PROBLEMSOLVING TEHNIKE PST Vedrana Palavra PST uvode DZurilla

PROBLEM-SOLVING TEHNIKE (PST) Vedrana Palavra

• PST uvode D’Zurilla i Goldfried 1970 -ih, a D’Zurilla, Nezu i sur. nastavljaju razvijati pristup. • Intervencije usmjerene na trening stavova i vještina vezanih uz rješavanje problema. • CILJEVI: – Smanjenje psihopatoloških simptoma – Poboljšanje psihološkog funkcioniranja i sprječavanje povrata simptoma – Poboljšanje kvalitete života • Primjenjive za rad s različitim populacijama (djeca, adolescenti, odrasli i stariji odrasli) i različitim vrstama kliničkih problema (npr. ): shizofrenija, depresija, anksiozni poremećaj, suicidalne misli, ovisnost, problemi s prekomjernom težinom i interpersonalnim odnosima, tjelesna oboljenja (kronične bolesti).

TEORIJSKA OSNOVA • PST pomažu osobama da se na efikasniji način nose s problemima. – Poboljšanje situacije (npr. rješavanje konflikta, postizanje cilj i sl. ). – Smanjenje emocionalnog stresa prouzrokovanog problemskom situacijom (npr. prihvaćanje, tolerancija, smanjenje fizičkih simptoma napetosti i sl. ). • Teorija PST se zasniva na dva konceptualno povezana modela: 1. Socijalni model PS-a (The Social Problem Solving Model) 2. Relacijski/PS model stresa i dobrobiti (The Relational/Problem Solving Model of Stress and Well Being)

1. SOCIJALNI MODEL PS-a • SOCIJALNI PS – samousmjeravajući kog-bih proces putem kojeg se pokušava identificirati efikasno rješenje za specifične probleme u svakodnevnom životu s ciljem rješavanja problemske situacije ili smanjenja/modifikacije neugodnih emocija. – Problemi: različite situacije (npr. financije), intrapersonalni (kog. , emoc. , ponašajni, zdrav. ), interpersonalni (konflikti). • PROBLEM – nerazmjer između situacije koja zahtijeva adaptivni odgovor (npr. za postizanje određenog cilja) i dostupnosti adaptivnog odgovora ili strategije suočavanja. Zahtjevi situacije Trajanje problema • Nametnuti iz okoline (poslovni, očekivanja partnera) • Jedinstven događaj ograničenog trajanja (npr. akutna bolest) • Unutar osobe (osobni ciljevi, potrebe) • Niz povezanih događaja (npr. ponovljeni zahtjevi na radnom mjestu) • Kronični (npr. kronična bolest, osjećaj usamljenosti) • RJEŠENJE – odgovor/strategija suočavanja ili obrazac odgovora koji predstavlja ishod procesa PS specifične situacije.

• GLAVNE DIMENZIJE PS • Sposobnost rješavanja problema se sastoji od dva, donekle, nezavisna procesa: – Orijentacija na problem – Stil rješavanja problema • ORIJENTACIJA NA PROBLEM – stabilan set kog-bih shema pojedinca koje se odnose na svjesnost i procjenu problema te vlastitih sposobnosti rješavanja problema. POZITIVNA NEGATIVNA Procjena problema kao izazova Vjerovanje da je problem rješiv Vjerovanje u vlastitu sposobnost PS Vjerovanje da uspješno PS zahtijeva vrijeme, trud i upornost • Posvećenost rješavanju problema • Procjena problema kao značajne prijetnje psih. , soc. , bih. i zdrav. dobrobiti • Sumnja u vlastitu sposobnost PS • Značajna emocionalna uznemirenost pri suočavanju s problemom • • RJEŠAVANJE PROBLEMA ≠ IMPLEMENTACIJA RJEŠENJA

GLAVNE DIMENZIJE PS (2) RACIONALNI Funkcionalni stil rješavanja problema koji uključuje racionalnu i sistematičnu primjenu 4 najvažnije vještine rješavanja problema: 1. Definicija problema 2. Osmišljavanje različitih alternativnih rješenja 3. Donošenje odluke 4. Implementacija i verifikacija ishoda IMPULZIVNI Disfunkcionalni stil koji uključuje ograničene, impulzivne, nemarne, nagle i nepotpune pokušaje PS. Obično se impulzivno bira prva ideja. IZBJEGAVAJUĆ I Disfunkcionalni stil koji uključuje prokrastinaciju, pasivnost i ovisnost. Osoba izbjegava problem, odgađa njegovo rješavanje, prebacuju odgovornost na druge. • STIL RJEŠAVANJA PROBLEMA način na koji osoba pokušava razumjeti probleme i pronaći učinkovito rješenje ili način suočavanja. *Social Problem-Solving Inventory – Revised (SPSI-R; D’Zurilla i sur. , 2002).

