Zato se sudu nalaže da po prijedlogu za ponavljanje postupka prvo postupi kao po neblagovremeno uloženoj žalbi ako za to postoje uslovi, tj. ako se time ne vrijeđaju prava ostalih učesnika. Prijedlog za ponavljanje postupka ne može se podnijeti ako je učesniku zakonom priznato pravo da svoj zahtjev realizira u parnici ili postupku pred organom uprave.

PRAVOSNAŽNOST

FORMALNA PRAVOSNAŽNOSTI � � Formalna pravosnažnost nastupa u trenutku nakon kog se odluka ne može pobijati redovnim pravnim lijekom. U literaturi je sporno da li su za formalnu pravosnažnost podobne odluke protiv kojih se žalba može ulagati i po isteku roka. Međutim, bitno je imati na umu da u vanparničnom postupku pravosnažnost nema isti značaj kakav ima u parničnom postupku, jer se dejstva odluke ne vežu striktno za pravosnažnost. Irelevantan je momenat njenog nastupanja jer sud može u svako doba ukinuti ili preinačiti odluku, kao i što može odlučiti da se odluka primjenjuje i prije njene pravosnažnosti, ukoliko je tako Zakonom određeno.

MATERIJALNA PRAVOSNAŽNOST Materijalna pravosnažnost sastoji se u tome da se o istom predmetu o kome je odlučeno više ne može pokretati postupak niti donositi druga odluka, te da pravno pitanje o kome je pravosnažno presuđeno vezuje sud u drugom postupku. � Dejstvo materijalne pravosnažnosti vezano je za identičnost činjeničnog i pravnog osnova. � Odluka se zasniva na činjeničnom stanju koje postoji u vrijeme njenog donošenja. Zbog toga promjenjene okolnosti koje su nastupile nakon donošenja odluke nisu zahvaćene dejstvom materijalne pravosnažnosti i ne podliježu efektu res iudicata. �

POSEBNI VANPARNIČNI POSTUPCI

POSEBNI VANPARNIČNI POSTUPCI � Postoji veliki broj vanparničnih postupaka u kojima se primjena općih pravila proširuje ili modificira, a u zavisnosti od vrste vanparničnih predmeta. � Vanparnični postupci se mogu grupisati u: � statusne vanparnične postupke; � ostavinski postupak; � imovinske vanparnične postupke; � ostale vanparnične postupke.

STATUSNI VANPARNIČNI POSTUPCI � Statusni vanparnični postupci su: � lišavanje poslovne sposobnosti, � zadržavanje u ustanovama za duševne bolesti, � proglašenje nestalog lica umrlim i dokazivanje smrti, � produženje roditeljskog prava, � oduzimanje i vraćanje roditeljskog prava, te � davanje dozvole za stupanje u brak.

STATUSNI VANPARNIČNI POSTUPCI – NAST. � Statusni vanparnični postupci imaju nekoliko zajedničkih karakteristika: � predmet je uređivanje statusnih odnosa; � u pravilu su unilateralni (jednostranački), bez obzira na više učesnika, jer su interesi učesnika paralelni, a ne suprotstavljeni; � posebno značajno mjesto u ovim postupcima pripada organu starateljstva; � odluke u ovim postupcima u pravilu imaju konstitutivni karakter: njima se mijenja postojeća pravna situacija.

PRAVNI LIJEKOVI

PRAVNI LIJEKOVI - ŽALBA � � Redovni pravni lijek je žalba, a sistem vanrednih pravnih lijekova zavisi od vrste vanparničnih stvari, i nije uobličen. Žalba je načelno devolutivan, prekluzivan i suspenzivan pravni lijek, ali sa vrlo značajnim izuzecima. Žalba je nedevolutivan ili remonstrativan pravni lijek kad o njenoj osnovanosti odlučuje prvostepeni sud. U takvim slučajevima, prvobitno rješenje se može preinačiti ili ukinuti samo ako se time ne vrijeđaju prava drugih učesnika postupka koja se zasnivaju na istom rješenju. Pod istim uslovima žalba može biti i neprekluzivan pravni lijek. Naime, drugostepeni sud može iz važnih razloga odlučiti i o neblagovremenoj žalbi ako se time ne vrijeđaju prava ostalih učesnika postupka. Zbog toga prvostepeni sud mora proslijediti žalbu drugostepenom sudu bez obzira da li je žalba podnesena u zakonskom roku od 15 dana ili ne. Od vanparničnog suda zavisi da li će žalba u konkretnom slučaju imati suspenzivno dejstvo ili ne, jer sud može da u svakom konkretnom predmetu odluči (kad postoje važni razlozi) da žalba ne odlaže izvršenje. Ovakva ovlaštenja sudu su naročito data kad se radi o zaštiti prava maloljetnika ili drugih osoba pod posebnom društvenom zaštitom.

PRINCIP PRIDRUŽENE ŽALBE � Žalbu može uložiti svaki učesnik, sve dok teče rok za bilo kog učesnika. � Dakle, može se koristiti rokom onog učesnika prema kome rok najkasnije ističe i to bez obzira da li je taj učesnik u svoje ime već iskoristio pravo na žalbu ili ne. � Pravo žalbe imaju i subjekti koji nisu učestvovali u prvostepenom postupku, ako pobijano rješenje zadire u njihova prava i interese.

VANREDNI PRAVNI LIJEKOVI � � Revizija je dopuštena protiv pravosnažnog drugostepenog rješenja u postupku u kome se odlučuje o stambenim stvarima i naknadi za eksproprisanu nekretninu. Ponavljanje postupka dozvoljeno je samo u situacijama kad se isti cilj nije mogao postići na drugi način. Zato se sudu nalaže da po prijedlogu za ponavljanje postupka prvo postupi kao po neblagovremeno uloženoj žalbi ako za to postoje uslovi, tj. ako se time ne vrijeđaju prava ostalih učesnika. Prijedlog za ponavljanje postupka ne može se podnijeti ako je učesniku zakonom priznato pravo da svoj zahtjev realizira u parnici ili postupku pred organom uprave.

PRAVOSNAŽNOST

FORMALNA PRAVOSNAŽNOSTI � � Formalna pravosnažnost nastupa u trenutku nakon kog se odluka ne može pobijati redovnim pravnim lijekom. U literaturi je sporno da li su za formalnu pravosnažnost podobne odluke protiv kojih se žalba može ulagati i po isteku roka. Međutim, bitno je imati na umu da u vanparničnom postupku pravosnažnost nema isti značaj kakav ima u parničnom postupku, jer se dejstva odluke ne vežu striktno za pravosnažnost. Irelevantan je momenat njenog nastupanja jer sud može u svako doba ukinuti ili preinačiti odluku, kao i što može odlučiti da se odluka primjenjuje i prije njene pravosnažnosti, ukoliko je tako Zakonom određeno.

MATERIJALNA PRAVOSNAŽNOST Materijalna pravosnažnost sastoji se u tome da se o istom predmetu o kome je odlučeno više ne može pokretati postupak niti donositi druga odluka, te da pravno pitanje o kome je pravosnažno presuđeno vezuje sud u drugom postupku. � Dejstvo materijalne pravosnažnosti vezano je za identičnost činjeničnog i pravnog osnova. � Odluka se zasniva na činjeničnom stanju koje postoji u vrijeme njenog donošenja. Zbog toga promjenjene okolnosti koje su nastupile nakon donošenja odluke nisu zahvaćene dejstvom materijalne pravosnažnosti i ne podliježu efektu res iudicata. �

POSEBNI VANPARNIČNI POSTUPCI

POSEBNI VANPARNIČNI POSTUPCI � Postoji veliki broj vanparničnih postupaka u kojima se primjena općih pravila proširuje ili modificira, a u zavisnosti od vrste vanparničnih predmeta. � Vanparnični postupci se mogu grupisati u: � statusne vanparnične postupke; � ostavinski postupak; � imovinske vanparnične postupke; � ostale vanparnične postupke.

STATUSNI VANPARNIČNI POSTUPCI � Statusni vanparnični postupci su: � lišavanje poslovne sposobnosti, � zadržavanje u ustanovama za duševne bolesti, � proglašenje nestalog lica umrlim i dokazivanje smrti, � produženje roditeljskog prava, � oduzimanje i vraćanje roditeljskog prava, te � davanje dozvole za stupanje u brak.

STATUSNI VANPARNIČNI POSTUPCI – NAST. � Statusni vanparnični postupci imaju nekoliko zajedničkih karakteristika: � predmet je uređivanje statusnih odnosa; � u pravilu su unilateralni (jednostranački), bez obzira na više učesnika, jer su interesi učesnika paralelni, a ne suprotstavljeni; � posebno značajno mjesto u ovim postupcima pripada organu starateljstva; � odluke u ovim postupcima u pravilu imaju konstitutivni karakter: njima se mijenja postojeća pravna situacija.

ODUZIMANJE I VRAĆANJE POSLOVNE SPOSOBNOSTI

ODUZIMANJE I VRAĆANJE POSLOVNE SPOSOBNOSTI Poslovna sposobnost se oduzima ili ograničava punoljetnom licu koje je nesposobno da se samo brine o svojim pravima i interesima zbog duševne bolesti, duševne zaostalosti, rasipništva ili nekog drugog uzroka. � Postupak mogu pokrenuti: sud po službenoj dužnosti, a prijedlogom: � organ starateljstva, � Srodnici lica kome se oduzima poslovna sposobnost, � kao i samo lice kome treba oduzeti poslovnu sposobnost ako je u stanju da shvati značenje i pravne posljedice svog prijedloga. �

ODUZIMANJE I VRAĆANJE POSLOVNE SPOSOBNOSTI � � Postupak oblikuje sud po načelu sudskog upravljanja postupkom, a procesnu građu prikuplja po načelu inkvizitornosti. Odluka se donos i na osnovu rasprave na koju se pozivaju: � � organ starateljstva, lice kome se oduzima poslovna sposobnost, njegov staralac odnosno privremeni zastupnik, i predlagač. Radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja , pored uzimanja iskaza od navedenih lica, potrebno je da najmanje dva ljekara odgovarajuće specijalnosti daju svoj nalaz i stručno mišljenje o sposobnosti za rasuđivanje lica prema kome se postupak vodi.

Kad je potrebno da se u svrhu davanja nalaza i stručnog mišljenja ljekara lice smjesti u zdravstvenu ustanovu, sud može rješenjem odrediti takav smještaj, a li najduže 3 mjeseca. � Protiv ovakvog rješenja dozvoljena je posebna žalba, koju mogu podnijeti lice prema kome se vodi postupak, njegov staratelj ili privremeni zastupnik. � Rok za žalbu je 3 dana. Žalba ne odlaže izvršenje, a li je sud dužan da žalbu odmah dostavi drugostepenom organu koji je obavezan da donese odluku u rok od 3 dana od dana prijema žalbe. �

U zavisnosti od utvrđenog činjeničnog stanja, sud može osobu u potpunosti ili djelimično lišiti poslovne sposobnosti. � U rješenju kojim se osoba djelimično lišava poslovne sposobnosti, sud će navesti vrstu poslova koju ta osoba može obavljati samostalno. � Sud može odgoditi donošenje rješenja ako se osnovano može očekivati da će se osoba prema kojoj se vodi postupak uzdržati od upotrebe alkohola ili opojnih sredstava ili ako se osoba podvrgne liječenju u određenoj zdravstvenoj ustanovi. � Odlaganje može trajati od 6 do 12 mjeseci, a rješenje o odlaganju rješenja sud može i opozvati. �

� Kad prestanu razlozi zbog kojih je poslovna sposobnost oduzeta, sud će po službenoj dužnosti ili na prijedlog ovlaštenih lica provesti postupak i zavisno od rezultata donijeti novo rješenje. � Pravosnažno rješenje o oduzimanju, odnosno vraćanju poslovne sposobnosti dostavlja se matičaru i organu koji vodi zemljišne ili druge javne knjige radi upisa, kao i organu starateljstva. � Troškove postupka snosi predlagač.

ZADRŽAVANJE DUŠEVNO BOLESNIH OSOBA U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI

ZADRŽAVANJE DUŠEVNO BOLESNIH OSOBA U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI � � � Postupak pokreće sud po službenoj dužnosti, uvijek kad na bilo koji način sazna da postoje okolnosti usljed kojih se određena osoba treba smjestiti i zadržati u psihijatrijskoj zdravstvenoj ustanovi. Ovaj postupak sud obično pokreće na osnovu obavještenja od strane zdravstvene ustanove. Kad ustanova primi na liječenje neko lice bez njegove saglasnosti ili bez odluke suda, dužna je da to u roku od 24 sata prijavi sudu na čijem području se nalazi. Postupak je hitan i mora se okončati u roku od 7 dana. O duševnom stanju lica nalaz daju najmanje dva vještaka, a sud u postupku utvrđuje i druge okolnosti relevantne za odlučivanje.

� � � Sud je dužan da najkasnije u roku od tri dana od prijema prijave donese odluku o zadržavanju ili otpuštanju lica. Međutim, sud je ovlašten i da naknadno izmijeni odluku u zavisnosti od promjene okolnost i pod kojima je odluka donesena. Protiv rješenja o zadržavanju odnosno puštanju iz zdravstvene ustanove žalbu mogu izjaviti: � � � zdravstvena ustanova, zadržana osoba, njen staratelj odnosno privremeni zastupnik, te organ starateljstva. Rok je 8 dana od prijema rješenja. Žalba u načelu nema suspenzivno dejstvo, osim ako sud iz opravdanih razloga ne odluči drugačije. Drugostepeni sud po žalbi rješava u roku od 3 dana. Zdravstvena organizacija sudu povremeno dostavlja izvještaj o zdravstvenom stanju zadržanog lica. Ako se ni po isteku 1 godine ne izmijene okolnosti, ili se zdravstveno stanje zadržanog ne poboljša u potrebnoj mjeri, sud će odlukom produžiti zadržavanje. Ovakvu odluku sud donos i na prijedlog zdravstvene organizacije.

