Prof dr Omer Hamzic Via ass Benjamina Londrc
Prof. dr. Omer Hamzic, Viša ass. Benjamina Londrc, MA KOMPARATIVNA PRAVNA HISTORIJA
STARA JEV REJSKA DRŽAVA I. DRŽAVA, II. PRAVO
1. Historijski kontekst, 2. Organizacija vlasti I. DRŽAVA 3. Državna ideologija 4. Sudovi i sudski postupak
1. Historijski kontekst a)Terminologija: Hebrej, Izraelićanin, Jevrej ili Židov. b) Periodizacija Jevreja (biblijska vremena, pet perioda)
a)Termino logija: Hebrej, Iz raelićanin, Jevrej ili Židov (1) Hebrej: plemena koja su prihvatila Jahvea kao svoje božanstvo i koja su od prije 1300. g. pn. e. živjela na području istočnog Mediterana. (2) Izraelćanin: posebna etničku grupa nastala od Hebreja, kulturno ujedinjenih religijom (prema drugom imenu Abraha movog sina Jakova Izrael). (3) Judejac ili Židov: čine kulturni nasljednici prve dvije grupe, od vremena njihovog povratka iz tzv. Babilonskog ropstva do danas. (4) Termin Jevrej (koristi se i ovdje) kod nas je uobičajen, a njemu je pridodat pridjev „stari" da označi taj narod u biblij. vremena, koja se dijele na pet faza.
b) Pe riodizacija Jevreja (biblijska vremena, pet perioda) 1. period: „Doba patrijarha“ (od početka drugog milenija do 13. st. p. n. e. ), 2. Period: izbavljenje (egzodus), od 13. ? do 12. st. p. n. e. , 3. period: Doba sudija, 4. period: Doba monarhije, 5. period: Postegzilska faza (Babilonsko ropstvo)
1. period: „Doba patrijarha“ (od početka drugog milenija do 13. st. p. n. e. ), (1) Početkom 2. mil. grupa aramejskih plemena migrirala je u staru babilonsku koloniju (na mjestu današnjeg grada Harran, područje. Turske), da bi se nekoliko vjekova kasnije neki naselili oko rijeke Jordan. (2) Političke institucije i pravo: u to vrijeme Hebreji žive u rodov. uređenju, svaki rod je autonomna jedinica sa patrijarhom na čelu, nema sudova, već ad hok tribunali – samopomoć u izvršenju sankcija.
2. Period: izbavljenje (egzodus), od 13. ? do 12. st. p. n. e. (1) Za vladavine osvajača Hiksa (1694. 1600. p. n. e. ) Josipova hebrejska grupa, odlazi u Egipat, da bi nakon progona Hiksa (1570. ), bili i oni prognani (ili pretvoreni u robove). (2) Pod Mojsijem se izbavljaju iz egipatskog ropstva i odlaze u egzodus, nakon čega je Mojsije na Sinajskoj gori primio zavjet sa Jahveom (žive u pusinji 40 god. ) (3) U to doba nastaju pravne osnove kasnijih političkih institucija. (10 zapovijedi koje je Mojsije primio od Boga na Sinaju, dio opće bliskoistočne pravne kulture).
3. period: Doba sudija (1) Poslije dugog lutanja po pustinji, Hebreji započinju osvajanje Kanaana – između Egipta, Mesopotamije i Hetitske države vojnim i političkim sredstvima. (2) Nakon osvajanja Kanaana, nastaje labava konfederacija plemena – povremeno pod vodstvom harizmatičnih vođa („sudije") – uprava je u rukama lokalnih starješina.
4. period: Doba monarhije, (1) Period sudija okončava se uspostavom monarhije oko 1000. p. n. e. (nastaje izraelsko kraljevstvo: osnivač Saul i njegov sin David, čiji sin Solomon gradi „Prvi hram“). (2) Nakon smrti Solomo na, kraljevstvo se 922. p. n. e. dijeli na: Izrael na sjeveru (osvajaju Asirci 722. p. n. e. ) i Judeju na jugu (osvajaju Babilonci 587. p. n. e. ).
5. period: Post egzilska faza (Ba bilonsko ropstvo) 1. dio (1) Babilonskim osvajanjem Judeje počinje doba „babilonskog ropstva“ („egzila") i traje do 538. p. n. e. , kada Babilon osvaja perzijski kralj Kir. (2) Osvojivši Babilon (pod kojim je bila Judeja), perzijski kralj Kir dopušta Jevrejima da se vrate u Jerusalem i da ponovo uspostave svoje relig. , polit. i pravne ustanove. (3) Pod perzijskom vlašću Judeja nije bila samostalna država, već provincija Yehud – sa velikim stapenom autonomije pod upravom domaćih guvernera.
