Prof dr Omer Hamzic Via ass Benjamina Londrc
Prof. dr. Omer Hamzic, Viša ass. Benjamina Londrc, MA KOMPARATIVNA PRAVNA HISTORIJA Kiseljak, 2016/17.
STARI EGIPAT
1. Historijski kontekst, 2. Organizacija vlasti I. DRŽAVA 3. Državna ideologija 4. Sudovi i sudski postupak
a) Konvencionalna periodizacija historije Egipta 1. Historijski kontekst b) Novija periodizacija historije Egipta: c) Preddinastijski period, d) Dinastijski period, e) Kasni period:
a) Konven cionalna periodizac ija historije Egipta Konvencionalna periodizacija – Maneton: tri glavna perioda – Staro, Srednje i Novo kraljevstvo (stari Egipat je bio na svjetskoj pozornici – preko 3000 godina)
b) Novija periodizacij a historije Egipta: (a) Preddinastijski (i rani dinstijski); (b) Tri velika perioda: Staro, Srednje i Novo kraljevstvo; (c) Kasni period
c) Preddinas tijski period 1) Na početku je preddinastijski period (oko 4500 3100 p. n. e. ). (2) Zatim slijedi rani dinastijski period (3100 2750 p. n. e. ), kada vladaju I i II dinastija.
d) Dinastijski period: tri velika perioda – staro, srednje i novo kraljevstvo sa tri među perioda 1. veliki period: Staro kraljevstvo, 2700 2200 p. n. e. (III VIII dinastija), uspostava države, vladar inkarnacija boga, njegova riječ je zakon, iza slijedi Prvi međuper. 2. veliki period: Srednje kraljevstvo, oko 2040 1674 p. n. e. , vladavina XIII dinastije (ima više izvora), iz njega slijedi Drugi međuperiod 3. veliki period: Novo kraljevstvo, od 1552 1069 p. n. e. , XVIII. , XIX. i XX. dinastija (političke promjene, faraonova riječ nije više zakon, slijedi Treći međuperiod)
e) Kasni period Traje od oko 664 332 i obuhvata vladavinu dinastija XXVI XXXI, uključuje vladavinu Perzijanaca nad Egiptom, od 332 30. p. n. e. , vladavinu Ptolomeja i RImljana
2. Orga nizacija vlasti a) Faraon (“visoka kuća“) na vrhu i centralna administracija, b) Glavni službenici: upravnik palate, rizničar, vezir (džati), nomarh
a) Faraon (“visoka kuća“) na vrhu i centralna administra cija, Faraon („visoka kuća“): na vrhu piramide vlasti, imao moć nad svim aspektima života i bio izvor svih naredbi koje su izvršavali njegovi podređeni. Funkcije administracije (odsjeci vlasti): prikupljanje po reza i javni radovi, javni red i mir i zaštita granice, podizanje i održavanje hramova, nadzor nad rudnicima. Dvorski ceremonijali – faraon je bio okružen dvorskim i adminstr. službenic. radila je posebna kancelarija za izradu vladarevih akata sa nadzornikom
b) Glavni službenici: upravnik palate, rizničar, vezir (džati), nomarh Džati najviši službenik ("vezir") – u stalnom kontaktu sa vladarom, na čelu uprave, uživao svešteničku titulu „prorok Maata“, t. j sveštenik koji govori u ime božice istine i pravde, načelnik prestonice. Ostale važne pozicije centralne vlasti: ministri radova, finansija, poljoprivrede. . . Nome: stari Egipat je bio podijeljen na pokrajine koje su se zvale nome, sa guvernerima na čelu (nomarh), koje je postavljao vladar (glavno: porez)
a) Vladar – nosilac božanske službe, njegova riječ zakon, ipak ograničen principom ma'at (pravda), b) Faraon inkarnacija božanstva, 3. Državna ideologija c) Božanski atributi faraonovog vladanja, d) Atribut ma'at (božanskog poretka ljudskog društva), e) Paradoks: delegiranje božanske funkcije na nižeg – džatija npr.
