Prijedlog za ponavljanje upravnog spora Postupanje Vrhovnog suda

  • Slides: 22
Download presentation
Prijedlog za ponavljanje upravnog spora -Postupanje Vrhovnog suda -Aktuelna pitanja Sudija Edina Čupeljić

Prijedlog za ponavljanje upravnog spora -Postupanje Vrhovnog suda -Aktuelna pitanja Sudija Edina Čupeljić

Član 41 Zakona o upravnim sporovima • Postupak okončan presudom ili rješenjem nadležnog suda

Član 41 Zakona o upravnim sporovima • Postupak okončan presudom ili rješenjem nadležnog suda ponoviće se na zahtjev stranke: • 1) ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na osnovu kojih bi spor bio povoljnije riješen za nju da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni ili upotrijebljeni na raspravi u ranijem sudskom postupku; • 2) ako je odluka suda donijeta radnjom koja predstavlja krivično djelo sudije ili radnika u sudu, ili je odluka donijeta prevarnom radnjom zastupnika ili punomoćnika stranke, njegovog protivnika ili protivnikovog zastupnika ili punomoćnika; • 3) ako je odluka zasnovana na presudi donesenoj u krivičnoj ili građanskoj stvari, a ta presuda je kasnije ukinuta drugom pravosnažnom sudskom odlukom; • 4) ako je isprava na kojoj se zasniva sudska odluka lažna ili lažno preinačena ili ako je svjedok, vještak ili stranka, prilikom saslušanja pred sudom dao lažan iskaz, a odluka suda se zasniva na tom iskazu; • 5) ako stranka nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi raniju sudsku odluku donesenu u istom upravnom sporu; • 6) ako stranci, odnosno zainteresovanom licu nije bila data mogućnost da učestvuje upravnom sporu.

Rješenje Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 000586 14 Uvl 2 od

Rješenje Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 000586 14 Uvl 2 od 16. 04. 2014. godine • Presudom ovog suda broj 11 0 U 000586 09 Uvp od 17. 05. 2010. godine, uvažen je zahtjev tužene za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda u Banjaluci broj 11 0 U 000586 08 od 23. 03. 2009. godine, presuda preinačena tako da je tužba, kojom je tužilac osporavao zakonitost rješenja tužene bliže označenog u uvodu ovog rješenja, odbijena kao neosnovana. • • S obzirom na sadržaj navedene odredbe, u slučaju kada je na osnovu odluke Ustavnog suda, a kao što je slučaj u ovoj upravnoj stvari, prestao da važi zakon, propis ili neki drugi opšti akt, stranka ima mogućnost podnošenja zahtjeva za izmjenu pojedinačnog akta, koji je donesen na osnovu tog propisa. Pojedinačni akt predstavlja upravni akt nadležnog organa uprave kojem se i podnosi zahtjev, a ne predstavlja odluku suda, zbog čega se zahtjevom ne može tražiti izmjena presude koja je donesena u tom postupku, iako je istom odlučivano o zakonitosti tog pojedinačnog upravnog akta.

Rješenje Vrhovnog suda broj 12 0 U 003881 15 Uvl od 02. 07. 2015.

Rješenje Vrhovnog suda broj 12 0 U 003881 15 Uvl od 02. 07. 2015. godine • Ponavljanje upravnog spora može podnijeti samo protiv odluke kojom je okončan postupak čije se ponavljanje traži, a što bi u konkretnom slučaju značilo da se ponavljanje može tražiti kada je odlukom suda odlučeno o zahtjevu za vanredno preispitivanje na način da je zahtjev usvojen, pobijana presuda stavljena van snage i odlučeno o tužbi, jer bi to predstavljalo rješavanje o glavnoj stvari, ali kako je u ovom slučaju odbijen zahtjev za vanredno preispitivanje, to nije moguće tražiti ponavljanje postupka okončanog tom presudom.

Rješenje Vrhovnog suda Republike Srpske broj 12 0 U 004115 14 Uvp od 21.

