Pristupi prouavanju meunarodnih odnosa Predmet nauke o meunarodnim

Pristupi proučavanju međunarodnih odnosa

§ Predmet nauke o međunarodnim odnosima su međudržavni odnosi, odnosi između različitih subjekata međunarodnih odnosa, istraživanje faktora koji utiču na ponašanje međunarodnih subjekata i traženje osnovnih zakonitosti djelovanja i ponašanja u međunarodnom političkom sistemu.

§ Klasična djela: Tukidid, Platon, Makijaveli. . . § Prva katedra - Univerzitet Velsa, Aberistvit, 1919, pod imenom Vudroa Vilsona § Institut za međunarodne i razvojne studije, Ženeva, 1927. godine § Značajniji razvoj - nakon II svj. rata § Naziv: međunarodna politika, svjetska politika, spoljna politika, globalna politika. . . § Sinteza više disciplina

§ S obzirom na ciljeve koje autori postavljaju u proučavanju m. o. izdvajaju se četiri grupe od kojih svaka postavlja pred nauku o m. o. specifične zadatke i zahtjeve: • Autori koji svoja istraživanja zasnivaju na proučavanju međunarodnih institucija i međunarodnog prava, što treba da vodi prema ostvarivanju očuvanja mira i bezbjednosti • Autori koji se posebno bave vojnim i odbrambenim pitanjima u svjetskim odnosima. Strategijska pitanja i nacionalna bezbjednost čine glavne okvire ovakvog posmatranja m. o.

• Treća grupa autora ističe da glavni zadatak nauke o m. o. mora biti vezan za stvanje opšte teorije koja bi na osnovu činjeničnog materijala objasnila ponašanje država na međunarodnom planu. Dalji zahtjevi ovih pisaca traže i da m. o. predviđaju budući razvoj događaja i upozoravaju na mogućnosti budućeg razvoja • Neki autori se bave problemima vezanim za vođenje rata, eskalaciju nasilja u međunarodnim razmjerama, kontrolu naoružanja, razoružanju, etc. § Postavljaju se ciljevi koji su veoma različiti, tako da svaka podjela na pristupe proučavanju m. o. treba da bude shvaćena uslovno.

§ Istorijski pristup - stavlja težište na diplomatsku istoriju § Poznavajući prošlost može se istraživati sadašnji trenutak i projektovati budućnost § Ne daje adekvatno objašnjenje uzročnoposljedičnih veza

§ Sistematski pristup-u m. o. postoje pravilnosti koje se ponavljaju § Balans sile § Bipolarnost § Univerzalnost § Samo daje okvir, ne ulazi u dubinu funkcionisanja sistema, ne uzima u obzir nove momente

§ Normativni pristupi: u m. o. je, bez obzira na njihovu razvijenost u određenoj fazi, uvijek postojao jedan broj standarda, normi i pravila međunarodnog ponašanja. § Idealistička škola (Hjum, Kant, Vilson) - pravo, pravda, moralna načela § Realistička škola (Makijaveli, Bekon, Spajkmen, Morgentau) - sila je stalan i neizmjenjiv element, a svijet je nesavršen § Preusko, zanemaruje druge vrijednosti i ciljeve

§ Politikološki pristupi - kombinovanje različitih akademskih disciplina i tehnika § Bihejvioralna analiza - posmatranje ponašanja od manjih do većih društvenih grupa sve do djelovanja međunarodnog sistema § Istraživanja stavova, uloga elita, nacionalnog karaktera

§ Teorija igre - analiza ponašanja u konfliktnim situacijama, procesu donošenja odluka, analizirajući korist i štetu, koristeći i matematičke modele § Svrha - stvaranje što boljih sopstvenih pozicija koje se mogu suprotstaviti suprotnoj strani § Igre sa nultim rezultatom - nepomirljivi interesi, pobjeda jedne je poraz druge strane § Igre sa nenultim rezultatom - interesi aktera se susreću i nijesu apsolutno suprotni § Simplifikacija i neuzimanje u obzir niza faktora, kvalitet a ne samo kvantitet

§ Analiza sistema - uprkos bogatstvu m. o. moguće je stvoriti određen sistem i na osnovu njegovog ponašanja posmatrati m. o. § Sistem: skup elemenata ili jedinica koje se ponašaju na određeni način, a pomoću određenih granica se mogu izdvojiti iz okoline koja ih okružuje § Ne zalazi dublje u m. o. i postavljen je isključivo kao teorijski model

§ Donošenje političkih odluka - analiza procesa donošenja odluka može skrenuti pažnju na određenu regularnost i motive donošenja odluka § Proces donošenja odluka i sistem planiranja spoljne politike su prije svega samo operativni djelovi međunarodne politike, pa se pomoću njih ne može analizirati međunarodni sistem niti odnosi u njemu.

§ Eklektički pristup - nijedan monistički pristup bez obzira na metode ne može racionalno objasniti zbivanja na međunarodnom planu, ali svaki od njih ima određenu vrijednost sadrži dio vrijednih materijala koji omogućavaju kompleksnije istraživanje.

§ Stenli Hofman ističe komponente koje mora osvijetliti svako istraživanje svjetske politike: Ø Politička struktura svijeta u datoj situaciji Ø Snage koje djeluju u pojedinim djelovima strukture i mogu uticati na njenu promjenu ili jačanje Ø Odnosi između vanjske i unutrašnje politike pojedinih jedinica Ø Rezultanta odnosa sva tri elementa naziva se međunarodnim odnosima