2. RELACIJSKI / PS MODEL STRESA I DOBROBITI • Integracija relacijskog modela stresa (R. Lazarus) i socijalnog modela. • Stres predstavlja recipročan odnos: – (1) stresnih životnih događaja – (2) emocionalnog stresa/dobrobiti – (3) PS suočavanja

• (1) STRESNI ŽIVOTNI DOGAĐAJI - životni događaji ili iskustva koja od osobe zahtijevaju prilagodbu (osobnu, socijalnu, fizičku). • Dvije vrste stresnih životnih događaja: 1. Veliki negativni događaji (razvod, smrt voljene osobe, gubitak posla, teška bolest i sl. ) 2. Svakodnevni problemi (ograničeniji i specifičniji) – Uglavnom su uzročno posljedično povezani.

• (2) EMOCIONALNI STRES – neposredni emocionalni odgovor koji osoba ima na stresne životne događaje: 1. Negativan (anksioznost, ljutnja, depresija) 2. Pozitivan (nada, olakšanje, sreća) Negativne emocije Pozitivne emocije 1. Procjena stresnih događaja kao ugrožavajućih za 1. Procjena stresnog događaja kao izazova dobrobit pojedinca 2. Vjerovanje u sposobnost uspješnog suočavanja s 2. Sumnja u sposobnost uspješnog suočavanja s problemom 3. Korištenje efikasnih strategija suočavanja 3. Korištenje neučinkovitih strategija suočavanja

• (3) PS SUOČAVANJE (najvažniji koncept modela) – proces koji integrira sve kognitivne procjene i strategije suočavanja unutar socijalnog PS okvira. • Osoba koja uspješno primjenjuje PS suočavanje: 1. Percipira stresni događaj kao izazov 2. Vjeruje da je sposobna uspješno riješiti problem 3. Definira problem i postavlja realni cilj 4. Osmišljava više mogućih rješenja ili načina suočavanja 5. Odabire najbolje rješenje 6. Učinkovito implementira rješenje 7. Pozorno motri i evaluira ishod • PS orijentiran na problem (mijenjanje situacije - situacija promjenjiva) i/ili na emocije (smanjenje intenziteta ili modifikacija emocija – situacija nepromjenjiva). • Konačni ishod PS je povećati dobrobit i adaptivne načine suočavanja i reducirati negativni utjecaj stresa na dobrobit i prilagodbu.

Prikaz modela • Veliki negativni događaji i svakodnevni problemi utječu jedni na druge, imaju direktan negativni efekt na dobrobit i indirektni negativni efekt na PS. • PS ima ulogu medijatora i moderatora u odnosu između stresnih životnih događaja i dobrobiti. • 1. hipoteza – ABC model: stresni životni događaji dovode do: A –prilika za PS suočavanje B – koje imaju osobne i socijalne posljedice C – koje utječu na dobrobit • 2. medijacijska hipoteza - pretpostavka je da PS predstavlja medijacijsku varijablu u uzročno posljedičnoj vezi: stresni životni događaji neg utjecaj sposobnost rješavanja problema neg utjecaj dobrobit • Moderatorska hipoteza: stresni životni događaji u interakciji sa PS sposobnosti utječu na dobrobit. Loša sposobnost PS povećava negativni utjecaj stresnih životnih događaja na dobrobit, dobra PS sposobnost djeluje kao buffer.

Model pretpostavlja: • Recipročan odnos svakodnevnih problema i PS-a. (neefikasno PS povezano s većim brojem svakodnevnih problema) • Recipročan odnos stresnih životnih događaja i dobrobiti. (dobrobit je povezana sa stresnim životnim događajima u budućnosti) • Ishodi koji rezultiraju negativnom prilagodbom (anksioznost, depresija, narušeno soc. funk. ) vjerojatno će rezultirati povećanjem svakodnevnih problema i velikih negativnih događaja i obrnuto.

PS MODULI • Fokusirani na različite aspekte i komponente sposobnosti rješavanja problema. • Prilagodba: klijentu kao pojedincu, njegovim terapijskim ciljevima, snagama i slabostima u rješavanju problema. CILJEVI MODULA: 1. Osnaživanje pozitivne orijentacije na problem 2. Smanjenje negativne orijentacije na problem 3. Poticanje vještina racionalnog rješavanja problema 4. Smanjenje tendencije izbjegavanja rješavanja problema 5. Minimiziranje impulzivnosti u rješavanju problema

PST MODULI TEMA KLJUČNI CILJEVI I AKTIVNOSTI 1 Inicijalno strukturiranje Uspostavljanje poz. terapijskog odnosa; upoznavanje s racionalom PST. 2 Procjena jakih i slabih strana klijenta u PS (intervju/upitnik); identifikacija stresnih događaja, emocionalnog odg. , distorzija, stila rješavanja problema. 3 Prepreke u efikasnom PS Osvještavanje ograničenja u PS i rješavanje ograničenja: 1. popis ideja, 2. vizualizacija implementacije rješenja, 3. razlaganje problema u jednostavnije komponente. 4 Orijentacija na problema: poticanje samoefikasnosti Poticati pozitivnu orijentaciju na probleme i samoefikasnost (vizualizacija rješavanja problema). 5 Orijentacija na problem: identifikacija problema Razvijati sposobnost prepoznavanja problema (znakovi: emocije, disfunkcionalno ponašanje, NAM); “normalizacija problema”. 6 Orijentacija na problem: Razvijati sposobnost prepoznavanja i modifikacije negativnog mišljenja, promatranje problema kao disfunkcionalnih stavova i distorzija. izazova Tehnika: vražjeg odvjetnika. 7 Orijentacija na problem: korištenje i kontrola emocija 1. Korištenje emocija za prepoznavanje problema; 2. Upravljanje neugodnim emocijama (kog. restrukturacija, reframing, tehnike relaksacije).

