PREGOVARANJE U KRIVINOM POSTUPKU Sabina Sarajlija Tuiteljica Kantonalno

PREGOVARANJE U KRIVIČNOM POSTUPKU Sabina Sarajlija Tužiteljica Kantonalno tužilaštvo Kantona Sarajevo

Sadržaj • • • Cilj i svrha, pravni osnov Međunarodni standardi i komparativna rješenja instituta Sporazum o priznanju krivnje kao oblik saradnje sa tužilaštvom Dokazna snaga činjeničnih utvrđenja iz presude o usvajanju sporazuma. . Podaci o predmetima okončanim sporazumom pred sudovima u Bi. H Dileme/iskustva u praksi (vrijeme zaključenja sporazuma, inicijativa, određivanje kazne – okvirno ili fiksno, standard dovoljno dokaza, uloga oštećenog, ulaganje žalbe, razdvajanje predmeta zbog zaključenja sporazuma i saslušanje u svojstvu svjedoka u inicijalnom predmetu. . . )

Cilj i svrha sporazuma • Suština je u međusobnom usaglašavanju obaveza između obje strane • Svrha je da se ostvari ekonomičnost, efikasnost i ažurnost sudskog postupka, te izbjegne dokazivanje činjenica koje nisu sporne • Okončanje postupka nagodbom ne bi trebalo da znači i osiguravanje manjeg stepena poštivanja i zaštite osnovnih ljudskih prava osumnjičenog/oštećenog • Za to postoje procesne garancije („dovoljno dokaza” i dr. ), ali ipak oprez zbog loših iskustava iz anglosaksonskog sistema

Čl. 231. ZKP BIH - Pregovaranje o krivnji - PREDMET PREGOVORANJA, FORMA, FUNKCIONALNA NADLEŽNOST, ODLUKE SUDA • (1) Osumnjičeni, odnosno optuženi i njegov branilac mogu do završetka glavnog pretresa, odnosno pretresa pred apelacionim vijećem pregovarati s tužiocem o uslovima priznavanja krivice za djelo koje se osumnjičeni, odnosno optuženi tereti. • (2) Sporazum o priznanju krivice ne može se zaključiti ako se optuženi na ročištu za izjašnjavanje o krivici izjasnio da je kriv. • (3) Prilikom pregovaranja sa osumnjičenim, odnosno optuženim i braniocem o priznanju krivice u skladu sa stavom (1) ovog člana, tužilac može predložiti izricanje kazne ispod zakonom određenog minimuma kazne zatvora za to krivično djelo, odnosno blažu sankciju za osumnjičenog, odnosno optuženog u skladu s krivičnim zakonom. • (4) Sporazum o priznanju krivice sačinjava se u pisanoj formi i uz optužnicu se dostavlja sudiji za prethodno saslušanje, sudiji odnosno vijeću. Nakon potvrđivanja optužnice sporazum o priznanju krivice razmatra i izriče krivičnopravnu sankciju predviđenu sporazumom sudija za prethodno saslušanje sve do dostavljanja predmeta sudiji, odnosno vijeću radi zakazivanja glavnog pretresa. Nakon dostavljanja predmeta radi zakazivanja glavnog pretresa o sporazumu odlučuje sudija, odnosno vijeće. • (5) Sudija za prethodno saslušanje, sudija, odnosno vijeće sporazum mogu prihvatiti ili odbaciti.