Rješenje Vrhovnog suda Republike Srpske broj 12 0 U 004115 14 Uvp od 21. 05. 2015. godine • Pobijanim rješenjem je odbijena žalba tužioca izjavljena protiv rješenja Okružnog suda u Bijeljini broj 12 0 U 004115 13 Uvl od 16. 12. 2013. godine. Tim rješenjem je odbačen prijedlog za ponavljanje upravnog spora okončanog presudom tog suda broj 12 0 U 004115 13 U od 19. 11. 2013. godine. • • Članom 35. ZUS je propisano da stranka može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje ukoliko je postupak pravnosnažno okončan odlukom o glavnoj stvari. Pošto je postupak u ovoj stvari okončan presudom Okružnog suda u Bijeljini broj 12 0 U 004115 13 U od 19. 11. 2013. godine, to je tužilac protiv te presude, pod uslovima propisanim zakonom, mogao podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje u roku od 30 dana od dana prijema presude, što je i učinio. Tužilac bi imao mogućnost podnošenja zahtjeva i protiv odluke suda kojom bi bilo odlučeno o ponavljanju upravnog spora na način da je prijedlog za ponavljanje usvojen, pobijana presuda stavljena van snage i odlučeno o tužbi, jer bi to predstavljalo rješavanje o glavnoj stvari, ali kako je u ovom slučaju odbačen prijedlog za ponavljanje upravnog spora, a nakon toga odbijena žalba protiv rješenja o odbacivanju prijedloga za ponavljanje upravnog spora, to protiv tog rješenja, po nalaženju ovog suda, nije moguće izjaviti zahtjev. U suprotnom bi bilo omogućeno izjavljivanje zahtjeva kao vanrednog pravnog sredstva protiv odluke o drugom vanrednom pravnom sredstvu (ponavljanju upravnog spora), pa i onda kada ne bi bili ispunjeni uslovi za ponavljanje upravnog spora.

Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske broj 12 0 U 001058 12 Uvp od 14.

Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske broj 12 0 U 001058 12 Uvp od 14. 11. 2012. godine • Pobijanom presudom u stavu 1. izreke dozvoljava se ponavljanje postupka okončanog presudom tog suda broj 12 0 U 001058 10 U od 30. 06. 2010. godine. U stavu 2. te izreke stavlja se van snage presuda tog suda 12 0 U 001058 10 U od 30. 06. 2010. godine, a u stavu 3. tužba se odbacuje. • Razlozi ponavljanja na koje se tuženi poziva u svom prijedlogu propisani su odredbom člana 41. stav 1. tačka 5. ZUS, a odnose se na slučaj kada stranka nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi raniju sudsku odluku donesenu u istom upravnom sporu. Dakle da bi došlo do ponavljanja postupka iz navedenog razloga neophodno je da postoji idenititet stranaka i predmeta spora. • Rješenje tog suda broj 12 0 U 001056 10 U od 24. 02. 2010. godine, na kojem tuženi, kao ranijoj odluci donesenoj u istom upravnom sporu, zasniva prijedlog za ponavljanje postupka, kojim se odbacuje tužba Ćazima Juspovića i Vojina Pavlovića, doneseno je u upravnom sporu pokrenutom u smislu odredaba člana 17. ZUS, Predmetna presuda, kojom je okončan postupak, čije se ponavljanje traži broj 12 0 U 001058 10 U od 30. 06. 2010. godine, donesena je po tužbi tužioca Vojina Pavlovića, u kojoj je tužilac kao tuženu stranu označio Ministarstvo uprave i lokalne samouprave, što je pogrešno, ali nije od uticaja na rješenje ove upravne stvari, s obzirom da je tužbom zatražio poništenje odluke o njegovom razrješenju sa funkcije potpredsjednika Skupštine opštine Bratunac broj 01 -022 -217/09 od 29. 05. 2009. godine, koji predstavlja upravni akt u smislu odredbe člana 7. stav 2. ZUS. Dakle ne radi se o tužbi podnesenoj u smislu odredba člana 17. ZUS, zbog tzv. ćutanja uprave, pa je očigledno da nema identiteta predmeta spora, zbog čega da se nisu ispunili uslovi za ponavljanje postupka iz odredbe člana 41. stav 1. tačka 5. ZUS, što tužilac osnovano navodi. Činjenica da je tuženi presudu donio pogrešnim zaključivanjem, kao da se radi o tužbi u smislu odredaba člana 17. ZUS, nije od uticaja na odluku u ovoj upravnoj stvari. •

