PREDMET I ZADACI PROUAVANJA PRAVA PREDMET Tri vrste

  • Slides: 17
Download presentation
PREDMET I ZADACI PROUČAVANJA PRAVA

PREDMET I ZADACI PROUČAVANJA PRAVA

PREDMET Tri vrste pojava čine predmet pravnog proučavanja: § društveni odnosi u kojima mogu

PREDMET Tri vrste pojava čine predmet pravnog proučavanja: § društveni odnosi u kojima mogu da nastanu ozbiljni sukobi interesa i oni se očituju u različitim oblicima ponašanja i drugim činjenicama § poredak normativnih akata kojima se ti odnosi uređuju (pravni poredak) § akti pozitivnog ili negativnog vrednovanja tih odnosa sa stanovišta određenih prihvaćenih društvenih vrednosti Prema tome, pravo ima više različitih strana: § Faktičku – (nju izučavaju empirijske pravne discipline) § Normativnu (nju izučava pre svega pravna nauka) § Vrednosnu (njom se bavi filozofija prava)

ZADATAK PRAVNE NAUKE Dakle, pravna nauka (doktrina) proučava pre svega, normativnu stranu prava –

ZADATAK PRAVNE NAUKE Dakle, pravna nauka (doktrina) proučava pre svega, normativnu stranu prava – ona formuliše iskaze (tvrdnje) o važenju i značenju pozitivnopravnih normi. Prema Kirhmanu, zadatak pravne nauke je sledeći: “Ona svoj predmet treba da razume, da do kraja stvori pojmove, da spozna srodnost i povezanost pojedinih tvorevina i najzad, svoja saznanja da sažme u jedan sistem. ” Stoga se uobičajeno smatra da pravna nauka obavlja dva zadatka: prvi je DESKRIPCIJA, a drugi SISTEMATIZACIJA. Ta dva zadatka, najčešće su tesno povezana – ne može se obaviti jedno, a da se ne radi i drugo.

ŠTA RADI PRAVNIK-NAUČNIK? Pravnik-naučnik pristupa određenom problemu koji proučava tako što: § prikuplja relevantne

ŠTA RADI PRAVNIK-NAUČNIK? Pravnik-naučnik pristupa određenom problemu koji proučava tako što: § prikuplja relevantne empirijske podatke, utvrđuje važenje odgovarajućih normi koje proučava i postavlja hipoteze o njihovom značenju koristeći klasična sredstva tumačenja (deskripcija) § definiše koncepte ili kreira ideje (teorije) o proučavanom problemu ili argumentuje u korist ove ili one već postojeće definicije ili teorije – na taj način, predloženo rešenje problema nalazi svoje mesto u sistemu pravnih pojmova i principa koje izgrađuje odgovarajuća pravna nauka (sistematizacija)

IDENTIFIKACIJA PROBLEMA Međutim, kao i svako drugo naučno istraživanje i proučavanje prava započinje tako

IDENTIFIKACIJA PROBLEMA Međutim, kao i svako drugo naučno istraživanje i proučavanje prava započinje tako što se uoči neki problem. U pravnom istraživanju, problem se ponekad uoči posmatranjem (primera radi, uoči se da postoje dva suprotstavljena stava prakse s jedne i nauke s druge strane ili sukob sudova različite jurisdikcije ili sukob unutar same nauke itd. U drugim slučajevima, istraživač će formulisati problem koji proučava na bazi uvida koje je stekao proučavajući drugi problem i u drugom kontekstu. Formulisanje problema ne podleže pravilima – ono zavisi od imaginacije i intuicije istraživača.

PRAVNIČKE PARADIGME Budući da se svako naučno istraživanje odvija unutar određene naučne paradigme, tako

PRAVNIČKE PARADIGME Budući da se svako naučno istraživanje odvija unutar određene naučne paradigme, tako postoje i paradigmatske pretpostavke koje služe kao najopštiji okvir pravnonaučnog istraživanja. To su metateorijske pretpostavke u odnosu na pravnu nauku (jer se ne stvaraju unutar nje). To su pretpostavke (teorije) koje su ukorenjene u kulturi i tradiciji i tiču se, primera radi, izvora prava i njihove hijerarhije, teorije tumačenja prava, teorije o legitimnosti prava, opštih pogleda na svet itd. One su podložne promenama, premda se to, po pravilu, ne dešava često.