ŠTA SUD PROVJERAVA, POSTUPAK AKO PRIHVATI I AKO SUD ODBACI SPORAZUM, OŠTEĆENI • (6) Prilikom razmatranja sporazuma o priznanju krivice, Sud provjerava: a) da li je do sporazuma o priznanju krivice došlo dobrovoljno, svjesno i s razumijevanjem, kao i nakon upoznavanja o mogućim posljedicama, uključujući i posljedice vezane za imovinskopravni zahtjev, oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom, i troškove krivičnog postupka, b) da li postoji dovoljno dokaza o krivici optuženog, c) da li optuženi razumije da se sporazumom o priznanju krivice odriče prava na suđenje i da ne može uložiti žalbu na krivičnopravnu sankciju koja će mu se izreći, d) da li je izrečena krivičnopravna sankcija u skladu sa stavom (3) ovog člana, e) da li je oštećenom pružena mogućnost da se pred tužiocem izjasni o imovinskopravnom zahtjevu. • (7) Ako Sud prihvati sporazum o priznanju krivice, izjava optuženog unijet će se u zapisnik i nastaviti s pretresom za izricanje krivičnopravne sankcije predviđene sporazumom. • (8) Ako Sud odbaci sporazum o priznanju krivice, to će saopćiti strankama i braniocu i konstatirati u zapisnik. Istovremeno će se odrediti datum održavanja glavnog pretresa. Glavni pretres će biti zakazan u roku od 30 dana. Priznanje iz ovog sporazuma ne može se koristiti kao dokaz u krivičnom postupku. • (9) Sud će obavijestiti oštećenog o rezultatima pregovaranja o krivici. - Uloga branioca (pregovori u vezi pravne kvalifikacije npr. , visine kazne), optuženi ima interes da dobije najmanju kaznu, pravna pitanja ga uglavnom ne zanimaju - Izjava o prizanju – POTPUNA I NEDVOSMISLENA

Kriteriji kojima se tužioci trebaju rukovoditi prilikom pregovaranja • Na sjednici Proširenog kolegija Federalnog tužilaštva FBi. H održanoj 16. 12. 2008. godine, glavni federalni tužilac i glavni kantonalni tužioci iz F Bi. H su utvrdili zajednički stav o Pravilima u postupku pregovaranja o krivnji i zaključenju sporazuma o priznanju krivnje, koji imaju za cilj: • jačanje inicijative tužilaštava za zaključenje sporazuma o krivnji, • efikasnije završavanje krivičnih postupaka u krivičnim predmetima u kojima su podignute optužnice, ali i • ujednačavanje prakse postupanja kantonalnih tužilaštava i ujednačenog uticaja tužilaštava na kaznenu politiku sudova u krivičnim predmetima u kojima će se pregovarati o krivnji i zaključivati sporazumi o priznanju krivnje.

Kriteriji… • Prvo pravilo tiče se vrste krivičnog djela i propisane kazne za krivično djelo, koje je predmetom pregovaranja o krivnji, pri čemu treba imati u vidu slijedeće kriterije: opšti minimum i opšti maksimum kazne, opšti minimum i posebni maksimum kazne, posebni minimum i opšti maksimum kazne, posebni minimum i posebni maksimum kazne, mogućnost ublažavanja kazne i postojanje olakšavajućih okolnosti (raniji život, osuđivanost - povratništvo, ponašanje poslije izvšenog krivičnog djela, stepen krivične odgovornosti, ponašanje prema oštećenom, izmirenje štete, dobrovoljni povrat imovinske koristi, iskreno kajanje i sl. , zdravstveno stanje izvršioca krivičnog djela, porodično stanje izvršioca krivičnog djela, doprinos oštećenog i druge okolnosti olakšavajućeg karaktera)

Kriteriji…. • Drugo pravilo odnosi se na kaznenu politiku nadležnog suda u odnosu na krivično djelo povodom kojeg se vodi postupak pregovaranja o krivnji i zaključenja sporazuma o krivnji. Naime, jedno od temeljnih načela pravde zahtjeva da se slični slučajevi tretiraju na sličan način. Dosljednost u izricanju krivičnopravne sankcije, također, njeguje povjerenje javnosti u sudstvo • Preporuka broj (92) 17 o dosljednosti u izricanju krivičnopravne sankcije Komisije ministara Vijeća Evrope („Preporuke o dosljednosti u izricanju kaznenopravne sankcije") određuje niz načela kojima države članice Vijeća Evrope trebaju težiti prilikom izricanja krivičnopravne sankcije

