Prekogranino izdravanje djeteta Prof dr Jasmina Alihodi Pravni

Prekogranično izdržavanje djeteta Prof. dr Jasmina Alihodžić Pravni fakultet Univerziteta u Tuzli E-mail: jasmina. altumbabic@untz. ba

Sporovi sa međunarodnim elementom u vezi sa predmetima izdržavanja djece Strani element u subjektu, objektu ili radnji (roditelji i djeca su različitog državljanstva, nemaju prebivalište/redovno boravište u istoj državi, imovina dužnika izdržavanja nalazi se u državi koja nije država njegovog prebivališta/redovnog boravišta, itd). Rješavanje spora sa inostranim elementom: 1. Utvrđivanje činjenica i stranog elementa; 2. Primjena odgovarajućeg pravnog izvora (provjeriti da li je na snazi odgovarajuća međunarodna konvencija/bilateralni ugovor koji reguliše konkretno pitanje); 3. Ako nema međunarodnog izvora na snazi u Bi. H, primjena Zakona o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u određenim odnosima (ZMPP, Kolizioni zakon); 4. Utvrđivanje međunarodne nadležnosti domaćeg suda ili proglašavanje nenadležnim; 5. Primjena relevantnih kolizionih normi u zavisnosti od težišnih kontakata sadržanih u kolizionim normama. 6. Primjena odgovarajućeg materijalnog prava.

Studija slučaja S. A. i E. A. su državljani Bosne i Hercegovine sa redovnim boravištem u Njemačkoj, gdje je E. A. 2003. godine dobio posao. Brak između S. A i E. A. je zaključen 2008. godine u Tuzli, nakon čega su supružnici živjeli u Njemačkoj. U braku je rođeno dvoje djece, R. A. , 2012. i T. A. , 2015. godine, državljani Bi. H. Nakon sticanja uslova za dobijanje njemačkog državljanstva, E. A. se odriče državljanstva Bi. H 2017. godine. S. A. i E. A. su u Bi. H kupili kuću i tri poslovna prostora koja daju u zakup tokom godine. Zbog poremećenih odnosa u braku, različitog vaspitanja i pogleda na život, te konstantnih prijetnji koje dobija od supruga, S. A. se 2018. godine sa djecom vraća u Bi. H i žive u porodičnoj kući njenih roditelja. R. A, stariji sin u Tuzli kreće u prvi razred osnovne škole. S. A. je podnijela zahtjev za posredovanje prije razvoda braka i odazvala se pozivu, dok se E. A. nije odazvao iako je poziv uredno zaprimio 23. 12. 2018. godine. U januaru 2019. tužiteljica je putem punomoćnika podnijela tužbu Općinskom sudu u Tuzli protiv tuženog radi razvoda braka, određivanja roditeljskog staranja nad mldb djecom, kao i izdržavanja djece. U odgovoru na tužbu sa prigovorom tuženog na međunarodnu nenadležnost suda, tuženi ističe da je Općinski sud u Tuzli međunarodno i mjesno nenadležan pozivajući se na odredbe Uredbe Brisel IIa, u skladu sa kojim aktom je pred njemačkim sudom, početkom marta 2019. podnio tužbu za razvod braka i to prema mjestu njihovog posljednjeg redovnog boravišta (član 3, stav 1, t. a Uredbe Brisel II a). E. A. spori nadležnost domaćeg suda i u pogledu izdržavanja djece, navodeći da je i u pogledu izdržavanja također nadležan njemački sud, budući da je prema Uredbi 4/2009 (Uredba o izdržavanju) njemački sud nadležan ako postoji njegova nadležnost za postupke o statusu osobe čiji je predmet o izdržavanju povezan s tim postupkom (Član 3. Uredbe o izdržavanju). Uz to, E. A. se poziva i na odredbu člana 7. Uredbe o izdržavanju sa tvrdnjom da postupak u Bi. H nije moguće provesti u razumnim okvirima, što je suprotno najboljem interesu djece, te stoga traži da se Općinski sud u Tuzli oglasi međunarodno nenadležnim.

