PRAVNI SADRAJ OBVEZA Openito o inidbi Predmet obveze

PRAVNI SADRŽAJ OBVEZA

Općenito o činidbi • Predmet obveze- činidba dužnika • Rimski pravnici su činidbu obuhvatili s tri izraza: • DARE- dužnost obveznika da na vjerovnika prenese civilno vlasništvo ili neko drugo stvarno pravo • FACERE- svaka činidba koja obuhvaća dužnikovo djelovanje/propuštanje, u širem smislu obuhvaća i dare • PRAESTARE- u širem smislu obuhvaća svaku činidbu , često se njim upućuje na odgovornost za štetu ako dužnik ne bi ispunio ili uredno ispunio svoju prvotnu obveznu dužnost • Ne može svaka činidba biti predmetom obveze • Ona se, načelno, mora vršiti prema vjerovniku, a ne prema nekom trećem, od strane dužnika, a ne da to učini netko za njega

Sadržaj obvezne činidbe • Da bi činidba bila predmetom obveze mora biti : • 1) OBJEKTIVNO MOGUĆA • U času sklapanja ugovora, ugovor je ništav ako je činidba pravno (prodaja res extra commercium) i fizički nemoguća (prodaja stvari koja ne postoji) • Impossibilium nulla obligatio, ultra posse nemo tenetur. • 2) PRAVNO DOPUŠTENA i ne smije se protiviti dobrim običajima, moralu • 3) PROCIJENJIVA U NOVCU • U klasičnom procesu svaka presuda glasila je na novčanu protuvrijednost izostale činidbe • S vremenom to pravilo slabi pa postaje dovoljan vjerovnikov moralni interes

• 4) DOVOLJNO ODREĐENA • Obveza je nevaljana ako je dužniku prepušteno na volju da dade što hoće • Arbitrum boni viri- određivanje može biti prepušteno primjerenom rasuđivanju treće osobe • OBLIGATIO CERTA je unaprijed potpuno određena činidba; tu spadaju sve činidbe na dare individualno određene stvari, na određene svote novca i na zamjenjive stvari koje su po kakvoći pobliže određene

• OBLIGATIO INCERTA su odredive činidbe, koje se mogu naknadno odrediti po objektivnim činjenicama bez ponovnog sklapanja novog ugovora; tu spadaju sve ostale obveze na dare, facere i non facere • 1) ALTERNATIVNE OBVEZE • Tu postoje bar dvije činidbe, i dužnik se oslobađa obveze ako ispuni jednu – Duae res in obligatione, una res in solutione. • Dužnik ima pravo izbora činidbe koju će ispuniti i IUS VARIANDI (pravo mijenjanja izbora) sve dok ne dođe do potpunog ispunjenja jedne činidbe, osim ako nije pridržan vjerovniku ili nekom trećem

• Ako dužnik ima pravo izbora činidbe, vjerovnik ga može tužiti samo alternativno, da dužnik mora dati jedan ILI drugi predmet, ako utuži samo jedan predmet izgubiti će parnicu zbog PLUS PETICIJE • Osim izborom, alternativna obveza koncentrira se na jednu činidbu sporazumom stranaka ili ako jedna činidba postane nemoguća • 2) FACULTAS ALTERNATIVA • Obveza s jednom dužnom činidbom, vjerovnik može u ovom slučaju utužiti samo jednu dužnu činidbu

• Dužnik se može osloboditi od obveze ako umjesto dužne činidbe ispuni neku činidbu koju ne duguje • Una res in obligatione, duae res in solutione. • Može se osloboditi obveze ako dužni predmet propadne bez njegove krivnje, unatoč tome što je in solutione činidba moguća • Nastaje kod noksalne odgovornosti gdje imaoc vlasti, kako bi izbjegao plaćanje kazne, izručuje počinitelja oštećenom, i kod laesio enormis gdje kupac nadopunjuje kupovninu do prave vrijednosti kako bi izbjegao obvezu da vrati stvar koju je kupio ispod polovice cijene