Kriteriji…. • Treće pravilo: Odnos i ponašanje izvršioca djela u postupku pregovaranja • Četrto, o rezultatima pregovaranja o krivnji prije zaključenog sporazuma o priznanju krivnje poželjno je obavijestiti oštećenog, naročito u pogledu postignutog sporazuma u odnosu na njegov imovinsko-pravni zahtjevvnji i eventualnom zaključenju sporazuma o krivnji • Peto pravilo nalaže obavezu kantonalnim tužiocima da o toku i ishodu postupka pregovaranja o krivnji i zaključenom sporazumu o priznanju krivnje obavijeste glavnog kantonalnog tužioca s ciljem dobijanja njegove saglasnosti na zaključeni sporazum o krivnji u konketnom krivičnom predmetu

PRAKSA KANTONALNOG TUŽILAŠTVA - pismeni podnesak ili usmena inicijativa odbrane kao inicijalni akt za pregovore (tužilac ne bi trebao koristiti podatak o pokrenutim pregovorima pred sudom zbog mogućnosti stvaranja predubjeđenja kod suda. . . ) - obavještavanje oštećenog - postupajući tužilac traži saglasnost od GKT nakon što se s optuženim i braniocem dogovori oko krivičnopravne sankcije u formi podneska (obrazložen prijedlog za davanje saglasnosti) - po prijemu saglasnosti potpisivanje sporazuma - dostavljanje sporazuma sudu - Najčešći je interes tužioca sporazum u početnoj fazi, ali nerijetko se i stari predmeti okončavaju na ovaj način

Saradnja optuženog sa tužiocem kao oblik pregovaranja Oblici saradnje (pregovaranja u krivičnom postupku): imunitet, sporazum o priznanju krivnje, ukidanje pritvora, pravna kvalifikacija. . . U kojoj fazi se saslušava kao svjedok tužilaštva optuženi koji je zaključio sporazum, garancije za tužioca i optuženog? Koji je/su ispravan način? a) Podigne se optužnica protiv člana grupe i predloži oslobođenje od kazne zbog značajne saradnje b) Zaključenje sporazuma, razdvajanje postupka i prije razmatranja sporazuma tužilac predloži saslušanje u svojstvu svjedoka; c) Postigne se neformalni dogovor o zaključenju sporazuma, traži od suda izmjena redoslijeda izvođenja dokaza na glavnom pretresu, svjedoči/iznosi odbranu optuženi koji sarađuje sa tužiocem, a potom zaključuje sporazum i predmet protiv njega razdvaja; d) Nakon pravomoćnosti presude u razdvojenom postupku, saoptuženi se saslušava kao svjedok i predlaže kao dodatni dokaz - svjedok; -NE PRUŽA NIKAKVE GARANCIJE TUŽIOCU!

Saslušanje u svojstvu svjedoka saoptuženog koji je zaključio sporazum o prizanju krivnje • Optuženi se ne može saslušati kao svjedok sve dok mu ne prestane svojstvo optuženog, odnosno dok presuda po kojoj je oglašen krivim (najčešće donesena kao posljedica razmotrenog sporazuma o priznanju krivnje) ne postane pravosnažna. Tek tada tužilac može takvo lice (sad već bivšeg optuženog) saslušati kao svjedoka i takav iskaz koristiti i prilikom njegovog saslušanja na glavnom pretresu. U suprotnom, ne može se koristiti kao dokaz iskaz svjedoka uzet od osobe dok joj je još trajalo svojstvo optuženog. Presuda Vrhovnog suda FBIH broj 04 0 K 006356 15 Kž od 15. 4. 2015. godine ŠTA JE KORIŠTENJEM IZJAVE OSUMNJIČENOG (SARADNIKA) U OSNOVNOM PREDMETU?