Pitanja: Koji je sud međunarodno nadležan da postupa u navedenom predmetu? Da li postoji osnov za nadležnost suda u Bi. H, Općinskog suda u Tuzli? Da li je njemački sud nadležan da postupa u ovom predmetu? Pravila o međunarodnoj litispendenciji? Predviđa li ZMPP atrakciju međunarodne nadležnosti, odnosno da se uz bračni spor odluči i o čuvanju, odgoju i podizanju djece, te izdržavanju djece? Koje je pravo mjerodavno za izdržavanje djece?

Međunarodna nadležnost sudova u Bi. H u predmetima izdržavanja djece - ZMPP Član 67. ZMPP Nadležnost suda u Bosni i Hercegovini u sporovima o zakonskom izdržavanju djece postoji i kad tuženi nema prebivalište u Bi. H: 1) ako dijete podnosi tužbu i ima prebivalište u Bi. H, ili 2) ako su tužilac i tuženi državljani Bi. H, bez obzira na to gdje imaju prebivalište, ili 3) ako je tužilac maloljetno dijete i državljanin je Bi. H. Nadležnost suda u Bi. H u sporovima o zakonskom izdržavanju koji nisu navedeni u stavu 1. ovog člana postoji i kad tuženi nema prebivalište u Bi. H ako je tužilac državljanin Bi. H i ima prebivalište u Bi. H. Nadležnost suda u Bi. H u sporovima o zakonskom izdržavanju između bračnih drugova i između bivših bračnih drugova postoji i ako su bračni drugovi imali svoje posljednje zajedničko prebivalište u Bi. H, a tužilac u vrijeme suđenja i dalje ima prebivalište u Bi. H. Član 68. ZMPP Nadležnost suda u Bi. H u sporovima o zakonskom izdržavanju postoji i ako tuženi ima imovinu u Bi. H iz koje se može naplatiti izdržavanje.

Međunarodni izvori pravila o međunarodnoj nadležnosti suda u Bi. H u predmetima izdržavanja djece Odredbe ZMPP se ne primjenjuju na odnose koji su njime regulisani, ako su isti regulisani drugim zakonom ili međunarodnim ugovorom. Ugovori koje je Bi. H notifikacijom o sukcesiji preuzela: Sporazum između Federativne Narodne Republike Jugoslavije i Republike Austrije o uzajamnom priznavanju i izvršavanju odluka o izdržavanju od 10. 1961. godine (Sl. list SFRJ, br. 2/63). Sporazum je stupio na snagu 25. 12. 1962. godine; Ugovor između SFRJ i Čehoslovačke o regulisanju pravnih odnosa u građanskim, porodičnim i krivičnim stvarima od 20. 1. 1964. godine (Sl. list SFRJ, br. 13/64). Ugovor je stupio na snagu 2. 8. 1964. godine, a nakon disolucije Čehoslovačke isti se odnosi na Češku i Slovačku; Ugovor između SFRJ i Narodne Republike Mađarske o uzajamnom pravnom saobraćaju od 7. 3. 1968. godine (Sl. list SFRJ, br. 3/68). Ugovor je stupio na snagu 18. 1. 1969; Konvencija između SFRJ i Kraljevine Belgije o priznanju i izvršenju sudskih odluka o izdržavanju od 12. 1973. godine (Sl. list SFRJ, br. 45/76). Konvencija je stupila na snagu 8. 3. 1976. godine; Konvencija između Vlade SFRJ i Vlade Republike Francuske o nadležnosti i zakonu koji se primjenjuje u oblasti ličnog i porodičnog prava od 18. 5. 1971. godine - dio koji se odnosi na pravnu pomoć (Sl. list SFRJ, br. 55/72). Konvencija je stupila na snagu 1. 12. 1972. godine; Ugovor između FNRJ i SSSR-a o pravnoj pomoći u građanskim, porodičnim i krivičnim stvarima od 24. 2. 1962. godine (Sl. list FNRJ, br. 5/63). Ugovor je stupio na snagu 26. 5. 1963. godine. Disolucijom SSSR-a Ugovor se odnosi na države sljednice SSSR-a, koje su postale članice EU, ukoliko su one prešutno pristale na njegovu primjenu. Ugovori koje je Bi. H zaključila uglavnom sa susjednim zemljama (međunarodna pravna pomoć u građanskim stvarima).