5. period: Post egzilska faza (Ba bilonsko ropstvo) 2. dio (4) Ključna ličnost u tom periodu bio je Ezra, sveštenik i „pisar vješt u Mojsijevim zakonima", koji je po stavio osnove jevrejskom pravu kako ga poznajemo danas. (5) Nakon pada Perzije pod vlast A. Makedonskog, 4. v. p. n. e, Judeja postaje provincija njegovog carstva (Jevreji se pokerću za trgovinom Dijaspora). (6) Nakon smrti A. Makedonskog, polovinom 2. v. p. n. e. obnavlja se jevrejsko kraljevstvo, da bi, nakon unutrašnjih sukoba, potpalo pod rimsku vlast 63. p. n.
2. Organizacij a vlasti a) Kralj: centralna vlast – da štiti državu i dijeli pravdu, b) Kraljeva palata i kraljevi službenici
Kralj je bio na vrhu: (1) da štiti dr žavu od vanjskih neprijatelja i a) Kralj: centralna vlast – da štiti državu i dijeli pravdu (2) da dijeli pravdu (sudija); s ograniče njem: Bog je bio zakonodavac, tumači prava vjerski učenjaci. Na kraljevsku poziciju dolazilo se na jedan od tri načina: (1) izbor princa od strane oca kralja, (2) naslijeđem prijestolja, (3) državnim udarom. Ustoličenje kralja: po Bibliji, ceremonija se odvijala u 8 faza: od traganja putem proročanstva i pomazanja do prihvaćanja od naroda i svečane gozbe.
b) Kraljeva palata i kraljevi službenici (1) U glavnom gradu je hram, kraljeva palata i službenici: glavni oficir, sekretar dvora, glasnik, prvosveštenik, k dant kraljeve garde i nadzornik javnih radova. (2) I pored težnje da se izvrši centralizacija vlasti (i sudova), važnu ulogu u državi imale su starješine („stari") iz uglednih porodica – na lokalnom i državnom nivou. (3) Upravitelji pokrajina imenuju se za „kraljeve stvari" na svom po dručju, tj. za civilne poslove (za javne radove, prikupljanje i dostavljanje poreza palati).
Predstave o državi bile su bitno određene: (1) nomadskom proš lošću Jevreja, (2) iskustvom u Egiptu i 3. Državna ideologija (3) religijom – koncept. ugovora drž. s Bogom (Ya hveh). Zadatak države bio je da održava liturgijsku vezu s bogom, kroz kultske funk cije kralje va: podnošenje žrtava, kultske plesove, izgradnju hramova, skupovi. . . Ustanova kraljevstva je potvrđena od strane Boga, ali nema nikakvu svetost. Kraljevstvo je, prema Starom zavjetu, ustanovljeno uz „saglasnost naroda"
4. Sudovi i sudski postupak a) Sudska funkcija u predmonarhijskom periodu (starješine), b) Sudska funkcija u postegzilskom periodu (kralj – vrhovni sudija), c) Sudski postupak (različit u privatnim i javnim sporovima), dokazna sredstva
a) Sudska funkcija u predmonarh ijskom periodu (starješine) U predmonarhijskom periodu sudsku funkciju su vršile: (1) starješine gradova i (2) profesionalne sudije koje su postavljali starješine gradova; Gradska kapija služila je kao sudnica (suđenja javna). Takva pozicija starješina bila je i u doba monarhije.
b) Sudska funkcija u postegzilsk om periodu (kralj – vrhovni sudija) (1) Nakon sudskih reformi u 9. v. p. n. e. , sudije postavlja kralj iz reda Levita, sveštenika i glava porodica, (2) Kralj je bio vrhovni sudija, sudio je u utvrđenim gradovima i Jerusalimu, (3) U postegzilskom periodu, perzijski kralj, dao je pravo jevrejskom poglavaru Ezri da postavlja sudije
c) Sudski postupak (različit u privatnim i javnim sporovima), dokazna sredstva (1) U privatnim sporovima, kad tuženi nije bio prisutan, tužilac je imao obavezu da ga sam privede, a mogao ga je privesti i sud; (2) U javnim slučajevima (blasfemija, izdaja i dr. ), optuženi je dovođen na osnovu prijave i držan je u pritvoru do izricanja presude, (3) Dokazna sredstva: racionalna: svjedoci, isprave, materijalni dokazi i pretpostavke; iracionalna: proročanstvo i vjerovatno ordalije; U najtežim slučajevima (gdje se izricala smrtna kazna), kao dokazno sredstvo tražena su najmanje dva svjedoka.
