Primjena ekonomskih instrumenata u zatiti okolia na primjeru

Primjena ekonomskih instrumenata u zaštiti okoliša na primjeru Republike Hrvatske

Eksternalije n Veliki porast stanovništva u svijetu i njegova koncetracija u gradovima, nerazumna eksploatacija prirodnih resursa, nestašica sirovina i energenata, te onečišćenja okoliša i ugrožavanje biološke raznovrsnosti dovode do sve većih ekoloških problema u svijetu. n Onečišćenje okoliša iskazuje se u obliku eksternalija poput troškova onečišćenja i drugih oblika uništenja okoliša u proizvodnji i potrošnji, a donosioci odluka zapostavljaju i zanemaruju te probleme.

n Javna vlast nastoji raznim mjerama i instrumentima ublažiti i ispraviti taj tržišni neuspjeh i postići povoljniju i uspješniju alokaciju resursa. n Taj cilj ona nastoji postići kroz zapovjednu i kontrolnu politiku kojima se ograničava količina onečišćujućih aktivnosti, te tržišno poticajnu kojom podiže cijenu aktivnosti počinitelja onečišćenja. n Javna vlast zapovjednu i kontrolnu politiku provodi: q q q utvrđivanjem ciljeva i strategije zaštite okoliša, utvrđivanjem standarda ambijenta (zraka, vode i tla), ograničenjima u emisijama ili odlaganju otpada, standardima u procesu proizvodnje i standardima proizvoda te uspostavom monitoringa,

n Tržišno poticajna politika provodi se putem ekonomskih instrumenata: q q q n ekološke pristojbe, ekološke pologe, ekološke dozvole, subvencije i ekološko osiguranje Rješavanje navedenih problema zahtjeva udruženi napor međunarodnih institucija, država i njenih institucija, poduzetnika i stanovništva.

n Prednost ekonomskih instrumenata u provedbi politike zaštite: q q q Ispravljaju krive signale na tržištu jer u cijenu proizvoda i usluga uključuju i troškove onečišćenja i ostale troškove čuvanja okoliša. Time je omogućen proces ispravka cijena, na način da se troškovi očuvanja okoliša i ostali troškovi vezani uz eksploataciju prirodnih resursa uključuju u konačnu cijenu. Ekonomski instrumenti utječu na smanjenje onečišćenja, na sporije trošenje prirodnih resursa, na preraspodjelu fiskalnih obveza i drugo.

n U zemljama OECD primjenjuje se cijeli spektar različitih ekonomskih instrumenata u zaštiti okoliša. q n Ondje se razlikuju naredbodavni i nadzorni instrumenti, ekonomski i ostale instrumenti politike zaštite okoliša. Ekonomski instrumenti definiraju se kao: q q q naknade/porezi na emisije/ispuštanje onečišćujućih tvari u okoliš (na onečišćenja); korisničke naknade; naknade/porezi na proizvode; subvencije; utržive dozvole; prava ili kvote za onečišćenja; sustav povrata pologa i povrata sredstava i drugo.

n Uobičajeno korišteni instrumenti su: q q q n porezi, takse, naknade, naplate, tržišne kreacije (trgovanje dozvolama), pogodnosti i razni poticaji na smanjenje onečišćenja i druge. Pojam «naknada» obuhvaća ona sredstva koja se prikupljaju putem fondova zaštite okoliša, fondova zaštite voda ili javnih poduzeća koja obavljaju komunalne usluge, a ako prihod nije namjenjen okolišu koristi se pojam «porez» .

n Daljnja podjela instrumenata u zemljama OECD vezana je uz politiku zaštite okoliša i zadaću pojedinog instrumenta na: q q q poticajne naknade ili poreze kojima je osnovni cilj promjena ponašanja u zaštiti okoliša; naknade za pokrivanje troškova javnih usluga; porezi u zaštiti okoliša s namjenom ispunjenja fiskalnog cilja; i kombinirana politika koja se sastoji od različitih naredbodavnih, nadzornih i ekonomskih instrumenata te instrumenata uvjeravanja.

