Prestanak obveza Openiti pregled Obvezna su prava vremenita

Prestanak obveza

Općeniti pregled � Obvezna su prava vremenita � Pravni posao ili juristička činjanica � Zadovoljenje � Ipso iure – Ope exceptionis � Contrarius actus

Solutio per aes et libram � Libralni zajam (nexum), legat, iudicatio, damnatio � Gesta per aes et libram � Klasično doba – Imaginaria solutio

Acceptilatio � Verbalni kontrakti, stipulacija � Klasično pravo – Imaginaria solutio � Stipulatio Aquiliana

Ispunjenje obveze � ius gentium � zastupnik - inkaso-mandat � solutionis causa adiectus � djelomično ispunjenje - Justinijan: priznanje dužnika pred sudom

� dužnik s različitih naslova više istovrsnih tražbina: 1. dužnik određuje što namiruje 2. vjerovnik 3. kamate prije glavnice 4. dospjele tražbine prije nedospjelih 5. po dužniku tegotnije 6. dug iz starije obaveze 7. srazmjerno visini tražbina

doba: pismena namira (apocha) Justinijan: querellam non numeratae � carsko solutionis � datio in solutum - druga činidba � datio in solutum necessaria – zemljište � nemogucnost ispunjenja cinidbe: polozenje duga u vjerovnikovu korist (tuto in loco)

Obnova obveze (novacija) � ugovor između vjerovnika i dužnika kojim se neka dosadašnja obveza dokida time što na njezino mjesto dolazi nova obveza � sadržaj dosadašnje obveze se prenosi u novu obvezu (stara utrnjuje ipso iure zajedno sa svojim akcesornim pravima) � novaciona stipulacija

� nova obveza sadrži neku novotu (aliquid novi) � Razlikuje se novacija kod koje se mijenja osoba vjerovnika ili dužnika (novatio inter novas personas ili novatio qualificata) i novacija kod koje se ne mijenjaju subjekti obveze (novatio inter easdem personas, novatio simplex)

Novatio inter novas personas � Aktivna delegacija (na temelju vjerovnikove upute dužnik obećaje činidbu dosadašnje obveze novom vjerovniku) � Expromissio (ako se novacijom mijenja osoba dužnika, dat će si vjerovnik dužnu činidbu obećati od novog dužnika)

Novatio inter easdem personas � Subjekti obveze i predmet činidbe ostaju isti, ali se ipak mora nova obveza po nečemu razlikovati od stare (aliquid novi) � Promjena pravnog temelja obveze (npr. obvezu na platež kupovnine iz kupoprodajne pogodbe pretvara dužnik u obvezu iz stipulacije) � Kauzalna neformalna obveza bonae fidei se pretvara u apstraktnu formalnu obvezu stricti iuris

� moglo je doći do dvojbe ako bi dužnik neku obvezu iznova obećao u obliku stipulacije (jesu li stranke imale volju i namjeru proizvesti učinak novacije ili su možda htjele da unaprijed postoje obveze kumulativno jedna pored druge) � Klasično pravo – objektivni kriteriji (iz upotrijebljenog oblika nove stipulacije zaključivalo bi se da li je došlo do novacije) � Postklasično i Justinijanovo pravo – subjektivni kriteriji (traži se individualna volja stranaka – animus novandi koja je morala biti izričito izražena)

Novatio necessaria � Nužno spojena s učinkom litiskontestacije u parnici (presudom) vjerovnikov zahtjev na dare facere oportere ukidao se i pretvarao u procesualnu obvezu na condemnari oportere (presudom utrnjuje opet i ova te se pretvara u obvezu na iudicatum facere oportere) � Prvotni

Sjedinjenje (confusio), concursus causarum, nemogućnost ispunjenja, smrt i capitis deminutio

Sjedinjenje (confusio) � Ako se tražbina i dug ( u cjelini ili djelomično) nađu u istoj osobi, utrnjuje obveza ipso iure � Do sjedinjenja dolazi univerzalnom sukcesijom (nasljeđivanje) te adrogacijom ili manus-brakom � Confusio kod korealne obveze – samo prema osobama na koje se confusio odnosi � Konfuzija između dužnika i poruka kod nasljeđivanja – prestaje poručanstvo, osim ako je važnije od glavne obveze � Sjedinjenje vjerovnika i glavnog dužnika – utrnjuje i glavni dug i poručanstva