Imunitet kao način pregovaranja u krivičnom postupku • Imunitet kao oblik zaštite od samooptuživanja se primjenjuje prema onim osobama koje bi odavanjem različitih informacija, podataka i dokaza organima gonjenja, sebe izložile krivičnom progonu, te se u većini država daje odlukom tužioca, najčešće u zamjenu za svjedočenje protiv drugog počinitelja, a uglavnom se primjenjuje kao efikasno sredstvo za „razbijanje“ zločinačkih udruženja i procesuiranje teških krivičnih djela organiziranog kriminala i terorizma. • Pokajnik je uobičajeni (ne i zakonski) naziv za osobu koja kao član zločinačke organizacije iznese tijelima krivičnog postupka podatke o toj organizaciji očekujući da se zbog toga protiv nje ne pokreni krivični postupak.

Međunarodni standardi Konvencija Ujedinjenih nacija protiv transnacionalnog organizovanog kriminala • Svaka država stranka treba poduzeti odgovarajuće mjere za poticanje osoba koje sudjeluju ili koje su sudjelovale u organizovanim kriminalnim grupama na pružanje informacija korisnih nadležnim organima prilikom istrage i dokaznog postupka o stvarima • Svaka država će razmotriti stvaranje mogućnosti, u odgovarajućim slučajevima, ublažavanja kazne optužene osobe koja ostvari znatnu saradnju u istrazi ili gonjenju krivičnog djela obuhvaćenog ovom Konvencijom • Svaka država stranka će razmotriti stvaranje mogućnosti, u skladu sa osnovnim principima svog domaćeg prava, davanja imuniteta od gonjenja osobi koja pruži znatnu saradnju u istrazi ili gonjenju prekršaja obuhvaćenog ovom Konvencijom.

Konvencija Ujedinjenih nacija protiv korupcije • davanje mogućnosti blažeg kažnjavanja, odnosno, davanje imuniteta, vezano je isključivo za saradnju osoba u slučajevima izvršenja teških krivičnih djela organizovanog kriminala. • ni jedna ni druga Konvencija ne koriste termin „svjedok“ već „osoba koja u značajnoj mjeri sarađuje. . . “ ili termin „optužena osoba“.

Preporuka Ministarskog vijeća Vijeća Evrope državama članicama o zaštiti svjedoka i saradnika pravde iz 2005. g • Preporuka se odnosi na osumnjičenu, optuženu i osuđenu osobu koja pristaje na saradnju sa organima gonjenja, i to samo u vezi sa organizovanim kriminalom i drugim teškim krivičnim djelima (nije obavezujuća ali jeste upućujuća) • Prema tome, Konvencije propisuju davanje imuniteta osobi koja je učestvovala u izvršenju teških krivičnih djela što znači osumnjičenoj i optuženoj osobi, a naš zakonodavac je to loše „preveo” u formulaciju „imunitet svjedoka” • osuđujuća presuda ne bi trebala biti zasnovana samo (ili najvećim dijelom) na dokazima koje su obezbijedili „anonimni“ svjedoci

Zakon suzbijanju korupcije organizovanog kriminala u FBi. H • Čl. 2 stav 7 Saradnik pravosuđa • Čl. 12 stav 2 • (2) U svojstvu saradnika pravosuđa se može saslušati kao svjedok osoba koja je postala pripadnik grupe za organizirani kriminal: a) protiv koje je podnesen službeni izvještaj, donesena naredba o provođenju istrage ili se vodi krivični postupak za krivična djela iz člana 25. stav 1. ovog zakona učinjena u okvirima grupe za organizirani kriminal i b) ako je iskaz te osobe važan za otkrivanje i dokazivanje krivičnih djela učinjenih u okvirima grupe za organizirani kriminal ili njihovih učinilaca, odnosno za sprečavanje krivičnih djela grupe za organizirani kriminal. • Pravilno implementirani međunarodni standardi

