PRISTUP UENICIMA S POREMEAJEM PANJE Jagoda Karaboti Milovac

PRISTUP UČENICIMA S POREMEĆAJEM PAŽNJE • • Jagoda Karabotić – Milovac, prof. psihologije Konzultant za mentalno zdravlje

Što je pažnja? Pažnja je sposobnost usmjeravanja na bitnu informaciju, s tim da se istovremeno isključe manje značajne misli i osjeti. Za kvalitetu i opseg pažnje odgovoran je predčeoni korteks. Uloga predčeonog korteksa je, između ostalog, i smanjivanje pritjecanja ometajućih signala iz drugih područja mozga.

Poremećaj pažnje, tj. ADD proizlazi uglavnom iz smetnji u funkcioniranju tog dijela mozga. U situacijama kad se traži pojačana koncentracija od djece s poremećajem pažnje, njihov mozak reagira obrnuto - aktivnost predčeonog korteksa opada i javlja se čitav niz ometajućih misli koje zbunjuju dijete. -Unutar školske populacije više od 5% djece ima poremećaj pažnje

Vrste poremećaja Tri tipa poremećaja: 1. Deficit pažnje s hiperaktivnim poremećajem - ADHD - kombinirani tip (javlja se kod najvećeg broja djece) 2. ADD - predominantno nepažljivi tip 3. ADHD - hiperaktivno impulzivni tip (problemi s pažnjom nisu dominantni, već se više radi o brzopletosti, impulzivnosti)

Teškoće u školi SLAB ŠKOLSKI USPJEH - većina djece s poremećajem pažnje ima poteškoće s učenjem, vremenskim ograničenjima u školi, količinom gradiva, impulzivnim ponašanjem… Nemogućnost trajnog usmjerenja na zadatke često se tumači kao znak nezainteresiranosti, lijenosti, neodgovornosti i suprotstavljanja kako roditelju tako i nastavniku što dovodi do konflikta među njima te osjećaja manje vrijednosti kod djeteta

SPECIFIČNE TEŠKOĆE U UČENJU nedovoljno razvijena sposobnost slušanja, slabije razvijena sposobnost unutarnjeg govora, a nerijetko i slabije razvijena sposobnost čitanja, pisanja i računanja unatoč tome što se najčešće radi o izuzetno inteligentnoj djeci PROBLEMI FINE MOTORIKE, loše mogućnosti organiziranja prostora kao i brzopletost i impulzivnost dovode do neurednosti a zbog rastresenosti učenik ne stigne prepisati sve s ploče što ga dodatno frustrira

Što mi primjećujemo u razredu: $ $ $ $ $ kratkotrajni opseg pažnje rastresenost nedostatak upornosti slabo raspolaganje vremenom neorganiziranost loše predviđanje posljedica ne uči na iskustvu postojanje dobrih i loših dana često ostavljaju zadatke nedovršenim

$ $ $ s poteškoćom prate uputu (pogotovo ako je preduga) govore u neprikladno vrijeme i često nepromišljeno «bubnu» odgovore često gube stvari imaju neujednačen školski uradak s teškoćom čekaju da dođu na red u igrama često imaju malo prijatelja i lošu reputaciju među vršnjacima (nezreli su i «naporni» )

Preporuke učiteljima za uspješniji rad CUčenicima s ovim poremećajem nije potrebno sadržajno prilagođavati nastavu ako nemaju dodatnih teškoća. Učenicima je potreban drugačiji pristup u prezentaciji nastavnih sadržaja, a pogotovo u načinu provjere znanja. KAKO? C Slijede primjeri iz prakse….

NEČITAK RUKOPIS - omogućiti alternativne načine provjere znanja (usmeno, kod starije djece prezentacije, plakati, referati i si. ) POTEŠKOĆE KOD PRIHVAĆANJA UPUTA ZA RAD privući pažnju prije davanja uputa (npr. dodirnuti ga po ramenu), zadavati upute jednu po jednu, kratko i jasno, tiho je ponoviti učeniku i provjeriti da li ju je razumio i si. POTEŠKOĆE PRI ZAPAMĆIVANJU - kombinirati govorne, vizualne, pisane metode, podučavanje tehnika zapamćivanja POTEŠKOĆE KOD PISMENE PROVJERE ZNANJA omogućiti dodatno vrijeme, podučiti strategijama pri pisanju testa, smanjiti broj pitanja u testu ovisno o stupnju poremećaja POTEŠKOĆE KOD IZVRŠAVANJA ZADATAKA reducirati zadatak u nekoliko izvedivih dijelova, često provjeravati napredak, omogućiti mu pomoć drugih učenika, obavezno pohvaliti trud