PROGLAŠAVANJE NESTALIH LICA UMRLIM I DOKAZIVANJE SMRTI

PROGLAŠAVANJE NESTALIH LICA UMRLIM I DOKAZIVANJE SMRTI � Za proglašenje nestale osobe umrlom i za dokazivanje smrti nadležan je sud na čijem području je ta osoba imala zadnje prebivalište odnosno boravište. Za umrlo može biti proglašeno lice: � � � a) O čijem životu za zadnjih 5 godina nema nikakvih vijesti, a starije je od 60 godina, ili okolnosti pod kojima je nestalo čine vjerovatnim da više nije u životu; b) Koje je nestalo u brodolomu, saobraćajnom udesu, požaru, zemljotresu ili nekoj drugoj neposrednoj smrtnoj opasnosti, a 6 mjeseci od dana prestanka opasnosti o njemu nema vijesti; c) Koje je nestalo u toku rata, u vezi sa ratnim događanjima, a o čijem životu nije bilo nikakvih vijesti godinu dana od dana prestanka neprijateljstava.

� � Postupak se pokreće po prijedlogu koji mogu podnijeti javni tužilac i lice koje za to ima neposredni pravni interes. Sud po prijedlogu postupa na slijedeći način: � � 1. Ako utvrdi da su ispunjene osnovne pretpostavke, nestalom određuje staraoca ili poziva organ starateljstva da to učini; 2. Izdaje oglas sa javnim pozivom na ustupanje informacija o nestaloj osobi, uz upozorenje da će u roku od 3 mjeseca od objavljivanja u službenim novinama odlučiti o prijedlogu; 3. Ako ne dođe do relevantnih informacija na ova j način, po isteku 3 mjeseca od objavljivanja oglasa sud zakazuje raspravu na koju poziva predlagača, staraoca nestalog i izvodi dokaze radi utvrđivanja relevantnih činjenica na osnovu kojih će donijeti odgovarajuće rješenje (odbiti ili prihvatiti prijedlog za proglašavanje nestale osobe umrlom) 4. U rješenju o proglašenju nestale osobe umrlom navodi se dan, po mogućnosti i sat koji se smatra kao vrijeme smrti nestalog. Ako se taj dan ne može pouzdano utvrditi, smatra se da je smrt nastupila prvog dana nakon isteka propisanih rokova.

Pomenuto rješenje sud može ukinuti ili preinačiti, po službenoj dužnosti ili na prijedlog. � Rješenje će se ukinuti ako sud na bilo koji način sazna da je nestala osoba živa, � A preinačit će se ako se sazna da je nestalo lice umrlo u vrijeme različito od onoga navedenog u rješenju. � Ukidanje rješenja za posljedicu ima vraćanje svih statusnih prava licu koje je bilo proglašeno umrlim, sa jednim izuzetkom: neće uticati na novi brak koji je zaključio bračni drug nestalog po pravosnažnosti rješenja o proglašenju nestalog lica umrlim. �

PRODUŽENJE I PRESTANAK RODITELJSKOG PRAVA

PRODUŽENJE I PRESTANAK RODITELJSKOG PRAVA � � � � Cilj produženja roditeljskog prava je zaštita djeteta koje zbog tjelesnih ili duševnih mana nije u stanju da se samo stara o sebi. Postupak se pokreće na prijedlog roditelja, usvojitelja ili organa starateljstva. Radi se o hitnom postupku koji mora biti okončan najkasnije u roku od 15 dana od dana podnošenja prijedloga. Lice nad kojim se produžava roditeljsko pravo zastupa poseban staralac, kojeg određuje sud ili organ starateljstva. Relevantne činjenice sud utvrđuje na raspravi, a svu procesnu građu prikuplja po službenoj dužnosti. Na ročište se obavezno pozivaju dijete, roditelji i organ starateljstva. Do prestanka produženog roditeljskog prava dolazi na prijedlog učesnika, kad prestanu razlozi zbog kojih je roditeljsko pravo produženo.

ODUZIMANJE I VRAĆANJE RODITELJSKOG PRAVA

ODUZIMANJE I VRAĆANJE RODITELJSKOG PRAVA � � Roditeljsko pravo se oduzima kad ga roditelji zloupotrijebe ili grubo zanemare vršenje svojih dužnosti. Postupak se pokreće na prijedlog ovlaštenih učesnika: � � roditelja odnosno usvojitelja, i organa starateljstva. Organ starateljstva obavezno učestvuje u postupku. U postupku se shodno primjenjuju propis i o oduzimanju i vraćanju poslovne sposobnosti. Postupak je hitan, okončava se u roku od 15 dana. Sud donosi odluku na osnovu rasprave. Pri donošenju rješenja o od uzimanju i vraćanju roditeljskog prava sud uzima u obzir i želje maloljetnika koji je sposoban da ih izrazi.

DOZVOLA ZA ZAKLJUČIVANJE BRAKA

DOZVOLA ZA ZAKLJUČIVANJE BRAKA � � Postupak se pokreće po prijedlogu osobe na čijoj strani postoji otklonjiva bračna smetnja. Za davanje dozvole relevantne su dvije činjenice: � � � slobodna volja maloljetnika za zaključenje braka, i psihofizička zrelost za vršenje prava i dužnosti u braku. Prva činjenica utvrđuje se saslušanjem maloljetnika bez prisustva ostalih učesnika u postupku, A druga na osnovu mišljenja odgovarajuće zdravstvene organizacije. Rješenje kojim se dozvoljava zaključenje braka dostavlja se predlagaču, njegovom budućem bračnom drugu, roditeljima odnosno starateljima predlagača i nadležnom organu starateljstva. Rješenje kojim se prijedlog odbija dostavlja se samo predlagaču. Žalbu protiv rješenja mogu izjaviti sve osobe kojima je rješenje dostavljeno.

Raspravljanje zaostavštine OSTAVINSKI POSTUPAK

OSTAVINSKI POSTUPAK � � � U ovom postupku se utvrđuje ko su nasljednici umrlog, koja imovina čini njegovu zaostavštinu i koja prava iz zaostavštine pripadaju nasljednicima, legatarima i drugim licima. Postupak se pokreće po načelu oficijelnosti. Učesnici u postupku su nasljednici, legatari i druga lica koja ostvaruju neko pravo iz zaostavštine. Za raspravljanje je mjesno nadležan općinski sud na čijem području je ostavilac imao prebivalište odnosno boravište u vrijeme smrti. Ako on u vrijeme smrti nije imao prebivalište odnosno boravište u FBi. H, nadležan je ostavinski sud na čijem području se nalazi zaostavština ili njen pretežni dio. Postupak se odvija po načelu sudskog upravljanja postupkom, a u pogledu prikupljanja procesne građe važi načelo inkvizitornosti: sud nije vezan činjenicama i dokazima koje podnose učesnici.

Prethodne radnje, koje su u funkciji pripremanja ročišta za raspravu obuhvataju: � 1. Sastavljanje smrtovnice vrši matičar koji upisuje smrt u matičnu knjigu i smrtovnicu u roku od 15 dana po izvršenom upisu dostavlja ostavinskom sudu; � 2. Popis i procjenu imovine sud preduzima po vlastitoj odluci ili na prijedlog nasljednika. Po vlastitoj odluci suda popis i procjena se vrši kad se ne zna za nasljednike ili njihovo boravište, kad su nasljednic i lica pod posebnom zakonskom zaštitom i kad zaostavštinu treba predati DPZ ili njenim organima. � Popis i procjenu vrši nadležni općinski organ uprave. �

� � � 3. Mjere obezbjeđenja zaostavštine preduzimaju se: - kad ni jedan od pozvanih nasljednika nije sposoban da upravlja imovinom, a nema zakonskog zastupnika; - ako su nasljednici nepoznati ili odsutni; - ako neke druge okolnosti nalažu posebnu opreznost. U ovakvim slučajevima nadležni općinski organ uprave predaje cijelu imovinu ili njen dio pouzdanom licu na čuvanje. O tome se odmah obavještava ostavinski sud koji može preduzeto obezbjeđenje ukinuti ili izmijeniti. Gotovina, štedne knjižice i druge važne isprave se predaju na čuvanje sudu na čijem području se imovina nalazi. 4. Privremeni staratelj zaostavštine se postavlja od strane ostavinskog suda kad je to potrebno u cilju obezbjeđenja zaostavštine

POSTUPAK SA TESTAMENTOM

POSTUPAK SA TESTAMENTOM Testament umrlog se sudu dostavlja zajedno sa smrtovnicom. � Proglašenje testamenta, koje se sastoji od otvaranja, čitanja testamenta i sastavljanja zapisnika, vrši ostavinski sud ili sud kojeg se testament zatekne na čuvanju, a koji nakon proglašenja dostavlja zapisnik ostavinskom sudu. � Na proglašeni testament stavlja se potvrda o proglašenju. � Sud je dužan da proglasi svaki testament koji mu je dostavljen, bez obzira da li je pravno valjan ili ne i bez obzira da li je podnesen jedan ili više testamenata. �

KAD SE ZAOSTAVŠTINA NE RASPRAVLJA � Slučajevi u kojima se zaostavština ne raspravlja su: � (1) ako umrli nije ostavio imovinu i � ( 2) ako je ostavio samo pokretnu imovinu, a ni jedno od lica pozvanih na naslijeđe ne traži da se provede rasprava.

TOK POSTUPKA � � � Ostavinska rasprava se odvija na ročištu na koje sud poziva sva zainteresirana lica. Odluka se ne donosi samo na osnovu rasprave, već na osnovu cjelokupne procesne građe koju je sud prikupio. O pravima uredno pozvanih lica koja nisu došla na ročište sud će odlučiti prema podacima kojima raspolaže. Nasljednici daju izjavu kojom se prihvataju ili odriču nasljedstva. Ta izjava je neopoziva, a može se dati na raspravi, dostaviti ostavinskom sudu u vidu podneska, ili dati nekom drugom sudu na zapisnik, a koji će je proslijediti ostavinskom sudu. Ako se ne zna da li je umrli imao nasljednike, ako je boravište nasljednika nepoznato ili se nalaze u inostranstvu a nemaju punomoćnike, sud će oglasom u Službenim novinama FBi. H pozvati potencijalne nasljednike da se u roku od 1 godine jave sudu.

UPUĆIVANJE NA PARNICU � Sud prekida postupak i upućuje stranke na parnicu ako su sporne činjenice, a naročito: � � � a) Od kojih zavisi pravo na naslijeđe, posebno valjanost ili sadržaj testamenta ili odnos nasljednika i ostavioca na osnovu kojeg se nasljeđuje po zakonu; b) Od kojih zavisi osnovanost zahtjeva najbližih srodnika da se iz zaostavštine izdvoje predmeti domaćinstva koji služe za zadovoljenje svakodnevnih potreba; c) Od kojih zavisi veličina nasljednog dijela; d) Od kojih zavisi osnovanost isključenja nužnih nasljednika ili osnovanost razloga nedostojnosti za nasljeđivanje; e) Da li se neko lice odreklo na lijeđa Sud će uputiti na parnicu, a li neće prekidati ostavinsku raspravu ako među učesnicima postoji spor o pravu na legat ili drugom pravu iz zaostavštine.

� � � Sud će uputiti učesnike na parnicu bez obzira da li je spor činjeničnog ili pravnog karaktera ako postoji spor o tome da li neka imovina ulazi u zaostavštinu, ili ako postoji zahtjev potomaka ili usvojenika koji su živjeli sa ostaviocem da se iz zaostavštine izdvoji njihov doprinos povećanju imovine ostavioca. Na parnicu sud upućuje onog učesnika čije pravo smatra manje vjerovatnim. Rješenjem o prekidu postupka i upućivanju na parnicu određuje se i rok u kome učesnik treba pokrenuti parnicu, odnosno upravni postupak. Ako upućeni tako ne postupi, raspravljanje zaostavštine će se raspraviti i okončati bez obzira na zahtjeve zbog kojih je učesnik upućen na postupak. Međutim, pravosnažnost odluke ostavinskog suda ne sprečava da se povodom tog zahtjeva pokrene parnica.

Ostavinski postupak se okončava rješenjem o nasljeđivanju. � Njime se utvrđuje koja imovina čini zaostavštinu, ko su nasljednici i koja prava pripadaju pojedinim nasljednicima. � Sadržaj rješenja propisan je zakonom. � Rješenje je deklaratornog karaktera, a predstavlja samostalan pravni osnov za upis prava stečenim nasljeđivanjem u zemljišne knjige. � Zbog toga se (osim zainteresiranim licima – učesnicima u postupku) dostavlja i organima nadležnim za vođenje zemljišnih knjiga. �

� � Ako se nakon pravosnažnosti rješenja o nasljeđivanju pojave nove činjenice relevantne za raspravljanje zaostavštine, one ne mogu dovesti do ponovnog pokretanja ostavinskog postupka, već dovode do upućivanja na parnicu. Ovo se odnosi na: � � naknadno pronađenu imovinu, naknadno pronađeni testament, naknadne zahtjeve za ostvarivanje nasljednog prava od strane lica koja nisu učestvovala u ostavinskom postupku. Bitno je naglasiti i da razlozi koji u parničnom postupku dovode do ponavljanja postupka, u vanparničnom postupku neće imati taj učinak, već zainteresirano lice može samo pokrenuti parnicu.

