PRAVILA CITIRANJA Citiranje parafraziranje i sazimanje U izradi

PRAVILA CITIRANJA Citiranje, parafraziranje i sazimanje U izradi akademskih radova uvek se koristi mnogo razlicitih naucnih informacija. Stoga je jedna od najvaznijih karakteristika naucnog diskursa dokumentovanost - precizno i bogato navodenje svih vrsta izvora informacija. Osnovni izvor cine, naravno, naucna dela, naucna literatura. Literatura se koristi kako bi se potkrepile vlastite tvrdnje, tako da se prenose tude misli, ideje, argumenti ili reci. Tri su osnovna nacina upotrebe literature: parafraziranje (prepricavanje), sazimanje i direktno prenosenje, odnosno citiranje. Citati su oblik upotrebe literature u kojem se dijelovi tudeg teksta doslovno preuzimaju. Citira se kada tude rijeci podupiru vase razmisljanje ili mu se suprotstavljaju, kada imaju autora i kada su nove, kao i zbog priznavanja drugih autora, zastite od plagijata, snage argumentacije te sirine informacije. Postoji niz nacela koja treba slediti u svrhu dobrog citiranja, posebno vodeci racuna o tome da su navodi krajnje precizni i dobro uklopljeni u autorski tekst Tude je reci potrebno nedvosmisleno jasno oznaciti u tekstu, pre svega navodnicima. Citati dugi dva do tri reda ugraduju se u vlastiti tekst i vlastite odlomke, a oni duzi od tri reda teksta trebali bi se izdvojiti iz vlastitog teksta u zasebni odlomak, s nesto vecim marginama i/ili nesto manjom velicinom fonta u odnosu na autorski tekst. Odmah iza citata navodi se izvor iz kojeg je citat prenesen putem takozvane citatnice.

NACELA DOBROG CITATA referentnost- odnosi se neposredno na temu, nije samo ukras u tekstu tacnost- identican je s izvornikom obelezenost- oznacen je navodnicima (ili kao odvojeni odlomak) funkcionalnost - ima ulogu u argumentaciji - moze biti ilustrativni, polemicki ili dijaloski inkorporiranost - pitko (logicki i formalno) je ugraden u tekst

Primjer dobrog i loseg citiranja Dobro uklopljen, funkcionalan i ispravno obiljezen citat: Politicka je stranka „politicko udruzenje pojedinaca koje je ponajprije prilagodeno politickoj borbi - borbi za vlast“ (Fink Hafner, 2007: 5). No kada govorimo o evropskim politickim strankama, pojam stranke treba nesto prosiriti, jer je stranka na razini Evropske unije odredena dvostruko, kao udruga gradana, ali i kao savez stranaka. Lose ugraden, neispravno obiljezen i nedovoljno funkcionalan citat: Politicka stranka je skupina ljudi koji se udruzuju radi borbe za vlast. Ima odreden broj clanova, zastupa pojedine interese i ide k nekom cilju. U clanku „Stranacki sustav na razini Evropske Unije“ politicke stranke se koriste u smislu evropskih politickihstranaka. („Novim pravnim normama politicka stranka na europskoj razini definirana je dvostruko, i to kao udruga gradana (association of citizens) i savez politickih stranaka (alliance of political parties), koji tezi odredenim politickim ciljevima, a priznat je ili osnovan u skladu s pravnim uredenjem barem jedne zemlje clanice. “)

Zbog ekonomicnosti, cesca je upotreba parafraziranja i sazimanja, nego citiranja. Sazimanje je iznosenje tudih ideja na najkraci moguci nacin, dakle ukratko se prenose tude misli ili argumenti, bez navodenja originalnih formulacija i bez prepricavanja. I sazimanje se oznacava citatnicom. Tude se ideje i argumenti mogu i detaljnije doneti, no tako da nisu preneseni od reci do reci ili citirani, nego prepricani vlastitim recima. Parafraze se takoder oznacavaju citatnicama. Parafraziranje je vrlo osetljivo, jer je pritom granica prema plagiranju najkrhkija, pa se treba koristiti samo onda kada se tude ideje mogu izraziti bolje, nego u izvorniku. Tada je posebno vazno sve napisati novim, odnosno vlastitim recima, a ne samo zamijeniti neke izraze originalnog iskaza. Najvaznije je da se u tekstu uvijek nedvosmisleno moze razluciti sto pripada samom autoru, a sto je preuzeto od drugih autora i izvora. Stoga je za dokumentovanost naucnog stila kljucno pravilno obelezavati sve nacine upotrebe literature. Za to se koriste citatnice u tekstu, te bibliografske jedinice na kraju rada. Postoji vise oblika citatnica i bibliografskih jedinica koji u specificnim kombinacijama cine takozvane citatne stilove. Drugim rijecima, "nacini pisanja citatnica i bibliografskih jedinica, kao i citatni stilovi, beskrajno su raznoliki". Osnovno je pravilo da se u nekom radu moze koristiti samo jedan citatni stil koji se mora dosledno primjenjivati od pocetka do kraja rada. Pri izradi diplomskog i master rada studenti/ce trebaju koristiti citatni stil s citatnicama u obliku unutartekstnih beleski (tekstnote), te bibliografskim jedinicama u obliku autor - godina. Svako je nepravilno koristenje izvora plagiranje.