• 3) GENERIČKE OBVEZE • Predmet činidbe određen je obilježjima neke vrste • Uglavnom se radi o zamjenjivim stvarima, ali mogu biti i nezamjenjive • Dužnik ima pravo izbora predmeta ispunjenja iz vrste i IUS VARIANDI • U klasičnom pravu davao bi najslabiju stvar dotične vrste, a po Justinijanovom pravu stvar srednje kakvoće • Genus non perit- vrsta ne propada- ako slučajem propadnu stvari koje je dužnik odredio za ispunjenje obveze, on se NE OSLOBAĐA obveze, već mora nabaviti te stvari

• DJELJIVE I NEDJELJIVE ČINIDBE • Činidba je djeljiva ako se njeno ispunjenje može podijeliti tako da se ne promijeni bit i ne umanji vrijednost cjelokupne činidbe • Djeljive obveze su ugl. na dare, pritom se može raditi o: realnoj, fizičkoj diobi (davanje neke količine zamjenjivih stvari), intelektualnoj diobi (radi se o individualnoj stvari koja je nedjeljiva ali pravo vlasništva koje se prenosi je djeljivo po idealnim djelovima – partes pro indiviso) • Nedjeljive su na facere i non facere, npr. obveza na gradnju kuće • Razlika djeljivih i nedjeljivih činidbi važna je ako se na aktivnoj i pasivnoj strani obveze nađe više osoba (može doći do solidarnosti i raspadanja u više obveza) i kod pitanja djelomičnog ispunjenja, cesije i utrnuća obveza

POGODBE STRICTI IURIS I BONAE FIDEI • Iz svake obveze vjerovniku pripada actio in personam koje služe ostvarivanju kontraktnih i kvazikontraktnih obveza • Te akcije bile su in ius conceptae, zasnovane na civilnom pravu, a dužnikova civilnopravna dužnost označavala se s oportere • Dijele se na: • 1) IUDICIA STRICTI IURIS • Sudac je bio ograničen na utvrđivanje tražbine onako kako je ona opisana u formuli, bio je striktno vezan za uputu u formuli i doslovni sadržaj ugovora

• CERTUM • Sučeva djelatnost bila je naročito ograničena ako je predmet duga bio točno objektivno određen • Certum predleži kada tužitelj traži određenu svotu novca (certa pecunia) ili stvar (certa res) • Tu sudac rješava samo jedno pitanje: da li je tuženi po civilnom pravu duguje ili ne? • Ako se radi o certa res, sudac po času litiskontestacije mora izvršiti objektivnu novčanu procjenu • Tužitelju prijeti opasnost plus peticije i njegov a tužba se odbija ako traži više ili nešto drugo od stvarnog duga

• Tužbe na certum se nazivaju KONDIKCIJE- one su apstraktne i daju nam samo predmet duga, ali NE i pravni razlog zbog kojeg do obveze i dolazi • One se mogu koristiti za zahtjeve iz stipulacije, bezrazložnog bogaćenja, literalnih kontrakta i zajma • Razlikujemo ACTIO CERTAE CREDITAE PECUNIAE koje se odnose na određenu količinu ovca (conditio certi) i CONDICTIO CERTAE REI na određenu stvar (condictio triticaria)

• INCERTUM • Sudac ima veću slobodu rasudbe ako činidba nije određena, postavlja se pitanje i ŠTO tuženi duguje • Vjerovniku ne prijeti opasnost plus peticije • Tužbenoj formuli dodaje se demonstratio iz kojih je vidljiv pravni razlog zbog kojeg do obveze i dolazi • Ona predleži kod obveza na facere i non facere • ACTIO INCERTUM EX STIPULATU- njom se utužuje tražbina iz stipulacije ako je bila uperena na incertum