� � Ako je za raspravljanje zaostavštine nadležan inostrani organ, sud na čijem području je ostavilac umro izdaje oglas kojim poziva sva lica u državi koja imaju zahtjeve prema zaostavštini kao nasljednici, legatari ili povjerioci da te zahtjeve istaknu, jer će se u suprotnom pokretna zaostavština predati inostranom organu. Rok za javljanje ne može biti kraći od 30 dana niti duži od 6 mjeseci, a oglas se objavljuje u Službenim novinama FBi. H i na oglasnoj ploči suda. Primjerak oglasa dostavlja se i diplomatskom ili konzularnom predstavništvu odnosne strane države u našoj zemlji. Ako se neko od pozvanih lica javi, sud će zadržati zaostavštinu ili njen dio potreban za pokriće istaknutog zahtjeva, sve dok organ vlasti inostrane države ne donese pravosnažnu odluku. Ta odluka će biti izvršena iz zadržane zaostavštine, a eventualni ostatak će se predati inostranom or ganu.

ODREĐIVANJE NAKNADE ZA EKSPROPRISANE NEKRETNINE KAO IMOVINSKI VANPARNIČNI POSTUPAK

� � � � Postupak se pokreće po službenoj dužnosti ili po prijedlogu učesnika. Po službenoj dužnosti sud pokreće postupak nakon što mu nadležni organ uprave dostavi predmet u kome se korisnik eksproprijacije i raniji vlasnik nisu mogli sporazumjeti o naknadi za eksproprisanu vrijednost. Ako nadležni organ uprave predmet ne dostavi sudu u roku od 2 mjeseca nakon nastupa pravosnažnosti rješenja o eksproprijaciji, postupak se može pokrenuti prijedlogom ovlaštenika naknade za eksproprisanu nekretninu. Postupak je hitan i mora se okončati u roku od 30 dana od dana pokretanja. O naknadi se odlučuje rješenjem suda nakon održanog ročišta. Sud može odluku zasnovati i na sporazumu korisnika eksproprijacije i ranijeg vlasnika postignutom tokom postupka. Troškove postupka snosi korisnik eksproprijacije, osim troškova koji su izazvani neopravdanim postupkom ranijeg vlasnika.

DRUGI IMOVINSKOPRAVNI VANPARNIČNI POSTUPCI

OPĆENITO O IMOVINSKOPRAVNIM VANPARNIČNIM POSTUPCIMA � � � Sadržaj pravozaštitne funkcije u ovim postupcima se po pravilu sastoji u ostvarenju određenog subjektivnog prava. Postupak se uvijek pokreće po prijedlogu kojim učesnik određuje i predmet odlučivanja. Povlačenjem predmeta dolazi do okončanja postupka, a učesnici se mogu i sporazumjeti povodom predmeta odlučivanja. Dakle, u ovim postupcima široko se primjenjuje načelo dispozitivnosti. U ove postupke spadaju: uređenje upravljanja i korištenja zajedničke stvari, podjela zajedničke stvari ili imovine i uređenje međa.

UPRAVLJANJE I KORIŠTENJE ZAJEDNIČKIM STVARIMA

UPRAVLJANJE I KORIŠTENJE ZAJEDNIČKIM STVARIMA � � Ovaj postupak se koristi za uređenje odnosa suvlasnika, sukorisnika i drugih suposjednika među kojima ne postoji suglasnost u pogledu načina upravljanja i korištenja zajedničkih stvari. Postupak se uvijek pokreće prijedlogom koji može podnijeti bilo koji od suposjednika. Prijedlog se podnosi sudu na čijem području se stvar nalazi, a ako se nalazi na područjima više sudova, prijedlog se može podnijeti svakom od njih. Najvažnija faza postupka je ročište, na kome sud nastoji izdejstvovati sporazum između zajedničara. Ako se takav sporazum postigne, on se unosi u zapisnik kao sudsko poravnanje. U suprotnom, sud će donijeti odluku kojom uređuje način upravljanja i korištenja zajedničke stvari. Pravosnažnost rješenja ne sprječava učesnike da u parnici ili drugom postupku ostvaruju svoja prava u odnosu na stvar o čijem je upravljanju i korištenju odlučeno. Ako se među učesnicima pojavi spor u pravu na stvar povodom koje se postupak vodi, ili je sporan obim prava, sud će uputit i predlagača da u roku od 15 dana pokrene parnicu ili postupak pred upravnim organom. Ako predlagač to ne učini, smatra se da je povukao prijedlog.

PODJELA STVARI I NEKRETNINA U SUVLASNIŠTVU

PODJELA STVARI I NEKRETNINA U SUVLASNIŠTVU � � Postupak se uvijek pokreće prijedlogom. Može ga podnijeti svaki od suvlasnika, ali prijedlogom moraju biti obuhvaćeni svi suvlasnici ( potpuna stvarna legitimacija). Podnosi se sudu na čijem području se stvar ili nekretnina nalaze. Ako se nalaze na području više sudova, nadležan je svaki od njih. U prijedlogu moraju biti sadržani podaci o predmetu podjele i udjelima svakog suvlasnika, kao i drugim licima koji na predmetu podjele imaju neko stvarno pravo. Za nekretnine se navode i ZK podaci, kao i drugi odgovarajući dokazi. O podjeli se odlučuje na ročištu. Postupak se može okončati poravnanjem ili sudskim rješenjem. Rješenje sadrži: predmet, uslove i način podjele, podatke o fizičkim dijelovima stvari i pravima koja su pripadala pojedinom suvlasniku, kao i prava i obaveze suvlasnika utvrđene podjelom. U slučaju da se tokom postupka pojavi spor između učesnika u pogledu prava na stvarima koja su predmet diobe sud će prekinuti postupak i uputiti predlagača da pokrene parnicu u roku od 15 dana. Ako to predlagač ne uradi, smatraće se da je prijedlog povučen.

UREĐENJE MEĐA

URUĐENJE MEĐA Pod uređenjem međa se podrazumijeva obnavljanje ili ispravljanje međa kada su međašnji znaci uništeni, oštećeni ili pomjereni. Postupak se pokreće prijedlogom koji može podnijeti svaki od vlasnika odnosno korisnika susjednih zemljišta. � U cilju sporazumnog rješenja, sud prvo zakazuje ročište u sudu na koje poziva sve učesnike. Ukoliko sporazumno uređenje međa ne uspije, sud zakazuje ročište na licu mjesta. Na njega poziva i vještaka geodetske struke a po potrebi i svjedoke. Nedolazak predlagača nije smetnja ako održavanje ročišta predloži bilo koji od učesnika. U suprotnom će se smatrati da je prijedlog povučen. �

NAČIN UREĐENJA MEĐA MOŽE BITI � � 1. Na osnovu jačeg prava, ako među učesnicima postoji spor čija vrijednost ne prelazi vrijednost spora male vrijednosti u parničnom postupku (ako prelazi, a stranke se ne slažu da se međa bez obzira na vrijednost spora uredi po jačem pravu, stranke se upućuju na parnicu). 2. Na osnovu posljednjeg mirnog posjeda, ako spor nije moguće riješiti na osnovu jačeg prava; 3. Ako spor nije moguće riješiti na osnovu posljednjeg mirnog posjeda, riješiće se po pravičnosti, tako što će se sporna međašnja površina podijeliti. U rješenju sud opisuje graničnu liniju između zemljišta, a sastavni dio rješenja je i skica.

OSTALI VANPARNIČNI POSTUPCI

SASTAVLJANJE ISPRAVA

Sud sastavlja ispravu u vanparničnom postupku u slučajevima kad je za nastanak ili punovažnost pravnog posla potrebno da on bude zaključen u formi javne isprave. � Sud prije sastavljanja isprave utvrđuje identitet učesnika, njihovu pravnu i poslovnu sposobnost, kao i postojanje slobodne volje za zaključenje pravnog posla. � O sastavljanju isprave sačinjava se zapisnik. � U našem pravu su rijetki primjeri da je za valjanost pravnog posla potrebno da on bude sačinjen u formi javne isprave. � Jedan od primjera je sudski testament. �

� � � Pri sastavljanju sudskog testamenta u ulozi svjedoka ne mogu biti potencijalni zakonski nasljednici zavještaoca. Izjavu zavještaoca sud unosi vjerno u zapisnik, po mogućnosti riječima samog zavještaoca, vodeći računa u svim okolnostima koje bi mogle uticati na valjanost testamenta. Nakon sastavljanja testamenta, zavještalac ga čita i daje izjavu da je njegova volja u svemu vjerno unesena, što sudija potvrđuje na testamentu. Zavještalac potpisuje testament ili na njega stavlja otisak kažiprsta u prisustvu svjedoka. Ako je testament sastavljen u sudu na čijem području zavještalac nema prebivalište, ova j sud je dužan da o tome odmah obavijesti sud na čijem području je prebivalište zavještaoca.

Ovjeravanje sadržaja isprave se po dejstvu izjednačava sa sastavljanjem isprave. � Sud ovjerava sadržaj isprave kad je to zakonom određeno. � Treba razlikovati ovakvo ovjeravanje sadržaja od ovjeravanja potpisa, rukopisa i prepisa. � Ovjeravanje potpisa ili rukopisa je potvrđivanje njegove autentičnosti, a ovjeravanje prepisa je potvrđivanje njegove istovjetnosti sa originalom. � Time se ne potvrđuje istinitost sadržaja isprave. � Ovakva isprava ima svojstvo vjerodostojne ali ne i javne isprave. �

ČUVANJE ISPRAVA � Sud je dužan da primi na čuvanje ispravu kad je to zakonom određeno ili kad je to potrebno radi obezbjeđenja određenih imovinskih ili drugih prava. � O prijemu isprave na čuvanje se sastavlja zapisnik u koji se unosi način utvrđivanja identiteta podnosioca isprave, vrsta i naziv primljene isprave. � Jedna od isprava za koju je zakonom određeno da se prima na čuvanje u sudu je testament.

POSTUPAK PONIŠTENJA ISPRAVA

PONIŠTENJE ISPRAVA � Poništenje isprava (amortizacija) se u vanparničnom postupku vrši ako se radi o konstitutivnoj ispravi koja je izgubljena, ukradena ili uništena odnosno nestala na bilo koji način. � Poništavati se mogu isprave na kojima se zasniva neko materijalno pravo, kao i nematerijalno pravo, ako ne postoje podaci na osnovu kojih nadležni organ može izdati duplikat te isprave.

� Ne mogu se poništavati isprave: � 1. Čije je sudsko poništavanje zabranjeno zakonom; � 2. Iz razloga javnog povjerenja – novčanice, srećke lutrije, taloni hartija od vrijednosti, taksene i poštanske marke, ulaznice, vozne karte itd; � 3. Isprave čija je funkcija čisto dokaznog karaktera. � Poništavati se mogu čekovi i mjenice za čiji poništaj važe posebni postupci.

� Postupak se pokreće na prijedlog ovlaštenika iz isprave ili lica koje ima neki drugi pravni interes da se isprava poništi. � Prijedlog se podnos i sudu na čijem području se nalazi mjesto ispunjenja obaveze. � O prijedlogu za poništaj isprave organa DPZ odlučuje sud na čijem području se nalazi sjedište izdavaoca.

TOK POSTUPKA � � � Nakon što utvrdi da su ispunjene pretpostavke za pokretanje postupka, sud nalaže izdavaocu i povjeriocu isprave da se u određenom roku izjasne da li je isprava čije se poništenje traži bila izdata i da li postoje smetnje za sprovođenje postupka. Nakon prijema izjašnjenja, sud oglasom objavljuje pokretanje postupka. Oglas između ostalog sadrži bitne podatke o ispravi, kao i upozorenje da će se isprava sudski poništiti ako se u oglasnom roku niko ne javi sudu sa ispravom niti stavi prigovor na njeno poništenje. Dužnik ne smije ispuniti obavezu iz isprave čije se poništenje traži, niti ispravu preinačiti, obnoviti ili prenijeti na drugo lice od momenta kad mu je dostavljen oglas ili kad je na bilo koji način saznao za pokretanje postupka radi poništaja isprave. Dužnik se može osloboditi obaveze samo ako iznos duga uplati na depozit suda. Ako mu isprava bude podnesena radi ispunjenja obaveze ili ako je do nje došao na drugi način, obavezan je da je zadrži i odmah preda sudu kod kojeg se postupak vodi sa naznakom lica koje mu je predalo ispravu.

� � � Sud će obustaviti postupak ako predlagač povuče prijedlog ili u određenom roku ne položi u sudski depozit potrebni novčani iznos za objavljivanje oglasa. Isto će uraditi i kad treće lice podnese sudu ispravu ili pred sudom dokaže postojanje isprave čije se poništenje traži. O poništavanju isprave sud odlučuje na ročištu. Rješenje o poništenju sadrži podatke o izdavaocu isprave i predlagaču, kao i bitne sastojke isprave sa naznakom iznosa obaveze ako ona glas i na novac. Rješenje se dostavlja svim za interesiranim licima. Protiv rješenja žalbu mogu uložiti izdavalac isprave, ovlaštenik i dužnik iz isprave. Pravosnažno rješenje kojim se isprava poništava zamjenjuje poništenu ispravu dok se ne izda nova.

