PRISTUPI I ORIJENTACIJE Drugo predavanje 10 2019 LIBERALNOINDIVIDUALISTIKE

PRISTUPI I ORIJENTACIJE Drugo predavanje, 10. 2019.

LIBERALNO-INDIVIDUALISTIČKE TEORIJE • Metodološki individualizam – pojedinac kao jedinica analize • Adam Smith – sebični pojedinac i društvena korist – nevidljiva ruka tržišta, ekonomski čovjek • Bentham – utilitarizam, načelo korisnosti: zadovoljstvo (ugoda) i bol • Liberalnoindividualističke teorije: F. von Hayek i R. Nozick 2

Teorija racionalnog izbora • Racionalni akter, koji proračunava troškove i koristi. Ekonomska teorija demokracije – Anthony Downs: političke stranke i birači kao sudionici na političkom tržištu, kao što poduzeća i kupci se sreću na ekonomskom tržištu, nastoje postići najbolji ishod • Problem "slobodnih strijelaca" ili "švercera" (free riders): Mancur Olson, Logika kolektivnog djelovanja, neracionalnost priključenja organizacijama koje ne donose korist samo članovima. • William Niskanen, Birokracija i predstavnička vlast, državni službenici slijede svoje sebične interese; ako nema tržišne konkurencije oni radi povećanja svog statusa, dohotka i zadovoljstva teže uvećanju ureda (javne potrošnje) • Tragedija zajedničkog dobra 3

Teorija igara • Polazi od racionalnog pojedinca, modeli igara u kojima pojedinci bolje prolaze ako surađuju i oni u kojima im je bolje ako ne surađuju • Najpoznatiji model zatvorenikova dilema – sukobljeni akteri ne mogu dobro komunicirati i ne mogu jasno odrediti svoj interes i ne vjeruju jedan drugom (države) • OPIS MODELA: dva zatvorenika optužena za kazneno djelo, nema čvrstih dokaza i potrebno je priznanje. Najbolja situacija da nijedan ne prizna ali postoji strah da će dobiti strožu kaznu ako drugi prizna. A on ne prizna • 4 ishoda 4

• 1) zatvorenik A priznaje, zatvorenik B priznaje = blaga kazna za obojicu (npr. 2 godine) • 2) zatvorenik A ne priznaje, zatvorenik B priznaje = stroga kazna za A (npr. 4 godine), laka za B (npr. 1 godina) • 3) zatvorenik A priznaje, zatvorenik B ne priznaje = laka kazna za A (1 godina), stroga za B (4 godine) • 4) zatvorenik A ne priznaje, zatvorenik B ne priznaje = izbjegavanje kazne za obojicu 5

Biheviorizam • Pokret u političkoj znanosti nakon Drugog svjetskog rata i polazište u proučavanju politike: istražuje se političko ponašanje – što pojedinci doista čine, kako se ponašaju kao glasači, članovi udruga, koje su njihove osobne potrebe i motivi. • Politologija kao stroga znanost. Mjerenje promatranje, ankete, intervju. 6

ELITIZAM (Teorija elite) • Elita i masa kao osnovne i trajne odrednice politike i političkog života • Vilfredo Pareto, Rasprava o općoj sociologiji (1916) – instinkt kombinacije (inventivnost) i instinkt postojanosti agregata (konzervativna sklonost), cirkulacija elita – "povijest je groblje aristokracija", lavovi i lisice • Gaetano Mosca, Vladajuća klasa (1896) – manjina vladajuća klasa, organizacijska nadmoć, aristokratska (zatvorena) i demokratska (otvorena) elita • Robert Michels – željezni zakon oligahije u demokratskoj organizaciji • Charles Wright Mills, Elita vlasti (1956) – u SAD oligarhijska elita: korporacije, vojska, federalna vlast; unutarnja 7 cirkulacija, obrazovanje, način života, vrijednosti

PLURALIZAM • Uvjerenje da je raznolikost dobra, da se društvo sastoji od različitih grupa. Pojedinac kao član različitih grupa • Demokratsko društvo – disperzija moći, nehijerarhijska i kompetitivna raspodjela • R. Dahl (1956), Tko vlada (1961), nema elite, složena struktura moći - poliarhija • Država samo jedno od udruženja, djeluje reaktivno na djelovanje interesnih grupa • Neopluralizam – sve grupe nemaju jednak pristup političkom procesu; povlaštene grupe - novac 8

Sistemsko-funkcionalni pristup • Nastoji otkriti uvjete potrebne za održavanje, modernizaciju i stabilnost društvenih i političkih sustava. Radi se o načinima na koje se pojedince odgaja za uloge i kako se oni u težnji za ostvarenjem svojih društveno sankcioniranih ciljeva prilagođavaju promjenjivim okolnostima. • Pod utjecajem Parsonsa, razvio ga je David Easton: 4 elementa • 1. politički sustav – autoritativna alokacija vrijednosti (distribucija nagrada u obliku bogatstva, moći i statusa) • 2. okolina sustava – kulturni, socijalni, ekonomski podsustavi • 3. inputi (ulazne informacije) iz okoline: zahtjevi i podrška • 4. outputi (izlazne informacije), suočavanje s utjecajima • Gabriel Almond – analiza komparativnih sustava i kultura 9

MARKSIZAM • Marx – materijalističko shvaćanje povijesti; teorija klasa, vladajuća i podređena klasa • klasna dominacija – kontrola proizvodnih resursa – vlasništvo • Ralph Miliband – instrumentalistički pristup, kontrola države u rukama kapitalističkih snaga • Claus Offe – strukturalistički pristup, logika kapitala, ustupci podređenoj klasi 10

INSTITUCIONALIZAM • Stari smjer razmišljanja – Platon, Aristotel, Montesquieu • Klasični institucionalizam – vladao u početku politologije, institucije kao osnovni faktor oblikovanja političkog ponašanja, bavi se institucijama u održanju stabilnosti, opisivanje ustavnih obilježja i djelovanja, pozitivizam i normativizam • Novi institucionalizam – nastao u 1980 -im: nije zaokupljen samo formalnim institucijama, već i neformalnim običajima • 1. Normativni institucionalizam: središnja uloga normi i vrijednosti institucija za ponašanje članova; vezanost za konkurentske institucije – intenzitet povezanosti i privrženosti • 2. Institucionalizam racionalnog izbora – motivi i interesi aktera • 3. Historijski institucionalizam važnost početnih odluka, formalne 11 i neformalne institucije (North – ropstvo)

Postmoderno mišljenje • Jean-Francois Lyotard, Postmoderno stanje, kraj velikih priča, sumnja u prosvjetiteljsku ideju napretka i emancipacije • Jean Baudrillard - dominacija masovnih medija, posebno televizije (spektakl) • Michael Foucault – odbacivanje tradicionalnih pristupa moći, nema središnje moći, širenje moći je kapilarno i mikrofizičko, svuda nastaje (tvornica, bolnica, ludnica) 12