a) Vladar – nosilac božanske službe, njegova riječ zakon, ipak ograničen principom ma'at (pravda), Vjerovalo se da je vladar nosilac božanske službe–vladanja, otjelovljenje božanstva Horusa ili sin boga Sunca, čija je riječ zakon. Iako mu je riječ bila zakon, sve do Novog carstva, on je, kao i ostali, bio podvrgnut jednom višem autoritetu principu ma'at ("pravda") koji je uspostavio božanski stvaralac na početku svijeta.
b) Faraon inkarnacija božanstva, U očima Egipćana faraon je bio: (1) inkarnacija božanstva na zemlji, (2) ljudski primalac božanske funkcije vladanja, koji i sam nakon smrti postaje božanstvo.
c) Božanski atributi faraonovog vladanja Božanska funkcija vladanja ogledala se u nekoliko "božanskih" faraonovih atributa: (1) autoritativna zapovijed, tj. mogućnost da stvara putem riječi, (2) percepcija, t. j. razumijevanje situacije i (3) maat, tj pravda, t. j. održavanje božanskog poretka u društvu.
d) Atribut ma'at (božanskog poretka ljudskog društva) Atribut ma'at je (vjerovatno) najvažniji atribut vladara Egipta, odnosno održavanje božanskog poretka u ljudskom društvu – koji rekreira faraon, Tako je svaki novi vladar bio istovremeno i (1) staro božanstvo (iz doba stvaranja) i (2) novo božanstvo (iz doba krunisanja); Vlast je po porijeklu božanska, religija je temelj njenog legitimiteta, a vladar prvosveštenik
e) Paradoks: delegiranje božanske funkcije na nižeg – džatija npr. Paradoks u državnoj ideologiji je bio taj što je vladar nosilac božanske funkcije na jednoj i praksa delegiranja njegovih velikih ovlasti džatiju i drugim nižim službenicima na drugoj strani. Negativan portret faraona u svetim tekstovima Stari zavjet i Kur'an, zbog nasilja nad Izrelićanima, u doba Mojsija (u musl. tradiciji ostao kao firavn = tiranin)
a) Vrijeme starog i srednjeg kraljevstva 4. Sudovi i sudski postupak Šest velikih sudova (velike kuće), grupa „ 30 velikih ljudi juga“, b) Vrijeme Novog kraljevstva Uloga faraona, džatija i ad hok sudova c) Uloga lokalnih sudija, pisara i sveštenika, d)Sudski postupak, e) Dokazna sredstva, presude
a) Vrijeme starog i srednjeg kraljevstva Šest velikih sudova (velike kuće), grupa „ 30 velikih ljudi juga“ Po tradiciji postojalo je šest velikih sudova – velike kuće – svaki je imao Velikog sudiju (rana historija Egipta. ). Postojala je i grupa „ 30 velikih ljudi juga“ (činile su je upravnici pokrajina – nomarsi, od kojih je svaki bio član jednog od 6 velikih sudova). U vrijeme srednjeg kraljevstva: (1) centralna vlast slabi, ranije sudstvo ne funkcioniše, (2) sudsku funkciju vrše sveštenici, dok (3) upravnici pokrajina imaju svoje sudove. Sudove nadzire džati preko svojih izaslanika koje je slao da pomognu lokalne sudove, koje su, ustvari, činili lokalni upravni funkcioneri.
b) Vrijeme Novog kraljevstva Uloga faraona, džatija i ad hok sudova (1) Uloga faraona: imao je značajnu sudsku funkciju, određivao je kazne po izvještaju džatija, imenovao niže sudije i utvrđivao njihovu nadležnost. (2) Uloga džatija: jedan na jugu, a drugi na sjeveru, poznati kao „proroci ma'ata“ i glavni sudski funkcioneri, koji su sudili u svojim velikim sudnicama. (3) Uloga ad hoc sudova: djelovali su samo u izuzetnim slučajevima kao što je zavjera u haremu faraona, pljačka grobnice i sl.