Concursus causarum � Ako vjerovnik individualno dužnu stvar stekne na temelju nekog drugog pravnog razloga od trećega (npr. ugovor o kupoprodaji) � Ispunjenje prve obveze nije moguće jer je stvar u vlasništvu vjerovnika � Prema starom pravu, takva obveza prestaje ipso iure � Prema Justinijanu, obveza utrnjuje samo ako su obje osnove bile besplatne (concursus duarum causarum lucrativarum)

Nemogućnost ispunjenja � Nemogućnost mora biti objektivna i u načelu trajna – slučaj kada dužna stvar koja je species propadne bez dužnikove krivnje (iznimkacustodia) � Prestanak obveze nastaje i ako stvar postane res extra commercium ili ako dužnik iz objektivnih razloga ne može ispuniti činidbu � U slučaju utrnuća obveze jedne stranke zbog slučajne nemogućnosti kod dvostrano obveznih ugovora, načelno utrnjuje obveza i druge stranke (izuzetak-kupnja) � Confusio i concursus causarum – naknadna nemogućnost ispunjenja obveze

Smrt �U načelu kontraktne obveze ne prestaju smrću jer aktivno i pasivno prelaze na nasljednike (osim ako je činidba vezana uz osobna svojstva, posebno znanje ili vještinu) � Smrću prestaju: - tražbine adstipulatora - dugovi kod starijih vrsta poručanstva (sponsio i fideiussio) - stipulationes faciendi i non faciendi ( kod Justinijana su nasljedive) - obveze iz mandata i iz društvenih pogodbi (societas) - penalne tužbe � Deliktne obveze načelno prestaju smrću jer smrću prestaje pravo na osvetu na aktivnoj i pasivnoj strani

Capitis deminutio � Uzrokuje prestanak obveze jer se smatrala jurističkom smrću � Različita pretorska sredstva (restitutio in integrum, actiones utiles) ublažavaju taj učinak � Deliktni zahtjevi ne utrnjuju capitis deminutione

Ostali razlozi � Obveza - može prestati: paktom (iniuria i furtum) raskidom ugovora (mandatum, societas i locatio conductio) istekom roka ispunjenjem/neispunjenjem uvjeta

Prijeboj (compensatio) � ukidanje obveze obračunavanjem protutražbine koju dužnik ima prema vjerovniku �u najstarije doba Rimljani nisu poznavali prisilni sudski prijeboj (do prijeboja je moglo doći samo dobrovoljnim ugovorom stranaka)

Prvi slučajevi sudskog prijeboja (u vrijeme formularnog postupka) bankar (argentarius) – u tužbi je morao sam odbiti eventualne klijentove protutražbine i utužiti samo konačnu razliku (saldo) � mogao je izgubiti parnicu u cijelosti zbog plus peticije � compensatio se ovdje izvršavala već u intenciji formule � rimski � prebiti su se mogle samo dospjele i istovrsne tražbine i dugovi

� bonorum emptor (kupac prezaduženikove stečajne mase) – ako bi utjerivao tražbine koje pripadaju masi, morao je dozvoliti da tuženi u cijelosti odbije protutražbine koje je imao protiv stečajnog dužnika � dedukciju protutražbine je obavljao i izračunavao tek sudac temeljem posebnog ovlaštenja u kondemnaciji formule (bonorum emptor se nije izlagao opasnostima plustpeticije) � ovdje su se mogle kompenzirati i nedospjele protutražbine kao i one koje nisu bile istovrsne

civilnom pravu se uvažavao prijeboj uz iudicia bonae fidei (sudac je tuženoga osudio na sve ono što bona fides od njega zahtijeva) � po � Kod iudicia stricti iuris nije postojala mogućnost prijeboja - prijeboj je kod njih uveden pomoću ekscepcije doli exceptio doli je ispočetka imala samo posredno učinak kompenzacije (zbog prijeteće opasnosti da ne bi po ekscepciji doli izgubio svoj zahtjev u cijelosti, tužitelj će radije na pretorov poziv već in iure svoj zahtjev sniziti

� Justinijan podvrgnuo prijeboj jedinstvenim načelima: � obje tražbine moraju biti istovrsne, ali mogu potjecati i ex dispari causa � prijeboj dopušten kod svih akcija (ne samo obveznih) � dužnikova tražbina morala je biti likvidna (lako utvrdiva) � morala je biti dospjela i mogla je potjecati i iz naturalne obveze) � tražbine moraju biti međusobne ili zamjenite � compensatio djeluje sada ipso iure