• IUDICIA BONAE FIDEI • Upravljena na incertum • Sudac sudi ex fide bona, po načelima dobre vjere • Razmatra sve okolnosti slučaja uzimajući u obzir i uzgredne uglavke, mućke ugovorene okolnosti i nepošteno postupanje stranaka- dolus, on je u oprijeci s bonae fidei • Tuženi se pred sucem može pozivati na tužiteljev dolus iako EXCEPTIO DOLI nije bila uvrštena u formulu! • Dolus exceptio bonae fidei iudiciis inest

NAKNADA ŠTETE

ODGOVORNOST ZA ŠTETU • KONTRAKTNA ODGOVORNOST • Ako dužnik uopće ne ispuni obvezu ili ne ispuni kako treba: • A) ispunjenje je postalo nemoguće • B) ispunjenje je još moguće, ali dužnik ne želi udovoljiti dužnosti • DELIKTNA ODGOVORNOST • Deliktom nastaje novi samostalni obvezni odnos oštetitelja i oštećenog upravljen na naknadu štete • Obveza na platež novčane kazne (poena) koja se plaća oštećenom, a svrha joj je davanje zadovoljstva za nanesenu protupravnu povredu

PRETPOSTAVKE ZA ODŠTETNI ZAHTJEV • 1. ) ŠTETA • Odnosi se na materijalna (imovina) i nematerijalna pravna dobra (čast, sloboda) • Kod imovinske štete (damnum) dolazi do naknade: • A) damnum emergens – stvarna šteta • B) lucrum cessans – izmakla dobit • Kod štete na nematerijalnim pravnim dobrima dolazi do novčane kazne kao osobnog zadovoljstva • U starom je pravu svrha naknade štete bila da se oštećenom vrati imovinsko stanje koje je postojalo prije nego što se šteta dogodila (naturalna restitucija), a u klasičnom se procesu daje novčani ekvivalent štete

• 2. ) PROTUPRAVNOST RADNJE • Nadoknađuje se samo protupravno nanesena šteta • Za štetu ne odgovora onaj tko se služi svojim pravom i postupa u njegovim granicama: • Qui suo iure utitur, neminem laedit. (Nikoga ne vrijeđa onaj tko koristi svoje pravo. ) • Iznimka je šikana • Ne odgovara se za štetu počinjenu: • A) u nužnoj obrani • B) u stanju nužde

• 3. ) KAUZALNI NEKSUS • Uzročna veza između počinitelja protupravne radnje i štete • A) izravna uzročna veza – djelovanje oštetitelja jedini je uzrok štete • B) neizravna uzročna veza – na djelovanje oštetitelja se nadovezuju još neke posljedice • C) neposredna uzročna veza – u starom rimskom pravu; šteta mora biti nanesena izravnim tjelesnim djelovanjem na oštećeno tijelo • C) posredna uzročna veza – u klasičnom pravu; šteta uzrokovana skrivljenim propuštanjem

• 4. ) SUBJEKTIVNA ODGOVORNOST (KRIVNJA, culpa) • Subjektivni psihološki odnos počinitelja prema šteti • A) objektivna (kauzalna) odgovornost – počinitelj odgovara za štetu zato što ju je uzrokovao te nije bitno je li on to učinio hotimice, iz nepažnje ili slučajno • B) subjektivna (kulpozna) odgovornost – važno je je li počinitelj kriv, odnosno je li djelo počinjeno hotimice, iz nepažnje, slučajno

• U STAROM PRAVU • A) namjerno ubojstvo • Leges regiae smatraju ubojicom onog tko namjerno ubije slobodnog čovjeka • B) nenamjerno ubojstvo • Zakonik XII ploča izuzima od odgovornosti za ubojstvo onog kome je koplje više pobjeglo iz ruke nego što ga je bacio

• U KLASIČNOM PRAVU • A) DOLUS – namjerno djelovanje za koje počinitelj odgovara • B) CULPA – nemar, propuštanje dužne pažnje • C) CASUS – slučajno djelovanje za koje dužnik NE odgovara • D) CUSTODIA – objektivna odgovornost bez krivnje • Npr. : dužnik odgovara vjerovniku za štetu i slučajnu propast povjerene stvari (casus minores), a iznimka je viša sila (vis maior) • Primjeri više sile: brodolom, požar, potres, poplava… • Po klasičnom pravu u custodiu spadaju i obrtnici koji krpaju odjeću, komodatar, vlasnik skladišta • Po pretorskom ediktu i brodari, gostioničari, vlasnici staja