Član 45. Zakona o upravnim sporovima • O prijedlogu za ponavljanje postupka odlučuje sudija

Član 45. Zakona o upravnim sporovima • O prijedlogu za ponavljanje postupka odlučuje sudija pojedinac, bez održavanja rasprave. • Sud će odbaciti prijedlog rješenjem ako utvrdi da je prijedlog podnijelo neovlašćeno lice ili da prijedlog nije blagovremen ili da stranka nije učinila vjerovatnim postojanje zakonskog osnova za ponavljanje. • • Ako sud ne odbaci prijedlog po stavu 2. ovog člana, dostaviće ga protivnoj stranci i zainteresovanim licima i pozvati ih da u roku od 15 dana odgovore na prijedlog.

Dopuna odredbe člana 45. Zakona o upravnim sporovima • U prijedlogu za izmjene ZUS

Dopuna odredbe člana 45. Zakona o upravnim sporovima • U prijedlogu za izmjene ZUS predviđena je dopuna ove odredbe sa stavovima 4. i 5. : • „Protiv rješenja kojim se odbacuje ili odbija prijedlog za ponavljanje upravnog spora dozvoljena je žalba o kojoj odlučuje vijeće istog suda. ( da se ne bi morali pozivati na ZPP) • Žalba se izjavljuje u roku od 30 dana od dana prijema rješenja.

Član 46. Zakona o upravnim sporovima • Po isteku roka za odgovor po prijedlogu,

Član 46. Zakona o upravnim sporovima • Po isteku roka za odgovor po prijedlogu, sud presudom rješava o prijedlogu za ponavljanje postupka. • Ako se ponavljanje postupka dozvoli, staviće se van snage ranija sudska odluka u cjelini ili djelimično. • Ranije procesne radnje na koje ne utiču razlozi ponavljanja postupka neće se ponavljati. • Presudom kojom se ponavljanje postupka dozvoljava riješiće se i o glavnoj stvari.

Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118 0 U 000894 12 Uvl od 24.

Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118 0 U 000894 12 Uvl od 24. 12. 2014. godine • Dozvoljava se ponavljanje postupka okončanog presudom Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118 -0 -Uvp-07 -000196 od 17. 12. 2008. godine. • Presuda Vrhovnog suda broj 118 -0 -Uvp-07 -000196 od 17. 12. 2008. godine stavlja se van snage i sudi: • Zahtjev tužioca za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda u Bijeljini broj 012 -0 -U-06 -000056 od 16. 04. 2007. godine se odbija kao neosnovan.

Iz presude: • Razlozi ponavljanja na koje se tužilac poziva u svom prijedlogu propisani

Iz presude: • Razlozi ponavljanja na koje se tužilac poziva u svom prijedlogu propisani su u odredbi člana 41. stav 1. tačka 1. , 2. , 4. i 6. ZUS. • • Činjenično utvrđenje, na kojem je zasnovana odluka ovog suda o postojanju većinskog sindikata kod tužioca, zasnovano je na rješenju tuženog broj 05/5 -25 -1587/05 od 04. 03. 2005. godine o upisu sindikalne organizacije FG „Birač“ u sastavu sindikata metalaca i rudara RS sa izabranim predsjednikom i na osnovu kojeg je zaključeno da su kod tužioca organizovane dvije sindikalne organizacije. Jedna, kojoj je na čelu Dragan Kojić i koja broji 806 članova i druga – sa 595 članova, kojoj je na čelu Dragan Savić, lice kome je izrečena sporna disciplinska mjera otkaza ugovora o radu i mjera prestanka radnog odnosa. Na osnovu tog utvrđenja ovaj sud je zaključio da su tuženi i nižestepeni sud povrijedili zakon, jer nisu primjenili odredbu člana 118. stav 2. ZOR, pa je zahtjev tužioca smatrao osnovanim. Međutim rješenjem tuženog broj 16 -04 -12 -278 -8/11 od 20. 03. 2012. godine, oglašeno je ništavim navedeno rješenje tuženog od 04. 03. 2005. godine o upisu u registar većinske sindikalne organizacije, što s obzirom na pravne posljedice ništavosti iz odredbe člana 254. stav 1. ZOUP, ukazuje da ta organizacija nije ni postojala, odnosno da je u vrijeme odlučivanja postojala samo jedna sindikalna organizacija na čijem je čelu bio predlagač.

