Pravopis Transkripcija i transliteracija Pravopis ili ortografija je

Pravopis Transkripcija i transliteracija

Pravopis ili ortografija je skup opštih ili važećih pravila pisanja nekog jezika. Pisanje uz nepoštovanje tih pravila nazivamo pravopisnom greškom. Kod pravopisa u pismima zasnovanim na azbuci/abecedi, razlikuju se dva načela: Fonološko(teži jednostavnoj vezi između glasova i slova) Morfološko (zasniva se na gramatičkim ili jezičko-istorijskim zavisnostima između riječi ili njihovih deklinacija, konjugacija ili komparacija.

U grupu jezika čiji se pravopis zasniva na fonološkom konceptu spadaju: crnogorski, srpski, ruski, italijanski, bugarski, finski, španski, turski. Engleski jezik je primjer jezika čiji se pravopis zasniva na morfološkom konceptu. Jedna kombinacija slova (npr. ough) može se izgovarati na više različitih načina. I obrnuto, određeni glas ili niz glasova može se pisati na više načina. PIŠI KAO ŠTO GOVORIŠ, ČITAJ KAKO JE NAPISANO. (Adelungovo pravilo, koje je preuzeo i Vuk Karadžić)

Uzajamne veze među narodima utiču i na prenošenje pojedinih riječi, najčešće termina iz raznih područja ljudske djelatnosti, iz jednog jezika u drugi, pri čemu dolazi do glasovnog i obličkog prilagođavanja zakonima jezika primaoca.

Transliteracija je proces fonetske promjene riječi napisane u jednom pismu u riječ na drugom pismu (npr. iz ćirilice u latinicu). Transliteraciju ne treba miješati sa prevodom, što uključuje promjenu jezika dok značenje ostaje isto. Prilikom transliteracije zvuk riječi se mijenja iz jednog alfabeta u drugi.

Transkripcija je prilagođavanje načina pisanja riječi u jednom jeziku izgovoru u drugom jeziku (Šekspir – Shekaspeare).

Razlika između transkripcije i transliteracije je u tome što transkripcija vodi računa o izgovoru, a transliteracija o pismu. Transkripcija podrazumijeva prenošenje riječi u skladu sa izgovorom, a transliteracija prenošenje slovnog sistema jednog jezika u slovni sistem drugog jezika.

Riječi koje se pišu približno izgovoru: francuske: apartman (appartement), bife (buffet), ekran (ecran), marš (marche), parfem (parfum), nivo (niveau), šofer (chauffeur); engleske: boks (box), derbi (derby), džem (jam), gol (goal), miting (miting), spiker (speaker), vikend (week-end); italijanske: boca (bozza), bagatela (bagatella) , kolona (colonna), kasa (cassa); njemačke: blic (blitz), kofer (koffer), lager (lager), štab (stab), frajer (freier).

Leksika stranoga porijekla, bilo da je riječ o zajedničkim ili vlastitim imenicama ili pak o kakvoj drugoj vrsti riječi, piše se u skladu s našim jezičkim zakonitostima. Sve tuđice i pozajmljenice u crnogorskome jeziku podliježu zakonima fonetske transkripcije. Dakle, pišu se onako kako se izgovaraju u skladu s mogućnostima koje daje naša standardna azbuka i abeceda

Iako se riječi stranoga porijekla u crnogorskome jeziku pišu onako kako se izgovaraju, ponekad je potrebno istaći i njihov izvorni oblik iz jezika od kojega potiču. U tim se slučajevima iza oblika koji je napisan fonetski strana riječ u izvornome obliku stavlja u zagrade.

Npr. : Šekspir (Shakespeare), Gete (Goethe), Makijaveli (Machiavelli), Rim (Roma), Fjodor Mihajlovič Dostojevski (Фëдор Михайлович Достоевский), Novi Meksiko (New Mexico)

Da li znaš? Strana imena i prezimena i fonološki i morfološki prilagođavaju se crnogorskom jeziku. Kralj popa Elvis Presley u našem jeziku pogrešno je poznat kao Prisli. Pravi izgovor njegovog imena je PRESLI. Hilari Svonk zapravo je Hilari Svenk. Grad u Engleskoj Tottenham u stvari je Totenam, a ne Totenhem. Kaže se i Majkrosoft, a ne Mikrosoft.

Odredbeni djelovi uz strana imena ostaju nepromijenjeni. Npr. : uz prezimena: Leonardo da Vinči, Leonarda da Vinčija, Leonardu da Vinčiju; Ludvig van Betoven, Ludviga van Betovena, Ludvigu van Betovenu; Ferdinand de Sosir, Ferdinanda de Sosira, Ferdinandu de Sosiru itd. ; uz vlastita imena: Don Žuan, Don Žuana, Don Žuanu; fra Petar, fra Petra, fra Petru; mister Džek, mister Džeka, mister Džeku; Ledi Dajana, Ledi Dajane, Ledi Dajani i sl. ; u stranim geografskim nazivima: Rio de Žaneiro, Rio de Žaneira, Rio de Žaneiru; San Marino, San Marina, San Marinu; Sao Paolo, Sao Paola, Sao Paolu i sl.

PROMJENA STRANIH IMENA MUŠKA IMENA Muška strana imena koja se završavaju na nulti morfem (-ø) mijenjaju se kao i crnogorske imenice muškoga roda, tj. kao i crnogorska imena na nulti morfem (tipa Nenad, Ivan, Goran). Npr. : Bergman – Bergmana – Bergmanu; Isak – Isaka – Isaku; Hamlet – Hamleta – Hamletu i sl

Ženska strana imena koja se završavaju na nenaglašeni vokal -a morfološki se u potpunosti uklapaju u sistem crnogorskih ženskih imena, pa se tako i mijenjaju. Penelopa – Penelope – Penelopi; Silvija – Silvije – Silviji; Varja – Varje – Varji; Martina – Martine – Martini i sl. Strana ženska imena koja završavaju na konsonant ili na bilo koji vokal osim nenaglašenoga -a ne mijenjaju se, već zadržavaju oblik nominativa u svim padežnim odnosima. Npr. : Ines – od Ines – sa Ines – o Ines; Karmen – od Karmen – sa Karmen – o Karmen; Meri – od Meri – sa Meri – o Meri; Sindi – od Sindi – sa Sindi – o Sindi i sl.

Odredbene riječi ser, don, sinjor, ledi, misis ne mijenjaju se: sinjor Đakoma, sa DON Žuanom, kod ledi Meri itd. U dvostrukim imenima mijenja se samo drugi dio (Žan-Pol Sartr / Žan-Pola Sartra). Ženska prezimena imaju oblik: Merkelova, Olbrajtova, (kao i ženska prezimena u našem jeziku – Markovićeva). Kod transkribovanih imena primjenjuje se pravilo o pisanju sonanta j kao za domaće riječi: Tokio, Tokiom, ali Tokija.

1. Napiši nazive/imena onako kako se pišu u jeziku iz kojeg potiču: Džon Budimpešta Rim Beč

2. Transkribuj sljedeća imena/nazive: New York Los Angeles Picasso Bologna Luca

3. Da li se imenica Šekspir mijenja po padežima?

4. Kroz primjere objasni da li ijekavizujemo imena ljudi i nazive mjesta iz ekavskog govornog područja. Svetlana ili Svjetlana? Suva Reka ili Suva Rijeka? Vera ili Vjera? Bela Crkva ili Bijela Crkva?