SUDSKI DEPOZIT

� � � U sudski depozit mogu se predavati novac, hartije od vrijednosti i druge isprave koje se mogu unovčiti, plemeniti metali, dragocjenosti i drugi predmet izrađeni od plemenitog metala. Sud je dužan da u depozit primi i druge predmete, kad je zakonom određeno da dužnik može kod suda položiti stvar koju duguje. Postupak se pokreće prijedlogom u kome se navodi opis predmeta, razlog zbog kojeg se deponuje i lice u čiju kor istse deponuje. Predmet se predaje sudu u mjestu ispunjenja obaveze, a iz razloga ekonomičnosti može se predati i sudu u mjestu gdje se stvar nalazi. Ako je predmet depozita novac, sud je dužan da isti položi na poseban račun kod ovlaštene banke, u roku od 3 dana od dana prijema. Drugi predmeti koji se ne mogu čuvati u sudskom depozitu čuvaju se na javnom skladištu ili drugom privrednom društvu koje se bavi čuvanjem stvari.

� � � Ako se ne zna kome deponovani predmet treba predati ili ako se ne zna koji od više deponovanih predmeta treba predati kojem licu, sud zakazuje ročište i o tome odlučuje na ročištu. Ako pozvana lica ne postignu sporazum, sud će ih uputiti na parnicu. Ako parnica ne bude pokrenuta u ostavljenom roku, sud će pozvati deponenta da preuzme predmet. Ako deponent ili lice u čiju korist je predmet deponovan ne podignu taj predmet ni u roku od 3 godine od dana prijema sudskog poziva, sud će rješenjem utvrditi da je predmet postao državno vlasništvo i predaće ga općini na čijem području se nalazi sjedište suda.

IZVRŠNI POSTUPAK

SUBJEKTI IZVRŠNOG POSTUPKA

� Svi učesnici izvršnog postupka mogu se podijeliti na 2 grupe: � Subjekti izvršnog postupka - oni bez kojih se postupak ne može pokrenuti niti voditi. Ovdje spadaju sud i stranke; � Ostali učesnici – javni tužilac, određena treća lica i dr.

SUD I OSTALI ORGANI IZVRŠNOG POSTUPKA � � � U svim predmetima izvršenja stvarno su nadležni općinski sudovi. Pravilo je da se funkcija izvršenja povjerava onim sudovima koji su postupali u prvom stepenu. Izvršni postupak u prvom stepenu vodi sudija pojedinac, a u drugom stepenu vijeće od 3 sudija. Mjesna nadležnost prvenstveno zavisi od vrste potraživanja koje se ostvaruje izvršenjem. U ostvarivanju novčanih potraživanja mjesna nadležnost se određuje s obzirom na vrstu predmeta na kojima se provodi izvršenje. Ako je predmet izvršenja pokretna stvar, mjesno je nadležan sud na čijem području se stvar nalazi. Ako povjerilac u prijedlogu za izvršenje nije naznačio mjesto gdje se stvar nalazi, za donošenje rješenja o izvršenju mjesno je nadležan sud na čijem području se nalazi prebivalište (boravište) dužnika. Ovako doneseno rješenje povjerilac može radi provođenja izvršenja podnijeti svakom stvarno nadležnom sudu na čijem području se nalaze stvari dužnika. To je tzv. leteće izvršenje.

� � � Ako je predmet izvršenja novčano potraživanje dužnika, mjesno je nadležan sud na kome dužnik ima prebivalište odnosno boravište. Ako dužnik nema prebivalište niti boravište u FBi. H, mjesno je nadležan sud na kome prebivalište ima dužnikov dužnik. Za izvršenje na nekretninama mjesno je nadležan sud na čijem području se nekretnina nalazi. Za nenovčano potraživanje koje glasi na predaju stvari, mjesno je nadležan sud na čijem području se stvari nalaze. Ako je obaveza upravljena na određenu radnju, trpljenje ili nečinjenje, mjesno nadležan je sud na čijem području dužnik treba da ispuni svoju obavezu. Kod izvršenja radi zasnivanja, ukidanja, ograničenja ili prenosa prava na nekretnini upisom u zemljišnu knjigu, mjesno je nadležan sud koji vodi javnu knjigu u koju treba izvršiti upis. Pored sudije pojedinca, u postupku učestvuju i određena službena lica. To su tzv. sudski izvršioci, koji pod kontrolom i po uputstvu sudije preduzimaju pojedine radnje sprovođenja izvršenja.

STRANKE U IZVRŠNOM POSTUPKU � � Položaj stranaka u izvršnom postupku imaju lica koja u izvršnoj ispravi imaju položaj povjerioca i dužnika, bez obzira na porijeklo izvršne isprave. To su po pravilu lica koja položaj povjerioca i dužnika zauzimaju i u materijalno-pravnom odnosu povodom kojeg se traži izvršenje. Sva ostala lica koja pored stranaka učestvuju u izvršnom postupku nazivaju se učesnici. Prema zakonu, učesnik je svako lice koje u postupku izvršenja ili obezbjeđenja ostvaruje neko svoje pravo ili pravni interes, a nije stranka u postupku. Tu spadaju: � � založni povjerilac i nosioci drugih stvarnih prava na predmetu izvršenja; DPZ sa zahtjevom za namirenje potraživanja koja terete prodanu nekretninu; dužnikov dužnik, tj. treće lice prema kojem dužnik ima potraživanje; treće lice koje ustaje prigovorom da se određeni predmeti izuzmu od izvršenja.

PRETPOSTAVKE ZA IZVRŠENJE

� Procesne pretpostavke za izvršenje se dijele na opće i posebne. � Opće su: izvršne isprave i klauzule izvršnosti, � A posebne: prijedlog za izvršenje, legitimacija stranaka i dospjelost potraživanja.

OPĆE PROCESNE PRETPOSTAVKE � � � Izvršna isprava je pravni akt kojim se utvrđuje postojanje potraživanja. Svojstvo izvršne isprave imaju samo one isprave kojima je to svojstvo zakonom priznato, a samo ona potraživanja koja su utvrđena izvršnom ispravom mogu se ostvarivati prinudnim putem u izvršnom postupku. Kao titulus za izvršenje, izvršna isprava ima samostalnu procesno-pravnu egzistenciju u odnosu na materijalno-pravni zahtjev (potraživanje). To znači da se na osnovu izvršne isprave može ostvariti izvršenje i ako ne postoji potraživanje povodom kojeg je izvršenje pokrenuto. Sud će na osnovu izvršne isprave uvijek dozvoliti izvršenje ako je ona podobna za izvršenje i ako su ispunjene ostale pretpostavke, a neće se upuštati u ispitivanje osnovanosti potraživanja koje se prinudno ostvaruje. Ako je potraživanje neosnovano, dužnik ima na raspolaganju pravna sredstva kojima može spriječiti sprovođenje izvršenja, a ako je izvršenje već sprovedeno, može se prijedlogom zahtijevati protivizvršenje. Izvršna isprava je podobna za izvršenje ako su u njoj naznačeni povjerilac, dužnik, te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze. Vrste izvršnih isprava. Izvršne isprave se dijele na domaće i inostrane. Domaće se dijele na sudske, izvršne isprave drugih organa, te vjerodostojne isprave kao izvršne isprave. U sudske izvršne isprave spadaju kondemnatorne odluke iz parničnog i vanparničnog postupka, zatim odluke u krivičnom postupku koje se odnose na imovinsko-pravna potraživanja, novčane kazne i troškove postupka, kao i sudska poravnanja. Ovdje spadaju i odluke arbitraža, kao i poravnanja sklopljena pred arbitražama. Izvršne isprave drugih organa su: odluke u upravnom postupku ako glase na novčano potraživanje, zatim poravnanja iz upravnog postupka, te odluke donesene u prekršajnom postupku ako glase na ispunjenje novčane obaveze odnosno povrat stvari.

� � � � Vjerodostojne isprave su isprave koje uživaju određeni stepen povjerenja u pravnom prometu. Prema ZPP, svojstvo vjerodostojne isprave imaju: javne isprave i isprave koje po posebnim propisima imaju značaj javnih isprava; izvodi iz ovjerenih poslovnih knjiga, faktura; privatne isprave na kojima je potpis obveznika ovjeren od nadležnog organa; mjenica i ček itd. Na osnovu vjerodostojne isprave u parničnom postupku se može tražiti izdavanje platnog naloga, koji ima svojstvo izvršne isprave. Međutim, Zakon uz određene uslove daje i mogućnost da se izvršenje traži neposredno na osnovu vjerodostojne isprave. Međutim, u takvom slučaju je dovoljno da dužnik u izvršnom postupku samo podnese prigovor i sud će obustaviti izvršenje, ne upuštajući se u razmatranje osnovanosti tog prigovora. U tom slučaju povjerilac mora u redovnom postupku izdejstvovati izvršnu odluku, kako bi ostvario svoje potraživanje. Odluke stranog suda, da bi stekle svojstvo izvršne isprave, moraju prethodno biti priznate. U našem pravu je prihvaćen sistem ograničene kontrole stranih odluka čije se priznanje traži. Da bi bila priznata, odluka mora ispunjavati 4 uslova: (1) da se ne radi o predmetu u isključivoj nadležnosti domaćeg suda; (2) da je udovoljeno načelu kontradiktornosti; (3) da je odluka pravosnažna i izvršna u zemlji u kojoj je donesena; (4) reciprocitet. Priznate odluke stranog suda izvršavaju se na isti način kao i domaće odluke.

� � Podobnost izvršne isprave za izvršenje. Razlikuju se formalno-pravna i materijalno-pravna podobnost. Formalno-pravna podobnost postoji ako su u ispravi naznačeni: (1) povjerilac i dužnik, (2) predmet, vrsta i obim obaveze, te (3) vrijeme ispunjenja obaveze. Materijalno-pravna podobnost zavisi od vrste izvršne isprave, tj. da li je titulus za izvršenje odluka, poravnanje ili vjerodostojna isprava. Odluka je izvršna ako ispunjava 2 uslova: � � � da je pravosnažna – odluka postaje pravosnažna u trenutku nastupanja formalne pravosnažnosti, tj. kad se odluka više ne može pobijati redovnim pravnim lijekom; da je protekao rok za dobrovoljno izvršenje dužnikove obaveze (paricioni rok) – po pravilu paricioni rok iznosi 15 dana, a u čekovnim i mjeničnim predmetima 8. Ulaganjem pravnog lijeka paricioni rok se prekida. Poravnanje sklopljeno pred sudom ili upravnim organom ima svojstvo konačnosti, odnosno pravosnažnosti. Da bi poravnanje bilo i izvršno, drugi uslov je dospjelost potraživanja koje je njime utvrđeno. Dospjelost se dokazuje zapisnikom o poravnanju, ovjerenom ispravom ili pravosnažnom sudskom odlukom donesenom u parničnom postupku. Vjerodostojne isprave kojima se priznaje svojstvo izvršnog naslova su podobne za izvršenje kad je dospjelo potraživanje koje se dokazuje tom ispravom. Potvrda (klauzula) izvršnosti. Ovom klauzulom se zvanično potvrđuje da je izvršna isprava podobna za izvršenje. Potvrdu izvršnosti na izvršnu ispravu stavlja organ koji je o potraživanju odlučio u prvom stepenu. Ako se prijedlog za izvršenje podnosi sudu koji je donio prvostepenu odluku na osnovu koje se traži izvršenje, odluka ne mora imati klauzulu izvršnosti. Potvrdu izvršnosti na odluku povremene (ad hoc) arbitraže stavlja sud koji bi bio prvostepeno nadležan da nije bila ugovorena arbitraža.

POSEBNE PRETPOSTAVKE ZA IZVRŠENJE � � Prijedlog za izvršenje. Izvršni postupak se pokreće prijedlogom u kome moraju biti naznačeni: povjerilac i dužnik, izvršna ili vjerodostojna isprava kao titulus za izvršenje, obaveza dužnika, te sredstva i predmet izvršenja ako se radi o novčanim potraživanjima. Dospjelost potraživanja. Sud po službenoj dužnosti pazi da li je dospjelo potraživanje radi čijeg se ostvarenja pokreće izvršni postupak. Ako je izvršni naslov sudska presuda, dospjelost postoji u trenutku donošenja presude jer sud može presudom naložiti izvršenje obaveze samo ako je ona dospjela do okončanja glavne rasprave. Ako je titulus za izvršenje sudsko poravnanje ili vjerodostojna isprava, dospjelost potraživanja se mora posebno dokazati. Ako su izvršnom ispravom utvrđene uslovne ili uzajamne obaveze, povjerilac iz izvršne isprave je ovlašten da traži izvršenje tek ako je uslov ispunjen, odnosno ako je on izvršio svoju obavezu prema dužniku ili je spreman da je izvrši. Legitimacija stranaka. U ulozi povjerioca u izvršnom postupku može se pojaviti lice koje ima položaj ovlaštenika u izvršnoj ispravi, a u ulozi dužnika lice koje ima položaj obveznika u istoj ispravi.

ODLUKE U IZVRŠNOM POSTUPKU

ODLUKE U IZVRŠNOM POSTUPKU � U izvršnom postupku odluke se donose u formi rješenja i zaključka. � Rješenjem se odlučuje o pravima stranaka i drugih učesnika, � a zaključkom se rješavaju pitanja upravljanja postupkom.