n Ti instrumenti razrađeni su za vode i upravljane vodama, kanalizaciju i otpadne vode, zrak, poljoprivredu, šumarstvo i lov, za vađenje ruda i minerala, za prerađivačku industriju, za proizvodnju energije, motorna goriva i transport, te za očuvanje prirodne i biološke raznolikosti. n U Hrvatskoj postoji vrlo razgranati spektar raznih ekoloških instrumenta, među kojima su brojne raznovrsne naknade, te naredbodavni i nadzorni instrumenti.

EKONOMSKI INSTRUMENTI UNUTAR ZAŠTITE OKOLIŠA U PRIMJENI U REPUBLICI HRVATSKOJ U zaštiti okoliša primjenjuju se tri osnovne skupine instrumenata: n 1. 2. 3. zakonske mjere ili regulacijski mehanizam, ekonomske mjere ili ekonomski financijski mehanizam i institucionalne mjere ili institucionalni mehanizam.

n Zakonodavne mjere ili regulatorni mehanizam obuhvaćaju pravnu regulaciju zaštite okoliša s obzirom na: q q n donošenje ekoloških normi, davanje ovlaštenja za rad onečišćujućim pogonima, određivanje kontrole i primjenu upravnih i kaznenih sankcija. Ovi državni propisi imaju obvezni i prisilni karakter. Zaštita okoliša regulirana je Zakonom o zaštiti okoliša kojima se uređuje korištenje određenih djelova okoliša (vode, mora, zraka, tla i dr. ) i sektorskih zakona kojima se uređuje obavljanje određenih djelatnosti uz obvezu čuvanja i zaštite okoliša (promet, energetika, industrija, šumarstvo, lov, ribolov i drugo).

n U tržišnim gospodarstvima sve više se primjenjuju razni ekonomski i posebno financijski instrumenti jer su efikasniji od regulatornih. n Njima se utječe na cijene proizvođača: q q q povećanjem ili smanjenjem poreznih obveza, pružanjem financijske podrške, odobravanjem ekoloških dozvola i drugo.

n Ekonomski instrumenti zaštite okoliša su: q q n ekološke pristojbe (ekološki porezi i takse); ekološki polog (depozit i kaucija); ekološke dozvole (trgovanje emisijama); subvencije (poticaji) i ekološko osiguranje. Porezni instrumenti su: q q q porezna oslobođenja i olakšice, posebni porezi i doprinosi na onečišćenja (ekološki porezi), ubrzana amortizacija trajnih sredstava namjenjenih zaštiti okoliša, oslobođenja od plaćanja carina na uvoz ekološke opreme, povećanje javnih (državnih) nabava ekoloških proizvoda i drugo.

n Ekološke pristojbe (naknade, ekološki porezi i takse) obuhvaćaju: q q n pristojbe za emisije (ispuštanje ili isticanje - emission changes); pristojbe za uporabu ili potrošnju (use charges); proizvodne pristojbe ili pristojbe proizvoda (product charges); administrativne pristojbe (administrative charge) i pristojbe razlikovanja ili diferencije proizvoda. Ekološki polog (depozit, kaucija – deposit, refund systems) je prethodno polaganje kaucije koja se vraća ako je izbjegnuto onečišćenje. q q Veličina depozita trebala bi ovisiti procijenjenim troškovima eksternalija. U principu ona se koristi u cilju poboljšanja kvalitete okoliša, poticanja ponovne uporabe materijala i produljenja vijeka trajanja proizvoda.