II. PRAVO Pravo je postojalo u pisanoj formi od najranijih vre mena (10 božjih zapovijedi, uklesane na kamen. ploči, čuvane u zavjetnom kovčegu, te „knjige“ ili „svitci“) Izvori za saznanje jevrejskog prava su: 1. Petoknjižje (Pentateuh), (2) Mišna i (3) Novi zavjet A. Izvori B. Koncept prava i pravde C. Materijalno pravo
A. Izvori (a) Petoknjižje, (b) Mišna, (c) Novi zavjet i Svitci sa Mrtvog mora
(a) Petoknjižje je ustvari pet prvih knjiga Starog zavjeta: (1) Knjiga Postanka, (2) Knjiga Izlaska, (3) Levitski zakonik, (a) Pe toknjižje (4) Knjiga Brojeva i (5) Ponovljeni zakon. Ostale važne cjeline su: Deset zapovijedi Dekalog (Izlazak, 20: 1 17; Ponovljeni zakon, 5: 6 21) i Levitski zakonik, koji sadrži odredbe o kultu. Sadržaj Petoknjižja: (1) re lig. propisi koji sežu do Mojsija; (2) kanaansko pravo, prilagođeno Jevrejima, po njihovom dolasku u Kanaan (3) pravne precedente sudova.
Mišna, je priznata kao autoritativni iskaz „Usmenog zakona", koje je kompilirao rabin Juda Princ oko 200. n. e. , (kraj perioda „recitatora prava"). (b) Mišna je podijeljena u 6 redova (dijelova) koji predstavljaju grane prava Komentar Mišne naziva se Gemara.
(c) Novi zavjet i Svitci sa Mrtvog mora Novi zavjet sadrži dodatne informacije o(c) Novi zavjet sadrži dodatne informacije o starojevrejskom pravu, kao i Svitci sa Mrtvog mora, to je veliki broj rukopisa otkrivenih između 1947. i 1958. koji sadrže komentare hebrejske Biblije i pravila jevrejske monaške zajednicei, te razne komentare biblijskih zakona.
B. Koncept prava i pravde a) Pojam principa sedeq u značenju pravda i pravednost
a) Pojam principa sedeq u značenju pravda i pravednost (1) Po jevrejskom shvatanju, pravo obuhvata religijske i svjetovne propise, za razliku od mesopotamskih i hetitskih zbornika koji sadrže isključivo svjetovne propise (ali za koje se vjerovalo da su božanskog porijekla) (2) dealna osnova starog jevrejskog drušva bio je pojam sedeq, u značenju pravda i pravednost. (3) Svaki član društva od najamnika do kralja – očekivalo se da živi po tom načelu.
b) Primjena principa sedeq (u ekonomiji, pravu, politici i religiji), uslov za prosperitet zemlje (1) Prisutna je ideja da je prosperitet zemalja i naroda vezan za pravednost, što se ogleda u primjeni pricipa sedeq u: u ekonomiji: znači čuvanje prava siromašnih protiv bogatih; u pravu: znači nepristrasnost u primjeni propisa; u politici: znači da kralj nije iznad zakona; u religiji: znači da su oni koji slijede sedeq na Božijem putu; (2) U Starom zavjetu se kaže da će oni koji slijede sedeq živjeti i naslijediti zemlju
1. Lični status, C. Materijalno pravo 2. Imovinsko pravo, 3. Porodično pravo, 4. Nasljedno pravo, 5. Krivično pravo, 6. Međunarodno pravo
1. Lični status, a) Slobodni (pripadnici hebrejske zajednice) b) Stranci i gosti c) Robovi
a) Slobodni (pripadnici hebrejske zajednice) Pripadnici hebrejske zajednice – u biblijsko doba činili su jednu kategoriju stanovništva koji su imali: (1) Ograničeno pravo vlasništva na zemlju, koja je pripadala samo plemenu; (2) Pravo da se međusobno žene, s tim što je žena ulazila u pleme muža.
Činili su zasebnu kategoriju stanovništva i imali su: b) Stranci i gosti (1) Ograničeno pravo sticanja imovine u po gledu zemlje; (2) Nisu se mogli ženiti hebrejskim ženama ukoliko prethodno ne bi bili primljeni za članove nekog hebrejskog plemena.
Ako je Hebrej postajao rob, dajući samog sebe u dužničko ropstvo, nakon 7 g. takvo lice stiče slobodu (Hebrejke se nisu mogle prodati strancu). c) Robovi U slučaju kad Hebrej zajedno sa sobom i svojom porodicom proda i svoje zemljište (baštinu), sebe i svoju porodicu veže za sudbinu zemljišta.