RJEŠENJE O IZVRŠENJU � � � Rješenjem sud može prijedlog za izvršenje usvojiti odnosno odbiti u potpunosti ili djelomično. Ako se prijedlog za izvršenje odbija, rješenje mora biti obrazloženo. U rješenju o izvršenju moraju biti naznačeni povjerilac, dužnik, izvršna isprava, obaveze dužnika i sredstvo kao i predmet izvršenja. Rješenje o izvršenju dostavlja se povjeriocu i dužniku, a rješenje kojim se odbija prijedlog za izvršenje dostavlja se samo povjeriocu. Ako se rješenjem određuje izvršenje na pokretnim stvarima, ono se dužniku dostavlja prilikom preduzimanja prve izvršne radnje (popis stvari), kako bi se onemogućilo da dužnik osujeti izvršenje.

PRAVNI LIJEKOVI

� Redovni pravni lijekovi su prigovor i žalba

PRIGOVOR � � Prigovor je isključivi pravni lijek koji se ulaže protiv rješenja o izvršenju. Žalbom se pobija samo odluka o troškovima izvršenja. Bitna obilježja prigovora su remonstrativnost, nesuspenzivnost i prekluzivnost. Dakle, o prigovoru odlučuje prvostepeni sud, prigovor ne odlaže izvršenje, a rok za njegovo podnošenje je 8 dana. Postoje 2 osnovna oblika prigovora: prigovor dužnika i prigovor trećeg lica. Prigovor dužnika. Među razlozima za prigovor koji su primjerice navedeni u Zakonu, treba istaći: � � � � Nenadležnost suda koji je donio rješenje o izvršenju; Nedostaci u procesnim pretpostavkama za izvršenje (isprava nema svojstvo izvršne isprave, odluka u ispravi nije izvršna, istekao rok u kome se po zakonu može predložiti izvršenje); Nedostaci koji se tiču legitimacije stranaka; Nedostaci u pravnom aktu – ako je odluka na osnovu koje je doneseno rješenje o izvršenju ukinuta, poništena ili preinačena ili je poravnanje stavljeno van snage; Nedostaci koji se tiču potraživanja – ako se potraživanje ugasilo, nastupila zastarjelost ili je povjerilac odgodio ispunjenje za vrijeme koje još nije isteklo; Nedostaci koji se tiču predmeta i sredstava izvršenja (egzistencijalni minimum). Uloženi prigovor se dostavlja suprotnoj strani – povjeriocu, koji u istom roku (8 dana) može podnijeti prigovor na prigovor. O prigovoru sud odlučuje rješenjem, koje može sa ili bez zakazivanja ročišta. U slučaju spora o činjeničnim pitanjima, sud će rješenjem uputiti dužnika na parnicu ili neki drugi postupak. Protiv rješenja o upućivanju na parnicu žalba nije dopuštena.

� � � � Prigovor dužnika protiv rješenja o izvršenju na osnovu vjerodostojne isprave može se podnijeti u roku od 8 dana, a u mjeničnim i čekovnim stvarima u roku od 3 dana. Nakon isteka ovih rokova, prigovor se može podnijeti ako se zasniva na činjenici koja se odnosi na samo potraživanje, a ta činjenica je nastupila nakon rješenja o izvršenju. Uloženi prigovor sam po sebi (neovisno od njegove osnovanosti) za posljedicu ima poništaj rješenja o izvršenju i svih radnji koje su mu prethodile. Dakle, sud bez upuštanja u osnovanost prigovora stavlja doneseno rješenje van snage i ako je mjesno nadležan nastavlja postupak kao povodom prigovora protiv platnog naloga. Ako nije mjesno nadležan, predmet dostavlja nadležnom sudu. Opozicioni prigovor i tužba. Naprijed navedeni razlozi za prigovor dužnika nazivaju se opozicionim, jer se odnose na materijalnopravno potraživanje povjerioca protiv dužnika. Bitno je istaći da su opozicioni razlozi nastali nakon donošenja izvršnog naslova i to onda kad se izvršenik u prethodnom sudskom postupku više nije mogao na njih pozivati uslijed zabrane beneficium novorum. Prema tome, opozicioni prigovor će izvršenik uložiti protiv rješenja o izvršenju, a ako to učini bezuspješno, onda može ulaganjem tzv. opozicione tužbe pokrenuti samostalnu parnicu. Bitno je istaći neovisnost opozicionog prigovora od opozicione tužbe, koji se mogu preduzeti odvojeno. Opugnacioni prigovor i tužba. Opugnacioni razlozi za ulaganje prigovora su oni koji se odnose na dopustivost donošenja rješenja o izvršenju, bez obzira na postojanje izvršne isprave i postojanje potraživanja. Opugnacioni razlozi su npr: da nisu nastupile činjenice od kojih zavisi dospjelost ili izvršnog zahtjeva; da nije nastupila pravna sukcesija; da se tražilac sasvim odrekao prava na traženje izvršenja ili da nije isteklo vrijeme na koje se odrekao traženja. Vrijeme nastanka okolnosti koje ometaju izvršenje nije relevantno kod opugnacionih prigovora, pošto ovi razlozi po pravilu nastaju tek nakon postanka izvršne isprave, a tiču se njenih svojstava. Ako je izvršenik izgubio mogućnost da opugnacione razloge iznese u prigovoru, on ima mogućnost da ih istakne u tzv. opugnacionoj tužbi kojom pokreće samostalnu parnicu.

� � � Prigovor trećeg lica. Svako treće lice koje tvrdi da u pogledu predmeta izvršenja ima takvo pravo koje na tim predmetima sprečava izvršenje, može podnijeti prigovor i tražiti da se izvršenje na tim predmetima proglasi nedopuštenim. Prigovor se može podnijeti do okončanja izvršnog postupka. Treće lice ne može zahtijevati da se izvršenje proglasi nedopuštenim ako je on suvlasnik na pokretnoj stvari koja je predmet izvršenja, a njegov suvlasnički dio ne prelazi više od ½ vrijednosti stvari. Međutim, on ima pravo biti namiren iz iznose dobivenog prodajom prije vjerovnika i prije naknade troškova izvršnog postupka. Također može zahtijevati da mu se ustupi predmet izvršenja, s tim da položi iznos koji odgovara vrijednosti dužnikovog dijela u toj stvari. Postupak po prigovoru. Sud dostavlja prigovor povjeriocu sa pozivom da se o njemu izjasni u roku od 8 dana. Ako se povjerilac ne izjasni o prigovoru ili se usprotivi prigovoru, sud će podnosioca prigovora uputiti da u određenom roku pokrene parnicu protiv povjerioca radi proglašenja da je izvršenje na tom predmetu nedopušteno. Upućivanje trećeg lica na parnicu dovodi do podizanja tzv. izlučne tužbe, koja se ulaže protiv povjerioca u izvršnom postupku. Izlučnom tužbom može biti obuhvaćen i dužnik, ako osporava pravo trećem licu. U tom slučaju su povjerilac i dužnik suparničari na pasivnoj strani.

OBUSTAVA I ODLAGANJE IZVRŠENJA

OBUSTAVA IZVRŠENJA � � � Razlozi za obustavu su prvenstveno nedostaci koji se tiču procesnih pretpostavki. Sud će ukinuti rješenje i obustaviti postupak kad utvrdi: da je nenadležan; da je izvršna isprava pravosnažno ukinuta, poništena ili preinačena, ili je ukinuta potvrda izvršnosti; da ne postoji stvarna legitimacija stranaka; da je izvršenje predloženo na predmetima koji su izuzeti od izvršenja, ili je izvršenje na tim predmetima ograničeno; Sud će obustaviti izvršenje i zbog nedostataka koji se tiču izvršnog potraživanja, kad po prigovoru dužnika utvrdi da se to potraživanje ugasilo na osnovu određenih činjenica ili postoje drugi nedostaci koji sprečavaju ostvarenje potraživanja prinudnim putem.

� � � � Obustava kao posljedica dispozitivnih radnji povjerioca. Povjerilac može svojim aktivnim ili pasivnim držanjem izazvati obustavu izvršenja. Pod aktivnim držanjem ovdje se misli na povlačenje prijedloga za izvršenje, koje za direktnu posljedicu ima obustavu postupka. Povlačenje prijedloga nema štetnih posljedica za povjerioca, koji može podnijeti novi prijedlog za izvršenje. Kad je u pitanju pasivno držanje povjerioca, postoji više situacija u izvršnom postupku gdje se na osnovu pasivnog držanja povjerioca prezumira da on ne želi nastavak postupka i postupak se obustavlja. Npr: ako povjerilac ne predujmi troškove u roku koji mu se odredi; ako je povjerilac u prijedlogu za izvršenje tražio samo mjere obezbjeđenja kao što su popis i procjena pokretnih stvari, zabrana potraživanja i sl, a u roku od dalja 3 mjeseca ne zatraži izvršenje; ako pri popisu pokretnih stvari nisu pronađene stvari na kojima se može sprovesti izvršenje, sud će o tome obavijestiti povjerioca. Ako povjerilac ne predloži da se popis ponovo sprovede, sud će obustaviti izvršenje; ako povjerilac ne predloži održavanje drugog ročišta za prodaju pokretnih stvari, odnosno trećeg ročišta za prodaju nekretnina. Obustava kao posljedica izlučne tužbe trećeg lica. Izlučna tužba je tužba trećeg lica radi izlučenja od izvršnog postupka (tj. obustave izvršenja) na predmetima koji nisu vlasništvo izvršenika, a izvršenik ih drži sine causa.

ODLAGANJE IZVRŠENJA � � � Odlaganje izvršenja je vrsta zastoja u izvršnom postupku. Do odlaganja po pravilu dovode isti razlozi koji dovode do obustave postupka ako se njihovo postojanje utvrdi kao evidentno. Zbog toga je u slučaju vjerovatnoće postojanja takvih razloga, svrsishodno odložiti izvršenje dok se ne utvrdi da li takve okolnosti postoje ili ne: ako postoje, postupak će biti obustavljen, a ako ne nastavit će se sa sigurnijim izgledima za uspješno okončanje. Sud odlučuje o odlaganju na osnovu prijedloga učesnika u izvršnom postupku, tj. na prijedlog povjerioca, dužnika, trećeg lica ili javnog tužioca. Ako odlaganje predlaže povjerilac, a izvršenje još nije počelo, sud je dužan da odloži izvršenje. Ako je izvršenje već počelo, a dužnik se protivi odlaganju, prijedlog povjerioca će biti odbijen.

� Na prijedlog dužnika do odlaganja izvršenja može doći iz svih razloga iz kojih bi provođenje izvršenja bilo spriječeno ako dužnik upotrebom pravnih sredstava uspije dokazati njihovo postojanje. Razlozi za odlaganje izvršenja na prijedlog dužnika su primjerice navedeni u Zakonu. To su: � � � � � ako je dužnik protiv rješenja o izvršenju podnio prigovor ili tužbu; ako je protiv odluke na osnovu koje je određeno izvršenje izjavljen vanredni pravni lijek ili je podnesena tužba za poništaj arbitražne presude; ako je dužnik podnio prijedlog za ukidanje potvrde izvršnosti; ako se radi o uzajamnoj obavezi, a povjerilac svoju obavezu nije ispunio; ako dužnik zahtijeva da se otklone nepravilnosti učinjene pri provođenju izvršenja. Sud i u drugim slučajevima može odložiti izvršenje ako za to postoje opravdani razlozi. Na prijedlog trećeg lica sud će odgoditi izvršenje ako nađe da bi to lice pretrpilo znatniju štetu. Kao i kod odlaganja po prijedlogu dužnika, sud može odluku o odlaganju usloviti polaganjem jemstva. Javni tužilac je ovlašten zahtijevati odlaganje izvršenja odluke ako utvrdi da postoji osnov za ulaganje ZZZ protiv te odluke, a njenim izvršenjem bi mogle nastupiti neotklonjive posljedice. Posljedice odlaganja. Odlaganje ima posljedice prekida u parničnom postupku. Sud po okolnostima slučaja određuje vrijeme na koje se odlaže izvršenje. Po isteku tog vremena postupak se nastavlja po službenoj dužnosti.

PROTUIZVRŠENJE

PROTUIZVRŠENJE � � Protivizvršenje je ustanova kojom se otklanjaju posljedice izvršenja na osnovu izvršne isprave, a potraživanje koje ta isprava sadrži se već ugasilo ili je odluka iz te isprave pravosnažno ukinuta ili preinačena. Dakle, ono što je povjerilac stekao na osnovu takvog izvršenja stečeno je bez osnova. Prijedlogom za protivizvršenje dužnik zahtijeva da mu povjerilac vrati ono što je dobio izvršenjem. Taj prijedlog se može podnijeti u 4 slučaja: � � ako je dužnik u toku izvršenja izmirio svoju obavezu – tada je povjerilac 2 puta naplatio isto potraživanje; ako je izvršna isprava pravosnažno ukinuta, preinačena, poništena ili stavljena van snage; ako je rješenje o izvršenju pravosnažno ukinuto ili preinačeno; ako je proglašeno nedopuštenim izvršenje koje je sprovedeno na novčanim potraživanjima koja se vode na računu kod banke (ZPP).

� � Subjektivni rok za podnošenje prijedloga je 3 mjeseca, a objektivni 1 godina. Rokovi su prekluzivni i njihovim istekom dužniku preostaje mogućnost da podnese tužbu iz osnova neosnovanog bogaćenja. Dužnik može tužbu podnijeti i prije isteka navedenih rokova ako se prijedlog za protivizvršenje odnosi na predmete u pogledu kojih su nastupile takve pravne ili stvarne promjene da vraćanje više nije moguće. Postupak po prijedlogu. Prijedlog za protivizvršenje sud dostavlja povjeriocu uz poziv da se o njemu izjasni u roku od 8 dana. Ako se povjerilac usprotivi prijedlogu, sud će donijeti odluku nakon održanog ročišta. Rješenjem kojim usvaja prijedlog sud nalaže povjeriocu da u roku od 15 dana dužniku vrati ono što je dobio izvršenjem.

