Predstavljanje hrvatskih autohtonih pasmina pasa Zagreb 09 03

Predstavljanje hrvatskih autohtonih pasmina pasa Zagreb, 09. 03. 2013.

Počeci kinologije u Hrvatskoj… Kinološka aktivnost u jednoj zemlji počinje držanjem i uzgojem čistokrvnih pasa, što prethodi i potiče početak organiziranog kinološkog rada, odnosno prethodi osnivanju registrirane kinološke organizacije. Počeci organizirane kinologije u Hrvatskoj datiraju iz vremena kad je Hrvatska još bila dio Austro-Ugarske države, odnosno 1891. godine. U Zagrebu je 1881. godine osnovano Opće hrvatsko društvo za obranu lova i ribarstva, u austrijsko društvo za čistokrvne pse u Beču. 1897. godine tadašnje Lovačko društvo osniva Komisiju za rodovnu knjigu, koja podatke o čistokrvnim psima iz Hrvatske i Slavonije šalje u austrijsku temeljnu knjigu za čistokrvne pse.

Počeci kinologije u Hrvatskoj… Ø 1. listopada 1925. u Ljubljani osnovan Jugoslavenski kinološki savez Ø ondašnji Savez lovačkih društava osniva 1926. kinološku sekciju za Hrvatsku i Slavoniju, koja se iste godine učlanjuje u JKS Ø 5. 9. 1992 Hrvatski kinološki savez primljen je na skupštini FCI-a u Zürichu kao pridruženi član Ø 17. -18. 4. 1993. održana u Zagrebu prva međunarodna izložba pasa svih pasmina. Ø 30. 5. 1995. Godišnja skupština FCI-a u Ø JKS je 25. 2. 1929. primljen kao pridruženi, a Bruxellesu jednoglasno je primila Hrvatski kinološki savez u punopravno članstvo. 2. 4. 1936. kao federativni član FCI-a Ø Na Svjetskoj izložbi održanoj uz skupštinu Ø 11. 9. 1991. Hrvatski kinološki savez donosi odluku o razdruživanju od Jugoslavenskog kinološkog saveza FCI-a, Hrvatski je kinološki savez predstavila velika i vrlo zapažena skupina naših autohtonih goniča, koju su predveli izlagači u narodnim nošnjama. Rezultat te masovne prezentacije autohtonih goniča bili su brojni osvojeni naslovi svjetskih prvaka.

Hrvatska je bogata po svom kinološkom blagu 6 međunarodno priznatih pasmina 1 nacionalna pasmina

Hrvatske autohtone pasmine pasa Hrvatski ovčar Tornjak Dalmatinski pas Posavski gonič Istarski gonič kratke dlake Istarski gonič oštre dlake Mali međimurski pas - Međi

Datumi priznavanja pasmina ü 12. 11. 1996. Izvršni odbor FCI-a na, sjednici u Kopenhagenu donio je zaključak da se autohtonost i patronat nad standardom Posavskog goniča dodijeli Hrvatskoj ü 30. 5. 1999. važan datum za Hrvatsku - Izvršni odbor FCI-a na svojoj sjednici u Mexico Cityju donio odluku da se Hrvatskoj priznaju Istarski kratkodlaki i Istarski oštrodlaki gonič i Dalmatinski pas kao njezine autohtone pasmine ü 22. 2. 2006. na sjednici generalnog komiteta FCI-a u Madridu prihvaćen je standard i provizorno priznata šesta hrvatska autohtona pasmina - Tornjak, pod nazivom Bosanskohercegovački-hrvatski pastirski pas Tornjak, a patronat nad standardom Hrvatska dijeli s Bosnom i Hercegovinom. ü Na svojoj sjednici 30. prosinca 2010. godine Izvršni odbor na nacionalnom nivou priznaje Malog međimurskog psa – Međija sedmom hrvatskom nacionalnom pasminom

Po pasminama…. Ø Kratki povijesni pregled Ø Opći izgled Ø Dlaka Ø Greške / Eliminacijske greške

Hrvatski ovčar

Hrvatski ovčar FCI-standard br. 277 (18. 06. 1996. ) Datum objavljivanja važećeg originalnog standarda: 23. 06. 1969. UPORABA: Iako je naročito razvijen njegov instinkt pastirskog psa, može se dobro koristiti i kao pas čuvar. KLASIFIKACIJA FCI-a: Skupina 1 - Pastirski psi (s izuzetkom švicarskih planinskih pasa) Sekcija 1 Ovčarski psi. Bez radnog ispita.