Uredba Brisel II a Razvod, zakonska rastava i poništaj braka Član 3. Opća nadležnost U predmetima koji se odnose na razvod, zakonsku rastavu ili poništaj braka, nadležni su sudovi država članica (a) na čijem području: — bračni drugovi imaju uobičajeno boravište, ili — su bračni drugovi imali zadnje uobičajeno boravište, ako jedan od njih i dalje ima isto boravište, ili — protustranka ima uobičajeno boravište, ili — u slučaju zajedničkog prijedloga za pokretanje postupka, ima uobičajeno boravište bilo koji od bračnih drugova, ili — stranka koja pokreće postupak ima uobičajeno boravište, ako je on ili ona tamo imao boravište najmanje godinu dana prije pokretanja postupka, ili — stranka koja pokreće postupak ima uobičajeno boravište, ako je on ili ona tamo imao boravište najmanje šest mjeseci prije pokretanja postupka, a on ili ona je bio državljanin države članice o kojoj je riječ ili, u slučaju da je riječ o Velikoj Britaniji ili Irskoj, tamo imao svoj „domicile”;

Uredba o izdržavanju POGLAVLJE II. SUDSKA NADLEŽNOST Član 3. Opće odredbe U stvarima koje se odnose na obveze izdržavanja u državama članicama sudsku nadležnost ima: (a) sud mjesta u kojem tuženik ima uobičajeno boravište; ili (b) sud mjesta u kojem izdržavana osoba ima uobičajeno boravište; ili (c) sud koji je u skladu sa svojim pravom nadležan za postupke o statusu osobe čiji je predmet o uzdržavanju povezan s tim postupkom, osim ako nadležnost nije utemeljena isključivo na državljanstvu jedne od strana; ili (d) sud koji je u skladu sa svojim pravom nadležan za postupke o roditeljskoj odgovornosti, osim ako nadležnost nije utemeljena isključivo na državljanstvu jedne od strana. Član 7. Kad niti jedan sud države članice u skladu s člancima 3. , 4. , 5. i 6. nije nadležan, sudovi države članice, u iznimnim slučajevima, mogu odlučivati o sporu ako u trećoj državi s kojom je spor usko povezan postupak nije moguće pokrenuti ili provesti u razumnim okvirima ili postupak u trećoj državi nije moguć.

Međunarodna litispendencija ZMPP – član 80. Sud u Bi. H prekinuće postupak na zahtjev stranke ako je u toku spor pred stranim sudom u istoj pravnoj stvari između istih stranaka, i to: 1. ako je prvo pred stranim sudom pokrenut postupak po odnosnom sporu; Ako je u pitanju spor za čije suđenje ne postoji isključiva nadležnost suda u Bi. H; Ako postoji uzajamnost.

Atrakcija međunarodne nadležnosti Postoji li atrakcija međunarodne nadležnosti u sporovima o zakonskom izdržavanju? ZMPP ne sadrži takvu odredbu. Međutim, entitetski Porodični zakoni normiraju obavezu suda da prilikom razvoda braka odluči i o roditeljskom staranju, te izdržavanju djeteta. Na istom tragu je i sudska praksa. Naime, sud je po službenoj dužnosti kod razvoda braka dužan odlučiti i o pitanju izdržavanja djece, ali i riješiti pitanje brige i staranja nad mldb. djecom. U tom smislu, odluka samo o razvodu, bez odluke o povjeravanju i izdržavanju djece, bila bi protivna interesu djece. Općeprihvaćen stav sudske prakse je da sud ima dužnost da presudom u bračnom sporu odluči i o vršenju roditeljskog prava. U velikom broju predmeta zauzet je stav da u situaciji kao što je predmetna, sudovi koji odlučuju o razvodu braka su dužni odlučiti i o staranju i o zakonskom izdržavanju djece odnosno zbog zaštite djece ne mogu samo odlučiti o razvodu braka a ostaviti na rješavanje nekom drugom sudu pitanje zakonskog izdržavnja djece i povjeravanje djece na brigu i čuvanje jer bi to bilo protivno najboljeg interesa djeteta ( u tom smislu odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2600/00 -2 od 05. 12. 2000. godine, Odluka Apelacionog suda u Kragujevcu GŽ. 1 -1638/10 od 19. 02. 2010. godine, Odluka Županijskog suda u Varaždinu broj GŽ 287/03 -2 od 03. 2003. godine. ).