c) Uloga lokalnih sudija, pisara i sveštenika (1) Uloga lokalnih sudija: pred kolegijem sudija (od predst. lokalne zajednice i vlasti) javno su se rješavali sporove među radnicima i lokalnim stanovništvom. (2) Uloga pisara i sveštenika: pisari su imali kvazi pravnu funkciju (pisali razna akta za stranke), sveštenici su se uključivali u slučaju upotrebe iracionalnih dokaz. sredstava.
Sudski postupak: (1) prijava, (2) istraga, d)Sudski postupak (3) izrada liste osumnjičenih, (4) njihovo hapšenje i (5) predavanje džatiju – izvođenje dokaza, suđenje, presuda Sudski postupak u civilnim slučajevima u doba Novog kraljevstva: (1) podnošenje tužbenog zahtjeva, (2) prijem tužbe u sudu, (4) odgovor tuženog, (5) presuda
Dokazna sredstva: e) Dokazna sredstva, presude (1) iracionalna (proročanstvo, pred kipom božanstva koji su donosili sveštenici) i (2) racionalna (svjedoci, zakletve, pisani dokumenti). Presude su zapisivane, mogla je slijediti žalba i izvršenje (u civilnim stvarima: zakletva osuđene strane, u krivičnim izvršioci presude su državni organi).
A. Izvori II. PRAVO B. Koncept prava i pravde C. Materijalno pravo
A. Izvori a) Sačuvani dekreti i edikti faraona (natpisi na grobnicama, ugovori, sudski zapisi). b) Naviše izvora iz perioda novog kraljevstva, kad je bilo u fazi opadanja
a) Sačuvani dekreti i edikti faraona (natpisi na grobnicama, ugovori, sudski zapisi). Glavna karakteristika: nisu sačuvani zakonski tekstovi kao u Mesopotamiji. Razlog: (1) vjerovanje da je vladar božanstovo i da, kad govori, sam kreira zakon; (2) pisani na papirusu, koji nije mogao odoliti zubu vremena Sačuvani su uglavnom, dekreti i edikti faraona, (a pravo saznajemo tek na osnovu natpisa na grobnicama, instrukcija, ugovora, sudskih zapisa, priča i si. )
b) Najviše izvora iz perioda novog kraljevstva, kad je bilo u fazi opadanja Izvori iz perioda Novog kraljevstva: (1) Edikt faraona Horemhaba (oko 1323 1294 p. n. e. ), (2) Novi dekret koji je izdao faraon Seti I (oko 1294 1279 p. n. e. ), (3) Pravni zbornik "Zakonik iz Hermopolisa iz 24. dinastije (oko 700. p. n. e. )
B. Koncept prava i pravde a) Ključni koncept je bio maat (prvo značenje) – kao božica pravde, b) Koncept maat (drugo značenje) – neraskidivo jedinstvo sa kosmosom.
a) Ključni koncept je bio maat (prvo značenje) – kao božica pravde, Ključni koncept je bio Ma'at: kao božica pravde koja po "Knjizi mrtvih", prati boga Horusa (glava sokola) pri određivanju sudbine pojedinca nakon smrti. Prema jednom vjerovanju, srce čovj. stavlja se na vagu na suprotnom tasu je nojevo pero (ako je pero otežalo, grešnika će pojesti zvijeri, ako je „egal“ on je spašen.
b) Koncept maat (drugo značenje) – neraskidivo jedinstvo sa kosmosom Drugo značenje: sveobuhvatni princip koji drži u neraskidivom jedinstvu kosmos, prirodu, državu i po jedinca (suprotno je: laž, neispravnost, neistina). Pravo je shvatano kao održavanje principa ma'ata, pa nije ni postojala riječ za pravo – pravda je bila žrtva vladara bogovima, a ne dug prema podanicima; .
1. Lični status, 2. Imovinsko pravo, C. Materijal no pravo 3. Porodično pravo, 4. Nasljedno pravo, 5. Krivično pravo, 6. Međunarodno pravo
1. Lični status a) Vladar, aristokratija, neplemići, slobodni i neslobodni seljaci, robovi, b) Položaj žene povoljniji nego u drugim civilizacijama.
a) Vladar, aristokra tija, neplemići, slobodni i neslobodni seljaci, robovi, (1) Vladajući sloj (aristokracija): vladar je bio na vrhu društvene i pravne piramide, najviši sloj: aristokracija (koju čini administracija i sveštenstvo, a od Novog kraljevstva i vrhovi vojske). (2) Ispod aristokracije slijedi kategorija: neplemići (trgovci, zanatlije i lokalno činovništvo), te pripadnici– henmemet („narod sunca“) kao nepoznata kategorija. (3) Seljaci – slobodni ili neslobodni obrađivači faraonske i haremske zemlje (nedjet), kao i aristokratskih posjeda (mevet) čine većinu stanovnika Egipta. (4) Robovi su bili uglavnom ratni, njima je raspolagao faraon, koji ih je dalje poklanjao hramovima ili zaslužnim vojnicima za obradu imanja,
b) Položaj žene povoljniji nego u drugim civilizacija ma Položaj žene bio je bolji nego u ostalim civilizacijama (u Novom kraljevstvu: pravo na rad i imovinu, na testament, učešće u suđenju, javnom životu (kraljice) U vrijeme XVIII i XIX dinastije žene su igrale izraženu ulogu u javnom životu Egipta, Dvije najpoznatije kraljice Hatshepsut (oko 1478. – 1458. p. n. e. ) i Nefertiti (oko 1352. – 1348. p. n. e. )
2. Imovin sko pravo a) Najveći vlasnici zemlje: država i vladar, prenos vlasništva nad zemljom, porezi, b) Vrste ugovora: o kupoprodaji, zakupu, doživotno uživanje itd.
a) Najveći vlasnici zemlje: država i vladar, prenos vlasništva nad zemljom, Vlasništvo nad zemljom: u preddinastičkom periodu vladar smatran vlasnikom svega, kasnije privatno vlasništvo najveći vlasnici država i hramovi Egipatsko pravo posebno se bavilo raznim formama prenosa vlasn. zemlje (dokument prenosa vlasništva nazivao se imyt-peri), registrovan kod džagtija).
b) Porezi (za razrezivanj e korišteni podaci o vlasništvu) Podaci o vlasništvu nad zemljištem korišteni su za određivanje visine poreza (čija je visina zavisila od veličine, lokacije, navodnjavanja i sl. ). Određene kategorije stanovništva i korporacije kao što su upravnici noma, sudije i hramovi bili su izuzeti od plaćanja poreza;
c) Vrste ugovora: o kupoprodaj i, zakupu, doživotno uživanje itd. (1) Pored ugovora o kupoprodaji bio je razvijen i ugovor o zakupu, najčešće u pisanoj formi (vlasnik zakupcu osigurava sjeme, zakupac plaća zakup u naturi). (2) Imovinsko pravo poznavalo je nekoliko vrlo razvijenih principa koji se tiču imovine: doživotno uživanje imanja, pravo korištenja tuđim vlasništvom itd.
a) Brak – privatna stvar, bez formalnosti, po običaju, mladoženja daje poklon, 3. Porodič no pravo, b)Tri vrste miraza koje donosi mlada, c) Muž i žena: suvlasnici nad imovinom stečenom u toku braka (2/3 muž: 1/3 žena)
a) Brak – privatna stvar, bez formalnost, po običaju, mladoženja daje poklon (1) Brak je monogamni privatna stvar bez formalnih uslova i pratećih rituala („uspostavljanje kuće“, „živjeti zajedno“), supružnici su iz iste društvene grupe. (2) Iako nije bilo posebnih pravnih i vjerskih formalnosti, prema običajma oko braka: mladoženja daje poklone mladinom ocu (žito), kasnije i direktno mladoj.
