Pravo mjerodavno za ugovore l l Praktina vanost

Pravo mjerodavno za ugovore

l l Praktična važnost nekada i danas Poteškoće u utvrđivanju prava mjerodavnog za ugovor – – l ugovor nema fizičku manifestaciju (kao npr. mjesto nastanka štete, mjesto gdje se stvar nalazi i sl). posebna potreba za pravnom sigurnosti i predvidljivosti Moguća rješenja: – – – vezivanje voljom stranaka (subjektivna poveznica) vezivanje in abstracto (objektivne poveznice) vaganje veznih okolnosti in concreto (najbliža veza)

l tradicionalno pravilo lex loci contractus – mjerodavno pravo mjesta gdje je ugovor sklopljen l prijelazno rješenje lex loci solutionis l stranačka autonomija – pravo koje su stranke izabrale

Razvoj ideje stranačke autonomije l Dumoulin (Francuska, 16. st. ): – l ako stranke mogu posredno izabrati mjerodavno pravo tako da izaberu mjesto sklapanja, onda to mogu učiniti i neposredno Mancini (Italija, 19 st. ): – afirmacija pune stranačke autonomije u mppu

Izvori kolizijskih pravila o ugovorima (HR) l ZRSZ (čl. 19. -25. ) l Posebni izvori, npr. – – l Pomorski zakonik iz 2004. Zakon o obveznim i stvarnopravnim odnosima u zračnom prometu iz 1998. (Međunarodni izvori)

Sigurnost i predvidljivost SIGURNOST I PREDVIDLJIVOST se može postići na dva načina: l l Međunarodnom unifikacijom materijalnih pravila Unifikacijom kolizijskih pravila

Međunarodni ugovori kojima se ujednačava ugovorno pravo l l npr. Bečka konvencija o ugovorima o međunarodnoj prodaji robe iz 1980. Primjenjuje se ako: – – l stranke ugovora o prodaji imaju sjedište poslovanja u različitim državama ugovornicama ako mpp upućuje na pravo države ugovornice (čl. 1. Konvencije) Za pitanja koja nisu riješena konvencijom primjenjuju se opća načela na kojima se ona temelji, a podredno pravo na koje upućuje mpp

Izvori kolizijskih pravila o ugovorima (EU) l Uredba (EZ) Br. 593/2008. Europskog parlamenta i Vijeća od 17. 6. 2008. o mjerodavnom pravu za ugovorne obveze – Rim I – stupila na snagu 19. prosinca 2009. l Uredba Rim I zamijenila konvenciju iz 1980. je Rimsku

Uredba Rim I 1. stranke mogu izabrati pravo mjerodavno za ugovor 2. u nedostatku izbora prava mjerodavno je pravo države koja je najuže povezana s ugovorom 3. s iznimkom nekih određenih vrsta ugovora u kojima je toliko poremećen odnos snaga da je potrebno zaštiti slabiju stranu

Stranački izbor mjerodavnog prava (lex autonomiae) l čl. 19. ZRSZ: – l “Za ugovor je mjerodavno pravo koje su izabrale ugovorne strane, ako ovim zakonom ili međunarodnim ugovorom nije drukčije određeno”. čl. 3. st. 1. Uredba Rim I – “Za ugovor je mjerodavno pravo koje stranke izaberu. Izbor mora biti izričit ili mora jasno proizlaziti iz ugovornih odredaba ili okolnosti slučaja. Stranke mogu izabrati pravo mjerodavno za čitav ugovor ili neki njegov dio. ”

l Pravo mjerodavno za dopuštenost izbora mjerodavnog prava i određivanje granica izbora mjerodavnog prava: lex fori

Kolizijskopravna i materijalnopravna autonomija l Kolizijskopravna autonomija – – – l izbor prava je poveznica izabrano pravo je mjerodavno pravo primijenit će se dispozitivni i prisilni propisi izabranog prava Materijalnopravna autonomija – – izbor prava je ugovaranje sadržaja stranog prava primijenit će se samo dispozitivni propisi izabranog prava

l l Za izbor mjerodavnog prava ne traži se koneksitet, . tj. objektivna veza ugovora ili stranaka s izabranim pravom Lex autonomiae predstavlja odstupanje od načela najuže veze kao temeljnog načela mppa

Oblik izbora mjerodavnog prava l načelo neformalnosti – l l l čl. 19. ZRS; čl. 3. st. 1. Rim I ne traži se određeni oblik (npr. pisani) može biti izričit ili prešutan izričit: uglavnom kao ugovorne klauzule o izboru mjerodavnog prava

Prešutni izbor mjerodavnog prava l l Prešutni izbor mora biti izraz stvarne, a ne hipotetske volje stranaka da ugovore određeno pravo. Indiciji o prešutnom izboru: – ugovorne odredbe, npr. l l l – klauzula o nadležnosti suda određene države; upućivanje na odredbe zakona neke države; upotreba općih uvjeta poslovanja tipičnih za neko pravo; (jezik ugovora); (ugovorena valuta). okolnosti slučaja, npr. l l l praksa koju su stranke između sebe uspostavile; ponašanje stranaka tijekom ispunjenja ugovora; ponašanje stranaka tijekom postupka.