• U JUSTINIJANOVOM PRAVU • Trodioba dolus-culpa-casus • Prevladava princip krivnje • Odgovara se za dolus i culpa, a ne odgovara se za casus

• DOLUS • Namjerno i svjesno postupanje kojim se nekom nanosi šteta • Npr. : kod kontraktne odgovornosti dolus postoji ako dužnik namjerno i svjesno onemogući ispunjenje obveze • Npr. : kod poslova bonae fidei za dolus se smatra svaki postupak protivan načelima poštenja i povjerenja u prometu • Za dolozno učinjenu štetu odgovara se uvijek prema načelu: Dolus semper praestatur.

• CULPA • Nemar (neglegentia), tj. propust dužne pažnje (diligentia) • A) CULPA LATA – grubi nemar, odnosno propuštanje pažnje koju bi upotrijebio svaki prosječan čovjek. Izjednačena je se dolusom. • B) CULPA LEVIS IN ABSTRACTO – laki nemar, odnosno pažnja koju bi primijenio uredni obiteljski starješina • C) CULPA LEVIS IN CONCRETO – blaži stupanj krivnje, odnosno pažnja koju obveznik obično primjenjuje sa svojim stvarima. Nepažnja ne smije biti tolika da prijeđe u grubi nemar ili dolus • D) CULPA IN ELIGENDO – nemar pri izboru namještenika i pomoćnika te za štetu koju oni prouzroče zbog svoje nesposobnosti odgovara onaj koji ih je izabrao

• CASUS • Šteta se pripisuje slučaju te se za casus NE odgovara, a štetu trpi onaj čija je imovina oštećena prema načelu: Casus sentit dominus. • Iznimka je culpa in custodiendo u kojoj za svaku slučajnu štetu odgovaraju brodari, gostioničari i vlasnici staja, osim u slučaju više sile

UTILITETNI PRINCIP • Krajem klasičnog doba • A) Stranka koja iz ugovora/obveze IMA korist odgovara strože (dolus, culpa lata, culpa levis) • Npr. : komodatar, kupac i prodavač, najmodavac i najmoprimac, deponent i vjerovnik • B) Stranka koja iz ugovora/obveze NEMA korist odgovara blaže (dolus i culpa lata) • Npr. : depozitar, darodavac i komodant • Poseban slučaj su mandatar i negotiorum gestor koji odgovaraju za svaku krivnju iako nemaju koristi

UGOVORNA KAZNA (STIPULATIO POENAE) • Uz obvezu su stranke mogle u obliku stipulacije ugovoriti određenu novčanu svotu (stipulatio poenae) koju se duzžnik obvezuje platiti vjerovniku ako ne bi ispunio prvotnu obvezu • Konvencionalna kazna • Neprava ugovorna kazna (stariji oblik) – stipulira se samo novčana svota, ali se dužnik može osloboditi plaćanja time da izvrši neku drugu činidbu koju stranke zapravo hoće. (facultas alternativa). Njome se jamčilo ispunjenje činidbe o kojoj se nije mogla sklapati valjana stipulacija, odnosno utuživa obveza • Stipulatio poenae ima narav uvjetne obveze • Nije bitno je li on za neizvršenje činidbe kriv ili nije

KAMATE (USURAE) • Naplata koju dužnik neke glavnice koja se sastoji iz novca ili drugih zamjenjivih stvari daje vjerovniku u stvarima iste vrste za korištenje dužne glavnice • Kao prihod glavnice, kamate spadaju pod širi pojam plodova (fructus civiles) • Određivanje kamate: prema visini glavnice i trajanju njena korištenja • Kamatna obveza je akcesorna • Nastaje ugovorom ili neposredno temeljem zakona • Glavnica se duguje temeljem obveze stricti iuris ili iudicia bonae fidei