Pravo mjerodavno za izdržavanje djece EU – Protokol o pravu mjerodavnom za obaveze izdržavanja iz 2007 Član 3. Opće pravilo o mjerodavnom pravu 1. Obveze izdržavanja uređuju se pravom države uobičajenog boravišta vjerovnika izdržavanja, osim ako ovim Protokolom nije predviđeno drukčije. 2. U slučaju promjene uobičajenog boravišta vjerovnika uzdržavanja, pravo države njegovog novog uobičajenog boravišta primjenjuje se od trenutka nastanka promjene. Bi. H – ZMPP (član 40) Za odnose između roditelja i djece mjerodavno je pravo države čiji su oni državljani. Ako su roditelji i djeca državljani različitih država, mjerodavno je pravo države u kojoj svi oni imaju prebivalište. Ako su roditelji i djeca državljani različitih država, a nemaju prebivalište u istoj državi, mjerodavno je pravo u Bi. H ako je dijete ili koji od roditelja državljanin Bi. H. Za odnose između roditelja i djece koji nisu predviđeni u st. 1 do 3. ovog člana mjerodavno je pravo države čiji je državljanin dijete.

Nekoliko napomena Pravo EU Haški protokol o pravu mjerodavnom za obaveze izdržavanja iz 2007 na snazi je u EU i na njega u pogledu mjerodavnog prava referira Uredba o izdržavanju; Primarna poveznica u svim dokumentima EU i Haške konferencije koji se odnose na merđunarodne privatnopravne aspekte zaštite djeteta je redovno boravište djeteta u funkciji zaštite najboljeg interesa djeteta. ESP je u nekoliko navrata dao tumačenje koncepta redovnog boravišta za potrebe utvrđivanja međunarodne nadležnosti sudova i primjene mjerodavnog prava (V. predmet C (C 376/14 PPU), predmet A (C – 523/07), Detiček (C-403/09 PPU), Mercredi (C-497/10 PPU), A v. B (C-184/14), 16. 7. 2015. Bi. H U Bi. H je osnovni težišni kontakt – lex nationalis djeteta. Kako je najbolji interes djeteta načelo našeg porodičnog prava, čudi da se zakonodavac opredijelio za fiksnu poveznicu, bez mogućnosti da optira za povoljnije pravo (result selective ili better law method) Mjerodavno pravo do koga se došlo primjenom čl. 40 ZMPP regulište uglavnom sva pitanja roditeljskog prava, a naročito pitanje međusobnog izdržavanja, određivanje starosne dobi u kojoj izdržavanje prestaje, razlozi za produžavanje prava na izdržavanje, kriterijumi za određivanje visine izdržavanja itd. )

Odgovor na pitanje o mjerodavnom pravu: Nakon što utvrdi svoju nadležnost, domaći sud primjenjuje važeće kolizione norme na snazi u Bi. H. Shodno članu 40. ZMPP stav 3, mjerodavno je pravo Bi. H.

