Prof dr Jasminka GradaeviSijeri Funkcije i izazovi socijalnog

Prof. dr Jasminka Gradaščević-Sijerčić „Funkcije i izazovi socijalnog dijaloga“ Kolektivno radno pravo Sarajevo, 08. 03. 2017. godine

Sadržaj • • Uvodne napomene: socijalni dijalog Socijalno partnerstvo Socijalni dijalog –funkcije i prednosti Socijalni partneri

1. Socijalni dijalog: definicija Međunarodne organizacije rada (MOR) „Sve vrste pregovora, savjetovanja ili jednostavno razmjene informacija između predstavnika vlada, poslodavaca i radnika ili između samih socijalnih partnera o pitanjima od zajedničkog interesa vezanima uz ekonomsku i socijalnu politiku. Može postojati kao tripartitni proces, pri čemu je vlada službena strana u dijalogu ili ga mogu činiti bipartitni odnosi između radnika i uprave (tj. sindikata i udruga poslodavaca), sa ili bez izravne uključenosti vlade. Procesi socijalnog dijaloga mogu biti neformalni ili institucionalizirani, a često su kombinacija toga dvoga. Može se voditi na nacionalnoj, regionalnoj ili na razini poduzeća. Može biti međusektorski, sektorski ili njihova kombinacija. “

Vrste socijalnog dijaloga • Socijalni dijalog prema broju i vrsti sudionika možemo podijeliti na: • bipartitni i • tripartitni.

Bipartitni socijalni dijalog • Bipartitni socijalni dijalog podrazumijeva interakciju samo dviju strana( jedan poslodavac ili udruga poslodavaca i sindikata ili sindikalnih i poslodavačkih udruga više razine bez sudjelovanja vlasti). • Bipartitni dijalog uglavnom se često izjednačava s kolektivnim pregovaranjem, ali on može za cilj imati i razmjenu informacija ili savjetovanje.

Bipartitni socijalni dijalog • Teme bipartitnog socijalnog dijaloga su: radni uvjeti (organizacija radnog vremena, raspored sedmičnih i godišnjih odmora, pitanje sigurnosti i zaštite zdravlja radnika itd. ), uvjeti zaposlenja (vrste i trajanja ugovora i sl. ) te materijalna i druga prava radnika (visina i kriteriji određivanja plaće, prava na određene dodatke itd. ). • Bipartitni dijalog često uključuje i pregovore o međusobnim odnosima između poslodavaca (jednog ili udruge poslodavaca) te predstavnika radnika (sindikati).

Tripartitni socijalni dijalog • Tripartitni dijalog podrazumijeva interakciju tri strane: sindikata, udruga poslodavaca i vlasti (koja razina vlasti je uključena ovisi o tome na kojoj razini se tripartitni socijalni dijalog odvija) kao ravnopravnih i nezavisnih partnera, koji pokušavaju pronaći rješenja za pitanja od zajedničkog interesa. • U osnovi tripartitnog socijalnog dijaloga leži spremnost vlasti za uključivanjem socijalnih partnera u proces donošenja odluka koje se nalaze, u skladu s ustavno-pravnim poretkom države, u njezinu djelokrugu ovlasti.

National tripartite social dialogue: an ILO guide for improved governance / International Labour Office, Social Dialogue and Tripartism Unit, Governance and Tripartism Department. - Geneva: ILO, 2013. MOR u svom najnovijem priručniku ukazuje na glavne prednosti nacionalnog tripartitnog socijalnog dijaloga 1. Stvara politički okvir koji pruža rješenja u situacijama tekućeg sukoba. Dijalog olakšava upravljanje, mir i nosi sobom proaktivne radne odnose kao i kolektivno pregovaranje. Kada regulatorni zakoni ne postoje, ili ako su postojeći neadekvatni, implementacija sporazuma stvara temelj atraktivnog ambijenta za ostvarivanje prava. Tripartitni socijalni dijalog je i instrument za rešavanje praznina u zakonu o radu.

National tripartite social dialogue: an ILO guide for improved governance / International Labour Office, Social Dialogue and Tripartism Unit, Governance and Tripartism Department. - Geneva: ILO, 2013. 2. Promoviše i jača toleranciju i razumevanje među partnerima, dodeljuje odgovornost i obavezuje sindikate, poslodavce i vlade, kao reprezentativne predstavnike koji nose niz odluka, da efikasno vode ka nacionalnom razvoju, uzimajući u obzir da su oni akteri koji su uključeni u proizvodnju. 3. Kada vlada deluje kao glavni moderator i pregovarač, ishodi dijaloga postaju javna politika koja regulira ponašanje onih odgovornih za bolju koegzistenciju i zadovoljenje potreba; to povećava unutar sektorsko jedinstvo, socijalnu integraciju i institucionalno i demokratsko jačanje. 4. Uspostavlja platformu za izgradnju sektorskih kapaciteta, koji jačaju kvalitet predstavljanja aktera. Dobra volja prevazilazi sopstvene interese tih partnera i njihova posvećenost uspostavlja garanciju da se njeguje kultura poštovanja.

Konvencije i preporuke MOR-a koje su najznačajnije za socijalni dijalog • Konvencija br. 144 o tripartitnom savjetovanju uz odgovarajuću Preporuku br. 152, • Konvencija br. 87 o slobodi udruživanja i pravu na organiziranje, i • Konvencija br. 98 o kolektivnom pregovaranju i pravu na organiziranje.