n Ekološke dozvole se, u principu, daju poduzećima koja smanjuju onečišćenja više od propisanih standarda. q q q n To su dozvole kojima se može trgovati a služe za kontrolu onečišćenja i za očuvanje prirodnih resursa. Tim se načinom utvrđuje dopustiva odnosno prihvatljiva razina onečišćenja na osnovu koje se dodjeljuje prva razina dozvola. Nakon toga, onečiščivači mogu s njima slobodno trgovati. Time se ograničavaju emisije i stimuliraju tehnologije koje manje onečišćuju okoliš. Subvencije potiču na različite načine na smanjenje onečišćenja a mogu biti: q q dotacije (potpore), «meki» zajmovi (uz nižu kamatnu stopu), porezne i carinske olakšice, ubrzana amortizacija i drugo.

n Zakonom o zaštiti okoliša predviđeni su ekonomski poticaji za stimuliranje zaštite okoliša u obliku olakšica i oslobađanja plaćanja poreza, carina i drugih javnih prihoda za korištenje čišćih tehnologija i za smanjenje negativnih učinaka na okoliš vraćanjem uporabljivih i neuporabljivih uređaja, naprava i njihovih djelova ili njihove ambalaže. n Ekološko obvezno osiguranje provodi se za pokriće mogućih šteta što ih poduzeća mogu nanijeti okolišu ili drugim poduzećima.

n Primjena ekonomskih instrumenata trebala bi se temeljiti na ekonomskoj i ekološkoj učinkovitosti, na prilagodljivosti, pravednosti i političkim mogućnostima. n Ekonomski instrumenti mogu poticati ekološki prihvatljiv razvoj, mogu se koristiti za internalizaciju ekoloških troškova, efikasniji su od regulatornih odredbi, omogućuju provedbu načela «onečiščivač» plaća, povećavaju sredstva za zaštitu okoliša, omogućuju prebacivanje dijela troškova rada na ekološke troškove, povoljno utječu na inovacije i jačanje konkuretnosti i drugo.

n U okviru provedbe politike zaštite mnoge tvrtke razvijaju i samoregulacijske instrumente zbog straha od uvođenja strožih zakonskih propisa o zaštiti okoliša, mogućnosti otkrivanja ekoloških učinaka i pritiska javnosti i drugih poduzeća, svijesti o opasnosti i drugim faktorima. n Institucionalan mehanizam je preduvjet uvođenja i provedbe politike zaštite okoliša zemlje, te je tehničko i organizacijsko sredstvo funkcioniranja te politike.

q Glavni instrumenti institucionalnog mehanizma su: n n n n organizirana mreža praćenja onečišćenja i stanja okoliša, adekvatan sustav ekološke informatike i statistike, ekološka edukacija stručnjaka i stanovništva, ekološka istraživanja antropogenih procesa i čistih tehnologija, mreže ekoloških organizacija građana, prostorno planiranje i međunarodna ekološka suradnja

n Prelaskom na sustav tržišnog gospodarenja Hrvatska je pojačala aktivnosti u cilju smanjenja onečišćenja okoliša, ali nedostatak gospodarskih aktivnosti i financijskih sredstava usporavaju primjenu mjera zaštite, ulaganja u uređaje za pročišćavanje i vođenje efikasnije politike zaštite okoliša. q n Međutim, Hrvatska u odnosu na druge mediteranske zemlje ima u primjeni veći broj ekonomskih instrumenata zaštite okoliša. U Republici Hrvatskoj su u primjeni određeni ekonomski instrumenti, među kojima prednjače naknade koje su vezane uz korištenje prirodnih resursa i onečišćenje okoliša. q Ekonomski instrumenti ne čine cjelovit sustav, koji bi uz zakone i provedbene propise osigurali sveukupnu, trajnu i učinkovitu zaštitu okoliša te osigurali održivi razvoj.

n Razvoj ekonomskih instrumenata odvijao se prvenstveno u okviru gospodarenja prirodnim resursima (vodama, šumama), a nakon toga zaštite okoliša. n U vodnom gospodarstvu, šumarstvu, poljoprivredi i rudarstvu te komunalnom gospodarstvu, na temelju zakona koji uređuju ova područja i propisa koji su temeljem njih doneseni, određene su korisničke naknade i naknade za emisiju (onečišćenje), kao što je naknada za vodu. q Vodno gospodarstvo i šumarstvo tradicionalno prednjače u razvoju sustava naknada koje su najčešće korišteni ekonomski instrumenti. Uz naknade, primjenjuju se i pristojbe i doprinosi.

