Prediktori jezikog razvoja Dr sc Husnija Hasanbegovi Preduvjet

Prediktori jezičkog razvoja Dr. sc. Husnija Hasanbegović

Preduvjet za usvajanje jezika kod gluhih n n Kao glavni smetajući faktor u učenju govora i jezika se navodi vrijeme nastanka gubitka sluha i da je od primarne važnosti za učenje govora, jezika i socijalizaciju ličnosti. Većina autora u ovoj oblasti ističu, da je za uspješan govorni-jezični razvoj, veoma važno, da li je gubitak sluha nastupio u prelingvalnoj fazi razvoja govora ili u postlingvalnoj fazi.

n n Treba istaći da nije sasvim dovoljno jasno, šta tačno predstavlja postlingvalna faza, kada se zna da jezik evoluira i da je zbog toga učenje jezika kontinuiran proces. Često autori navode kao navodno objašnjenje postlingvalne faze, vrijeme kada je osoba vać usvojila zvučne slike i neke elemente govorne aktivnosti, što naravno ne može biti postlingvalna faza, već se jednostavno radi o pitanju da li je dijete slušalo prije gubitka sluha, koliko dugo je slušalo i u kojim socijalnim uvjetima.

n n Obzirom da se može prihvatiti termin prelingvalne faze kada dijete slušajući ulazi u lingvistični kontinuitet, zbog čega kao prvi preduvjet za uspješan govorni i jezični razvoj je potrebno što ranije otkrivanje gubitka sluha i uključivanje djeteta u različite oblike verbalne i neverbalne komunikacije, ukoliko je dijete intaktne inteligencije. Drugi prema važnosti je stručan i profesionalan rehabilitacijski postupak sa naglaskom na stručnost.

n n Kod praktične gluhoće ili teškog gubitka sluha sa minimalnim ostacima kojeg također nazivamo gluhoća, ne može se standardnim rehabilitacijskim postupcima razvijati jezik. Zbog toga je potrebno da jezični razvoj za svakog pojedinca bude potpomognut posebnim programiranim aktivnostima iz svih jezičnih sastavnica posebno.

n n Kao što su funkcije sluha i oralni govor u čovjeku do te mjere povezane, da nije moguće pratiti razvojni put jedne funkcije bez praćenja druge funkcije, tako su čvrsto povezane i funkcija govora sa funkcijom jezika, gdje je govor shvaćen u najširem smislu te riječi. Govor je naučena vještina a u čovjeku se razvio kada je razvoj korteksa i slušnog puta dosegnuo takav stupanj, da se stvaranjem glasova, riječi i rečenica, mogu odrediti razni pojmovi koji će upravo putem sluha stvoriti u sagovornika odgovarajuće slušne slike i vezati ih za iste pojmove (Leneberg, 1985).

n n n Za razliku od govora, za jezik ne možemo kazati da je vještina, već pravilima sistematizirana upotreba govora kao čovjekove aktivnosti. Gluhi se bez ili sa malim naporima nauče govoriti tijelom, odnosno pokretnim aktivnostima razvijajući na taj način poseban jezik ali također moraju učiti govor i jezik čujućih u čijoj sredini žive neshvaćeni i kao manjina, kako bi poboljšali svoju kvalitetu življenja. Iskustva pokazuju da gluha djeca u većini slučajeva prihvataju edukaciju oralnog govora, najvjerovatnije iz razloga što je i oralno-govorna aktivnost, temeljena na mikro pokretima aparata za artikulaciju što je djeci koja svoja saznanja grade na iskustvima percepcije pokreta, na neki način privlačno.