NESNALAŽENJE U PISANOM MATERIJALU - podučiti kako izdvojiti bitno od nebitnog, podučiti izradi sažetaka nekog teksta, ponekad se može i izraditi audio materijal na osnovu teksta (posebno ako učenik još ima i disleksiju) POTEŠKOĆE ZADRŽAVANJA PAŽNJE NA ODREĐENOM ZADATKU - razbiti aktivnost u manje jedinice, nagraditi izvršavanje na vrijeme, koristiti lagani dodir za preusmjeravanje pažnje učeniku, sjedenje dalje od prozora i vrata - po mogućnosti u prvoj klupi uz učenika koji će mu pomoći BRZOPLETOST U RADU - poticati provjeru urađenog NEPRIMJERENA INTERAKCIJA U RAZREDU (upadanje u riječ, prekidanje, . . . ) - Odrediti pravila ponašanja u razredu i dosljedno ih se pridržavati. Dogovoriti se s djecom što će biti kazna za prekršeno pravilo. Nagraditi poželjno ponašanje. Kada prekrše pravila treba jasno reći što nije dobro i zbog čega. Pomoći djetetu da konačno i on uspije «biti dobar» .

POTEŠKOĆE ZADRŽAVANJA ODREĐENOG POLOŽAJA DUŽE VRIJEME - unaprijed s učenikom dogovoriti kako će signalizirati potrebu za kretanjem i što će raditi. SMISLITI AKTIVNOSTI KOJE UKLJUČUJU I ZAHTIJEVAJU KRETANJE – pokazalo se najboljim angažirati ga kao svog pomoćnika

Preporuke roditeljima Što roditelji mogu učiniti kako bi djeci, pa time i sebi, olakšali život: Držati se ustaljenog rasporeda dnevnih aktivnosti; tako da dijete uvijek u približno isto vrijeme ustaje, jede, kreće u školu, uči, odlazi na spavanje Obratiti pažnju na njega kada se ponaša primjereno, zagrliti ga, pohvaliti, nasmiješiti se. Učiti ga planiranju; upozoravati ga koliko vremena ima na raspolaganju za neku aktivnost, pomoći mu organizirati vrijeme jer ono to nije u stanju. Osigurati male nagrade za dijete (pohvale, kompliment, zagrljaj, . . . ), kako bi ga se motiviralo da se duže vrijeme zadrži na nekom zadatku, Osigurati mogućnost smislenog trošenja energije trčanje, sport, duge šetnje. . . Pomoći mu razviti socijalne vještine (dijeliti s drugima, slušati kad drugi govori, ne upadati u riječ, ne baviti se drugim stvarima dok mu se netko obraća, . . . ).

Ako dijete reagira agresivno dobro je udaljiti ga iz trenutne situacije (tzv. time out), pričekati da se smiri i tek tada razgovarati o problemu, provjeriti na kraju je li razumjelo. Prihvatiti djetetova ograničenja – ne očekivati kako će njegovi problemi nestati; držati ih pod razumnom kontrolom i omogućiti mu kvalitetniji život s ADD-om Ne inzistirati na sjedenju za radnim stolom prilikom provjeravanja naučenog; kroz igru i u šetnji smanjuje se djetetova frustracija koja nastaje samo prisilnim mirovanjem Naučiti razlikovati živost i nemir od bezobrazluka; pomoći djetetu jer za živost i nemir nije krivo. U svakom trenutku dijete mora znati daje voljeno; i kad mu se ne odobravaju postupci, to ne znači da ga se ne voli i to mu vrijedi objasniti uvijek i iznova. Vježbati empatiju s djetetom. Osvješćivanje potreba i osjećaja drugih uvelike će mu pomoći u socijalizaciji Zatražiti pomoć stručnjaka ako je potrebno kako bi se olakšao zivot i djetetu i roditeljima

Dugogodišnja praksa je pokazala da pomoć i podrška koju djeca sa ADHD-om dobivaju od roditelja, učitelja i stručnjaka pomaže im odrasti i postati uspješne i sretne odrasle osobe iako se to ponekad čini nemogućim

Hvala na pozornosti!