Praksa ESLJP X v. the United Kingdom (No. 7306/75); Menesses v. Italy (18666/91); Flanders v. the Netherlands (25982/94). • u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, samo na iskazu takvog svjedoka, bez drugih dokaza dovedenih u vezu sa ovim, prema judikaturi Evropskog suda za ljudska prava (ESLJP) ne može temeljiti osuđujuća presuda. • I Evropska komisija za ljudska prava je, u seriji odluka koji se tiču imuniteta, naglasila da ovi svjedoci moraju biti korišteni sa oprezom, odnosno da sud mora osigurati, dozvoljavajući odbrani da ispita svjedoka, da je tužilaštvo otvoreno po pitanju detalja dogovora o imunitetu, i da jednostavno ne „kupuje“ svjedočenje. Takođe, izjava takvog svjedoka mora biti koraborirana drugim dokazima, a sud sam mora pažljivo provjeriti takvo svjedočenje.

Odluka Ustavnog suda Bi. H o dopustivosti i meritumu, broj AP-2118/08 od 12. 10. 2011. godine • zauzet stav po pitanju prihvatljivosti iskaza svjedoka kojima je dat imunitet od krivičnog gonjenja • u apelaciji je apelant, inter alia, prigovarao i načinu na koji je Kantonalno tužilaštvo zaključilo sporazum s E. S. , odnosno pogrešnoj primjeni odredbe člana 98. ZKP-a, tvrdeći kako se imunitet od krivičnog gonjenja može dati samo svjedoku a ne osumnjičenom, radi čega navedeni sporazum također predstavlja nezakonitu radnju Kantonalnog tužilaštva, odnosno nezakonit dokaz na kojemu nije mogla biti zasnovana odluka suda.

Odluka Ustavnog suda Bi. H o dopustivosti i meritumu, broj AP-2118/08 od 12. 10. 2011. godine, paragraf 15 zaključak Ustavnog suda je Vrhovni sud jasno obrazložio zbog čega je prihvatio izjavu svjedoka E. S. (a kojem je svjedoku tužilac dao imunitet od krivičnog gonjenja, uz uslov da se on pojavi kao svjedok i istinito svjedoči o svim činjenicama koje su mu poznate u navedenom predmetu) i ostale dokaze prezentirane tokom postupka, te da takvo obrazloženje ne smatra proizvoljnim i nelogičnim, posebno imajući u vidu da iz obrazloženja osporene odluke proizilazi da je navedeni svjedok neposredno saslušan pred Vrhovnim sudom te da je apelant imao mogućnost da ga unakrsno ispita i ospori njegove navode. Pored toga, Ustavni sud Bi. H je u ovoj odluci primijetio da odluka o krivici apelanta nije zasnovana samo na iskazu ovog svjedoka, budući da je Vrhovni sud iskaz spornog svjedoka doveo u vezu sa brojnim drugim provedenim materijalnim dokazima, iskazima svjedoka i nalazu i mišljenju vještaka finansijske struke, te je ocjenom izvedenih dokaza, pojedinačno i uzetih svih zajedno, zaključio da je apelant izvršio krivično djelo za koje je osuđen

Odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, predmet broj AP 661/04 od 22. 04. 2005. • apelant je smatrao da mu je pravo na pravično suđenje prekršeno time što je prvostepena presuda zasnovana isključivo na iskazu jednog svjedoka, te time što sud nije pravilno ocijenio apelantov iskaz i iskaze grupe svjedoka odbrane. • Po ovoj apelaciji Ustavni sud je zaključio da postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. , stav 1. Evropske konvencije, kada se osuđujuća presuda u najvećoj mjeri zasniva na iskazu svjedoka koji je sa tužiocem sklopio sporazum o priznanju krivice.