 • S obzirom da je u ovoj upravnoj stvari sud odlučivao na osnovu

• S obzirom da je u ovoj upravnoj stvari sud odlučivao na osnovu činjeničnog stanja i na podlozi činjenica utvrđenih u upravnom postupku, to bi postojanje novog dokaza na osnovu kojeg bi ishod postupka bio povoljniji za predlagača, bio razlog za ponavljanje upravnog postupka. U konkretnom slučaju takva mogućnost ne postoji jer je upravni postupak okončan u njegovu korist. Uzevši u obzir da je presuda ovog suda donesena na štetu predlagača, to iz tog razloga, te kako se navedeno rješenje kao novi dokaz u ovoj upravnoj stvari odnosi na činjenice koje su postojale u vrijeme vođenja upravnog postupka, tj. upravo na činjenice na kojima je sud zasnovao svoju odluku o osnovanosti zahtjeva tužioca, to su se po ocjeni ovog suda ispunili uslovi iz odredbe člana 41. stav 1. tačka 1. i u vezi sa članom 46. ZUS, da se dozvoli ponavljanje predmetnog sudskog postupka okončanog presudom ovog suda, jer bi kako je već navedeno postojanjem ovog dokaza spor bio povoljnije rješen za predlagača. • •

Član 47. Zakona o upravnim sporovima • U postupku za ponavljanje postupka shodno će

Član 47. Zakona o upravnim sporovima • U postupku za ponavljanje postupka shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak. • Predviđena je izmjena i ove odredbe tako da glasi: • „U postupku za ponavljanje upravnog spora shodno će se primjenjivati odredbe ovog zakona o postupku po tužbi ukoliko odredbama člana 41. -46. nije drugačije određeno.

Ostala aktuelna pitanja • Član 325. Zakona o stvarnim pravima • Privremeno pravo korištenja

Ostala aktuelna pitanja • Član 325. Zakona o stvarnim pravima • Privremeno pravo korištenja do preuzimanja, pravo korištenja radi građenja i trajno pravo korištenja na gradskom građevinskom zemljištu u društvenoj odnosno državnoj svojini koje do stupanja na snagu ovog zakona nije postalo svojina drugog lica, pretvara se u pravo svojine njegovog dosadašnjeg nosioca odnosno njegovog pravnog sljednika. •

Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 010443 13 Uvp od 11.

Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 010443 13 Uvp od 11. 2015. godine • Postojeći upis trajnog prava korištenja izvršen je na osnovu rješenja Skupštine grada Banjaluka broj 25 -475 -78/2001 od 11. i 15. 07. 2002. godine, kojim je predmetno zemljište dodjeljeno putem neposredne pogodbe zainteresovanom licu, radi izgradnje poslovnih objekata, čija izgradnja je od posebnog interesa za grad Banjaluku. Dodjela je izvršena na osnovu odredaba člana 47. i 48. tada važećeg Zakona o građevinskom zemljištu iz 1986. godine. S obzirom da je dodjela zemljišta bila uslovljena izgradnjom navedenih objekata, to je zainteresovano lice bilo dužno poštovati propisane rokove izgradnje, navedene u odredbi člana 53. stav 1. toga zakona, jer u protivnom gubi dodjeljeno pravo korištenja radi građenja. S obzirom da je u postupku utvrđeno da se na predmetnom zemljištu nalazi samo temelj, to proizlazi da nije privedeno namjeni i da je i dalje ostalo u režimu neizgrađenog građevinskog zemljišta, zbog čega je u smislu navedene odredbe, kao i odredbe člana 49. ZGZ iz 2003. godine, za pravilno odlučivanje po zahtjevu, bilo potrebno raspraviti da li je zainteresovano lice ispoštovalo propisane rokove izgradnje ili je izgubilo (po sili zakona) dodjeljeno pravo korišćenja predmetnog zemljišta.

Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 010764 14 Uvp od 12.

Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 010764 14 Uvp od 12. 05. 2016. godine • U konkretnom slučaju radi se o upisanom privremenom pravu korištenja građevinskog zemljišta, koje nije pretvoreno u svojinu drugog lica, pa proizlazi da su ispunjeni uslovi iz odredbe člana 325. Zakona o stvarnim pravima, da se to pravo korištenja pretvori u pravo svojine. Činjenica da je tužilac predmetno zemljište sa objektom kupio od društveno pravnog lica, ne utiče na njegov pravni status, jer je to pravno lice bilo upisano u zemljišnim knjigama, pa nema osnova navod zahtjeva da tužilac nije dokazao da postoji pravni slijed između njega i prodavca, odnosno da to svoje pravo nije stekao od ranijeg vlasnika, te da zbog toga ne ispunjava uslove za sticanje prava svojine. Uz to, a kod činjenice da upisano pravo korištenja postaje svojinom njegovog nosioca po sili zakona, to je i rješenje koje se donosi deklarativnog karaktera, a organ treba samo da provjeri da li je to zemljište postalo svojina drugog lica, što bi podrazumijevalo i slučaj da je došlo do gubitka prava korištenja po sili zakona, kada se takođe mijenja nosilac prava. U tom pravcu je potrebno provesti dokaze, što je u konkretnom slučaju učinjeno, ali je na osnovu istih izveden pogrešan zaključak. • - presuda broj 11 0 U 011725 15 Uvp od 12. 05. 2016. godine

Član 330 a) Zakona o stvarnim pravima • Graditelj objekta, izgrađenog bez odobrenja za

Član 330 a) Zakona o stvarnim pravima • Graditelj objekta, izgrađenog bez odobrenja za građenje na gradskom građevinskom zemljištu u društvenoj, odnosno državnoj svojini, koji je izgrađen do stupanja na snagu ovog zakona, stiče pravo svojine na zemljištu koje služi za redovnu upotrebu objekta u postupku legalizacije (stav 1. ). Organ uprave nadležan za imovinsko-pravne poslove u postupku legalizacije bespravno izgrađenog objekta svojim rješenjem utvrđuje pravo svojine u korist graditelja, odnosno njegovog pravnog sljednika na zemljištu koje služi za redovnu upotrebu objekta, ako se za objekat naknadno može izdati odobrenje za građenje u skladu sa propisima o uređenju prostora i građenju (stav 2. )

Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 011685 14 Uvp od 19.

Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 011685 14 Uvp od 19. 5. 2016. godine • Organ uprave nadležan za imovinsko-pravne poslove je, nakon provedenog postupka, donio rješenje kojim je utvrdio pravo svojine u korist zainteresovanog lica na zemljištu koje služi za redovnu upotrebu objekta u cilju provođenja postupka legalizacije bespravno izgrađenog objekta, jer je za postupak legalizacije prethodno pitanje utvrđivanje prava svojine na zemljištu za redovnu upotrebu objekta. Iz podataka spisa proizlazi da je zainteresovano lice faktički i stvarni korisnik predmetnog zemljišta, da je na tom zemljištu bespravno izgradio objekat do stupanja na snagu ovog zakona, jer je isti dešifrovan aerofotogrametrijskim snimkom 2004. godine i da se za isti može izdati naknadno odobrenje, a navedena parcela, prema nalazu vještaka geometra, po regulacionom planu predstavlja građevinsku parcelu, pa su po ocjeni ovog suda upravni organi i nižestepeni sud pravilno zaključili da su ispunjeni uslovi iz člana 7. Zakona o izmjenama i dopunama ZSP za donošenje predmetnog rješenja.