Mlada donosi tri vrste imovine: (1) miraz (koji je davao njen otac), b)Tri vrste miraza koje donosi mlada (2) njene lične stvari i (3) sredstva za izdržavanje mlade i njene djece (poznata kao snh) U slučaju razvoda braka, muž nije bio dužan vratiti te iste stvari, nego stvari slične ili jednake vrijednosti;
c) Muž i žena: suvlasnici nad imovinom stečenom u toku braka (2/3 muž: 1/3 žena) U periodu Novog kraljevstva smatralo se da su muž i supruga suvlasnici imovine stečene u toku trajanja braka: muž je bio vlasnik 2/3, a supruga 1/3; Razvod su mogli pokrenuti i muž i žena (ako žena nije kriva, muž je vraćao imovinu); djeca su dužna poštovati roditelje, najstariji sin postaje glava porodice.
a) Zakonsko (intestatno) nasljeđivanje Zakonski red nasljeđivanja uključivao je: (1) djecu, (2) braću i sestre i (3) roditelje ostavioca. 4. Nasljed no pravo Bila je povoljnija pozicija najstarijeg sina: (1) nasljeđivao službu svog oca, (2) prvi birao nasljedni dio, (3) brinuo za pogreb roditelja, (4) služio kao upravitelj imanja iza roditelja) b) Testamentalno nasljeđivanje, Korišten je dokument zvan imyt-pr, koji je bio opoziv, Dokument zvan imyt-pr nekad se koristio i za izbjegavanje zakonskog nasljedstva, npr. adopcijom.
5. Krivično pravo a) Izvori podataka za krivično pravo: suđenja, književna djela, „Knjiga mrtvih“ (kazne), b) Polni prekršaji i ostala krivična djela
a) Izvori podataka za krivično pravo: suđenja, književna djela, „Knjiga mrtvih“ (kazne) Za izčavanje krivičnog prava koristili su se podaci: (1) o suđenjima, (2) književna djela i (3) „Knjiga mrtvih“ (tekst na papirusu koji ide uz umrlu osobu).
b) Krivična djela i sankcije: teže – za ubistvo, krađu, (1) za ubistvo i veleizdaju (zavjera) smrtna kazna (u doba Ptolomeja, oko 304 30 p. n. e. , u pogledu kazne, pravila se razlika između namjer. i nehatnog ubistva). (2) za krađu da se vrati ukradena stvar i plati dvostruka ili trostruka vrijednost ukradene stvari (strožija je bila kazna za krađu od države ili hrama).
b 1). . . za polne prekršaje, ostalea krivična djela, širok spektar kaznni (3) za polne prekršaji (izgleda da prostitucija nije bila inkriminisana, kao ni homoseksualni odnosi, preljuba i silovanje bili su društveno neprihvatljivi. (4) ostala krivična djela: iznevjeravanje sudske funkcije, iznuda prekomjernog davanja zakupcima za porez, mito, nasilje, ulazak u tuđe zemljište, uvreda. Širok spektar krivičnih sankcija (pored smrtne kazne prinudni rad, konfiskacija imovine, gubitak službe i gubitak ritualnog ukopa, zatvor).
a) Intenzivna trgovina Egipćana sa susjedima zahtijevala je ra zvijeno trgovačko pravo, a ratovi mirovne sporazume i međunarodno pravo. 5. Međuna rodno pra vo b) Mirovni sporazum Ramzesa II sa Hetitima (oko 1279 1212 p. n. e. ) prvi je poznati međunarodni ugovor između dvije suverene zemlje u historiji ljudske civilizacije, koji sadrži: (1) princip međusobnog nenapadanja, (2) savez o pomoći protiv trećih, (3) ekstradiranje izbjeglih (uz uslov da se neće zlostavljati).
- Slides: 50