SPROVOĐENJE IZVRŠENJA

OPĆA RAZMATRANJA � Razlikuju se 2 vrste izvršenja: izvršenje radi ostvarenja novčanih i radi ostvarenja nenovčanih potraživanja. � Izvršenje radi novčanih potraživanja se dalje dijeli na nekoliko vrsta: � izvršenje na pokretnim stvarima, � na novčanim potraživanjima, � na nekretninama, � na javnim sredstvima.

IZVRŠENJE RADI NAPLATE NOVČANOG POTRAŽIVANJA � � � � � Predmet izvršenja je imovina dužnika. Po pravilu je to svaka dužnikova stvar ili imovinsko pravo koji nisu Zakonom izuzeti od izvršenja. Izuzeci od izvršenja na pokretnim stvarima su: predmeti lične upotrebe (odjeća, obuća i sl), stvari za domaćinstvo (suđe, namještaj, štednjak, hladnjak i sl), ako su dužniku i njegovoj porodici neophodni s obzirom na uslove okoline; hrana i ogrjev za 6 mjeseci; radna i rasplodna stoka, poljoprivredne mašine i druga oruđa za rad koja su dužniku poljoprivredniku neophodna za izdržavanje, kao i sjeme i hrana za stoku za 4 mjeseca; alat, mašine i drugi predmeti koji su dužniku neophodni za obavljanje samostalne zanatske djelatnosti, te sirovine i pogonsko gorivo za 3 mjeseca; knjige i drugi predmeti koji su dužniku potrebni za obavljanje naučne, umjetničke i druge profesionalne djelatnosti; gotovina dužnika koji ima stalna mjesečna primanja niža od iznosa koji je zakonom izuzet od izvršenja, srazmjerno vremenu do slijedećeg primanja; odlikovanja i priznanja, vjenčani prsten, lična pisma, rukopisi i drugi slični spisi dužnika, te porodične slike; pomagala koja su osobi sa tjelesnim nedostacima neophodna za obavljanje životnih funkcija; poštanska pošiljka ili novčana doznaka prije nego što se uruči.

Novčana potraživanja koja su potpuno izuzeta od izvršenja su: � primanja po osnovu zakonskog izdržavanja, naknade štete zbog smanjenja radne sposobnosti, zbog tjelesnog oštećenja, po osnovu socijalne pomoći, privremene nezaposlenosti, dječjeg dodatka, stipendije, te primanja vojnika i pitomaca vojnih škola; � naknada za rad osuđenika u KP domu, osim za potraživanja po osnovu izdržavanja; � Primanja po osnovu odlikovanja i priznanja; � Primanja po osnovu putnih troškova i dnevnica. �

� � � Ograničenje izvršenja na novčanim potraživanjima postoji kod izvršenja na penziji i plati. Ako se provodi radi ostvarenja privilegovanih potraživanja, izvršenje se može provesti do 1/2 plate, a po drugom osnovu do 1/3. Ako dužnik prima samo zajamčenu (minimalnu) platu u skladu sa zakonom, izvršenje radi ostvarenja privilegovanih potraživanja se sprovodi do 1/3, a za ostala potraživanja do ¼ plate. Nekretnine su izuzete od izvršenja samo ako je dužnik poljoprivrednik, i to samo u obimu neophodnom za izdržavanje njega i lica koja je po zakonu dužan izdržavati. Od izvršenja je izuzeta i kuća za stanovanje poljoprivrednika sa dvorištem. Kuća dužnika koji nije poljoprivrednik nije izuzeta od izvršenja. Posebna izuzimanja od izvršenja. Predmet izvršenja ne mogu biti: � � � stvari izvan prometa (res extra commercium), rudno blago i druga prirodna bogatstva; naoružanje i oprema vojske, državne i javne sigurnosti, kao i sredstva, sirovine i poluproizvodi namijenjeni za iste potrebe; novčana sredstva na bankovnom računu DPZ i njenih organa koja su neophodna za obavljanje njihovih osnovnih zadataka. U slučaju prigovora dužnika da mu je sredstvo na kome se predlaže izvršenje neophodno za obavljanje djelatnosti, odlučuje sud u izvršnom postupku.

Sredstva izvršenja. Pod sredstvima za izvršenje se podrazumijeva skup izvršnih radnji kojima se provodi izvršenje. Primijeniti se mogu samo sredstva izvršenja određena Zakonom, a to su: prodaja pokretnih stvari, prodaja nekretnina, prenos novčanog potraživanja, unovčavanje drugih imovinskih prava i prenos sredstava koja se vode na računu kod banke. Od vrste predmeta izvršenja kao objekta zavisi koje sredstvo će biti primijenjeno. � Izvršenje na pokretnim stvarima ostvaruje se primjenom slijedećih izvršnih radnji: popis i procjena stvari, prodaja stvari i namirenje povjerioca iz iznosa dobivenog prodajom. �

� � � Popis je prva izvršna radnja. Popisuju se stvari dužnika koje se nalaze u njegovom posjedu i u posjedu povjerioca. Stvari u posjedu trećeg lica se mogu popisati samo uz pristanak tog lica. Ako tog pristanka nema, sud može na povjerioca prenijeti pravo na predaju stvari. Stvari se popisuju u obimu neophodnom za namirenje povjerioca i troškove postupka. Istovremeno sa popisom, službeno lice vrši i procjenu, osim ako je sud odredio da procjenu izvrši vještak. I stranka može predložiti da procjenu izvrši vještak, ali tada se procjena vrši o trošku predlagača. O popisu i procjeni se sačinjava zapisnik. Popisane stvari se ostavljaju na čuvanje dužniku, s tim što se na njima vidljivo označava da su uzete u popis. Gotovina, vrijednosni papiri i dragocjenosti se predaju u sudski depozit. Popis proizvodi građanskopravne i krivičnopravne posljedice. Građanskopravna posljedica je sticanje založnog prava povjerioca na popisanim stvarima. Ako je popis izvršen u korist više povjerilaca, prioritet se određuje prema danu kad je popis izvršen. Ako je popis izvršen istovremeno u korist više povjerilaca, onda se prioritet određuje prema danu kad je prijedlog za izvršenje primljen u sudu. Krivičnopravna posljedica se sastoji u tome što raspolaganje dužnika popisanim stvarima suprotno zabrani, predstavlja krivično djelo.

� � Prodaja stvari vrši se tek nakon što je rješenje o izvršenju postalo pravosnažno. Između dana popisa i dana prodaje mora proteći najmanje 15 dana. Izuzetak postoji ako dužnik pristaje da se prodaja izvrši ranije, i u slučajevima kad su popisane stvari podložne bržem kvarenju ili postoji opasnost od znatnog pada cijena. Prodaja se može vršiti na 2 načina: neposrednom pogodbom i javnim nadmetanjem. Način prodaje određuje sud, vodeći računa da se postigne najbolje unovčenje stvari. Neposrednom pogodbom se obično prodaju stvari manje vrijednosti. Kupac je dužan odmah položiti cijenu i preuzeti stvari. Kupac preuzimanjem postaje vlasnik, ali mu ne pripadaju prava na osnovu pravnih i stvarnih nedostataka stvari. Namirenje povjerilaca. Ako se namiruje samo jedan povjerilac, sud bez održavanja ročišta donosi rješenje da se iz iznosa dobivenog prodajom stvari prvo namire troškovi izvršnog postupka, zatim troškovi navedeni u izvršnoj ispravi i kamata od dana unovčenja stvari, te na kraju glavno potraživanje. Eventualni višak se predaje dužniku. Ako se namiruje više povjerilaca, sud obavezno zakazuje ročište, a povjerioci se namiruju po principu prior tempore potior iure, redoslijedom kojim su stekli založno pravo na popisanoj stvari. Ako se iz prodajne cijene ne mogu potpuno namiriti, povjerioci istog reda se namiruju srazmjerno visini potraživanja. Redoslijed namirenja troškova i glavnog potraživanja je isti kao i kod jednog povjerioca.

� � Sredstva izvršenja na novčanom potraživanju dužnika su zabrana i prenos potraživanja. Kod ovog izvršenja razlikuju se 3 lica: izvršni povjerilac, izvršni dužnikov dužnik, tj. lice prema kojem izvršni dužnik ima određeno potraživanje koje je predmet izvršenja. Zabrana potraživanja je izvršna radnja kojom se s jedne strane zabranjuje dužnikovom dužniku da to potraživanje isplati izvršnom dužniku, a s druge strane se zabranjuje izvršnom dužniku da naplati to potraživanje i da njime raspolaže na bilo koji način. Zabrana je provedena danom dostavljanja rješenja o izvršenju dužnikovom dužniku. Protiv ovog rješenja dužnikov dužnik nema pravo žalbe, ali će na prijedlog povjerioca sud od njega zatražiti da se izjasni o priznanju potraživanja (da li ga priznaje i u kom obimu, te da li je ono uslovljeno nekom protivčinidbom izvršnog dužnika).

� � � Na vrijednosnim papirima koji se prenose indosamentom ili za potraživanja za čije je ostvarenje potreban taj papir, zabrana potraživanja se provodi na način što službeno lice oduzima papir od dužnika i predaje ga sudu. Na štednom ulogu kod banke zabrana se može postići i bez oduzimanja štedne knjižice od dužnika. Banka će na zahtjev suda dostaviti sudu podatke o štednom ulogu dužnika, a ne smije obavještavati dužnika da su podaci traženi. Dužniku se rješenje o zabrani dostavlja tek kad banka obavijesti sud da je izvršena zabrana potraživanja dužnika. Zabrana potraživanja obezbijeđenog založnim pravom upisanim u javnu knjigu postiže se upisom potraživanja u tu knjigu. Upis se vrši po službenoj dužnosti. Ako ima više povjerilaca, redoslijed prvenstva određuje se prema vremenu upisa.

� � � Pravne posljedice zabrane. Povjerilac stiče založno pravo na dužnikovom potraživanju i na kamatama koje na to potraživanje dospijevaju nakon zabrane. Ako je više povjerilaca, red prvenstva se određuje prema danu prijema prijedloga za izvršenje u sudu. Ako su prijedlozi za izvršenje primljeni istog dana, imaju isti red prvenstva. Ako je povjerilac u prijedlogu za izvršenje tražio samo zabranu, a ne i prenos novčanog potraživanja dužnika, obavezan je da u roku od 3 mjeseca od dana kad je obaviješten o zabrani podnese i prijedlog za prenos potraživanja. Ako to ne učini, sud će obustaviti postupak. Prenos potraživanja na povjerioca je izvršna radnja kod izvršenja na potraživanju dužnika, obzirom da zabranom potraživanja povjerilac stiče samo založno pravo. Prenos potraživanja određuje sud rješenjem koje se može donijeti tek nakon što je postalo pravosnažno rješenje o zabrani potraživanja. Međutim, u sudskoj praksi sud istim rješenjem o izvršenju određuje i zabranu i prenos potraživanja. Prenos je sproveden kad se rješenje o prenosu dostavi dužnikovom dužniku. Prenos potraživanja zasnovanog na vrijednosnom papiru je izvršan kad sud stavi na taj papir izjavu o prenosu i papir sa tom izjavom preda povjeriocu. Dužnik je obavezan da povjeriocu na kojeg je preneseno potraživanje pruži potrebna objašnjenja i ustupi isprave potrebne radi ostvarenja potraživanja. S druge strane povjerilac na zahtjev dužnika polaže jemstvo da će isprave vratiti nakon ostvarenja potraživanja.

� � Vrste: Razlikuju se 2 vrste prenosa: prenos radi naplate i prenos umjesto isplate. Kod prenosa radi naplate ne prenosi se samo potraživanje, već samo određena ovlaštenja koja iz njega proizilaze, a prvenstveno ovlaštenje na naplatu potraživanja. Pravo na naplatu uključuje i pravo na preduzimanje svih radnji potrebnih za očuvanje i ostvarenje prenesenog potraživanja, kao i prava u vezi sa zalogom datim za osiguranje tog potraživanja. Izvršni povjerilac osim prava ima i obavezu da preduzima pomenute radnje i izvršnom dužniku odgovara za štetu nastalu zbog njihovog propuštanja. Izvršni povjerilac stiče i pravo da ostvarenje prenesenog potraživanja traži u parnici protiv dužnikovog dužnika. U takvom slučaju je dužan da o parnici obavijesti izvršnog dužnika koji može stupiti u parnicu. Međutim, izvršni dužnik je zadržao položaj povjerioca. Zbog toga izvršni povjerilac, na kojeg je izvršen prenos radi naplate, ne može raspolagati potraživanjem – ne može na teret izvršnog dužnika zaključiti poravnanje, oprostiti dug niti sklopiti ugovor o arbitraži sa dužnikovim dužnikom. Bitno je napomenuti da se prenosom potraživanja položaj dužnikovog dužnika ne može pogoršati.

