PRAVNA POMO U GRAANSKIM STVARIMA IZMEU HRVATSKE I

PRAVNA POMOĆ U GRAĐANSKIM STVARIMA IZMEĐU HRVATSKE I MAKEDONIJE

1. OPĆENITO Ugovor između Republike Hrvatske i Republike Makedonije o pravnoj pomoći u građanskim i kaznenim stvarima (NN MU 3/95, 1/97). Svrha unaprijediti pravosudnu suradnju i olakšati međusobni pravni promet. Načelo jednakog postupanja Državljani jedne ugovorne stranke imaju slobodan pristup sudovima i sudjeluju u postupcima pred sudovima druge ugovorne stranke pod jednakim uvjetima kao njezini državljani (čl. 1/1. Ugovora)

Pojam građanske stvari – obuhvaća gospodarske i obiteljske stvari (čl. 2/2. Ugovora). Pravosudni organi ugovornih stranaka pružaju pravnu pomoć i drugim organima koji su po zakonodavstvu ugovorne stranke nadležni za (građanske) stvari (čl. 2/4. Ugovora) Pravna pomoć obuhvaća dostavu i uručivanje pismena, razmjenu obavijesti o pitanjima iz zakonodavstva, saslušavanje svjedoka, stranaka, vještaka, sudski uviđaj, vještačenje i dr. (čl. 3. Ugovora).

Način komunikacije je putem Ministarstva pravosuđa RH i Makedonije Nije isključen diplomatski i konzularni put (čl. 4. st. 1. i 2. Ugovora) Zamolnica se dostavlja na jeziku države moliteljice (čl. 10. Ugovora, odstupanje od čl. 183. ZPP-a). Pravna pomoć se pruža prema zakonodavstvu zamoljene države, ali i na način i u obliku koji želi država moliteljica, ako to nije u suprotnosti s propisima zamoljene države (čl. 7. Ugovora).

Ugovorne strane će, na molbu, jedna drugu izvijestiti o propisima koji važe ili su važili na njezinom teritoriju te će po potrebi slati i tekstove tih propisa (derogira li čl. 12. Ugovora čl. 13. ZRSZ? ). Ugovorne stranke ne mogu zahtijevati troškove koji su nastali radi pružanja pravne pomoći, osim nagrade vještaku i naknade troškova vještačenja (čl. 13. Ugovora).

2. OSLOBOĐENJE OD PLAĆANJA TROŠKOVA SUDSKOG POSTUPKA Državljani jedne ugovorne stranke su pred sudovima druge ugovorne stranke oslobođeni plaćanja troškova sudskog postupka pod jednakim uvjetima i jednakom obujmu kao i državljani te države (čl. 14. Ugovora) Potvrda o imovinskom stanju organa države u kojoj stranka ima prebivalište; postupak oslobođenja na prijedlog stranke sukladno propisima zamoljene države o oslobođenju od plaćanja troškova sudskog postupka Što donosi Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći (NN 62/08)? “Pravna pomoć u smislu ovog Zakona je način olakšavanja pristupu sudu i drugim tijelima koja odlučuju o pravima i obvezama hrvatskih državljana i stranaca…”(čl. 2. ZBPP)

Pravna pomoć ostvaruje se kao primarna i sekundarna…oslobođenje od bilo kojeg od oblika pravne pomoći uključuje i oslobođenje od plaćanja pristojbi i troškova postupka. Ostvarivanje pravne pomoći ako se rješava o egzistencijalnim pitanjima; iznimno pravna pomoć može se odobriti iz razloga pravičnosti. Korisnici – hrvatski državljani, stranci na privremenom boravku, stranci na stalnom boravku, stranci pod supisdijarnom i stranci po primarnom zaštitom koji ne mogu snositi troškove pravne pomoći bez opasnosti od socijalne ugroženosti. Djeca stranci koja su u RH zatečena bez pratnje roditelja ili zakonskog zastupnika.

Ako stranka koja je predložila oslobođenje ima prebivalište na teritoriju treće države potvrdu može izdati diplomatsko ili konzularno predstavništvo ugovorne stranke čiji je državljanin ta osoba (čl. 15/2 Ugovora). Prekogranični spor u smislu ZBPP je spor u kojem stranka koja traži pravnu pomoć ima prebivalište ili boravište u državi članici Europske unije a koja nije država članica u kojoj postupa sud ili treba izvršiti sudsku odluku. Zahtjev ministarstvu pravosuđa; obrasci i priloženi dokumenti na hrvatskom jeziku.

OSIGURANJE PARNIČNIH TROŠKOVA Od državljana jedne ugovorne strane koji sudjeluju u postupku pred sudom druge ugovorne strane kao tužitelj ili umješač nije dopušteno zahtijevati osiguranje parničnih troškova samo zato što je strani državljanin i na teritoriju te države nema prebivalište. Primjena na strane pravne osobe (čl. 16. Ugovora)

Vezujući učinak stranih pravomoćnih odluka kaznenog suda kojima se optuženik oglašava krivim u odnosu na postojanje kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca. Što ako u jednoj od država nema odredbe o vezujućem učinku? Može li se međunarodnim ugovorom propisati ili iz postojanja međunarodnog ugovora izvesti djelovanje vezujućeg učinka kaznenih presuda ugovornih strana i bez prethodno provedenog postupka priznanja strane kaznene presude?