Socijalni dijalog je dio i europskoga socijalnog modela • „odražava demokratsko načelo (uključeno u član 11. Ugovora o Europskoj uniji – UEU)da reprezentativne udruge trebaju biti u mogućnosti objaviti svoje stavove, da se s njima savjetuje i da vode dijalog s javnim vlastima“, i da bi radnici i poslodavci trebali biti „uključeni u odlučivanje o pitanjima koja usko utječu na njih. “

Povelja EU o temeljnim pravima • Član 27. Pravo radnika na informiranje i savjetovanje u poduzeću • Radnicima ili njihovim predstavnicima moraju biti, na odgovarajućim razinama, osigurana prava na pravodobno informiranje i savjetovanje u slučajevima i pod uvjetima predviđenima pravom Unije te nacionalnim zakonodavstvima i praksom. • Član 28. Pravo na kolektivno pregovaranje i djelovanje • Radnici i poslodavci ili njihove organizacije imaju, u skladu s pravom Unije te nacionalnim zakonodavstvima i praksom, pravo na pregovaranje i sklapanje kolektivnih ugovora na odgovarajućim razinama i, u slučaju sukoba interesa, pravo na poduzimanje kolektivnog djelovanja za obranu svojih interesa, uključujući i štrajk.

Piramida socijalnog dijaloga Pregovaranje: sporazumi, kolektivni ugovori Savjetovanje: revizija inicijalnih odluka/planova na osnovu argumenata druge strane Informiranje: raspolaganje pravovremenim informacijama iz prve ruke

2. Socijalno partnerstvo • Postoje brojne definicije socijalnog partnerstva, ali ne i jedna općeprihvaćena definicija. • Dodirne tačke svih ili većine definicija pokazuju da je socijalno partnerstvo prije svega zajednička suradnja s jedinstvenim ciljem uspjeha, razmjena informacija i zajedničko rješavanje problema, kao i pronalaženje ravnoteže između dva suprotna polariteta: socijalne sigurnosti i fleksibilnosti uz stalno obrazovanje i usavršavanje socijalnih partnera.

Socijalno partnerstvo Pod pojmom socijalno partnerstvo može se obuhvatiti: – socijalno prepoznavanje različitih interesa socijalnih partnera, – prezentiranje pojedinačnih interesa svakoga socijalnog partnera i usklađivanje s interesima suprotne strane, – organizirano djelovanje socijalnih partnera radi kvalitetnijeg reguliranja rada i tržišta rada.

3. Socijalni dijalog –funkcije, prednosti i izazovi • Ključni aspekt socijalnog dijaloga je pristup zasnovan na socijalnom partnerstvu. • Polazna pretpostavka: sindikati i udruge poslodavaca priznaju postojanje zajedničkog problema i obavezuju se na zajedničke akcije u cilju njegovoga rješavanja. • Socijalni dijalog je alat/instrument izgradnje konsenzusa. • U tripartitnom dijalogu, socijalnim partnerima se omogućava uticaj na odluke vlade i lobiranja za vlastite interese na političkoj razini.

Faktori od kojih ovisi socijalni dijalog • Poštivanje temeljnih prava na slobodu udruživanja i kolektivnog pregovaranja, • Snažne, neovisne udruge radnika i poslodavaca, s tehničkim mogućnostima i znanjima potrebnim za sudjelovanje u socijalnom dijalogu, • Politička volja i predanosti svih relevantnih subjekata da se uključe u socijalni dijalog, • Odgovarajuće institucionalne potpore.

Prednosti Demokratizacija Smanjenje socijalnih konflikata tripartitni suradnja bipartitni kompromis

Izazovi • Preduvjeti funkcioniranja socijalnog dijaloga: • Prvi: demokratski temelji i zakonodavstvo koje omogućuje socijalni dijalog; • Drugi: osiguranje provedbe postignutih sporazuma( pretpostavka provedbe je istinska spremnost za zajedničko djelovanje).

Izazovi • Moraju postojati snažne i reprezentativne organizacije radnika i poslodavaca kako bi kao akteri sudjelovali u procesu dijaloga. • Mora postojati neki zajednički interes i spremnost svih uključenih strana da stupe u suradnički i konstruktivni dijalog.

Izazovi • U stvarnosti, ciljevi uključenih strana često su vrlo različiti. • Važno: nije moguće postići situaciju u kojoj su svi zadovoljni ili spremni na kompromis, često nema ni dovoljno spremnosti na dijalog. Traženje suradnje sa suprotnom stranom koja zapravo ne želi kompromise već se bori za vlastite interese, teško dovodi do postizanja cilja. • Odabrati pitanja o kojima će se pregovarati u okviru socijalnoga dijaloga. • Dio socijalnog dijaloga su i napeti pregovori, neslaganja i sukobljavanja.

Funkcije socijalnog dijaloga 1. Kolektivno pregovaranje kao najznačajniji oblik: utvrđivanje standarda, 2. Formuliranje politika, odlučivanje i provedba.

4. Socijalni partneri • Pojam „socijalni partneri“ u literaturi MOR-a ima tehničko značenje kao zbirni pojam za predstavnike rada/radnika (sindikat ili udruga sindikata više razine) i poslodavce (pojedinog poslodavca, udrugu poslodavaca ili udrugu poslodavaca više razine)