Ustavni sud Bi. H, AP 900/08 izuzeće sudije koji je razmatrao sporazum protiv saoptuženog • Ustavni sud zaključuje da nema povrede člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na pristranost suda kada je isti sudija učestvovao u postupku protiv apelanta i donio odluku na bazi velikog broja provedenih dokaza, a nije se izuzeo jer je prije toga učestvovao u postupku protiv drugog lica - saoptuženog, u kojem je donio odluku povodom sporazuma o priznanju krivice, a apelant sam nije zatražio izuzeće tog sudije zbog nekog od razloga propisanih odredbama ZKP

Vrhovni sud FBi. H, broj: 09 0 K 023702 16 Kž 17 /žalba optuženog po prihvaćenom sporazumu • Optuženi K. J. u svojoj osobnoj žalbi navodi da je u ovom predmetu zaključio Sporazum o priznanju krivnje sa tužiteljstvom i da je prije potpisivanja tog Sporazuma upoznat sa posljedicama zaključivanja istog, ali da je prethodno proveo u pritvoru 11 mjeseci, iako nema dokaza da je počinio krivično djelo za koje je oglašen krivim. Dalje navodi da je pomenuti Sporazum potpisao u trenutku duševne krize i teškog psihičkog stanja, da nikada iz hotela „Holiday“ nije iznio niti jednu sliku, pa je takav zaključak iz pobijane presude pogrešan. S tim u vezi ukazuje da je krivično djelo priznao zbog teškog psihičkog stanja u kojem se nalazio i loših uvjeta u pritvorskoj jedinici, gdje je bio na rubu nervnog sloma, pa je Sporazum zaključio samo radi toga da bi mu pritvor bio ukinut. Također navodi da u njegovim radnjama nisu ostvareni elementi krivičnog djela organizirani kriminal iz člana 342. stav 2. KZ FBi. H, jer mu se optužnicom stavlja na teret da je počinio to krivično djelo samo sa Čengić Alenom, pa dakle tu nema trećeg lica, zbog čega smatra da je izreka pobijane presude nerazumljiva, a činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno na njegovu štetu. • Ovakvi žalbeni prigovori optuženog Kulenović Jasmina nisu doveli u pitanje pravilnost pobijane presude.

Iz obrazloženja presude. . . • Iz spisa proizilazi da je optuženi K. J. predmetni Sporazum o priznanju krivnje potpisao u prisutnosti svog branitelja, te da na ročištima pred prvostepenim sudom održanim u dane 24. 08. 2016. godine, 26. 08. 2016. godine i 30. 08. 2016. godine, ni on niti njegov branitelj nisu ukazali sudu na bilo kakvu zdravstvenu ili psihičku tegobu optuženog koja bi bila od utjecaja na prihvatanje zaključenog Sporazuma, niti su na bilo kojem od pomenutih ročišta stavili neku primjedbu koja bi se odnosila na loše psihičko stanje optuženog, nego je, nasuprot tome, optuženi izjavio da je sporazum potpisao sa razumijevanjem i dobrovoljno, nakon čega je i pred sudom u cijelosti priznao krivnju za krivična djela za koja je optužen, pri čemu je bio upoznat o svim posljedicama koje su vezane uz primjenu tog krivičnopravnog instituta. Uz to, optuženom je tokom cijelog toka trajanja postupka bila osigurana adekvatna odbrana, pa je sasvim izvjesno da bi branitelj optuženog upoznao sud o bilo kojem zdravstvenom problemu optuženog, uključujući i loše psihičko stanje, da su zaista takve tegobe kod optuženog postojale. Slijedom toga, navedeni žalbeni prigovori optuženog Kulenović Jasmina, nisu prihvatljivi • Dalje, paušalna je žalbena tvrdnja optuženog da nije učinio predmetno krivično djelo i da o tome nema dokaza, jer iz obrazloženja pobijane presude proizilazi da je prvostepeni sud, prilikom razmatranja Sporazuma o priznanju krivnje, izvršio uvid u priložene dokaze, na koje se konkretno pozvao i koje je obrazložio u toj presudi (na str. 229. i 230. ), no žalbom optuženog nije osporen niti jedan od tih dokaza