Zakona o premjeru i katastru Republike Srpske • Članom 181. Zakona o katastru iz

Zakona o premjeru i katastru Republike Srpske • Članom 181. Zakona o katastru iz 2011. godine (istovjetna je odredba člana 189. Zakona iz 2012. godine) do dana osnivanja katastra nepokretnosti koristiće se i održavati: popisni katastar, katastar zemljišta uspostavljen na osnovu premjera u stereografskoj projekciji, katastra zemljišta uspostavljen na osnovu premjera u Gaus-Krigerovoj projekciji, u skladu sa odredbama Zakona o održavanju premjera i katastra zemljišta („Službeni glasnik RS“ broj 19/96 i 15/10). . . zemljišna knjiga u skladu sa odredbama Zakona o zemljišnim knjigama („Službeni glasnik RS“ broj 67/03 -119/08), Knjiga uloženih ugovora o otkupu stambenih zgrada i stanova u skladu sa odredbama Pravilnika o vođenju knjige uloženih ugovora. . . i Knjiga uloženih ugovora o prodaji poslovnih zgrada, poslovnih prostorija i garaža u skladu sa odredbama Pravilnika o uspostavljanju i vođenju knjige uloženih ugovora. . .

Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 010442 14 Uvp od 28.

Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 010442 14 Uvp od 28. 01. 2016. godine • Po ocjeni ovog suda pravilno je utvrđenje upravnih organa i nižestepenog suda da su se u konkretnom slučaju ispunili uslovi iz odredbe člana 42. Zakona o zemljišnim knjigama za provođenje rješenja broj 21. 11/476 -139/10 od 20. 05. 2011. godine i uspostavljanja ranijeg vlasničko pravnog statusa predmetnog zemljišta. Ovo, jer je utvrđeno da je to rješenje postalo pravosnažno sa danom 23. 02. 2012. godine, kao i da su podaci iz rješenja istovjetni sa podacima u zemljišnoj knjizi u z. k. ul. broj 12239 k. o. Banjaluka, tj. da to rješenje u smislu odredbe člana 52. Zakona o stvarnim pravima („Službeni glasnik RS“ broj 124/0895/11) predstavlja ispravu podobnu za upis stvarnog prava, kao i da su podaci iz tog rješenja identični sa podacima iz z. k. ul. broj 12239 k. o. Banjaluka u kojem je bilo uknjiženo predmetno zemljište.

Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 011092 14 Uvp od 28.

Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 011092 14 Uvp od 28. 04. 2016. godine • Pravo korištenja omogućava nosiocu tog prava da zemljište koristi i da sa njim upravlja, ali ne podrazumijeva mogućnost raspolaganja, s obzirom da to pravo ima samo njegov vlasnik. Prodavac u vrijeme kada je ugovor sačinjen nije bio vlasnik predmetnog zemljišta, što je utvrđeno u postupku koji je prethodio donošenju osporenog akta, a za koje utvrđenje je dovoljna sama činjenica da je u toku postupak po njegovom zahtjevu za utvrđivanje prava vlasništva na predmetnom zemljištu na osnovu člana 8. a) Zakona i koji nije bio okončan ni u vrijeme zaključivanja ugovora, a ni u vrijeme odlučivanja po predmetnom zahtjevu. Na valjanost ovog utvrđenja ukazuje i činjenica da je prodavac prije privatizacije bio preduzeće u državnoj svojini, pa predmetno zemljište, kao neizgrađeno nije moglo biti predmetom privatizacije, dakle ostalo je u državnoj svojini, pa prodavac kao a. d. , odnosno kao korisnik, nije mogao raspolagati predmetnim zemljištem, zbog čega ni predmetni kupoprodajni ugovor ne predstavlja pravno valjan osnov za provođenje traženih promjena u katastarskom operatu.

 • HVALA NA PAŽNJI

• HVALA NA PAŽNJI