PRIVRENOST DAA BOSANAC to je privrenost Pojam privrenost

PRIVRŽENOST DAŠA BOSANAC

Što je privrženost Pojam privrženost odnosi se na odnos između dviju osoba koje imaju jake emocionalne veze i trude se održati svoje odnose. U užem smislu, odnosi se na jaku emocionalnu vezu između djeteta i onoga tko se brine o njemu, najčešće roditelja ili skrbnika.

Definicija privrženosti Privrženost je snažna i trajna emocionalna veza pojedinca u odnosu na značajne druge osobe. Razvija se tijekom prve godine života između djeteta i roditelja (skrbnika), a karakterizira je tendencija traženja i održavanja bliskosti privrženim ljudima za vrijeme stresnih situacija (Bolwby, 1969).

Važnost privrženosti Privrženost utječe na razvoj i funkcioniranje pojedinca kroz cijeli život Privrženost utječe na samopoštovanje, socijalno funkcioniranje, očekivanja koja imamo od drugih, osjećaj bliskosti i potrebu za usamljenosti Privrženost stvara (ne)sigurnost u sebe i druge Privrženost je povezana s mnogim aspektima prilagodbe

Harlowljev eksperiment • je li majka kao dominantni skrbnik dominantna zbog hranjenja? • rezus majmuni dominantna odrednica privrženosti je udobnost dodira, a ne hrana.

Iskazivanje privrženosti Privrženost se pokazuje kroz sreću, radost i sl. kada je dijete s roditeljem, odnosno kroz strah, neugodu i sl. kada se odvaja od roditelja, ili u traženju utjehe u roditelju kada je dijete u nepoznatoj ili opasnoj situaciji.

Stilovi privrženosti djeteta Dijete, ovisno o reakcijama odrasle osobe kojoj je privrženo, može razviti zdravu (sigurnu) privrženost nekvalitetnu (nesigurnu) privrženost izbjegavajuću anksioznu U istraživanju Ainsworth primijenjena je tehnika koja je kasnije postala najkorištenija za ispitivanje privrženosti – metoda nepoznate situacije

“Metoda nepoznate situacije” Djeca različito reagiraju - razlika je u stupnju povezanosti uz majku i tipu povezanosti. Sigurno privrženi jednogodišnjaci – majke su doživljavali kao baze za istraživanje svijeta, istraživali su samostalno povremeno se vraćajući u njihovo krilo, kad je majka otišla reagirali su na njen odlazak kao na stresnu situaciju, a čim se majka pojavila potražila su njenu utjehu. Izbjegavajuće privržena djeca - ne plaču kad mama odlazi, izbjegavaju je kad se vrati i čini se da su na nju ljuta. Anksiozno privržena djeca - na mamin povratak reagiraju s dvostrukim porukama, istovremeno tražeći njenu blizinu, ali i fizičkom agresijom i sl.

Interakcija okolina – dijete Okolina koja osigurava djetetu stalnost nazočnosti jedne odrasle osobe i roditelj koji zadovoljava djetetovu potrebu za toplim fizičkim kontaktom i pruža mu osjećaj ugode i nježnosti, šalje poruku da je dijete sigurno. Majka ili drugi skrbnik koji je psihološki nedostupan i ne reagira na emocionalne potrebe djeteta, potiče u djeteta razvoj izbjegavajuće privrženosti. Okolina koja ponekad odgovara na dječje potrebe za blizinom i emocionalno je dostupna, a ponekad je nedostupna i kažnjavajuća, razvija u djeteta tzv. anksioznu privrženost.

sigurna privrženost (65%) djeca koriste odraslu osobu kao bazu iz koje istražuju svijet sigurna su u majčinu ljubav na odvajanje od majke reagiraju s manje straha pokazuju više istraživalačkih ponašanja bolje rješavaju probleme imaju bolje vršnjačke odnose kad odrastu, sretniji su u vezama, veze duže traju imaju povjerljive prijatelje.

izbjegavajuća privrženost (25%) djeca ne vole kontakt kožom-na-kožu, grljenje, maženje takva djeca pokazuju malo ili nimalo opreznosti pred strancima i postaju uznemireni tek kad ostanu sami pokazuju manjak suradnje, istraživalačkog ponašanja i empatije izbjegavaju emocionalne odnose.

anksiozna privrženost (10%) djeca su nesigurna i bojažljiva sve odrasle figure doživljavaju kao nepouzdane.