TEMA KLJUČNI CILJEVI I AKTIVNOSTI 8. Orijentacija na problem: STOP AND THINK! Tehnika semafora: sprječavanje izbjegavanje problema ili impulzivnog reagiranja. 9. Definicija i formulacija problema Razvijanje sposobnosti razumijevanja problema (zašto ta situacija predstavlja problem) i postavljanja realnih ciljeva. 10. Generiranje alternativa Razvijati sposobnost osmišljavanja širokog raspona potencijalnih rješenja – brainstorm-ing tehnike. 11. Donošenje odluka Razvijanje sposobnosti donošenja odluka: uspješnije predviđanje posljedica izabranog ponašanja, provođenje analize dobiti i troška. 12. Implementacija i verifikacija rješenja Razvijati sposobnost: uspješnog provođenja plana PS, nadgledanja ishoda; evaluacije uspješnosti, primjene samopotkrepljenja. 13. Vođeno uvježbavanje Maksimiziranje primjene stavova i vještina PS i njihove generalizacije na buduće problemske situacije. 14. Brzo rješavanje problema ADAPT tehnika za brzu primjenu cjelokupnog modula.

DODATNE STRATEGIJE 1. Didaktičke instrukcije Podučavanje različitih principa PS 2. Trening/Coaching Poticanje mogućih alternativa za PS 3. Modeliranje Demonstriranje različitih načina primjene principa PS 4. Oblikovanje Progresivno uvježbavanje sve težih koraka 5. Uvježbavanje primjene PS vježbi u stvarnom životu 6. Povratna informacija Ispravljanje i korekcija prema potrebi 7. Pozitivno potkrepljenje Pohvala klijentovog truda

POTICATI U TERAPIJI: IZBJEGAVATI U TERAPIJI: 1. Izgradnju pozitivnog terapijskog odnosa 2. Optimističan pristup • Prezentirati PST na mehanički način (ne individualizirani pristup) 3. Aktivno sudjelovanje 4. Relevantnost PST za klijenta 5. Domaće zadaće 6. Provjeru domaćih zadaća 7. Implementaciju rješenja 8. Ciljeve usmjerene na problem i emocije 9. Korištenje dodatnih materijala za klijente 10. Procjenu jakih i slabih strana klijenta u rješavanju problema • Fokusiranje samo na površne probleme

PRIRUČNIK ZA KLIJENTE • ADAPT tehnika služi kao podsjetnik na 5 koraka PS: A – ATTITUDE (stav) Zauzimanje pozitivnog i optimističnog stava prema problemu i vlastitim sposobnostima rješavanja problema. D – DEFINE (definiranje) Definiranje problema (u konkretnim terminima) i mogućih prepreka, specificiranje realističnog cilja (u konkretnim terminima). A-ALTERNATIVES (alternative) Osmišljavanje što više mogućih načina rješavanja problema. P-PREDICT (predvidi) Predviđanje poz. i neg. posljedica svake alternative i biranje najefikasnije (maksimiziranje dobiti i minimiziranje troška). T-TRY OUT (isprobaj) Isprobavanje rješenja u stvarnom životu. Ako su rezultati zadovoljavajući – samopotkrepljenje, ako nisu – vraćanje na korak A.

EMPIRIJSKI DOKAZI ZA PST SPOSOBNOST RJEŠAVANJA PROBLEMA DEFICITI U RJEŠAVANJU PROBLEMA Pozitivno povezana s: Pozitivno povezani s: • Adaptivnim strategijama suočavanja. • Psihološkim stresom, depresijom, suicidalnim • Ponašajnim kompetencijama (socijalne vještine, ideacijama, anksioznosti, zloupotrebom akademski uspjeh, efikasnost na radnom sredstava ovisnosti, kršenjem zakona, mjestu). zdravstvenim problemima i drugim • Pozitivnim psihološkim funkcioniranjem destruktivnim ponašanjima. (samopoštovanje, osjećaj kontrole, zadovoljstvo kvalitetom života). *Pregled literature Chang, D’Zurilla i Sanna, 2004; D’Zurilla i Nezu, 2007; Nezu, 2004 • Rezultati potvrđeni na uzorcima širokog raspona dobi, nacionalnosti, kliničkim i ne kliničkim grupama s različitom simptomatologijom. • PS korisna intervencija za poremećaje u kojima stres i deficiti u suočavanju imaju važnu ulogu. • Istraživanja konzistentna s pretpostavkama modela.

LITERATURA • D’Zurilla, T. J. i Nezu A. M. (2010). Problem-Solving Therapy. U: K. S. Dobson (ur), Handbook of Cognitive-Behavioural Therapies (197 -225). New York: The Guildford Press.

PITANJA? HVALA!