� � Prenos umjesto isplate kao sredstvo izvršenja ima iste pravne posljedice kao cesija u obligacionom pravu. Dakle, na izvršnog povjerioca prelazi potraživanje sa svim sporednim pravima. Prenosom potraživanja umjesto isplate ostaje odgovornost izvršnog dužnika za istinitost i naplativost potraživanja po pravilima obligacionog prava. Bitno je naglasiti da prenos umjesto isplate za povjerioca nosi veći rizik od prenosa radi naplate. Prenosom umjesto isplate izvršni povjerilac se smatra namirenim u visini izvršenog prenosa, bez obzira da li je i stvarno naplatio preneseno potraživanje, odnosno da li će ga uopće naplatiti. Dužnikov dužnik npr. može biti insolventan ili jednostavno nespreman da udovolji svojoj obavezi.

� � � Izvršenje na plati. Ovdje je dužnikov poslodavac u poziciji dužnikovog dužnika. Rješenjem o izvršenju se prvo određuje zabrana na platu u određenom dijelu, a zatim se dužnikovom poslodavcu nalaže da novčani iznos za koji je određeno izvršenje isplati izvršnom povjeriocu. Ako ima više povjerilaca koji ne mogu biti u cjelosti podmireni, izvršenje se provodi srazmjerno visini njihovih potraživanja. U slučaju da dužnik promijeni poslodavca, rješenje o izvršenju ga "prati", jer je prethodni poslodavac obavezan da rješenje proslijedi novom poslodavcu i o tome obavijesti sud. Ako prethodnom poslodavcu nije poznat novi poslodavac dužnika, obavijestiće sud koji će podatke o tome zatražiti od izvršnog povjerioca. Ako prethodni poslodavac propusti izvršiti navedene obaveze, odgovara za štetu koju zbog toga trpi izvršni povjerilac. Isto tako, ako poslodavac propusti da izmiri obaveze iz rješenja o izvršenju na plati, izvršni povjerilac može protiv njega ustati tužbom. Kad je u pitanju odnos između administrativne i sudske zabrane, administrativna zabrana će imati prvenstvo ako je založno pravo radi ostvarenja tog potraživanja zasnovano prije založnog prava radi ostvarenja sudske zabrane. Izuzetak od ovog pravila postoji u slučajevima sudskog ostvarenja privilegovanih potraživanja: po osnovu zakonskog izdržavanja, naknade štete nastale narušenjem zdravlja, gubitkom ili umanjenjem radne sposobnosti ili naknade štete po osnovu izgubljenog izdržavanja zbog smrti davaoca izdržavanja. Administrativna zabrana nema uticaja na ostvarenje ovih potraživanja.

� � Izvršenje na drugim potraživanjima i pravima sprovodi se primjenom sredstava za izvršenje koja su najadekvatnija za ostvarenje konačnog cilja izvršenja s obzirom na prirodu i karakter svakog od ovih potraživanja ponaosob. Na potraživanju dužnika da mu se isporuče pokretne stvari ili nekretnine prvo se primjenjuje zabrana potraživanja, zatim prenos radi naplate na izvršnog povjerioca, i na kraju prodaja stvari. Ako dužnikov dužnik ne želi dobrovoljno predati stvari, izvršni povjerilac može ustati tužbom i zahtijevati predaju. Izvršenje na drugim imovinskim pravima (npr. patent, plodouživanje i sl), izvršenje se provodi zabranom tog prava i njegovim unovčavanjem (prodajom kao i kod pokretnih stvari). Sredstva izvršenja na nekretninama. Kad povjerilac u prijedlogu za izvršenje traži da se izvršenje sprovede na nekretnini dužnika, obavezan je da podnese izvadak iz zemljišne knjige ili drugi dokaz da je dužnik vlasnik nekretnine. Izvršenje na nekretninama se provodi: zabilježbom rješenja o izvršenju u zemljišnu knjigu, utvrđenjem vrijednosti nekretnina, prodajom nekretnine i namirenjem povjerilaca iz iznosa dobijenog prodajom.

� � Zabilježbom povjerilac stiče pravo na nekretnini ili pravo na namirenje. Ako ima više povjerilaca, redoslijed njihovog namirivanja odgovara redoslijedu sticanja založnog prava na nekretnini. Prvenstvo pritom imaju povjerioci čije založno pravo je ugovorom zasnovano. Nakon što rješenje o izvršenju postane pravosnažno, sud pristupa utvrđivanju vrijednosti nekretnine. Utvrđivanju će se pristupiti i ranije na zahtjev izvršnog povjerioca koji pristaje da snosi troškove ako izvršenje bude obustavljeno. Lica koja imaju prednost u odnosu na izvršnog povjerioca mogu predložiti da se izvršenje obustavi ako utvrđena vrijednost nekretnine ne pokriva ni djelimični iznos njihovih potraživanja. O takvom prijedlogu odlučuje sud vodeći računa o načelima svrsishodnosti i socijalnosti.

� � � Prodaja nekretnine određuje se zaključkom koji se donosi nakon pravosnažnosti rješenja o utvrđivanju vrijednosti. Od objavljivanja zaključka na oglasnoj tabli suda, pa do dana prodaje mora proteći najmanje 30 dana, a zaključak se dostavlja strankama i drugim učesnicima postupka. Zaključkom se određuju način, uslovi, vrijeme i mjesto prodaje ako se prodaja odvija nadmetanjem. Prodaja se može obaviti na 2 načina: usmenim javnim nadmetanjem i neposrednom pogodbom, koja se sklapa u pismenoj formi preko firme za promet nekretnina ili preko službenog lica. Usmeno javno nadmetanje se obavlja na ročištu u zgradi suda, pred sudijom pojedincem. U nadmetanju mogu učestvovati samo lica koja su položila jemstvo u visini 10% utvrđene vrijednosti. Kao kupac se ne mogu javiti: dužnik, sudija, niti bilo koje drugo lice koje po službenoj dužnosti učestvuje u postupku prodaje, niti lica koja po zakonu ne mogu steći nekretninu koja je predmet izvršenja.

� � Na prvom ročištu nekretnina se ne može prodati ispod utvrđene vrijednosti, a na drugom ročištu ispod 2/3 utvrđene vrijednosti. Između 2 ročišta mora proteći najmanje 30 dana. Stranke i založni povjerioci se mogu sporazumjeti da se nekretnina proda i ispod navedenih vrijednosti. Kupac je dužan položiti cijenu u roku određenom u zaključku o prodaji. U suprotnom će sud rješenjem oglasiti prodaju nevažećom i odrediti novu prodaju. Založno pravo na nekretnini se gasi danom pravosnažnosti rješenja o prodaji nekretnina. Kupac nekretnine i založni povjerilac se mogu sporazumjeti da založno pravo ostane, s tim da kupac preuzme dužnikov dug prema tom povjeriocu. U tom slučaju se kupovna cijena umanjuje za iznos preuzetog duga. Prodajom nekretnine se ne gase stvarne služnosti niti stvarni tereti koji su upisani u zemljišnoj knjizi prije prava založnih povjerilaca i prava izvršnih povjerilaca. Lične služnosti i ostali stvarni tereti se gase, uz obeštećenje za titulare ovih prava. Ako dođe do spora o visini naknade, naknadu će odrediti sud.

� � Namirenje povjerilaca vrši se nakon pravosnažnosti rješenja o predaji nekretnine kupcu. Sud za diobu iznosa postignutom prodajom određuje ročište. O namirenju sud odlučuje rješenjem. Žalba odgađa izvršenje, njeno usvajanje moglo uticati na izvršenje. Iz prodajne cijene se prije svega namiruju tzv. prvenstvena potraživanja, a zatim: povjerioci na čiji prijedlog je određeno izvršenje, založni povjerioci, lica koja imaju pravo na naknadu za lične služnosti i stvarne terete, te DPZ za potraživanja dažbina. U prvenstvena potraživanja spadaju: (1) troškovi izvršnog postupka, (2) dažbine dospjele za prethodnu godinu i (3) privilegirana potraživanja. Povjerilac ili drugo lice koje se namiruje iz prodajne cijene može (ako je to od uticaja na njegovo namirenje), drugom osporavati postojanje potraživanja, njegovu visinu i red po kome se treba namiriti. Sud će lice koje je osporilo potraživanje uputiti na parnicu ako odluka zavisi od spornih činjenica, a ako se spor tiče pravnih pitanja odlučiće sam. Nedospjela potraživanja založnog povjerioca isplatiće se od dana donšoenja rješenja o namirenju do dana dospjelosti potraživanja. Iznos potraživanja koje je obezbijeđeno založnim pravom, a zavisi od uslova, stavlja se u sudski depozit i isplaćuje po ispunjenju uslova.

� � � Izvršenje na sredstvima na računu dužnika vrši se preko računa povjerioca kod banke. Povjerilac je dužan da u prijedlogu za izvršenje naznači banku kod koje se vode novčana sredstva njegovog dužnika, te broj dužnikovog i svog žiro računa. Izvršenje prema solidarnom dužniku. Ako je u ulozi izvršnog dužnika više lica koja solidarno odgovaraju po izvršnoj ispravi, sud će donijeti jedno rješenje o izvršenju. Povjerilac može odrediti redoslijed dužnika u prijedlogu za izvršenje, a ako to ne učini naplata će se obaviti redoslijedom kojim su dužnici navedeni u prijedlogu.

� � � � Izvršenje prema pravnom licu koje obavlja privrednu djelatnost može se izvršiti na svakom sredstvu podobnom da bude predmet izvršenja i to po slijedećem redoslijedu: gotovina i hartije od vrijednosti; proizvodi namijenjeni prodaji; sirovine, poluproizvodi za preradu i pogonski materijal (gorivo, mazivo i sl) preko količine potrebne za jednomjesečnu prosječnu proizvodnju; druga obrtna sredstva koja nisu neophodna za vršenje djelatnosti; patenti, tehnička unapređenja i druga prava; osnovna sredstva dužnika, ukoliko nisu neophodna za vršenje njegove djelatnosti. U slučaju spora između stranaka o tome koja je količina sirovina i pogonskog materijala potrebna za mjesečnu proizvodnju ili koje stvari odnosno prava su nužni za obavljanje djelatnosti dužnika, odlučiće sud u samom izvršnom postupku, dakle neće upućivati stranke na parnicu kao u drugim činjeničnim sporovima.

IZVRŠENJE RADI OSTVARIVANJA NENOVČANIH POTRAŽIVANJA Nenovčano potraživanje je svako potraživanje koje se ne sastoji u plaćanju novčanog iznosa. Zakon reguliše izvršenje nenovčanih potraživanja koja imaju za predmet: � predaju i isporuku pokretnih stvari; � pražnjenje i prodaju nekretnina; � radnju, trpljenje i propuštanje; � vraćanje radnika na rad; � upisivanje prava u javnu knjigu; � podjelu stvari; � davanje izjave volje. �

� � Sudski penali. Povjerilac čije je nenovčano potraživanje utvrđeno pravosnažnom presudom ima mogućnost da prije nego što pokrene izvršni postupak od suda zatraži da dužnika obaveže na plaćanje sudskih penala. Osnov za ovakvo traženje daje ZOO. Predaja i isporuka pokretnih stvari. Način sprovođenja izvršenja zavisi od vrste stvari (individualno određene ili generičke stvari) i od toga da li se stvari nalaze kod dužnika ili trećeg lica. Predaja određenih stvari. Ako se stvari nalaze kod dužnika ili trećeg lica koje je voljno predati stvar, izvršenje se provodi na opći način: službeno lice oduzima stvari i uz potvrdu ih predaje povjeriocu. Ako se stvar nalazi kod trećeg lica koje istu nije voljno predati, povjerilac može predložiti sudu da na njega prenese dužnikovo potraživanje prema trećem licu na predaju stvari. Nakon toga na takvom potraživanju može predložiti izvršenje. Ako stvari nisu pronađene ni kod dužnika niti kod trećeg lica, izvršenje se sprovodi tako što sud na prijedlog povjerioca ocjenjuje vrijednost stvari i rješenjem određuje da dužnik u određenom roku isplati povjeriocu iznos te vrijednosti. Rok za podnošenje prijedloga je 8 dana. U suprotnom sud obustavlja postupak.

� � Isporuka zamjenjivih stvari. Količina zamjenjivih stvari određene vrste koja je navedena u izvršnoj ispravi, a koja se nađe kod dužnika ili trećeg lica, oduzima se i predaje povjeriocu. Ako se stvari ne pronađu kod dužnika ili trećeg lica, povjerilac može tražiti ovlaštenje od suda da stvari u određenom roku nabavi na drugoj strani, a na trošak dužnika. U tom slučaju, sud će na prijedlog povjerioca rješenjem naložiti dužniku da unaprijed položi sudu iznos potreban za nabavku stvari. Ako dužnik ne postupi tako, pojverilac može na osnovu tog rješenja predložiti izvršenje protiv dužnika. Ako povjerilac učini vjerovatnim da nije mogao nabaviti stvari na drugoj strani, sud će na njegov prijedlog procijeniti vrijednost stvari i rješenjem odrediti da mu dužnik u tom roku isplati iznos te vrijednosti. Ako dužnik ne postupi po tom rješenju, povjerilac može predložiti izvršenje. Povjerilac ima i pravo na naknadu štete zbog toga što mu predaja odnosno isporuka stvari nije izvršena.