Rani odnos privrženosti Reprezentacijski modeli ranih odnosa privrženosti postaju temelj na kojem se integriraju drugi specifični modeli odnosa. Iz odnosa privrženosti i rane skrbničke okoline dijete počinje funkcionirati sve samostalnije i postaje svjesno da je ono odvojeni pojedinac (razvija se tzv. autonomni self). Tako se razvoj djeteta kreće od potpune ovisnosti o odraslima do neovisnosti i samostalnosti

Kasniji odnos privrženosti Rana izloženost nepovoljnim razvojnim okolnostima (pa tako i skrbničkom okruženju koje pruža nesigurne oblike privrženosti) ne mora nužno determinirati kasnije odnose koje će dijete razviti. Osjećaj sigurnosti (sigurne baze) može biti izveden i iz osjećaja pripadnosti/pripadanja podržavajućoj socijalnoj mreži koja će u odnosu prema djetetu biti pouzdana i konstantna. Tako odnosi s udomiteljima, rodbinom biološke obitelji, odnosi s nastavnicima, susjedima i sl. mogu zauzeti značajnije mjesto u odnosu na ulogu koju mogu igrati u djetetovom životu.

Tijek razvoja privrženosti 0 -6 tjedana – faza predprivrženosti: Dijete prepoznaje miris i glas majke (skrbnika), ali podjednako reagira na sve osobe u svojoj okolini, dijete okolini upućuje različite "signale privlačenja" (grljenje, praćenjem pogledom, smiješak), dijete se umiruje i utješi kad ga se primi u naručje, gladi i govori mu se tihim glasom, ali mu je još svejedno koja to osoba radi.

Tijek razvoja privrženosti 6 tjedana- 6 (8) mjeseci – faza nastajanja privrženosti: Dijete počinje iskazivati drugačije reakcije prema "najvažnijoj osobi" (skrbniku) nego prema ostalima, više gukanja i upućivanja smiješaka usmjerava prema skrbniku nego prema ostalima, brže se umiruje i prestaje plakati u naručju skrbnika, još ne pokazuje nikakav strah ili prosvjed pri odvajanju od skrbnika.

Tijek razvoja privrženosti � 6 (8) mjeseci -18 (24) mjeseca – faza jasno izražene privrženosti: �Započinju znakovi jasno izražene privrženosti u obliku prosvjeda zbog odvajanja i straha od nepoznatih ljudi. � povezano s ostalim razvojnim postignućima: s uspostavljanjem pojma postojanosti predmeta (pamćenje skrbnikova lika), razvojem emocije straha i s usavršenim kretanjem puzanjem, koje mu omogućuje slijeđenje skrbnika. �Skrbnik može najbolje i najbrže utješiti i umiriti dijete uznemireno zbog odvajanja, i to već samom svojom nazočnošću i dodirom. �Dijete pokazuje sigurnost i hrabrost istraživanja okoline u blizini skrbnika.

Tijek razvoja privrženosti � 18 mjeseci- 2 (3) godine – faza recipročnog odnosa: �U kognitivnom razvoju započinje primjena predodžbi i govora (unutarnjih reprezentacija) te dijete postupno počinje razumijevati privremenost odvajanja, osobito ako mu skrbnik kratko i jasno rastumači razlog odvajanja i kako će dijete i s kim provoditi vrijeme odvojenosti. �Prosvjed zbog odvajanja postupno se smanjuje i većina djece s navršene tri godine može podnijeti privremenu odvojenost od skrbnika.

Privrženost adolescenata Gradnja identiteta i usklađivanje potrebe za autonomijom s održavanjem bliskosti s roditeljima i vršnjacima Uspoređivanje odnosa s različitim figurama privrženosti Postizanje autonomije (redefiniranje odnosa) – preduvjet za romantične veze Sigurno privrženi Dobri odnosi s roditeljima Roditelji su sigurna baza za daljnji život Manje ljutnje i manje izbjegavanja majke Pozitivnije interakcije s roditeljima Emocionalno ekspresivniji, pregovaranje i kompromis