Priznanje i izvršenje stranih sudskih odluka u predmetima izdržavanja djece – Konvencija o međunarodnom ostvarivanju prava za izdržavanje djeteta i drugim oblicima izdržavanja porodice 2007 Područje primjene Konvencija se u najširem smislu primjenjuje na izdržavanje djeteta, pod uvjetom da: • je obveza izdržavanja nastala u odnosu između roditelja i djeteta, • je dijete mlađe od 21 godine. Države ugovornice mogu proširiti ili ograničiti početno područje primjene na temelju izjava ili rezervi, npr. država ugovornica može izjaviti rezervu u skladu s Konvencijom kojom se ograničava primjena Konvencije na djecu mlađu od 18 godina. Država ugovornica može proširiti primjenu Konvencije (ili njezinog dijela) i na djecu stariju od 21 godine. Bosna i Hercegovina u ovom smislu nije uložila izjavu/rezervu, što znači da se konvencija ratione personae primjenjuje na djecu ispod 21 godine starosti. Konvencija je u Bi. H stupila na snagu 2013. godine. Kao Centralni organ je određeno Ministarstvo pravde Bi. H.

Ostali faktori na temelju kojih se utvrđuje primjenjivost Konvencije • Imaju li stranke boravište u državama ugovornicama? • Je li podnositelj zahtjeva povjerilac izdržavanja ili dužnik izdržavanja? • Ima li podnosilac zahtjeva odluku o izdržavanju? • Gdje je odluka donesena? • Gdje povjerilac izdržavanja ima redovno boravište?

Pregled zahtjeva u vezi sa Konvencijom Zahtjev za priznavanje ili priznavanje i izvršenje postojeće odluke o izdržavanju; Zahtjev za izvršenje odluke o izdržavanju donesene ili priznate u zamoljenoj državi; Zahtjev za donošenje odluke o izdržavanju, uključujući utvrđivanje roditeljstva ako je potrebno; Zahtjev za donošenje odluke o izdržavanju; Zahtjev za izmjenu postojeće odluke o izdržavanju.

Zahtjev za priznavanje ili za priznavanje i izvršenje postojeće odluke Primjer: D ima boravište u Sloveniji i ima odluku iz Slovenije u skladu s kojom njezin bivši suprug mora plaćati izdržavanje za njezino troje djece. Njezin bivši suprug živi u Bi. H. D bi željela izvršenje odluke o izdržavanju. Slovenija i Bi. H obje su države ugovornice. Taj se zahtjev koristi kada podnositelj već posjeduje odluku o izdržavanju i kada bi želio da druga država koja nije ona u kojoj on ili ona žive prizna ili prizna i izvrši tu odluku. Postupkom priznavanja i izvršenja podnositelju se omogućuje da ne mora u zamoljenoj državi tražiti donošenje nove odluke kako bi dobio izdržavanje. Centralni organ u Sloveniji poslat će Bi. H zahtjev za priznavanje i izvršenje odluke. Centralni organ u Bi. H poslat će odluku nadležnom tijelu (sudu) kako bi je ono registriralo za izvršenje ili proglasilo izvršivom. Bivši suprug bit će obaviješten o priznavanju odluke i imat će priliku osporiti njezino priznavanje. Ako bivši suprug ne bude dobrovoljno plaćao izdržavanje nakon priznavanja odluke, nadležno tijelo u Bi. H poduzet će nužne korake za izvršenje odluke i doznačiti plaćanja Sloveniji.

Zahtjev za izvršenje odluke donesene ili priznate u zamoljenoj državi Primjer: F ima boravište u Sloveniji i posjeduje odluku o izdržavanju iz Bi. H u kojoj otac djeteta ima boravište. Ona bi željela da Bi. H izvrši odluku o izdržavanju. Slovenija i Bi. H obje su države ugovornice Konvencije. To je najjednostavniji zahtjev u skladu s Konvencijom. Zahtjevom se traži od države ugovornice da izvrši vlastitu odluku ili odluku koju je već priznala te da pomogne u prijenosu plaćanja izdržavanoj osobi. Taj zahtjev i zahtjev za priznavanje i izvršenje koji je prethodno opisan razlikuju se u tome što je odluka koju je potrebno izvršiti donesena ili je već priznata u državi koja će izvršavati odluku (zamoljena država). Prema tome, odluku nije potrebno priznavati prije izvršenja. U skladu s Konvencijom, F može tražiti od centralnog organa u Sloveniji da u njezino ime pošalje zahtjev za izvršenje Bi. H. F ne mora zatražiti izvršenje odluke jer je riječ o odluci iz Bi. H. Centralni organ u Bi. H obradit će zahtjev i proslijediti ga na izvršenje nadležnom tijelu (sudu) u Bi. H. Ako dužnik izdržavanja ne plati izdržavanje dobrovoljno, nadležno tijelo upotrijebit će mjere koje ima na raspolaganju u skladu s nacionalnim pravom kako bi izvršilo tu odluku.