Dokazna snaga činjeničnih utvrđenja iz presuda po usvojenim sporazumima o priznanju krivnje • Ranije pravomoćne presude zasnovane na sporazumima o priznanju krivnje i koje se odnose na druge optužene koji su tim presudama oglašeni krivim ne mogu predstavljati dokaz da je optuženi učinio isto krivično djelo za koje se protiv njega vodi drugi krivični postupak, bez obzira što se i on pominje u tim opisima krivičnih djela iz pomenutih pravomoćnih presuda. (član 295. stav 1. ZKP FBi. H. . ) Rješenje Vrhovnog suda FBi. H, broj 04 0 K 004818 15 Kž 7 od 07. 2016. godine

Dokazna snaga činjeničnih utvrđenja u regionu (isti stav) - Zbog izostanka jasnih zakonskih odredbi o korištenju činjeničnih utvrđenja iz presuda o usvajanju sporazuma o priznanju krivnje, sudska praksa je ta koja tumači njihovu dokaznu upotrebljivost - „Kod presude kojom se usvaja sporazum o priznanju krivnje, činjenična utvrđenja izreke se moraju restriktivno tumačiti i koristiti, ovo tim prije jer je kontradiktorni postupak izostao, zbog čega se bitnim činjenicama mogu smatrati samo one koje se odnose na bitne elemente krivičnog djela za koje je okrivljeni u sporazumu o priznanju krivnje oglašen krivim” Presuda Apelacionog suda u Beogradu, Kž 1 Po 1 18/2014 od 10. 2014. U praksi tužioci predlažu čitanje sporazuma u predmetima protiv saoptuženih, a presude se ne predlažu kao dokazi

Rješenje Vrhovnog suda FBi. H, broj 09 0 K 024016 16 Kž 11 od 09. 02. 2017. godine Presude po sporazumu moraju biti obrazložene • S obzirom da je prvostupanjski sud propustio određeno navesti koji je od dokaza predočenih od strane tužiteljstva na ročištu za razmatranje Sporazuma o priznaju krivice i zbog čega potkrjepljuju njegov zaključak da postoji dovoljno dokaza o krivnji optuženih, evidentno je ovakvo obrazloženje suda nema razloga o odlučnim činjenicama i tako je u suprotnosti sa odredbom članka 305. stavak 7. ZKP FBi. H, čime je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 312. stav 1. točka k) ZKP FBi. H. “

Regionalna rješenja • Zakon o krivičnom postupku Republike Srbije (detaljnije reguliše pitanja pregovaranja, 3 vrste sporazuma: o priznanju k. d, o svjedočenju okrivljenog i svjedočenju osuđenog; odlaganje k. p. , može izmijeniti pravnu kvalifikaciju) • Zakon o krivičnom Republike Hrvatske (čl. 359 do 364, obavezna odbrana, pregovaranja moguće najkasnije u stadiju optuživanja, najčešće u prethodnom postupku) • Italija (ograničena visina kazne do 2 godine zatvora, pravne posljedice osude povoljnije) • Njemačka (aktivna uloga suda kod pregovaranja, može se pregovorima eliminisati jedno od više krivičnih djela, sud daje prijedlog raspona kazni, faktički obraća se optuženom nudeći mu blažu kaznu pod uslovom da da priznanja, ne smije se iznuđivati priznanje a izrečena kazna mora biti adekvatna stepenu krivnje- standardi Ustavnog suda)