Privrženost adolescenata Odbijajuće privrženi Suprotstavljanje roditeljima, odbacivanje roditeljskih stavova i vrijednosti Fizičko udaljavanje od roditelja Ljutnja na majku Usamljenost, nedostane vještine za uspostavljenje bliskosti s vršnjacima Anksiozno privrženi Inhibicija autonomije na račun majčine dominacije Anksiozni i depresivni Jaka vezanost za obitelj

Privrženost u odrasloj dobi Promjene u hijerarhiji privrženosti Partner i dijete (primarne figure) Prijatelji (sekundarne figure) Sigurni stil Točnije interpretacije partnerovih emocionalnih reakcija Odbacivanje neodgovornih partnera Partner je prijatelj od povjerenja; otvorena komunikacija Ambivalentni stil Lako zaljubljivanje i pretjerana ovisnost o partneru Pretjerana ljutnja i kod manjih znakova neresponsivnog ponašajna partnera Izbjegavajući stil Teškoće stjecanja povjerenja Teškoće priznavanja emocionalne potrebe za intimnim odnosima

Stilovi privrženosti odrasle osobe (Kaplan i Main, 1984) Adult Attachment Intervju – intervju odrasle privrženosti Autonomni stil (sigurni) Lako se prisjećaju ranih iskustava Svjesni su utjecaja tih iskustava na sadašnje funkcioniranje Koherentna sjećanja epizodičkog i semantičkog pamćenja Prorađena negativna iskustva ili oprost Odbijajući stil Negiranje važnosti ranih iskustava za osobni razvoj Teško dosjećanje ranih iskustava Sjećanja nisu u skladu s idealiziranim opisima ranih iskustava

Stilovi privrženosti odrasle osobe (Kaplan i Main, 1984) Preokupirani stil Ovisni o roditeljima i preokupirani odnosom Lako se dosjećaju ranih iskustava, ali neorganizirani opisi Osjećaj ljutnje prema roditeljima Nerazriješeni stil Karakteristike svih stilova Specifično je neprežaljeno i neprorađeno iskustvo gubitka ili velike traume (smrt, zlostavljanje…)

Stilovi privrženosti odrasle osobe (Bartolomew i Horowitz, 1991) Sigurni stil Pozitivna slika sebe i drugih Važni su im odnosi s drugima, ali zadržavaju autonomiju Odbijajući stil Pozitivan model sebe i negativna slika svijeta Umanjuju važnost bliskih odnosa Naglašavaju važnost nezavisnosti i samostalnosti Preokupirani stil Preokupiranost bliskim vezama Velika važnost prihvaćanja od strane drugih Negativna slika sebe i pozitivna (idealizirana) slika svijeta Bojažljivi stil Negativni model sebe i svijeta Strah od odbacivanja – izbjegavanje zbližavanja

Privrženost u starosti Figura privrženosti je odraslo dijete preokret snage i moći asimetričan odnos, ali zamijenjene figure privrženosti

Stabilnost privrženosti Nepoznata situacija – u 12. i 18. mjesecu, od 81% do 96% Stabilnost privrženosti 6 -10 godina nakon prvog mjerenja Upitna stabilnost u adolescenciji (do godinu dana) Stabilnost u odrasloj dobi (do 20 mjeseci) Privrženost odrasle sobe je umjereno stabilna, promjene su sistematične Perspektiva revizije – modeli se mijenjaju u skladu s tekućim okolnostima Perspektiva prototipa – ljudi biraju ona iskustva i okolinu koji će potvrditi njihova očekivanja i vjerovanja Pozitivno iskustvo s partnerom ili terapeutom može dovesti do rekonstrukcije originalno nesigurne privrženosti Upitna stabilnost svakog pojedinog stila (najstabilniji je sigurni)

Roditeljstvo Privrženo roditeljstvo je pojam koji se odnosi na niz roditeljskih vještina i ponašanja koji pomažu u uspostavljanju čvrste, privržene veze između majke i djeteta. Privrženi roditelj prepoznaje i prihvaća jedinstvenost dječjeg temperamenta i njegove potrebe, udovoljavajući njegovim emocionalnim, duhovnim i fizičkim potrebama osjećajno i konzistentno.

