PRISTUP DJETETU RTVI ZLOSTAVLJANJA procjena i tretman POMO

PRISTUP DJETETU ŽRTVI ZLOSTAVLJANJA procjena i tretman

POMOĆ ŽRTVAMA NASILJA n n n Omogućiti pravovremenu intervenciju u okviru zdravstvenog sustava Prepoznati znakove nasilja te uputiti žrtve na prava mjesta gdje mogu dobiti pomoć Briga da zdravstvene, pravosudne, policijske i socijalne službe u istražnom postupku dodatno ne viktimiziraju žrtvu Učinkovito sprečavanje počinitelja u ponavljanju nasilja Socijalna podrška, preventivni programi i druge mogućnosti kojima je cilj zaštita obitelji rizičnih za pojavu nasilja kao i smanjenje roditeljskog stresa Uključivanje prevencije nasilja u obrazovanje zdravstvenih djelatnika

OBVEZE NADLEŽNIH TIJELA (policija, centar za socijalnu skrb, zdravstvena ustanova, odgojno-obrazovna ustanova, pravosudna tijela) n n Prema žrtvama, s ciljem izbjegavanja sekundarne viktimizacije, postupati obzirno, na način kojim se poštuje njihovo dostojanstvo. Postupajući prema žrtvama nasilja nadležna tijela i ustanove dužne su osigurati rodno-senzitivan tretman. Postupajući prema djeci nadležna tijela i ustanove dužna su postupati prema načelu najboljeg interesa djeteta, naročito pozorno i obzirno te brižljivo štititi sva djetetova prava i interese, posebno vodeći računa o dobi i stupnju psihofizičkog razvoja djeteta, njegovu zdravstvenom i emocionalnom stanju, savjetovati se i uvažavati preporuke stručnjaka o načinu postupanja sa djecom žrtvama obiteljskog nasilja.

Izazovi u radu sa specifičnom populacijom: n n n Na prvom mjestu u radu sa specifičnom populacijom djece i njihovih obitelji je – zaštita djeteta i individualni pristup uzimajući u obzir potrebe svakog pojedinog djeteta i obitelji Važna je dobra i osmišljena opremljenost dijagnostičkim sredstvima Kreativnost stručnjaka u kreiranju tretmana djece Rad s traumatiziranom djecom i obiteljima zahtijeva educiranost, različite oblike supervizije i usavršavanje u radu te međusobnu podršku stručnjaka Angažiranost stručnjaka ne samo u terapijskom postupku, već i u suradnji s drugim institucijama

Multidisciplinarni pristup U pristupu i pružanju pomoći svakom zlostavljanom djetetu uvijek je potrebna suradnja među institucijama: n n n n Obrazovni sustav (vrtić ili škola) Centar za socijalnu skrb Policijska postaja Liječnik (obiteljski, školski) Stručnjak mentalnog zdravlja (psiholog, psihijatar, defektolog) Pravosudni sustav (državno odvjetništvo) Civilno društvo (uključene udruge, npr. Hrabri telefon, udruga za djecu ili roditelje)

Činjenice o dječjoj traumi n n n Oko 50% djece doživi traumatski događaj Trauma uzrokuje snažnu uznemirenost i emocionalni šok koji su gotovo univerzalni Faktor je rizika za poremećaje mentalnog zdravlja Većina djece uspješno se nosi s traumom vlastitim mehanizmima, no dio ne prevlada traumu (Berliner, 2003) Većina djece ne dobije nikakav tretman (Briere, 2003)

Procjena djeteta Heteroanamnestički podaci n Klinički intervju n Forenzični intervju n Opservacija ponašanja i uspostave kontakta djeteta n Psihodijagnostika - opće i specifično kognitivno funkcioniranje, psihomotorni razvoj - neuropsihologijski testovi - psihosocijalno funkcioniranje - ličnost - psiho-traumatizacija - projektivne tehnike n