Citatnice ili referencije nacini su navodenja izvora u tekstu rada. To su bibliografske beleske u kojima se donose podaci potrebni za identifikaciju citiranih ili konzultiranih izvora. Postoje tri vrste citatnica: tekstnote (unutartekstne citatnice ili beleske u tekstu), fusnote (podtekstne citatnice ili beleske pod tekstom), endnote (izvantekstne citatnice ili beleske na krajuteksta). U preporucenom citatnom stilu u ovim Uputama kao citatnice se koriste unutartekstne beleske (tekstnote). To su bibliografske biljeske koje u zagradama donose podatke koji upucuju na citiranu ili konsultiranu literaturu, a pisu se neposredno iza dela teksta na koji se odnose. Svaka takva citatnica mora sadrzavati prezime (prezimena) autora i godinu izdanja dela. Kada se pri sazimanju pozivate na cijelo djelo ili ako je rijec o ideji koja prozima celu knjigu ili clanak, nije potrebno navoditi brojeve stranica. Ako se pozivate na konkretan dio djela, treba navesti i brojeve stranica. Pri citiranju je obavezno navesti broj stranice s koje je citat preuzet Ako rad ima dva autora, navode se oba, a u slucaju zajednickog rada tri ili vise autora koristi se oblik XY i suradnici, odnosno prezime prvoga, pa naznaka i sur. Sve reference u tekstu navode se kao i prvi put, odnosno ne koriste se oblici poput ibid, op. cit, loc. cit. i slicno.

CITAT Prenosenje tudih rijeci oznacava se navodnicima, te tekstnotom odmah iza citata. npr. Proces modernizacije, kojeg obiljezavaju “sve veca socijalna slozenost” (Swanson I Mancini, 1996: 9) i sve veca drustvena fragmentacija, . . . npr. „Vecina je politoloskih radova zaokupljena proucavanjem donositelja odluka, te je stoga kljucna istrazivacka tehnika za politologe ono sto je poznato kao intervjuiranje elita“ (Burnham i sur, 2006: 219). PRENOSENJE CITATA - Ako se u tekstu preuzima vec negdje citirani citat, prvo se navodi izvorni autor citata i izvorno delo, a onda delo iz kojeg je citat preuzet. Samo se procitano djelo navodi u popisu literature. npr. Vrijednosti su vazne u gradnji identiteta, jer „govore nesto o velikim pitanjima: tko smo, odakle dolazimo, kamo idemo, kako mozemo definirati svoj identitet, sto zelimo postati, sto mislimo o drugima ili razlicitosti? I, konacno: sto daje osnovni smisao nasim zivotima? ” (Lindh, Korhonen, 2010: 138, cit. prema Ilisin, 2011: 86).

SKRACENI CITATI Ukoliko iz citata izostavljate nekoliko reci onda taj deo stavite u zagradu i tri tacke unutar njih: Da biste izostavili neke rijeci u citatima, koristite tri tacke (. . . ). Citat i dalje mora zadrzati isti smisao. Na primjer: Gregg (1994, p. 7) opisuje primarnu funkciju zareza kao postavljanje "nebitnih izraza koji prekidaju slijed misli od subjekta do glagola do objekta ili dopunjuju. . . i razdvaja elemente u recenici kako bi razjasnio njihov medusobni odnos" Ukoliko izostavite nekoliko recenica iz citata, izostavljeni deo se zamenjuje zagradom i trima crticama - [—]; MREZNE STRANICE - Ako je rijec o citiranju s mrezne stranice, a pritom ne postoje podaci o autoru teksta i datumu objave, potrebno je u tekstnoti navesti domenu, te datum kada je stranici pristupljeno. npr. „Fakultet politickih znanosti je najstarija naucna institucija s podrucja politicke znanosti u ovom dijelu Europe i jedi ni studij politickih znanosti u Republici Hrvatskoj“ (www. fpzg. hr, 2013).

SAZIMANJE I PARAFRAZIRAN JE Kada se deo nekog teksta sazima tako da se prenosi glavna misao ili se njegov sadrzaj detaljnije prepricava vlastitim rijecima, izvor se obelezava tekstnotom na isti nacin kao kod citata. Ako je rijec o pojmu koji prozima celu knjigu ili clanak, ne treba navoditi stranicu, nego samo autora i godinu. npr. Swanson i Mancini (1996: 9) tvrde da proces modernizacije obiljezavaju. . . npr. Suvremene demokracije mogu biti potpune ili ukotvljene, odnosno manjkave (Merkel, 2004).