Stilovi roditeljstva Autoritativan– ima pozitivne učinke na razvoj djeteta. Roditelj otvoreno pokazuje ljubav, pruža potporu i potiče dijete. Djeca imaju pozitivnu sliku o sebi Autoritarni - onaj koji uključuje visoku razinu kontrole i nadzora. Takav roditelj je strog i ne pokazuje toplinu i ljubav prema djetetu. Djeca se najčešće koriste agresijom kao stilom ponašanja. Popustljivi – podrazumijeva visoku razinu topline i ljubavi, ali razina nadzora je vrlo niska. Djeca takvih roditelja često su nezrela i impulzivna. Ravnodušni – obilježen je niskom razinom ljubavi i nadzora. Roditelji koji ne pokazuju interes za dijete, njegove želje, potrebe, uspjehe i neuspjehe. Djeca su najčešće neposlušna i zahtjevna.

Agresivni roditelji svoju djecu smiruju napadom, fizičkim ili verbalnim. Oni su gotovo neprestano ljuti na svoju djecu. Djeca agresivnih roditelja ili su zaplašena i prestrašena ili su buntovna i prkosna. Pasivni roditelji puštaju svoju djecu da rade sve što žele, a reagiraju tek kad djeca pređu sve granice. Dosljedne roditelje odlikuju jasnoća, nepopustljivost, odlučnost, samopouzdanost i opuštenost.

Interakcija otac-dijete Otac-hranitelj- opisuje očeve koji osjećaju materijalnu odgovornost za svoju obitelj. Oni izbivaju iz kuće da bi materijalno osigurali obitelj, stoga je provedeno vrijeme s djecom svedeno na minimum. Autonoman otac- teži za slobodom izbjegavajući bilo kakve obveze vezane za obitelj. Uključuje odbijanje uloge oca kao sudionika u odgoju djece. Česti su sukobi sa suprugom. Uključen otac- u potpunosti sudjeluje u životu obitelji. Jako je uključen u kućanske poslove jer osjeća obvezu prema obitelji. Odnos sa suprugom i djecom je vrlo dobar.

Uloga djeda i bake U nekim obiteljima djedovi i bake imaju brojne važne uloge. Oni mogu biti izvori emocionalne ili financijske podrške roditeljima i mogu povremeno biti učitelji, suigrači, odgajatelji ili zamjenski roditelji za svoju unučad.

Roditelji zlostavljači Neke majke zlostavljaju svoju djecu fizičkim kažnjavanjem, aktivnim neprijateljstvom i upadom u njihov dječji svijet. Umjesto da usklade svoje ponašanje s ponašanjem djeteta, one često sile dijete da radi ono što one žele. Ovaj stil brige za dijete naziva se potpuno stimulirajućim i povezan je s tjelesnim zlostavljanjem, poput batinanja i udaranja i s anksiozno izbjegavajućim obrascem privrženosti. Nasuprot tome imamo neosjetljivu brigu nekih majki koja poprima oblik povlačenja i neuključenosti. Ovaj stil naziva se nedovoljno stimulirajućim, a povezan je s tjelesnim i emocionalnim zanemarivanjem i čini se da uzrokuje anksiozno -ambivalentni obrazac privrženosti.

Važnost privrženosti �Za dijete, razvoj privrženosti najvažniji je oblik razvoja u okviru emocionalno-socijalnog razvoja. Osjećaj sigurnosti koji je nastao iz odnosa između majke (ili oca) i djeteta stvara osnovno povjerenje i nepovjerenje u odnosima i definira vjerovanje djeteta o tome kako će okolina reagirati na njegove potrebe. �Djeca koja su razvila sigurnu privrženost znatiželjnija su, kognitivno bolje razvijena i socijalno kompetentnija, njihov razvoj ide u smjeru sve veće nezavisnosti i uspostavljenog povjerenja u skrbnika i okolinu.

Sigurnost Većina ljudi ima osjećaj da je važna/vrijedna/voljena od „važnih“ osoba iz svog okruženja većina nas ima stabilne odnose s nama važnim ljudima u životu, i to kako tijekom djetinjstva tako i u kasnijoj dobi. Odnos sigurne/stabilne privrženosti uči dijete da se ljudima koji ga okružuju može vjerovati, da su pouzdani i da ga vole. odnos privrženosti koji se razvio u odnosu prema majci ili drugoj osobi koja za dijete brine ima presudnu ulogu u osiguravanju osjećaja sigurnosti kod djece (tzv. «sigurne baze» ), pa time i poticanju samostalnosti kod djece. privrženost je emocionalna povezanost, a ne ponašanje

Hvala na pažnji