Tretman usmjeren na traumu I Ciljevi: n n n Smanjiti poteškoće u ponašanju povezane s traumom Pomoći djetetu i obitelji da inkorporiraju traumu u svoj život Održati normalan tijek razvoja djeteta

Tretman usmjeren na traumu II Specifični ciljevi i terapijske smjernice određuju se individualno, ovisno o: n n n Psihološkom i razvojnom statusu djeteta Prirodi, tipu i traumatskom utjecaju zlostavljanja te percipiranom značenju doživljenog zlostavljanja, kao i osjećaju odgovornosti za zlostavljanje Reakcijama djeteta i značajnih drugih na zlostavljanje Dostupnosti resursa podrške u djetetovu životu Motiviranosti za terapijom (djeteta i obitelji)

Važno! n n S djetetom uvijek biti iskreni Ne davati obećanja koja se ne mogu ispuniti (npr. da nitko neće saznati za zlostavljanje) Ne davati lažne odgovore (npr. da zlostavljač neće otići u zatvor) Jedna od najvažnijih komponenti tretmana zlostavljanog djeteta je odnos djeteta i terapeuta (dijete ponovo uspostavlja povjerenje)

Planiranje tretmana n n n Dati povratnu informaciju nakon završene obrade Identificirati ciljeve djeteta i/ili obitelji Istaknuti poteškoće povezane sa traumom (npr. nesanica, samookrivljavanje, stalni strah) i one koje nisu povezane s traumatskim iskustvom (npr. neposlušnost, poteškoće u školi, u odnosu s vršnjacima)

Teme u tretmanu n n n Izdaja povjerenja Samookrivljavanje Ljutnja Sram Poteškoće u izražavanju osjećaja Beznadnost

Intervencije u tretmanu n n n Postepeno izlaganje traumatskom sadržaju / direktna diskusija o traumi Prorada iskrivljenih kognicija Psihoedukacija Prepoznavanje i izražavanje osjećaja Tehnike relaksacije Intervencije u radu s roditeljima

Strategije za stvaranje osjećaja sigurnosti n n n Istražiti poteškoće koje doprinose osjećaju nesigurnosti (vrijeme, mjesto, situacije) Identificirati osobe u kojima dijete pronalazi sigurnost Povećati sigurnosne mjere kod kuće (npr. brave) Roditelj može djetetu praviti društvo, nadgledati ga… Uvesti privremene promjene (npr. spavanje s roditeljem, upaljena svjetla)

Uključivanje obitelji u tretman n Naglašava važnost roditeljske uloge Smanjuje roditeljski stres Pokazuje spremnost za promjenu i motiviranje

Podrška roditelja i prilagodba djeteta n Podrška nezlostavljajućeg roditelja je jedan od najvažnijih prediktora dječje prilagodbe q q Važnija od karakteristika samog zlostavljanja Podjednako važna podrška vezana uz zlostavljanje i općenito podržavajući odnos

Prilagodba djeteta na zlostavljanje n Strategije suočavanja (konstruktivno ili destruktivno) utječu na daljnji razvoj djeteta i njegove socijalne interakcije: ▪ suočavanje putem pretjerane prilagođenosti ▪ suočavanje putem hiperaktivnosti i destruktivnosti/agresivnosti

Otežavajuće obiteljske okolnosti n n n Roditelji ne prihvaćaju da je dijete zlostavljano Roditelji su usmjereni na svoje reakcije zbog djetetovog traumatskog iskustva Odnos roditelja i djeteta se pogoršao Neprikladne roditeljske vještine (npr. neadekvatno postavljene granice) Roditelji su depresivni, nestabilni, imaju poteškoće s ovisnostima, antisocijalnog su ponašanja Roditelji su u financijskim teškoćama, beskućnici, prekršili su zakon

Kad je dijete/roditelj u otporu prema tretmanu: Mogućnosti: n “Plesati, ne boriti se” n Pitati za mišljenje n Reflektirati n Usmjeriti se na osobne snage n Istražiti ambivalenciju n Koristiti motivirajuće rečenice