Rimska konvencija – Uredba Rim I l “. . . demonstrated with reasonable certainty by the terms of the contract or the circumstances of the case. ” l “. . . clearly demonstrated by the terms of the contract or the circumstances of the case. ”

Cijepanje ugovornog statuta (tzv. depeçage) l l l Izbor različitih mjerodavnih prava za različite dijelove ugovora. Izričito dopušten prema čl. 3. st. 1. Rim I Moguć i prema čl. 19. ZRSZ.

Ograničenja stranačke autonomije l čl. 21. ZRSZ: – l l l “Za ugovore koji se odnose na nekretnine isključivo je mjerodavno pravo države na čijem se teritoriju nalazi nekretnina. ” Potrošački ugovori (čl. 6. Rim I) Ugovori o radu (čl. 8. Rim I) Ugovori o osiguranju (čl. 7. Rim I)

Što stranke žele postići izborom mjerodavnog prava? – – osigurati primjenu vlastitog (ili barem neutralnog) prava; osigurati primjenu prava koje pogoduje zajedničkom interesu stranaka ili interesu jedne od stranaka; otkloniti neizvjesnost u pogledu mjerodavnog prava (tijekom ispunjavanja ugovora i nakon toga); smanjiti informacijske troškove.

Podredni ugovorni statut l 1. 2. Ako stranke nisu izabrale mjerodavno pravo, mjerodavno pravo određuje se prema podrednim poveznicama koje propisuje pravo zemlje suda Neposredne poveznice Najuža veza

Čl 20. ZRS; Čl 4. Uredba Rim I l l Ako stranke nisu izabrale mjerodavno pravo, mjerodavno je pravo s kojim je ugovor najuže povezan. Oboriva presumpcija da je ugovor najuže povezan s pravom karakteristične činidbe (uz neke iznimke u ZRS-u)

Načelo karakterističnog sadržaja l A. Schnitzer, 1944: – l l za svaki pravni odnos mjerodavno pravo treba odrediti prema onome što je za taj odnos karakteristično Ugovorni statut: pravo stranke koja obavlja činidbu koja predmetnu vrstu ugovora razlikuje od drugih. Za većinu ugovora karakteristična je nenovčana (naturalna) činidba. – npr. činidba prodavatelja, zajmodavca, izvođača radova

l Zašto pravo karakteristične činidbe? – – najčešće ispunjava glavnu gospodarsku i društvenu svrhu ugovora uglavnom je više regulirana od činidbe plaćanja upućivanje na pravo karakteristične činidbe omogućuje da se za slične ugovore mjerodavno pravo određuje na sličan način relativno predvidljiv kriterij za određivanje mjerodavnog prava

l Lokalizacija karakteristične činidbe: – – l čl. 20. ZRSZ: prebivalište odnosno sjedište ugv. strane koja obavlja karakterističnu činidbu u vrijeme prihvata ponude čl. 4. Uredbe Rim I: redovno boravište odnosno mjesto uprave ili, kod profesionalnih djelatnosti, glavno poslovno mjesto ili drugo poslovno mjesto u vrijeme sklapanja ugovora Iznimke od primjene prava karakteristične činidbe u čl 20. ZRS-a

Izbjegavajuća klauzula l l Ako je prema okolnostima slučaja s ugovorom očito bliže povezano neko drugo pravo, mjerodavno je to pravo (čl. 20. ZRSZ; čl. 4. Rim I). Okolnosti koje se pritom mogu uzeti u obzir: – – – mjesto ispunjenja pojedinih ugovornih obveza; mjesto pregovaranja i sklapanja ugovora; jezik ugovora; valuta plaćanja; državljanstvo stranaka.

1. Ima li ugovor međ. obilježje? Ne Primijeniti pravo RH. Izabrano strano pravo samo u granicama prisilnih propisa RH Da 2. Je li mjerodavan neki međ. ugovor koji sadrži unificirana mat. pravila? Da Primijeniti unificirano pravo. Podredno – kao pod “Ne”. Ne 3. Jesu li stranke izričito izabrale mjerodavno pravo? Da Primijeniti izričito izabrano pravo (čl. 19. ZRSZ) Ne 4. Jesu li stranke prešutno izabrale mjerodavno pravo? Da Primijeniti prešutno izabrano pravo (čl. 19. ZRSZ). Ne 5. Upućuju li posebne okolnosti slučaja na pravo najuže veze? Ne Primijeniti pravo na koje upućuju odredbe čl. 20. t. 1. -20. ZRSZ Da Primijeniti pravo najuže veze (čl. 20. ZRSZ).