OPĆI IZGLED: Visina hrvatskog ovčara nalazi se na donjoj granici srednje velikih pasa. Njegova osnovna boja je crna; kratka dlaka na glavi i na udovima karakteristično su obilježje pasmine. PONAŠANJE /KARAKTER (ĆUD) Živahan, pozoran, skroman, lako ga je obučiti. VAŽNE PROPORCIJE: Duljina tijela nadmašuje visinu na grebenu za oko 10%, tako da je silueta tijela prilično pravokutna.

Na leđima - 7 – 14 cm predio lica je uvijek pokriven kratkom dlakom Prednje noge i gaće – rese Dlaka je razmjerno meka, valovita ili čak kovrčava; nikada ne smije biti vunasta. Poddlaka mora biti gusta. Boja: Osnovna boja je crna; poneka bijela oznaka je dozvoljena; na glavi, tijelu i repu bijele oznake nisu dozvoljene, ali jesu ispod grla, na i ispod prsa; bijele oznake na prstima ili šapama su dozvoljene, ali nepoželjne. Bijele čarape umanjuju ocjenu oblika. VISINA: Visina tijela kod mužjaka i ženki varira između 40 i 50 cm. Dlaka

Eliminacijske greške » Agresivnost ili pretjerana plahost » Svaka druga pigmentacija nosa koja nije crna. » Nedostatak više od dva PM 1. » Predgriz ili podgriz. » Svijetle oči ili albino » Obješene uši. » Potpuno vunasta ili preduga dlaka. » Duga dlaka u predjelu lica. » Bijele oznake na glavi, tijelu ili repu. » Visina iznad 50 cm i ispod 40 cm. Svaki pas koji jasno pokazuje fizičke abnormalnosti ili abnormalnosti glede ponašanja treba biti diskvalificiran.

Dalmatinski pas

Dalmatinski pas FCI – STANDARD NR. 153 30. 05. 2011. Datum objave važećeg službenog standarda: 13. 10. 2010. UPOTREBA: Lovački pas, pas za pratnju, obiteljski pas, kao i pas prikladan za različite namjene. FCI Klasifikacija: Skupina 6 - GONIČI, KRVOSLJEDNICI I SRODNE PASMINE Sekcija 3 Srodne pasmine / bez radnog ispita

Kratki povijesni pregled Prikazi dalmatinskog psa pronađeni su na oltarnoj slici «Majka Božja s Isusom i anđelima» u crkvi Gospa od Anđela u mjestu Veli Lošinj, koja potječe iz 1600. -1630. , te slike iz Zaostroga Porijeklo dalmatinskog psa - istočni dio sredozemlja - povijesna provincija Dalmacija Porijeklo zasnovano na slikama i zapisima iz crkvenih kronika 16. – 18. stoljeća Prvi opisi dalmatinskog psa pronađeni su u Đakovačkoj biskupiji u zapisu biskupa Petra Bakića iz 1719. , te zapisu Andreasa Keczkemetya iz 1737. gdje je pas nazvan latinskim imenom «Canis Dalmaticus» te navedenom visinom od 4 -5 «Spithamusa»

üThomas Pennant u svom djelu «Synopsis of Quadrupeds» iz 1771. opisao je ovu pasminu kao samostalnu i nazvao ju «Dalmatian» , te naveo da joj je domovina Dalmacija üThomas Bewick 1790. naziva ovu pasminu «The Dalmatian or Coach Dog» ü Prvi (neslužbeni) standard sastavio je Englez, Vero Shaw 1882. koji je osnivanjem «Dalmatian Club» u Engleskoj 1890. pretočen u standard üFCI objavljuje prvi standard 07. 04. 1955. pod nazivom «Dalmatiner Jagdhund» - Dalmatinski gonič.