2. Imovinsko pravo a) Pravo srodničkih grupa da zadrže (kolektivno) vlasništvo nad zemljom, b) Razlike u raspolaganju gradskim i poljoprivrednim zemljištem.
a) Pravo srodničkih grupa da zadrže (kolektiv. ) vlasništvo nad zemljom, nekada i države Prema biblijskom tekstu, štićeno je zadr žavanje vlasništva nad zemljom srodničkim grupama (porodica, klan, pleme), kojim je, po vjeri, sam Bog podario zemlju. Paralelno sa srodničkim grupama, nekada i nasuprot njima i država je imala pravo vlasništva nad zemljom (kraljevi je dijelili ratnicima, uvodili poreze i sl),
b) Razlike u raspolagan ju gradskim i poljoprivre dnim zemljištem Postojala je posebna procedura za prodaju zemljišta (kupoprodajni ugovori, svjedoci, čuvanje ugovora), vlasništvo označavano međašima. Razlikovalo se raspolaganje gradskim nekretninama od raspolaganja poljopri vred. zemljištem i poljskim kućama (to je baština koja mora ostati u plemenu).
3. Porodično pravo Brak je bio više savez dvije porodice u cilju dobijanja zakonitih nasljednika nego lični odnos (Poligamija je bila dozvoljena), a) Četiri faze sklapanja braka. Sporazum, predaja dara, traženje mlade, upotpunjavanje braka. b) Miraz se miješao sa muževom imovinom, razvod jednostrani akt muža.
a) Četiri faze sklapanja braka. Sporazum, predaja dara, traženje mlade, upotpunjava nje braka (1) Sporazum 2 porodice da će mlada biti data mladoženji (obično između mladoženje ili njegov. oca i oca mlade, mlada nije bila pred met dogov. ). (2) Predaja vjenčanog dara (mohara) od strane mladoženje koji bi za tu priliku pripremio gozbu (od tada je mlada zaručena i smatrala se udatom). (3) Traženje mlade od strane mladoženje na osnovu toga što je plaćen mohar. (4) Upotpunjenje braka, odnosno kada mladin otac predaje mladu mladoženji i tom prilikom priređuje gozbu.
b) Miraz se miješao sa muževom imovinom, razvod jednostrani akt muža Muškarac je nekada bio obavezan da se oženi određenom ženom (ako zavede nezaručenu djevicu, ako je siluje i u slučaju leviratskog braka). Miraz (šilum) je igrao važnu ulogu (tokom braka miraz se miješao sa muževom imovinom, ali je žena zadržala kontrolu nad ličnim stvarima – odjeća, nakit i sl. ); Razvod braka je bio jednostrani akt muža u formi izjave: „Ona mi nije žena, a ja nisam njen muž. " (kao i kod drugih na istoku, ali to nije važilo za ženu).
4. Nasljedno pravo Osnovna porodična cjelina bila je „očeva kuća" patri jarhalno domaćinstvo koje se sastojalo od tri ili više generacija (sinovi i unuci dijele imovinu kockom), prednost je imao prvorođeni sin. Ako bi jedan od braće umro bez djece tokom toga perioda, ostala braća su jednostavno mogla podijeliti imovinu (jedan brat je morao oženiti udovicu).
5. Krivično pravo a) Najteži delikti (ubistvo: namjerno, iz nepažnje, iz nehata) b) Ostali delikti (krađa, polni prekršaji)
a) Najteži delikti (ubistvo: namjerno, iz nepažnje, iz nehata) (Paradigma ubistva kao protivpravnog lišavanja života jednog lica jeste bi blijsko kazivanje o Kainu, koji je iz zavisti s predumišljajem ubio brata Abela (Po stanak, 4: 8). (1) Namjerno ubistvo je dovodilo do stanja „dugovanja krvi", koje je pa dalo na pojedinca ili na cijelu zajednicu (porodica ubijenog imala pravo da ubije ubicu). (2) Ubistvo iz krajnje nepažnje: ista kazna (da porodica ubije počinioca ubistva) npr. odgovornost vlasnika bika za koga se zna da je sklon bodenju (Izlazak, 21: 29). (3) Ubistvo iz nehata: slijedile su blaže kazne, vjerovatno kompenzacija (mogli su tražiti i azil u hramu ili drugom gradu (smatralo se kompromisom dvije strane)
Krađa: višestruka naknada ukradene stvari. b) Ostali delikti (krađa, polni prekršaji) Polni prekršaji: (1) Preljuba: polna veza udate ili zaručene žene s bilo kojim drugim muškarcem (smrtna kazna je slijedila za preljubnicu i njenog lju bavnika) (2) Silovanje: tretiralo se više kao povreda vlasničkih prava oca ili muža prije nego povre da tijela žrtve (npr. silovatelj nezaručene žene morao ju je oženiti)
5. Međunarod no pravo Međunarodni odnosi su bili regulisani pisanim ugovorima i običajima (interes za trgovinu), glavni cilj bilo je održavanja snaga moći među državama. Države su bile zainteresovane: (1) za zaštitu svojih trgovačkih interesa, (2) za zaštitu poslanika u stranim državama i (3) za povratak odbjeglih robova. Kraljevi su mogli pojedi na sela prenijeti u vlasništvo susjednih država. (1. Kraljevima, 9: 11 15).
- Slides: 45