Podaci o zaključenim sporazumima • U 2004. predloženo je ukupno 1473 sporazuma, od ukupnog broja izrečenih krivičnih presuda iznosi svega 18 %, od čega u FBi. H 23% a u RS 13%. U Tužilaštvo Bi. H zaključeno je 53 sporazuma, okružna tužilaštva u RS 575, kantonalna tužilaštva u FBIH 775, Tužilaštvo Brčko Distrikta 70 • 2005. od ukupno 2. 197 predloženih sporazuma o priznanju krivice, 94, 13% prihvaćeno od strane suda. (jedan se sporazum odnosi na predmet ratnog zločina). Tužilaštvo Bi. H - 26 zaključenih sporazuma, Tužilaštva RS -1081, Tužilaštva FBIH -940, (struktura 40 privredni kriminal, 900 opšti). Tužilaštvo Brčko Distrikta -117 • 2006. Ukupno: 2. 420 predloženih, odbačeno 14, prihvaćenih 88 % (struktura opšti i privredni, nema RZ)

Podaci o zaključenim sporazumima • 2007. Ukupno: 2. 225 predloženih, odbačeno, prihvaćenih 86, 4 % (struktura opšti i privredni, 1 odbačen iz RZ) • 2008. Ukupno: 2. 118 predloženih, 1863 prihvaćenih, 88 % (struktura opšti i privredni, 6 iz RZ) ukupno 12, 7 % okončanih predmeta sporazumom. . . • 2009. Ukupno: 1677 predloženih, odbačenih 11, Tužilaštvo Bi. H - 95 zaključenih sporazuma, svi prihvaćeni (35, 55 privredni, 5 ratni zločin)

Podaci o zaključenim sporazumima • 2010. Ukupno: 1. 548 predloženih, 5 odbačenih , Tužilaštvo Bi. H - 126 zaključenih sporazuma, svi prihvaćeni (53, 68 privreda, 5 ratni zločin) • 2011. Ukupno: 1. 557 predloženih, 10 odbačenih • 2012. Ukupno: 1. 730 predloženih, 22 odbačenih • 2013. Ukupno 5. 880 optužnica ili 38% podignuto je sa kaznenim nalogom, dok je 150 optužnica ili 1% podignuto sa sporazumom o priznanju krivice

Dileme u praksi • Inicijativa i vrijeme za pregovore, od kad do kad se može zaključiti sporazum • • • Utvrđivanje kazne za više krivičnih djela/više izvršilaca Mogućnost određivanja okvirne kazne ili isključivo fiksne Standard dovoljno dokaza Uloga oštećenog Žalba na odluku suda o prihvatanju ili odbacivanje sporazuma i općenito

Zaključci • Institut sporazuma o priznanju krivice u prvoj fazi primjene na nivou kantonalnih i okružnih sudova bio manji, ali da je polako ali sigurno našao svoje mjesto u našem pravosuđu čineći teške i složene krivične postupke znatno bržim, efikasnijim i ekonomičnijim. • Procenat okonačnih predmeta na osnovu sporazuma o priznanju krivnje se kreće u prosjeku na nivou Bi. H oko 18%, što je još uvijek mali broj predmeta u odnosu na zemlje sa adversarnim krivičnim sistemom. • U strukturi krivičnih djela po kojim se zaključuju sporazumi o priznanju krivnje dominiraju krivična djela opšteg kriminala, zatim privredni kriminal, da bi od 2008. godine, uglavnom na Sudu Bi. H došlo i do zaključivanja sporazuma u predmetima ratnih zločina. • Utvrđeno je da je precentualno zanemarljiv broj odbijenih sporazuma o priznanju krivnje, što znači da tužioci dobro procjenjuju činjenice i dokaze i predlažu adekvatne krivičnopravne sankcije jer u sudskoj kontroli sporazuma isti bivaju prihvaćeni. • Zaštita prava optuženih u predmetima gdje je ostvarena saradnja sa saoptuženim u vidu zaključenja sporazuma o priznanju krivnje i dogovor za svjedočenje protiv saoptuženih se ostvaruje na način da se sudska odluka ne smije isključivo zasnovati samo na takvom dokazu • Potrebno je izmjeniti/dopuniti odredbe ZKP o imunitetu i sporazumu na način da se usklade sa međunarodnim standardima HVALA NA PAŽNJI!