Zahtjev za donošenje odluke Primjer: G ima boravište u Sloveniji i ima četverogodišnje dijete. Ona nikada nije bila udata za oca djeteta i za dijete nije utvrđeno roditeljstvo. Roditelj djeteta sada se preselio u Bi. H. G bi željela da otac počne plaćati izdržavanje za dijete. Slovenija i Bi. H obje su države ugovornice Konvencije. Podnositelj zahtjeva tražit će od centralnog organa u državi u kojoj živi da u njegovo ime pošalje centralnom organu države u kojoj dužnik izdržavanja ima boravište zahtjev za donošenje odluke, uključujući, ako je to potrebno, i utvrđivanje roditeljstva. Centralni organ u Sloveniji šalje zahtjev za donošenje odluke o izdržavanju djeteta centralnom organu u Bi. H. Centralni organ u Bi. H poduzima nužne korake za podnošenje zahtjeva za donošenje odluke, obično upućivanjem zahtjeva nadležnom tijelu. Nadležno tijelo u Bi. H olakšava utvrđivanje roditeljstva. To se može izvršiti testiranjem roditeljstva i uspostavit će se kontakt izravno s majkom ili putem centralnih organa kako bi se majka i dijete mogli testirati. U nekim se državama roditeljstvo može utvrditi i sudskim postupkom ili roditelj može priznati dijete. Nakon donošenja odluke o izdržavanju u Bi. H, nadležno tijelo u Bi. H osigurava njezino izvršenje, ako je potrebno, i prenošenje plaćanja majci u Sloveniju bez potrebe za time da majka podnosi novi zahtjev.

Zahtjev za izmjenu postojeće odluke Primjer: H posjeduje odluku o izdržavanju iz Slovenije u skladu s kojom njezin bivši suprug mora plaćati izdržavanje svoje djece. Njezin se bivši suprug preselio u Bi. H. Odluka se izvršava u Bi. H. H bi željela povećati iznos izdržavanja jer se od donošenja odluke povećao dohodak njezina bivšeg supruga. Zahtjev za izmjenu može se podnijeti jer su se promijenile potrebe djece ili mogućnost dužnika izdržavanja da plaća izdržavanje. Podnositelj zahtjeva (izdržavana osoba ili dužnik izdržavanja) tražit će od centralnog organa u državi u kojoj ima boravište da pošalje zahtjev za izmjenu državi u kojoj druga stranka ima boravište (ili u kojoj će se vršiti izmjene). Ako je to dopušteno u skladu s pravom zamoljene države, odluka će biti izmijenjena ili će biti donesena nova odluka. Ako H odluči podnijeti zahtjev za izmjenu u skladu s Konvencijom, centralni organ Slovenije proslijedit će, u ime H, zahtjev za izmjenu postojeće odluke centralnom organu u Bi. H. Bivši suprug bit će obaviješten i predmet će se rješavati u Bi. H Izmijenjena odluka može se izvršavati u Bi. H nakon donošenja.