DESKRIPCIJA Rečeno je da je pravna nauka empirijska disciplina. To znači da ona nastoji

DESKRIPCIJA Rečeno je da je pravna nauka empirijska disciplina. To znači da ona nastoji da postavi proverljive hipoteze (iskaze) o važenju i značenju pravnih normi. Dakle, iskazi pravne nauke su hipoteze o važenju i sadržini (značenju) pravnih normi. Pre nego što pređe na postavljanje hipoteza o rešenju uočenog problema, utvrđivanje naučnih koncepata i teorija koje će mu u tome pomoći, pravnik-naučnik, prikuplja određene materijale koji su u vezi s postavljenim problemom.

DESKRIPCIJA – PRIKUPLJANJE ČINJENICA Materijal koji je relevantan za problem se nalazi u: (1)

DESKRIPCIJA – PRIKUPLJANJE ČINJENICA Materijal koji je relevantan za problem se nalazi u: (1) izvorima prava (zakonski tekstovi, međunarodni ugovori, običajno pravo, precedenti itd) (2) ostalim izvorima koji nemaju normativnu ali imaju saznajnu vrednost (sud. praksa, izvori uporednog prava, nekad važeći izvori prava, tekstovi pravne nauke iz date oblasti itd). Pitanje relevantnosti prikupljenih podataka § Za izvore je to binarno pitanje kad se radi o važenju (važi/ne važi); ali kad se radi o tumačenju to može da bude pitanje odmeravanja. § Za autoritativne izvore to je uvek pitanje odmeravanja

DESKRIPCIJA – INTERPRETACIJA Nakon što je prikupljen materijal prelazi se na utvrđivanje teksta važećeg

DESKRIPCIJA – INTERPRETACIJA Nakon što je prikupljen materijal prelazi se na utvrđivanje teksta važećeg prava (hipoteza o važenju) Moguće je da su formalno na snazi pravni akti koji na suprotan način uređuju isti pravni odnos – tada je na nauci da kaže koji od njih je važeći. Nakon toga, pravna nauka opisuje važeće pravo, Opis pravnih normi nužno podrazumeva njihovo tumačenje. Stoga prihvaćena teorija tumačenja konačno određuje moguća značenja pravnih normi, odnosno sadržinu iskaza pravne nauke o pravnim tekstovima, a ne tekstovi sami po sebi. Pravna nauka je, kako to fon Vrigt kaže, “nauka o značenju”.

TUMAČENJE PRAVA Tumačenje prava je racionalna aktivnost čiji je ishod utvrdjivanje normativnog značenja pravne

TUMAČENJE PRAVA Tumačenje prava je racionalna aktivnost čiji je ishod utvrdjivanje normativnog značenja pravne norme u spornim slučajevima. Odluka o značenju se ne donosi emotivno, samovoljno, bacanjem kockice ili proricanjem, nego racionalno, poštujući formalna logička pravila i koristeći sredstva ili tehnike pravnog tumačenja (sistemsko, ciljno, istorijsko, jezičko i druga sredstva tumačenja)

SISTEMATIZACIJA Hipoteze o značenju određenog pravnog teksta kojim se razrešava postavljeni problem postaju kompletne

SISTEMATIZACIJA Hipoteze o značenju određenog pravnog teksta kojim se razrešava postavljeni problem postaju kompletne tek kada se dopune definisanjem relevantnih koncepata ili teorijom koja se odnosi na postavljeni problem. Tako se rešenje problema “uklapa” u postojeći sistem pravnih pojmova i ustanova. Stoga pravna nauka (doktrina) nije puko prepričavanje (deskripcija) izvora prava, već nju prati sistematizacija! Sistematizacija je sređivanje protumačenih važećih normi i pravnih principa u jednu logički sređenu i neprotivrečnu celinu koja se naziva pravni sistem. Ona predstavlja svođenje kompleksnog i haotičnog skupa normi i principa na prostiji i sređen sistem, a uz pomoć formulisanja opštih pravnih pojmova i određenih teorijskih postavki.