Ispražnjenje i prodaja nekretnina. Izvršenje se provodi tako što službeno lice nakon što udalji lica i ukloni stvari sa nekretnine, nekretninu predaje u posjed povjeriocu. Pokretne stvari se predaju dužniku, a u odsustvu dužnika njegovom punomoćniku ili odraslom članu porodice. Ako niko od ovih lica nije prisutan ili neće da primi stvari, stvari će biti predate trećem licu na čuvanje, a na trošak dužnika. Sud će o tome obavijestiti dužnika, odrediti mu rok za prijem stvari nakon što podmiri troškove čuvanja i na kraju ga upozoriti da će u suprotnom stvari biti prodate i iz prodajne cijene namireni troškovi. � �

� � Obaveza na radnju, trpljenje ili nečinjenje. Način izvršenja zavisi od toga da li je činidba zamjenjiva ili nezamjenjiva. Zamjenjiva je kad je umjesto dužnika može izvršiti i neko drugo lice. Ako dužnik u zamjenjivoj činidbi neće da izvrši određenu radnju po izvršnoj ispravi, izvršenje se provodi tako što sud ovlašćuje povjerioca da drugom licu povjeri izvršenje, ili da povjerilac izvrši sam tu radnju, a na trošak dužnika. U takvom slučaju sud može na prijedlog povjerioca odrediti da dužnik unaprijed položi iznos troškova. Ako je činidba nezamjenjiva, kao prinudno sredstvo prema dužniku mogu se primijeniti samo novčane kazne. Ako dužnik u ostavljenom roku ne ispuni obavezu, sud mu izriče novčanu kaznu i ostavlja rok za plaćanje kazne i izvršenje obaveze. Ako dužnik ponovo ne ispuni obavezu, sud po službenoj dužnosti sprovodi izvršenje rješenja o izrečenoj novčanoj kazni, daje novi rok za ispunjenje obaveze i izriče novu kaznu u iznosu većem od prethodne. Sud ovako postupa sve dok dužnik ne ispuni obavezu ili dok zbir izrečenih kazni ne dostigne desetostruki iznos prvoizrečene kazne. Na opisani način sprovodi se i izvršenje obaveze na trpljenje i nečinjenje, obzirom da su one iste kao obaveza na nezamjenjivu činidbu.

� � � Vraćanje radnika na rad sprovodi se na način na koji se sprovodi i izvršenje svih ostalih nezamjenjivih činidbi: izricanjem novčane kazne poslodavcu. Bitno je naglasiti da radnik ima pravo u izvršnom postupku tražiti da sud donese rješenje kojim će odrediti da poslodavac radniku isplati plaće dospjele od trenutka pravosnažnosti presude do trenutka vraćanja na rad. Plaća se isplaćuje u iznosu koji bi radnik ostvario da je bio na radu. Upisivanje prava u javnu knjigu. Izvršenje se sprovodi tako što mjesno nadležni sud koji vodi javnu knjigu za određenu nekretninu, određuje da se u javnoj knjizi izvrši odgovarajući upis. Ako dužnik nije upisan kao vlasnik nekretnine, izvršenje se može sprovesti ako povjerilac dokaže da je pravni prethodnik dužnika lice upisano kao vlasnik. Ako se radi o upisu nekog drugog prava osim prava svojine (npr. založno pravo), a dužnik nije upisan kao vlasnik, povjerilac u prijedlogu za izvršenje može zahtijevati da se prvo upiše pravo svojine na dužnika, a zatim upis povjeriočevog prava. Naravno, povjerilac mora dokazati da je dužnik stekao vlasništvo na toj nekretnini.

� � � Dioba stvari. Izvršenje se provodi fizičkom diobom ili prodajom zajedničke stvari, što zavisi od toga koji je od ova dva načina određen izvršnom ispravom. Ako način diobe nije određen izvršnom ispravom, određuje je sud u izvršnom postupku prema pravilima imovinskog prava, odnosno rukovodeći se time da li je fizička dioba moguća ili ne. Davanje izjave volje. Obzirom da bi prinudno ostvarenje ove obaveze bilo teško postići bez dovođenja u pitanje integriteta ličnosti, umjesto prinude pribjegava se fikciji da je izjava volje data u trenutku pravosnažnosti presude koja sadrži obavezu na davanje izjave volje. Ako je obaveza na davanje izjave volje sadržana u poravnanju, smatra se da je ispunjena u trenutku dospjelosti. Ako ispunjenje obaveze na davanje izjave volje zavisi od ispunjenja obaveze povjerioca, smatra se da je dužnik dao izjavu volje u trenutku kad je povjerilac ispunio svoju obavezu.

POSTUPAK OBEZBJEĐENJA

SREDSTVA OBEZBJEĐENJA � U sredstva obezbjeđenja spadaju: založno pravo na nekretninama, prethodne mjere i privremene mjere.

ZALOŽNO PRAVO NA NEKRETNINI � � � Založno pravo na nekretnini zasniva se pod slijedećim uslovima: (1) da se radi o novčanom potraživanju povjerioca i (2) da se to potraživanje dokazuje izvršnom ispravom. Zasniva se upisom. Za odlučivanje o prijedlogu za obezbjeđenje nadležan je sud koji vodi javnu knjigu za nekretninu. Sud na prijedlog stranaka određuje ročište na kome se u zapisnik unosi sporazum stranaka o postojanju novčanog potraživanja, vremenu njegovog dospijeća i njihovu saglasnost da se potraživanje obezbijedi upisom založnog prava na nekretnini, odnosno popisom pokretnih stvari dužnika. Potpisani zapisnik o sporazumu stranaka ima snagu sudske nagodbe. Upis založnog prava ne sprečava dužnika da raspolaže nekretninom, s tim što se izvršenje može provesti i prema trećem licu koje je nekretninu steklo u međuvremenu.

PRETHODNE MJERE � Kao sredstvo obezbjeđenja primjenjuju se kad su ispunjene slijedeće pretpostavke: � da se radi o novčanom potraživanju koje je utvrđeno odlukom domaćeg organa; � da odluka još nije postala pravosnažna ili izvršna; � da povjerilac učini vjerovatnom opasnost usljed koje bi se ostvarenje potraživanja spriječilo ili znatno otežalo � Prethodne mjere se mogu odrediti i na osnovu poravnanja-nagodbe zaključene pred sudom ili organom uprave, kao i na osnovu platnog naloga izdatog na osnovu čeka ili mjenice.

� � Vrste prethodnih mjera su: popis pokretnih stvari, zabrana dužnikovom dužniku da isplati potraživanje ili da mu preda stvari, da primi stvari ili da njima raspolaže, zabrana banci da sa računa dužnika isplaćuje novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, predbilježba založnog prava na nekretnini dužnika ili na pravu uknjiženom na nekretnini. Sud na prijedlog dužnika može odrediti 2 ili više prethodnih mjera istovremeno. Za odlučivanje o prethodnim mjerama mjesno je nadležan sud koji bi bio nadležan za sprovođenje izvršenja. Mjera može trajati najduže 8 dana od ispunjenja uslova za prinudno izvršenje. Sud će prethodnu mjeru ukinuti ako prestane neki od uslova za njeno preduzimanje. Tako, sud će na prijedlog dužnika obustaviti postupak i ukinuti provedene radnje: � � ako dužnik ispuni obavezu koja se obezbjeđuje; ako dužnik učini vjerovatnim da je u vrijeme donošenja privremene mjere potraživanje već bilo naplaćeno ili dovoljno obezbijeđeno; ako je pravosnažno utvrđeno da potraživanje ni nastalo, ili je prestalo. Sud će obustaviti postupak i ukinuti provedene radnje i ako u roku od 15 dana od isteka vremena za koje je određena prethodna mjera ne budu ispunjeni uslovi za prinudno izvršenje.

� � � Opasnost kao uslov se zakonski prezumira u određenim situacijama, te povjerilac ne mora dokazivati njenu vjerovatnost. Smatra se da opasnost postoji ako je prijedlog za obezbjeđenje zasnovan na nekoj od slijedećih odluka: na platnom nalogu izdatom na osnovu mjenice ili čeka protiv kojih je blagovremeno podnesen prigovor; na krivičnu presudu kojom je usvojen imovinskopravni zahtjev, a protiv koje je dopušteno ponavljanje postupka; na presudi po kojoj bi se izvršenje trebalo provesti u inostranstvu; na presudi po osnovu priznanja protiv koje je izjavljena žalba; na poravnanju zaključenom pred sudom ili organom uprave, koji se pobija na zakonom predviđen način.

� � Privremene mjere Uopće. Privremene mjere mogu se odrediti za obezbjeđenje i novčanih i nenovčanih potraživanja. Njihov cilj je da se očuva postojeće stanje u imovini dužnika radi obezbjeđenja budućeg izvršenja. Privremenim mjerama se ne zasniva založno pravo, već je kod njih težište na faktičkom obezbjeđenju. Mogu se primijeniti prije pokretanja postupka za ostvarenje pravne zaštite, u toku samog postupka, kao i nakon njegovog okončanja, ali se primjenjuju samo ako ne postoje uslovi za primjenu prethodnih mjera. Privremene mjere za obezbjeđenje novčanog potraživanja. Pretpostavke za primjenu: povjerilac mora učiniti vjerovatnim postojanje potraživanja i postojanje opasnosti da će bez privremene mjere dužnik spriječiti ili znatno otežati naplatu potraživanja time što će stvari iz svoje imovine otuđiti, prikriti i sl. Bitno je napomenuti da privremena mjera nije dopuštena ako postoje uslovi za primjenu prethodne mjere.

� � � Vrste privremenih mjera u zakonu nisu navedene iscrpno, već samo primjerice: Zabrana dužniku da raspolaže pokretnim stvarima, kao i čuvanje tih stvari – ako se odredi čuvanje, onda se stvari na čuvanje predaju trećem licu; Zabrana dužniku da otuđi ili optereti nekretninu ili svoja stvarna prava na nekretnini, uz upis te zabrane u zemljišne knjige; Zabrana dužnikovom dužniku da isplati potraživanje dužniku, te zabrana dužniku da takvo potraživanje naplati; Nalog banci da sa dužnikovog računa uskrati isplatu iznosa na koji je određena privremena mjera. Privremene mjere za osiguranje nenovčanih potraživanja. Pretpostavke su iste kao i za osiguranje novčanih potraživanja, s tim što se privremena mjera

� � � � izdaje i u slučaju kad povjerilac učini vjerovatnim da je mjera potrebna da bi se spriječila upotreba sile ili nastanak nenadoknadive štete. U zakonu su istaknute slijedeće vrste privremenih mjera: zabrana otuđenja i opterećenja nekretnina na koje je upravljeno potraživanje, uz upis zabrane u zemljišnu knjigu; zabrana dužniku da preduzme radnje koje mogu nanijeti štetu povjeriocu, te zabrana da se izvrši promjena na stvarima na koje je upravljeno potraživanje; plaćanje plate radniku za vrijeme spora o nezakonitosti odluke o prestanku radnog odnosa, ako je to nužno za izdržavanje radnika i lica koja je on po zakonu dužan izdržavati. Privremene mjere se po pravilu izdaju na prijedlog povjerioca. Za donošenje rješenja nadležan je sud pred kojim se vodi postupak, ako je prijedlog podnesen u toku postupka. Ako je podnesen prije pokretanja postupka, nadležan je sud koji bi bio nadležan da odlučuje o prijedlogu za izvršenje. Posebnim zakonom se predviđaju situacije u kojima sud donosi privremene mjere po službenoj dužnosti. To su uglavnom situacije u kojima je potrebno spriječiti nasilno postupanje ili nastanak nenadoknadive štete (npr. u izvršnom postupku, postupku zbog ometanja posjeda, bračnim i paternitetskim sporovima. . . )

� � � Jemstvo se u izvršnom postupku koristi u dvostrukoj funkciji: umjesto privremene mjere i kao uslov za izdavanje privremene mjere. Povjerilac može u prijedlogu za izdavanje privremene mjere izjaviti da se umjesto privremene mjere zadovoljava i polaganjem određenog iznosa od strane dužnika, a na ime jemstva. Ako dužnik položi jemstvo, sud će obustaviti postupak odobrenja i ukinuti već provedene radnje. U funkciji uslova za izdavanje privremene mjere jemstvo se javlja u slučajevima kad povjerilac nije učinio vjerovatnim postojanje potraživanja i opasnosti kao osnovnih pretpostavki za izdavanje privremene mjere. U takvom slučaju, sud će izdati privremenu mjeru samo ako povjerilac u ostavljenom roku položi određeni iznos kao jemstvo za štetu koja bi dužniku mogla nastati sprovođenjem privremene mjere. Sud će tako postupiti i u slučaju kad je povjerilac učinio vjerovatnim postojanje potraživanja i opasnosti ako bi sprovođenjem privremene mjere dužniku bila nanesena šteta.

� � � � Trajanje privremene mjere određuje se rješenjem. Ako je privremena mjera određena prije pokretanja postupka, određuje se rok u kome postupak mora biti pokrenut. Trajanje privremene mjere sud može produžiti na prijedlog povjerioca pod uslovom da se nisu promijenile okolnosti pod kojima je mjera određena. Sud će na prijedlog dužnika ukinuti privremenu mjeru u slijedećim slučajevima: ako je proteklo vrijeme na koje je određena privremena mjera, a povjerilac nije tražio produženje; ako povjerilac u ostavljenom roku nije pokrenuo postupak radi opravdanja mjere izdate prije pokretanja postupka; ako se nakon izdavanja privremene mjere izmijene okolnosti zbog kojih je mjera određena; ako dužnik kod suda položi iznos potraživanja koje se obezbjeđuje mjerom, zajedno sa kamatama i troškovima. Dužnik ima pravo na naknadu štete koja mu je nanesena privremenom mjerom za koju se utvrdi da je bila neosnovana, ili koju povjerilac nije opravdao. Naknada se ostvaruje u izvršnom postupku na prijedlog dužnika. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja suda kojim je utvrđen osnov i visina štete.

HVALA NA PAŽNJI!