Zahtjev za posebne mjere Moguće je podnijeti zahtjev za donošenje posebnih mjera u svrhu: Primjer: J živi u Sloveniji i ima dvoje djece. Rastavljena je od oca djece i posjeduje odluku o izdržavanju u skladu s kojom on mora plaćati izdržavanje. J vjeruje da bi otac mogao živjeti u Bi. H ili u Hrvatskoj jer u obje zemlje ima rodbinu. Ona želi izvršenje svoje odluke, ali ne zna kojoj državi poslati zahtjev. 1. pomoći u pronalaženju izdržavane osobe ili dužnika izdržavanja; 2. pomoći u prikupljanju podataka o dohotku i finansijskoj situaciji dužnika izdržavanja ili izdržavane osobe, uključujući podatke o imovini; 3. lakšeg pribavljanja dokumentarnih ili drugih dokaza; 4. pružanja pomoći za utvrđivanje roditeljstva; 5. pokretanja ili olakšavanja pokretanja postupka za donošenje privremenih mjera do završetka obrade zahtjeva za uzdržavanje; 6. lakše dostave pismena. Centralni organ u Sloveniji može poslati zahtjev centralnom organu u Bi. H ili u Hrvatskoj da mu pomognu pronaći oca. Podnosi se zahtjev za donošenje posebne mjere u kojem će biti navedeno da J želi podnijeti zahtjev za priznavanje i izvršenje odluke kada bude pronađen otac/tuženi. Centralni organ u Bi. H ili u Hrvatskoj potvrdit će može li se tuženi pronaći u državi kako bi Slovenija mogla proslijediti spis odgovarajućem centralnom organu.

Postupak po zahtjevu Po prijemu zahtjeva drugog centralnog organa, centralni organ u zamoljenoj državi poslat će materijale nadležnom tijelu (sudu) na obradu. U nekim državama ugovornicama centralni organ bit će nadležno tijelo u tu svrhu. U drugim državama nadležno tijelo može biti pravosudno ili upravno tijelo. Nadležno tijelo mora odmah odluku proglasiti izvršivom ili je registrirati za izvršenje. – član 23. stav 2, tačka (a) Konvencije! Nadležno tijelo mora poduzeti taj korak osim ako bi priznavanje i izvršenje bili „očito nespojivi” s javnim poretkom. Ni povjerilac ni dužnik izdržavanja ne mogu u toj fazi dostavljati podneske.

Sadržaj zahtjeva za priznanje i izvršenje Obrazac zahtjeva Potpuni tekst odluke ili izvadak Potvrdu o izvršivosti Potvrdu o pravovremenoj obavijesti (osim ako je tužitelj došao na raspravu, bio zastupan ili podnio prigovor protiv odluke) Prevedene verzije dokumenata – po potrebi Obrazac o finansijskoj situaciji (samo za zahtjeve koje podnose izdržavane osobe) – po potrebi Dokument s izračunom zaostalih plaćanja – po potrebi Dokument u kojem je objašnjeno kako prilagoditi ili indeksirati Odluku – po potrebi Obrazac za slanje

Postupanje nadležnog tijela (suda) Proglasiti odluku izvršivom ili registrovati odluku za izvršenje. Stav je Vrhovnog suda RS da takav Zahtjev treba tretirati kao prijedlog za izvršenje (VSRS broj: 118 -0 -GŽ-09000013). Nije potrebno poduzimati dodatne korake za izvršenje u skladu s nacionalnim pravom zamoljene države. Odbijanje proglašenja odluke izvršivom ili priznavanja odluke za izvršenje Nadležno tijelo može odbiti proglasiti odluku izvršivom ili je registrirati jedino ako bi priznavanje i izvršenje odluke bilo očito protivno javnom poretku. Ta bi iznimka trebala biti vrlo ograničena kako bi se osiguralo da države ugovornice Konvencije u najvećoj mogućoj mjeri mogu priznavati i izvršavati odluke ostalih država ugovornica. Trebala bi se koristiti samo ako bi priznavanje ili priznavanje i izvršenje moglo dovesti do „nepodnošljivog” rezultata. Izvršiti odluku Podnosilac zahtjeva ne treba podnositi nikakav dodatni zahtjev za izvršenje odluke Obavijestiti podnosioca zahtjeva i tuženog Podnositelja zahtjeva moguće je putem centralnog organa države moliteljice ili direktno, ovisno o postupcima zamoljene države, obavijestiti o priznanju i izvršavanju odluke ili, u slučaju odbijanja priznavanja i izvršenja, o odbijanju te odluke. .

HVALA NA PAŽNJI!