Podatak o citiranoj referenci u radu sepojavljuje obavezno dva puta. Prvi put u tekstu rada, a drugi put u popisu korisceneliterature Svaki spomenuti izvor podataka koji je naveden u radu mora se navesti i u literaturi, takode, ne moze se referenca navesti u popisu literature a da nije spomenuta u tekstu Citati iz dela napisanih na stranom jeziku, prevode se osim ukoliko ne postoje posebni naucni zadrzi u originalu razlozi da se tekst

Fusnote su podtekstne citatnice ili biljeske pod tekstom. Mogu biti bibliografske ili dokumentarne (koje upucuju na koristenu literaturu), te objasnidbene ili eksplikativne (koje donose dodatne informacije i komentare sto ne pripadaju neposredno u argumentaciju). Jedan akademski rad ne moze istodobno koristiti i tekstnote i bibliografske fusnote. U citatnom stilu koji koristi tekstnote za bibliografske podatke koriste se samo objasnidbene fusnote. Dakle, fusnote donose dopunska, korisna, ali ne i nuzna objasnjenja. Osim toga, mogu upucivati na neki drugi izvor koji obraduje istu ili slicnu problematiku, a koji nije citiran, parafraziran ili saziman u radu Navode se na dnu stranice, crtom odvojene od glavnog teksta i oznacene brojem povezanim s tim istim brojem u tekstu. Brojevi fusnota pisu se hronoloski u neprekinutu nizu od pocetka do kraja rada. Kako uneti fusnote? https: //www. youtube. com/watch? v=d. Ix. Gn. D 4 w. El. A

POPIS LITERATURE Na kraju svog rada navodite literaturu kojom ste se koristili tokom pisanja - to je obavezni deo svakog akademskog teksta; • Literatura ne sme da bude izmisljena (u radu moraju postojati jasne naznake da ste se njome koristili, poput citata, fusnota i slicno); • Spisak literature se pravi po azbucnom redu (ukoliko je tekst pisan cirilicom), odnosno abecednom (ukoliko je pisan latinicom); • Ukoliko ima 4 ili vise autora koji su pisali jedno delo, navodi se samo ime i prezime prvog, dok se imena drugih zamenjuju skracenicom i dr. ukoliko je delo na srpskom, odnosno et al. ukoliko je rec o bilo kom stranom jeziku; • Spisak literature se takode moze praviti po znacaju literature koju ste koristili; BIBLIOGRAFIJA Razlike izmedu liste referenci i bibliografije Lista referenci identifikuje samo one izvore koji su navedeni (citirani) u tekstu vaseg zadatka. Bibliografija se prezentuje u istom formatu kao i lista referenci, ali ona obuhvata sav materijal koji ste konsultovali prilikom pripreme vaseg zadatka. Drugim rijecima, bibliografija prikazuje iste izvore kao I lista referenci, ali takode obuhvata i sve ostale izvore koje ste procitali ili konsultovali, ali ih niste naveli. Bibliografija omogucava da vasem citaocu (ispitivacu) pokazete sve sto ste koristili, a niste direktno naveli u provedenom istrazivanju, bibliografija ce pokazati vas dodatni napor.

Nacini citiranja i navodenja literature • Prema harvardskom sistemu (autor-datum) literatura se ne oznacava brojevima vec se pravi popis prema abecednom redu prezimena prvog autora. Sastavljanje liste referenci ili bibliografije • Sve reference navedene u tekstu moraju se abecednim redom, prema prezimenu autora, ukljuciti u listu na kraju rada. Kao sto je navedeno ranije, ova lista je poznata kao lista referenci. Bibliografija je popis svih radova koje ste koristili u pripremi rada, ali koji nisu nuzno citirani/ navedeni. • Ova lista ne smije biti numerisana. • Izmedu svake reference ostavlja se jedan prazan red. • Kada autor nije poznat, koristite naslov. • Reference u vasoj listi referenci moraju imati potpun opis referenci (citata) navedenih u tekstu. • Ako imate vise publikacija istog autora, navedite ih hronoloskim redoslijedom, od najnovijih prema najstarijim.

• Osnovni bibliografski podaci su: za knjige: • autor, godina izdavanja, naslov, mesto i izdavac (Harvardski sistem) za casopise: • autor, godina izdavanja, naslov clanka, naslov casopisa, broj volumena, brojevi stranica (Harvardski sistem) za web stranice: • autor (ako je poznato), datum izdavanja ili azuriranja (update), naslov web dokumenta, web site adresa / URL (Uniformed Resource Locator) i datum pri stupa.