GLAVNI ELEMENTI PRAVNOG SISTEMA Važeće opšte norme se sistematizuju u pravne ustanove (ljudska prava,

GLAVNI ELEMENTI PRAVNOG SISTEMA Važeće opšte norme se sistematizuju u pravne ustanove (ljudska prava, brak, kupoprodajni ugovor, hipoteka, autorsko pravo itd). Pravna ustanova obuhvata sve one opšte norme koje regulišu isti odnos prema istim načelima (Lukić). Pravne ustanove mogu biti nižeg i višeg stepena opštosti, a pravne ustanove koje regulišu istu oblast odnosa čine jednu pravnu granu (radno, porodično, krivičnoprocesno, ustavno itd. pravo). Najzad pravne grane se grupišu u pravne oblasti (javno/privatno pravo; nacionalno/međunarodno pravo; materijalno/formalno pravo)

ČEMU SISTEMATIZACIJA? (1) Prvi razlog za sistematizaciju je pojednostavljivanje – važeće pravo je skup

ČEMU SISTEMATIZACIJA? (1) Prvi razlog za sistematizaciju je pojednostavljivanje – važeće pravo je skup bezbrojnih i često pritvrečnih propisa, kojima se teško može baratati u praksi ukoliko se ne objedine u koherentan sistem putem grupisanja tih propisa u pravne ustanove, grane i oblasti. (2) Drugi razlog je potreba da se aktuelna sudska i administrativna praksa integrišu i smisaono povežu s izvorima prava, tako da čine jedinstven sistem. Primena prava mora da bude usklađena s izvorima i obrnuto. Ukoliko to nije slučaj, zadatak pravne nauke je da to kritikuje, da ukaže na neusklađenost i na pravce potrebnih promena

ČEMU SISTEMATIZACIJA? (3) sistematizacija omogućava praktičarima da lakše nađu rešenje za sporne slučajeve koji

ČEMU SISTEMATIZACIJA? (3) sistematizacija omogućava praktičarima da lakše nađu rešenje za sporne slučajeve koji nisu uređeni postojećim pravilima, to jest koji predstavljaju pravne praznine (4) Uz pomoć obavljene sistematizacije, pravna praksa se lakše prilagodjava promenjenim socijalnim prilikama ili izmenjenim ideološkim shvatanjima, čak ne nužno kroz promenu izvora prava (na primer institucija zloupotrebe prava ili lifting the veil kod pravnih lica)

REZIME Polazeći od načina na koji se tokom istorije praktikovala pravna nauka (doktrina), od

REZIME Polazeći od načina na koji se tokom istorije praktikovala pravna nauka (doktrina), od rimskih vremena pa do danas, može se zaključiti da je u pitanju jedna hermeneutička, argumentativna empirijska disciplina koja za predmet svog proučavanja ima važeće pravne norme. Njena dva osnovna zadatka su: § Deskripcija postojećeg (važećeg) prava, koja je praktično nemoguća bez njegovog tumačenja; to znači da se prilikom deskripcije postavljaju hipoteze o važenju i značenju pravnih normi. § Sistematizacija sirovog pravnog materijala, koja je nemoguća bez izgradnje opštih pravnih koncepata i koja se kruniše teorijskim postavkama o pojedinim pravnim ustanovama (Hoecke, 17).

NA KRAJU SMO STIGLI NA POČETAK Teorijske paradigme Pravna nauka (i empirijske pravne discipline)

NA KRAJU SMO STIGLI NA POČETAK Teorijske paradigme Pravna nauka (i empirijske pravne discipline) Pravna filozofija Pravna teorija

LITERATURA M. Van Hoecke, Legal Doctrine: Which Method(s) for What Kind of Discipline? ,

LITERATURA M. Van Hoecke, Legal Doctrine: Which Method(s) for What Kind of Discipline? , in Methodologies of Legal Research, Oxford and Portland, 2011, str. 1 -18. N. Visković, Osnove metodologije prava, Split, 1980 Ф. Бидлински, Правна методологија, Подгорица, 2011.