Opći izgled Glava mezocefalna, prizmatičnog oblika, sa visećim uškama. Tijelo pravokutnog oblika, snažno, mišićavo sa karakterističnom markantnom točkastom obojenošću. Gibanje mora biti elegantno Razlika u spolovima mora biti izražena VAŽNE PROPORCIJE: Dužina tijela: Visina grebena = 10 : 9 Visina lakta 50 % visina grebena Visina skočnog zgloba je 20 - 25 % visine grebena Duljina glave oko 40 % visine grebena Duljina lubanje : duljina gubice = 1 : 1 PONAŠANJE / TEMPERAMENT ( NARAV ): Mirne je ćudi, prijateljski raspoložen, nije plah niti suzdržan, bez ikakve nervoze ili agresivnosti. Po naravi dalmatinski psi su vrlo živahni, blagi, vjerni, samostalni i vrlo lako odgojivi

kratka, sjajna, gusta i tvrda Dlaka BOJA: Osnovna boja psa je bijela sa crnim ili smeđim točkama po tijelu. Točke moraju biti što simetričnije raspoređene na tijelu, jasno oivičene bez postepenog prelaska u bijelu osnovnu boju, po veličini moraju biti što ujednačenije, promjera oko 2 -3 cm. Kod smeđeg varijeteta točke su nešto manjeg promjera, obično oko 2 cm. Točke na glavi i udovima su proporcionalno manje od onih po tijelu. Poželjno je da se točke nalaze i na repu koje su također proporcionalno manje od točaka na tijelu. Sitnija špricanost po tijelu nije poželjna, i treba ju kažnjavati. Točke se međusobno ne smiju spajati i stvarati izvjesne veće mrlje. Mrlje i ploče su nepoželjne. Posebno treba paziti na “mramorastu” obojenost uški. VELIČINA Visina grebena: Mužjaci 56 – 62 cm Ženke 54 – 60 cm Psi savršenog tipa i uravnoteženosti ne trebaju biti kažnjeni ukoliko njihova visina grebena prelazi dozvoljenu granicu visine.

Eliminacijske greške üAgresivni ili pretjerano plašljivi psi. üSvaki pas koji pokazuje značajnu fizičku abnormalnost ili smetnje u ponašanju mora biti diskvalificiran üKonvergentne linije glave üManjak više od 6 premolara, pri ćemu se manjak M 3 ne uzima kao greška üEntropija, ektropija, oko boje brezine kore, oči različitih boja (heterohromija ), plave oči, djelomična plava obojenost šarenice üTotalna depigmentiranosti njuške üZarolano nošenje repa üMonokl (ploča preko jednog ili oba oka) ili ploča bilo gdje drugdje na tijelu üTrobojnost (crne i smeđe točke), tigrasta obojenost točaka, točke boje limuna, narančaste točke, plave točke, dlaka bijele boje bez točaka üOštrodlakost ili dugodlakost üGluhoća

Istarski kratkodlaki gonič

Istarski kratkodlaki gonič FCI standard 151 (10. 04. 2002. ) Datum objavljivanja važećeg standarda: 25. 10. 2000. UPOTREBA: Izvrstan gonič, osobito za lov na zeca i lisicu. Može se upotrebljavati i kao krvosljednik Njegova konstitucija pogodna je za prostrane otvorene lovne terene Istre KLASIFIKACIJA FCI-a: Skupina 6 - Goniči, krvosljednici i srodne pasmine. Sekcija 1. 2 – Srednjeveliki goniči. S radnim ispitom.

Kratki povijesni pregled Østara, autohtona pasmina iz Istre Øpodrijetlo se gubi u pradavno doba Øfreske u Marijinoj kapeli u Beramu kod Pazina iz 1474. dokumenti biskupa Bakića iz Đakova iz godine 1719 Øizvrsne lovne karakteristike – prodavani u susjedne zemlje Prvi upisi u uzgojnu knjigu potječu iz godine 1924 Øpasmina je od strane FCI-a priznata već 1949. godine, ali je standard objavljen tek 1973. godine.

Opći izgled Otmjeni izgled žuto-narančaste oznake na sniježno-bijelom krznu dlaka je kratka i fina; glava duga, uska i suha; tijelo gipko; rep tanak, blago sabljastog oblika Glasa se s velikom ustrajnošću uglavnom visokim i daleko čujnim lavežom. VAŽNE PROPORCIJE: Duljina tijela smije biti veća od visine grebena za max. 10% PONAŠANJE /KARAKTER (ĆUD) Blag, poslušan, miran i vrlo privržen svojem gospodaru Živahan je i strastven lovac

Dlaka Ø Ø Ø Ø Ø Kratka, tanka, gusta i sjajna. Katkad je nešto dulja na stražnjoj strani natkoljenice i na donjoj strani repa Temeljna boja je sniježno-bijela. Uši su u pravilu narančaste; ova boja proteže se od korijena ušiju s obje strane preko čela do visine očiju, što glavi pridaje karakterističan izraz s maskom Karakteristična “zvijezda” Uši mogu biti i posute malim žuto- narančastim oznakama, što je naročito cijenjeno i smatra se znakom čistokrvnosti. Više ili manje prostrane narančaste oznake u obliku točaka ili malih pruga, mogu se nalaziti bilo gdje na tijelu, najčešće u predjelu korijena repa ne smiju dominirati Boja oznaka treba biti jasna, ne blijeda niti tamna ili možda smećkasta Postojanje treće boje, čak ako je samo nekoliko dlaka tako obojano, apsolutno je nepoželjno Krzno može biti i jednobojno bijelo, bez oznaka VELIČINA I TEŽINA: Visina grebena: 44 – 56 cm Idealna visina: za mužjake 50 cm, za ženke 48 cm Težina: cca. 18 kg za odraslog mužjaka

ü Njuška i očni kapci djelomično boje mesa, njuška presvijetlo obojena ü Šaranasta ili blago sedlasta leđa üJako padajuće sapi ü Hrtoliko uvučen ili suviše pun trbuh ISKLJUČUJUĆE GREŠKE: ü Nesrazmjer između visine grebena i duljine tijela ü Prekratka glava ü Njuška i očni kapci u potpunosti boje mesa ü Suviše raširena boja mesa na njušci ili depigmentirana njuška ü Prekratka, prešiljasta, iskrivljena gubica ü Previsoko nasađene uši ü Nepravilno zubalo, kao npr. klještasto, predgrizač ili podgrizač ü Stakleno oko ü Rep uvijen, zakrenut u stranu, skraćen ili u obliku vadičepa ü Zakrenuti laktovi ü Kriva podlaktica ü Suviše nakošeno prednje donožje ü Predugačka dlaka ü Svaka druga boja osim žuto-narančaste ü Veličina iznad ili ispod propisane Greške LAKE GREŠKE:

Istarski oštrodlaki gonič

Istarski oštrodlaki gonič FCI-standard 152 (10. 04. 2002. ) Datum objavljivanja važećeg standarda: 25. 10. 2000. UPOTREBA: Izvrstan gonič, osobito za lov na zeca i lisicu. Može se upotrebljavati i kao krvosljednik Njegova konstitucija pogodna je za prostrane otvorene lovne terene Istre. KLASIFIKACIJA FCI-a: Skupina 6 - Goniči, krvosljednici i srodne pasmine. Sekcija 1. 2 – Srednjeveliki goniči. S radnim ispitom.

Kratki povijesni pregled ØJednaka onoj kratkodlakog istarskog goniča Økako su psi s nakostriješenom dlakom općenito manje cijenjeni, njegova je ikonografija u riječi i slici vrlo ograničena Øopisao ga B. Laska 1896. i 1905. godine Øprodavali su se u Istri u području Pazina i Buzeta pod imenom «BARBINI» ØZa vrijeme Prvog svjetskog rata ova je pasmina gotovo izumrla ØOd 1924 ovi psi su se upisivali u Hrvatsku rodovnu knjigu ØFCI je priznao pasminu godine 1948. a prvi standard potječe iz godine 1969

Opći izgled Krzno je sniježno-bijelo sa žuto-narančastim oznakama. Dlaka je duga i nakostriješena. Glava je dugoljasta s gustim obrvama. Tijelo je snažno, jake koštane strukture. Rep je debeo i blago sabljast. Izraz je ozbiljan i mrk, ponekad čak tmuran. Glas je zvučan, srednjeg do dubokog laveža. VAŽNE PROPORCIJE: Duljina tijela smije biti veća od visine grebena za max 10% PONAŠANJE /KARAKTER (ĆUD) Blag, poslušan, miran i vrlo privržen svojem gospodaru. Srednjeg temperamenta, ali strastven lovac.

Dlaka ØPokrovna dlaka tvrda, duljine 5 – 10 cm, bez sjaja, nakostriješena, nikada valovita ili kovrčava ØPod oštrom pokrovnom dlakom nalazi se, osobito zimi, obilna kratka poddlaka ØPokrovna dlaka nije nikada priljubljena uz tijelo nego je nakostriješena. Ne smije se isprepletati i tvoriti zamršene čuperke ØDuljina i gustoća dlake varira na raznim dijelovima tijela Boja : isto kao kod Istarskog kratkodlakog goniča VELIČINA I TEŽINA: Visina grebena: 46 – 58 cm Idealna visina: za mužjake 52 cm, za ženke 50 cm Težina: težina odraslog, normalno uhranjenog mužjaka iznosi između 16 i 24 kg. Preporučuje se težina oko 20 kg

Greške GREŠKE üSprijeda gledano, kvadratična donja vilica ü Obješene, meke usne ü Vidljiv treći očni kapak ISKLJUČUJUĆE GREŠKE: ü Nesrazmjer između visine grebena i duljine tijela ü Suviše raširena boja mesa na njušci ili depigmentirana njuška ü Suviše tupa, suviše šiljasta, prćasta gubica ü Nepravilno zubalo, kao npr. klještasto, predgrizač ili podgrizač ü Očni kapci boje mesa ü Stakleno oko ü Uši prekratke, prejako od glave odstojeće, previsoko ili prenisko nasađene, dlaka pretjerano duga, svilenkasta, valovita, kovrčava ili zamršena ü U stranu zakrenut rep, skraćen rep ü Laktovi prejako zakrenuti ü Kriva podlaktica ü Jako nakošeno prednje donožje ü Svaka druga boja osim žuto-narančaste; naročito sivkasta ili čak crnkasta ü Veličina iznad ili ispod propisane

Posavski gonič

Posavski gonič FCI-standard 154 (10. 04. 2002. ) Datum objavljivanja važećeg standarda: 25. 10. 2000. UPOTREBA: Izvrstan gonič, osobito za lov na zeca i lisicu. Može se upotrebljavati i kao krvosljednik. Njegova čvrsta konstitucija pogodna je za lov u prostranim šumskim područjima Posavine s mnogo šiblja. KLASIFIKACIJA FCI-a: Skupina 6 - Goniči, krvosljednici i srodne pasmine. Sekcija 1. 2 – Srednjeveliki goniči. S radnim ispitom.

Kratki povijesni pregled Ø freske u Marijinoj kapeli u Beramu kod Pazina iz 1474. godine, dokumenti biskupa Bakića iz Đakova iz 1719. i veterinara Franje Bertića iz Đakova iz 1859. godine kao i knjige Joze Kristena Ø kupovani su u Hrvatskoj pod imenom «boskini» i bili su vrlo obljubljeni u susjednim područjima Ø 1924. prvi puta su prikazani na izložbi pasa Ø Prvi upisi u hrvatsku rodovnu knjigu potječu iz godine 1929. , a FCI je ovu pasminu priznao 1955. godine. Prvi standard s pravilnim imenom pasmine potječe iz godine 1969 Ø Ime naglašava podrijetlo pasmine iz prostrano gusto pošumljene doline Save jugoistočno od Zagreba (Posavina)

Opći izgled Čvrst pas srednjih proporcija; njegovo crveno, crvenkasto ili pšenične boje krzno ima na glavi, oko vrata, na prsima, dolje na udovima i na kraju repa bijele oznake. Oglašava se visokim i dalekočujnim lavežom VAŽNE PROPORCIJE: Duljina tijela veća je od visine grebena za 11 - 13%. PONAŠANJE /KARAKTER (ĆUD) Poslušan, vrlo privržen svojem gospodaru; posjeduje izvanredne karakterne osobine uz umjereno živahan temperament. Strastven je lovac.

Dlaka Ø 2 -3 cm, kruta, gusta i ravna. Trbuh je dobro odlakan. Na donjoj strani trbuha, na stražnjoj strani udova i na donjoj strani repa dlaka je nešto dulja. Ø Boja : pšenično-crvenkasta u svim mogućim nijansama, nikada kestenjasto ili čokoladno smeđa Ø Bijele oznake na glavi mogu biti u obliku zvijezde, lise ili prostranije bijele mrlje; na vratu one tvore ili ovratnik ili oznaku na donjoj strani; daljnje bijele oznake nalaze se na predprsju, ispod trbuha, dolje na udovima i na vrhu repa Ø ne smiju nikako zauzimati više od jedne trećine cjelokupne površine tijela VISINA Visina grebena: 46 – 58 cm Idealna visina: za mužjake 50 cm za ženke 48 cm

LAKE GREŠKE üNesrazmjer između visine grebena i duljine tijela ü Okrugla rebra, bačvasta prsa ü Rep previsoko nasađen ü Jako istureni laktovi ü Krive podlaktice ü Izrazito nakošeno prednje i stražnje donožje ü Istureni kukovi ü Nedovoljna pigmentacija vidljivih sluznica. ISKLJUČUJUĆE GREŠKE ü Vrlo šiljasta, pri nosu predebela, iskrivljena gubica. ü Prekratka gubica (brakignacija). ü Nepravilno zubalo, kao npr. klještasto, predgrizač ili podgrizač ü Stakleno oko. ü Prekratke uši, uspravne uši, vrlo visoko ili vrlo nisko nasađene uši. ü Rep u obliku kuke, rep zakrenut u stranu, prisustvo zastavice. ü Predugačka dlaka ü Svaka oznaka druge boje osim bijele izrazito je nepoželjna, naročito sivkaste ili crnkaste oznake ü Veličina iznad ili ispod propisane ü Svaki drugi znak degeneracije u zdravstvenom smislu

Tornjak

Mali Međimurski pas - Međi

Mali Međimurski pas - Međi UPORABA : Pas čuvar i pas za kuću. Grupa 1 – Pastirski i ovčarski psi osim švicarskih planinskih pasa Sekcija 1 - Ovčarski psi. Bez radnog ispita. PORIJEKLO : Prema usmenoj predaji uzgaja se preko sto godina u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, u Međimurju kao užem području pojavljivanja. Nalazimo ga u seoskim dvorištima kao psa čuvara i lovca na štetne glodavce. Zbog tih se karakteristika danas sve više uzgaja na modernim stočarskim farmama. Zbog svoje veličine te eksterijera pogodan je za uzgoj u urbanoj sredini.

Opći izgled Međi je mali, vrlo skladno građen pas, pravokutnog oblika. Duljina njegova tijela može biti za trećinu veća u odnosu na visinu u grebenu. Poželjna visina mužjaka i ženke je između 28 – 33 cm. Srednje je građe tijela, ne preteškog kostura, živahan, pokretan, inteligentan i vrlo poslušan pas. Prema morfološkoj sistematici pripada lupoidnom tipu psa klinaste glave s trokutastim stojećim uškama. Dlaka je kratka, prilično tvrda i ravna, nešto je dulja oko vrata (griva) i na donjoj unutarnjoj strani repa (resice). Rep dopire do skočnog zgloba. U „veselom“ raspoloženju nošen je u blagom luku iznad leđa.

VAŽNE PROPORCIJE : . Visina grebena mužjaka i ženke je između 28 - 33 cm Duljina tijela je za 33 % veća u odnosu na visinu u grebenu Tijelo je izrazito pravokutnog oblika PONAŠANJE / TEMPERAMENT : üpokazuje odlike dobrog čuvara, ali nije agresivan prema ljudima i drugim psima kao ni prema domaćim životinjama üvrlo je uporan i ustrajan u radu, naročito u hvatanju glodavaca üsuzdržan je prema stranim osobama, nepodmitljiv, a glasnim lajanjem najavljuje dolazak stranca üprema vlasniku i članovima obitelji vrlo je privržen i srdačan te razigran u kontaktu s djecom üinteligentan, besprijekorno obavlja usmene naredbe.

BOJA : Uzgajaju se najčešće dvobojni s raznim oblicima šara i prošaranosti dlake, te trobojni Treba izbjegavati bijelu boju kao osnovnu. Tolerira se zastupljenost do jedne trećine bijele boje Visina u grebenu od 28 – 33 cm

19. 3. 1995. Hrvatska pošta je izdala slijed od tri prigodne marke s motivima hrvatskih autohtonih goniča, istarskog kratkodlakog i oštrodlakog, te posavskog goniča. Posebno su izdane i marke s likom dalmatinskog psa i hrvatskog ovčara. I Turistička je zajednica jednokratno napravila plakat sa dalmatinskim psom.

Iako je HKS učinio mnogo na popularizaciji naših autohtonih pasmina, dosada nije našao stalne partnere ni u državnim institucijama ni u velikim promotorima poput Turističke zajednice ili Hrvatske gospodarske komore, koji bi kontinuirano pratili i poticali autohtone pasmine pasa te promovirali našu državu kroz naše autohtono blago. Nadamo se da će to uskoro biti ispravljeno.

Hvala na pozornosti!!! Ivana Bakal