• Načelno su mjerilom za određivanje visine kamata služile običajne mjesne kamate (mos regionis) • Sloboda ugovaranja kamata je ipak bila ograničena: - po Zakoniku XII ploča, najviši dopušteni kamatnjak je faenus inciarium (1/12 glavnice na mj. , 100% godišnje) - Rimljani kamatnu stopu računaju u dijelovima čitave glavnice za vrijeme jednog mjeseca - 357. g. taj kamatnjak potvrđen s lex Dulilia Menenia, poslije snižen na polovicu (plebiscit de faenore semunciario iz 347. ) - po lex Genucia (342. pr. Kr. ) zabranjeno uzimanje kamata - potkraj republike doneseni novi zakoni - u to doba najviši dozvoljeni kamatnjak bio je centesima usura (stoti dio glavnice na mj. , 12% godišnje) - Justinijan snižava na 6% (dimidia centesima)

• Zabranjeno je uzimati kamate od kamata, tj. ukamaćivati dospjele, a neplaćene kamate (anatocizam usurae usurarum) - nisu se smjele pretvoriti u samostalnu glavnicu i na taj način dalje ukamaćivati - po Justinijanovom pravu nisu se smjele zaostale kamate priklopiti glavnici i povećana glavnica dalje ukamaćivati • Od 3. st zabranjeno uzimati daljnje kamate čim bi dosegle visinu glavnice (ultra duplum) - Justinijan je tu zabranu protegnuo i na već isplaćene kamate.

ZAKAŠNJENJE (MORA) DUŽNIKA ILI VJEROVNIKA • Dužnik dospijeva u zakašnjenje (mora debitoris) ako u vrijeme dospjelosti svojom krivnjom ne ispuni svoju obvezu • Pretpostavke dužnikova zakašnjenja: I. opstojnost pravovaljane i utužive tražbine II. dies veniens III. dužnikova odgovornost za zakašnjenje IV. interpellatio

• I. Posljedice dužnikova zakašnjenja sastoje se u pooštrenju dužnikove odgovornosti i u naknadi štete koju vjerovnik trpi zbog zakašnjenja. Od časa zakašnjenja, dužnik odgovara uvijek za slučajnu propast predmeta obveze (speciesa, jer genus non perit) - ako je predmet obveze propao slučajem, dužnik neće biti riješen obveze, makar ga po ugovoru koji nije ispunio pravovremeno tereti odgovornost za dolus i culpu, ne i za slučaj - po Justinijanu, dužnik se može osloboditi odgovornosti za slučajnu propast dužnog predmeta ako dokaže da bi stvar na isti način propala i kod vjerovnika - kod poslova bonae fidei – dužnik nadoknađuje i plodove koje ubire od zakašnjenja (zatezne kamate) - dužnikovo zakašnjenje prestaje ako ponudi vjerovniku valjano ispunjenje činidbe

• Zakašnjenje vjerovnika: ako bez razloga odbije primitak činidbe koju mu je dužnik ponudio I. Realna oblacija II. Verbalna oblacija • Zapreka ispunjenja leži ovdje u osobi vjerovnika - sina iusta causa • Vjerovnik dolazi u zakašnjenje ako odbije primitak činidbe koja mu je ponuđena i prije dospjelosti (ne traži se još i njegova subjektivna odgovornost, odnosno krivnja) • Posljedica vjerovnikova zakašnjenja: smanjuje se dužnikova odgovornost (dužnik nije oslobođen obveze, ali odgovara unaprijed samo za dolus, mada je prije i za culpu) • Kod novčanog duga mogao je dužnik otkloniti opasnost od plaćanja kamata ako bi novac zapečatio i deponirao • Vjerovnikovo zakašnjenje prestaje ako se vjerovnik naknadno izjavi spremnim prihvatiti činidbu koju je prije odbio

Prezentaciju izradili: • Tina Skokandić • Igor Šimičić • Hella Petani