Ekonomski instrumenti u vodnom gospodarstvu n U Hrvatskoj je u području upravljanja vodama u primjeni nekoliko naknada s osnova korištenja voda i to: 1. naknada za korištenje voda plaća se za zahvaćanje i korištenje voda i za korištenje vodnih snaga. 1. plaćaju je korisnici vodoopskrbnog sustava, poslovni subjekti koji vodu zahvaćaju putem vlastitih uređaja, zatim subjekti koji koriste vodu za navodnjavanja i proizvodnju električne energije. 2. plaća se prema količini isporučene vode potrošačima, samostalno zahvaćene vode i korištene u vlastitim pogonima, zatim za navodnjavanje i to po m 3 i korekcijskim koeficijentom za pojedinu vrstu vode, a za proizvodnju električne energije za 1 m 3 i za 1 k. W korištene vode. 3. Sredstva naknade za korištenje voda koristi se za financiranje vodoistražnih radova, građenja vodnih građevina za korištenje voda, nadzor nad vodama te praćenje i vođenje dokumentacije o stanju voda.

naknada za zaštitu voda plaća se za onečišćenja i zagađenja voda. 2. 1. 2. plaćaju je pravne i fizičke osobe koje ispuštaju otpadne vode ili druge tvari kojima se pogoršava kakvoća ili uporabljivost vode. plaća se prema količini ispuštene vode i stupnju onečišćenja ili uporabljivosti vode. slivna vodna naknada koju plaćaju vlasnici odnosno korisnici zemljišta i drugih nekretnina na slivnom području. 3. 1. 2. plaća se za poljoprivredno zemljište, šume i šumsko zemljište, građevinsko i drugo zemljište, poslovne prostorije, stambene zgrade, prometnice i za nekretnine od komunalnog značaja. Sredstva ove naknade koriste se za obavljanje stručnih poslova upravljanja vodnim sustavom i za uređenje vodotoka.

cijenu komunalne usluge za opskrbu pitkom vodom (cijena vode) te cijenu komunalne usluge za odvodnju i pročišćavanje otpadnih voda, osim odvodnje atmosferskih voda formira isporučitelj usluge odnosno komunalno društvo, a ona značajno varira među pojedinim županijama, gradovima i općinama. 4. 1. 2. Ona se sastoji od: interne cijene vode, interne cijene odvodnje, dijele za razvoj vodoopskrbe, za razvoj odvodnje, naknade za korištenje voda, naknadu za zaštitu voda i PDV od 22%. Lokalna komunalna društva nastoje ostvariti određene pogodnosti za izgradnju uređaja za pročišćavanje i kanalizacijske mreže. Te pogodnosti nisu precizno definirane zakonskim propisima, ali je moguće koristiti i državne potpore.

5. za nepridržavanje odredaba o zaštiti voda propisane su novčane kazne i to za: ispuštanje u vodu opasnih i drugih tvari suprotno zakonu; ne pročišćavanje tehnoloških otpadnnih voda; nedostatke na uređajima za odvodnju, neodstranjenje opasne tvari prije ispuštanja u sustav javne odvodnje, neprovođenje mjera zaštite i drugo. 6. naknada za vađenje pijeska i šljunka provodi se u skladu s Zakonom o vodama, Zakonom o financiranju vodnog gospodarstva i Odluke o visini i načinu obračuna naknade za vađenje pijeska i šljunka, a obračunava se po m 3. 1. Ova sredstva troše se za za održavanje vodotoka, regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina.