PRAENJE VRJEDNOVANJE I OCJENJIVANJE UENIKA U PROCESIMA UENJA

PRAĆENJE, VRJEDNOVANJE I OCJENJIVANJE UČENIKA U PROCESIMA UČENJA I POUČAVANJA /načela, metode, instrumenti/ Dr. sc. Ante Pavlović, 2009.

SUVREMENA ŠKOLA (OKVIR ZA VRJEDNOVANJE I OCJENJIVANJE) • PROMICANJE DRUŠTVA ZNANJA, HUMANOSTI, PRAVEDNOSTI, ODGOVORNOSTI (RAZVOJ I NAPREDAK - ETIKA I MORAL) • CJELOŽIVOTNO UČENJE – U DRUŠTVU KOJE UČI i RAZVIJA SE • ŠKOLA ZAJEDNICA OSOBA I ŽIVOTA - DEMOKRATSKA, PLURALNA I HUMANA ŠKOLA U GRAĐANSKOM I MULTIKULTURNOM DRUŠTVU • HOLISTIČKA PARADIMA ŠKOLE (CJELOVIT ODGOJ I OBRAZ. ) - POTPUN I SKLADAN ODGOJ I RAZVOJ LJUDSKE OSOBE /TIJELO-DUŠA-DUH/ • INDIVIDUALNA I DRUŠTVENA ZADAĆA ODGOJA I OBRAZ. – OSTVARENA OSOBA S VLASTITIM MJESTOM I ZADAĆOM U DRUŠTVU • KONSTRUKTIVISTIČKO-HUM. PARADIGMA – AKTIVNO SUČELJAVANJE, USVAJANJA ZNANJA I TUMAČENJA STVARNOSTI SA STRANE SUBJEKTA (UČENIKA) U INTERAKCIJI SA SOCIJALNOM I KULTURNOM KONSTRUKCIJOM STVARNOSTI I ZNANJA (PROCESI SOCIJALIZACIJE)

NEKA ODGOJNA I OBRAZOVNA USMJERENJA SUVREMENE ŠKOLE • ODGOJ I OBRAZOVANJE USMJERENO DOBRU OSOBE (POJEDINACA) I DOBRU ZAJEDNICE (DRUŠTVO) • ODGOJNO-OBRAZOVNE VRIJEDNOSTI: ZNANJE (ZNATI), IDENTITET (BITI), SOLIDARNOST (ŽIVJETI ZAJEDNO), ODGOVORNOST (ČINITI), • UČENJE I POUČAVANJE USMJERENO NA UČENIKA I ODGOJNOOBRAZOVNE CILJEVE UČENJA (individualna i društvena razina) • CILJEVI UČENJA I POUČAVANJA (POSTIGNUĆA) USMJERENI NA ODGOJ I OBRAZOVANJE (znanje, sposobnosti, umijeća, kvalifikacije, vještine, uvjerenja, stavovi i vrjednote) • PROCESI UČENJA I POUČAVANJA – UČENIK U SREDIŠTU PROCESA (suvremene strategije i metodologije učenja: integrirano učenje, suradnička (kooperativna) nastava, projektna nastava, stvaralačka (kreativna) nastava, suvremeni pristupi, oblici, metode i sredstva učenja i poučavanja)

ŠKOLA I SUVREMENI KURIKUL (OKVIR ZA VRJEDNOVANJE I OCJENJIVANJE) Ciljevi (potrebe) Metodički pristupi, metode, sredstva i organizacija (učenje i poučavanje) Predmet učenja (sadržaji – programi) UČENIK/CA SUDIONICI U ODGOJU I OBRAZOVANJU (UČITELJI, UČENICI, RODITELJI, OBITELJ, ODGAJATELJI, USTANOVE… /ANTROPOGENI UVJETI/ DRUŠTVENA I KULTURNA SREDINA U KOJOJU SE DOGAĐA ODGOJ I OBRAZOVANJE /SOCIOGENI UVJETI, ZAHTJEVI I ČIMBENICI/ Vrjednovanje (ishodi – postignuća)

UČENJE I VREDNOVANJE KURIKUL SUVREMENE ŠKOLE Ciljevi i zadaće: • Ponoviti pojmovna i teorijska polazišta kurikula • Usporediti tradicionalnu i suvremenu školu te raspravljati o ciljevima i ishodima učenja (standardima i kompetencijama) • Operacionalizirati i revidirati Bloomovu taksonomiju ciljeva • Promicati višestruke inteligencije, ključne kompetencije i cjeloživotno obrazovanje te centre i zajednice učenja • Ispitati mogućnosti povezivanja i integriranja predmetnih cjelina u okviru tematskih i projektnih aktivnosti • Kreirati kurikularne mreže, mape, petlje i platforme učenja - metodički pluralizam • Napraviti inventuru različitih vidova vrjednovanja i samovrjednovanja • Izabrati i prikazati primjere iz prakse i života. • Evaluirati, prosuđivati i vrjednovati proces učenja i korisnost učenja o kurikulu suvremene škole.

SUVREMENA NASTAVA (OKVIR ZA VRJEDNOVANJE I OCJENJIVANJE) A ASTAV N LOŠA NASTAVA USMJERENA NA PREDMETE I UČITELJA • ŠKOLA JE OBAVEZA I PRIREMA ZA ŽIVOT • ZNANJE UČITELJI PREDAJU, PRENOSE DJECI • UČENJE SE ZASNIVA NA STJECANJU ZNANJA, SVLADAVANJU GRADIVA (LINEARNO) I REZULTATIMA UČENJA • PASIVNO USVAJANJE INFORMACIJA, RAZUMIJEVANJE I PRIMJENA NAUČENOG • PRAKTIČNI RADOVI • DOMAĆI URADAK • ZALAGANJE DOBR A NAS TAVA NASTAVA USMJERENA NA UČENIKA I ISHODE UČENJA • ŠKOLA JE DIO ŽIVOTA – ZAJEDNICA ŽIVOTA (ŠKOLOVANJE IZAZOVNO I RADOSNO) • ZNANJE GRADI DIJETE SAMO • NASTAVNI PROGRAMI (SADRŽAJI) I NASTAVA SU INTEGRIRANI • ZNANJE UČENICI STJEČU AKTIVNIM UČENJEM, KREATIVNO I SURADNIČKI /TEŽIŠTE NA PROCESIMA UČENJA I RAZVOJU, RJEŠAVANJU PROBLEMA I PLANIR. NASTAVE/ • PROCESE UČENJA PRATI AKTIVNOST, KREATIVNOST, PRODUKTIVNOST, SURADNJA I SUOSJEĆAJNOST • OCJENJIVANJE JE TRAJNO I KUMULATIVNO, USMJERENO NA RAZVOJ, USPJEH I NAPREDAK • RODITELJI SU PARTNERI ŠKOLE

METODE I STRATEGIJE UČENJA • Predavačka nastava - receptivno učenje • Problemska nastava - učenje putem otkrivanja • Grupna nastava - suradničko učenje • Metode moralnog učenja - moralno učenje • Nastava usmjerena na djelovanje - integrativno učenje • Od mehaničkog učenja SMISLENO • Od verbalnog učenja ISKUSTVENO PRAKTIČNO • Od receptivnog učenja UČENJE OTKRIVANJEM • Od konvergentnog DIVERGENTNO • Od transmisije (posredovanja) INTERAKCIJA (SURADNIŠTVO, STVARALAŠTVO) • Superučenjemegapoučavanje - prema • Bez pomagala alternativnim oblicima RAZLIČITA učenja i poučavanja DIDAKTIČKA SREDSTVA (Terhart, 2001) (MULTIMEDIJALNOST)

PRAĆENJE, OCJENJIVANJE I VRJEDNOVANJE U NASTAVI (POJMOVI) • PRAĆENJE, OCJENJIVANJE I VRJEDNOVANJE: skup postupaka kojima nastavnik utvrđuje kakvoću i količinu obrazovnih i odgojnih dobara učenika: znanja, sposobnosti, vještina, umijeća, navika, gledišta, stavova, vrjednota • PRAĆENJE UČENIKA = sustavno prikupljanje podataka o tome kako se učenici približavaju željenim odgojno-obrazovnim postignućima • OCJENJIVANJE = razvrstavanje postignuća (ishoda učenja) prema količini i kakvoći - postupak njihova vrjednovanja u skladu s nekim dogovorenim sustavom • OCJENA - označava stupanj učenikovih postignuća izražen kvalitativno (opisno) i kvantitativno (brojčano). • VRJEDNOVANJE (evaluacija) = sveobuhvatan proces ispitivanja i prosudbe kvalitete u nastavi – uključuje: rezultat, proces, učenika, nastavnika, uvjete, ustanove, sustav. . .

TRADICIONALNO I SUVREMENO VRJEDNOVANJE TRADICIONALNO: • Vrjednovanje samo na temelju usmenih i pismenih provjera nakon lekcije, nastavne cjeline ili nekog vremena (odgovara jednom dijelu učenika - kampanjsko učenje) • Ocjena govori o široj kategoriji kojoj učenik pripada (prema uspjehu) a ne govori što učenik zna ili može, odnosno ne zna ili ne može riješiti, usvojiti, učiniti, primijeniti, transferirati itd. • Učenici ne znaju kako treba učiti i kako se vrjednuje i samovrjednuje (obično se provjeravaju najniže razine znanja u obliku pitanja i odgovora) • Nedostatne kompetencije: prelaskom u viši razred brojni učenici pokazuju nedostatno znanje, sposobnosti i vještine te odgojne kompetencije SUVREMENO: • Kontinuirana procjena kvalitete procesa učenja/poučavanja (mogućnost početne provjere i trajnog praćenja razvoja sposobnosti, umijeća, vještina, gledišta, stavova, vrjednota…) • Nastava je zajednički čin i proces učenja učenika i nastavnika • Veća motivacija učenika i veća postiguća aktivnim učenjem i kontinuiranim vrjednovanjem, samovrjednovanjem (učenici provjeravaju što rade dobro, a što loše te kako ispraviti pogrješke) • Partnerstvo škole i roditelja

PRAĆENJE (u svrhu kontinuirana vrjednovanja i ocjenjivanja) • Praćenje (trajno) učenikova napredovanja na kognitivnom, afektivnom i djelatnom području • Praćenje drugih odgojnih i obrazovnih čimbenika (usklađenost ciljeva s odgojno-obrazovnim potrebama, sadržajima, metodama, sredstvima. . . ) • Prikupljanje podataka (promatranje, testovi, tablice. . . ) • Sustavno bilježenje zapažanja o razvoju interesa, motivacije i sposobnosti učenika, postignuća u usvajanju odgojno-obrazovnih sadržaja, odnosa prema radu i postavljenim zadacima te odgojnim vrijednostima

VRJEDNOVANJE I SAMOVRJEDNOVANJE • INDIVIDUALNO VRJEDNOVANJE - vrjednovanje koje je usmjereno na napredak pojedinog učenika, a ostvaruje ga nastavnik uz aktiviranje učenika (pismeni zadaci, izražavanje i stvaranje, eseji…); • VRJEDNOVANJE SKUPNOG RADA - vrjednovanje usmjereno na skupinu (ista ocjena) i vrjednovanje unutar skupine – strukturirano učenje (napredak pojedinca i njegova doprinosa skupnom radu); • VRJEDNOVANJE PROJEKTNIH AKTIVNOSTI – planovi učenja koje učenici stvaraju i razvijaju samostalno ili u suradnji s nastavnikom. Često imaju zadane forme (obrasce/sporazume/pitanja) koji učeniku/skupini olakšavaju snalaženje i napredovanje. Potiču na akciju, rješavanje problema i praktičnu primjenu znanja (iskustveno, socijalno, suradničko, timsko i cjelovito - integrativno učenje, nastava usmjerenu na učenika te povezivanje nastave i života) • SAMOVRJEDNOVANJE – metoda kojom učenik ili nastavnik vrjednuje vlastiti rad i stavlja ga u funkciju učenja i razvoja • VRJEDNOVANJE ESEJA, PREZENTACIJA, IZVEDBI • VRJEDNOVANJE NASTAVE I NASTAVNIKOVA DOPRINOSA

POSTUPCI AKTIVIRANJA UČENIKA U VRJEDNOVANJU I SAMOVJREDNOVANJU • Pisani zadaci (radovi) – instrukcijske metode – očekivanja i kriteriji vrjednovanja unaprijed predstavljeni učenicima – kontrolne liste učeničkih obveza • Prezentacije – učenici dolaze do različitih konceptualnih i organizacijskih iskustava, postaviti standarde izvedbe koje učenici razumiju i koje mogu postići • Ocjenjivanje izvedbe – individualna ili skupna izvedba, samovrjednovanje, vrjednovanje od strane drugih ili vrjednovanje aktivnosti učenika i stupnja njegova napretka • Domaća zadaća (zadatci za rješavanje izvan škole) - važna informacija kako učenici rade bez pomoći nastavnika. Nastojati davati različite vrste zadataka koji su učenicima zanimljivi, voditi računa o vremenu i zadaće nastojati pregledati različitim postupcima

PODRUČJA PRAĆENJA, VRJEDNOVANJA I OCJENJIVANJA Ciljevi obrazovanja Kognitivno područje znanje, shvaćanje primjena, analiza, sinteza, vrednovanje Afektivno/konativno/ odgojno područje (primanje, reagiranje, zauzimanje stava, sistematizacija, karakteriziranje) Psihomotoričko područje (imitacija, manipulacija, preciziranje, analiza i sinteza, naturalizacija) ZNANJE RAZUMJEVANJE ANALIZA SINTEZA VRJEDNOVANJE PRIMJENA Prisjetiti se Shvatiti Raščlaniti Sažimati Prosuđivati Stvarati zapamtiti, prepoznati, imenovati, odrediti, nabrojiti, označiti, opisati sažimati, objašnjavati, preoblikovati, predvidjeti, klasificirati, izraziti, navesti primjere uspoređivati, razlikovati, raščlanjivati, komentirati, zaključiti, provjeriti, suprotstavljati riješiti, zaključiti, sažeti, izraditi, pokazati, izabrati, izvesti, primijeniti prosuditi, procijeni, zastupati, poduprijeti, vrednovati, izabrati primijeniti, kombinirati, postavljati hipotezu, reorganizirati, povezati, planirati, eksperimentirati

VRIJEDNOVANJE I OCJENJIVANJE U SVJETLU KOGNITIVNIH ISHODA UČENJA 5. UVJERENJE/STAV/POVJERENJE/VJERA (5. Metakognitivno znanje) 4. PRIMJENA i STVARALAŠTVO (inovativnost) (4. Primijenjeno i stvaralačko znanje) 3. KRITIČKO RAZMIŠLJANJE, PROSUDBA (ANALIZA, SINTEZA, RAZLUČIVANJE, VRJEDNOVANJE…) (3. Proceduralno znanje) 2. RAZUMIJEVANJE/SHVAĆANJE (2. Konceptualno znanje) 1. ZNANJE PRIBIRANJE, IMENOVANJE, MEMORIRANJE I IZNOŠENJE ČINJENICA (1. Činjenično znanje - npr. “Očenaš”)

VRJEDNOVANJE I OCJENJIVANJE U SVJETLU AFEKTIVNIH (ODGOJNIH) POSTIGNUĆA UČENJA POUNUTRENJE/INTERIORIZACIJA (PONAŠANJE, STAV) 5. KARAKTERIZACIJA OSOBE (ponašanje potpuno u skladu s izgrađenim vrijednosnim sustavom, formiran svjetonazor na svim razinama) 4. ORGANIZIRANOST VRIJEDNOSTI/VRJEDNOTA (dosljednost stava i ponašanja) 3. VRJEDNOVANJE (stabilan doživljaj vrijednosti, prihvaćanje i privrženost vrijednostima/vrjednotama 2. REAGIRANJE (aktivno prihvaćanje stava, ali on nije intenzivan) 1. PRIMANJE (RAZLIKOVANJE) 2. (znanje povezano s čuvstvom spremnosti za prihvaćanje)

SVRHA VRJEDNOVANJA I OCJENJIVANJA UČENIČKIH POSTIGNUĆA Učenik • Otkrivanje mogućnosti i granica učenja • Motivacija za učenje (vanjska) • Usmjeravanje učenja i njegova napretka • Povratne informacije i korekcija pogrješaka • Selekcija za nastavak školovanja • Evaluacija nastave i učenja Nastavnik • Osiguranje kvalitete nastavnog procesa • Osobni profesionalni razvitak: * povećanje profesionalnih težnji i očekivanja, * otvorenost prema istraživanju i promjenama u nastavi, * samokrtičnost i otvorenost prema kritici drugih, * ovladavanje svim aspekatima nastave, predmeta i odgojnog područja…

VRSTE I OBLICI VRJEDNOVANJA I OCJENJIVANJA Prema nositelju vrjednovanja (tko vrjednuje): • VANJSKO - razne osobe i specijalizirane ustanove • UNUTARNJE - interno, školsko • MEĐUNARODNO - PISA - Program OECD-a za međunarodno ocjenjivanje znanja, sposobnosti i vještina (kompetencija) učenika Prema usmjerenju: • FORMATIVNO - kontinuirane, sveobuhvatne i sumirajuće prosudbe učinkovitosti pojedinih sudionika odgojnoobrazovnog procesa i čitavog sustava/instruktivna i razvojno-formacijska funkcija • SUMATIVNO - nakon određenog vremena, odvojeno od učenja (tradicionalno)…, pretvaranje rezultata u dokument, svjedodžbu, diplomu

Prema načinu: • POČETNO ILI DIJAGNOSTIČKO • LONGITUDINALNO I NEFORMALNO • KOREKTIVNO I ZAVRŠNO VRJENOVANJE • KVALITATIVNO I KVANTITATIVNO Prema oblicima: • USMENO • PISMENO • OPISNO • BROJČANO • SIMBOLIČKO Prema aktivnostima: • INDIVIDUALNO • SKUPNO (SKUPNI RAD I PROJEKTNE AKTIVNOSTI) • SAMOVRJEDNOVANJE Prema vremenu: • TRAJNO • PERIODIČNO • OBRAZOVNE SEKVENCE, RAZDOBLJA I CIKLUSI

OSNOVNE PRETPOSTAVKE DOBROGA OCJENJIVANJA • Ocjenjivanje počinje s procesom učenja i dobro definiranim ishodima učenja, kontinuiran je proces i mora biti sastavni dio nastave i učenja • Dobro je koristiti različite oblike i metode ocjenjivanja i vrjednovanja uz poticanje samoprocjenjivanja/ samovrednovanja učenika i nastavnika • Ocjenjivanje mora usmjeravati procese učenikova učenja i treba biti u funkciji njegova cjelovita razvoja (kognitivni, afektivni, psihomotirički) • Ocjenu određuju rezultati učenja (a ne dobar ili loš učenik) i ona mora biti objektivna i u funkciji napretka u učenju i odgojno-obrazovnim postignućima.

OSNOVNE FUNKCIJE OCJENJIVANJA Pozitivne funkcije ocjena: • Povratna informacija učeniku, nastavniku, roditeljima • Ocjena potiče, motivira, a može imati i terapijski učinak • Ocjena je društveno važan kriterij za promociju pojedinca • Uspjeh učenika utječe na njegov razvoj, ponašanje, socijalizaciju te uspješnost i postignuća u životu Neuspjeh i kažnjavanje ocjenama: • Slabi učenikovo samopouzdanje i samopoštovanje • Potiče učenika na zaključak: “Zašto se truditi, kad ionako ne ću postići ništa” • Učenik postaje pasivan, bezvoljan, pa i agresivan • Učenik u očima učitelja, roditelja i drugih učenika postaje obilježen kao lijen, nesposoban i loš učenik (npr. percepcija učenika u odnosu na uspjeh).

NAJČEŠĆE POGRJEŠKE KOD VRJEDNOVANJA I OCJENJIVANJA • OSOBNA JEDNADŽBA (blag, strog) • HALO-EFEKT (opće mišljenje o učeniku, simpatija ili antipatija prema učeniku – ohrabruje ili koči) • LOGIČKA POGRIJEŠKA (ocjene iz drugih predmeta, sugestivno djelovanje ostalih ocjena) • • POGREJŠKA SREDINE (najčešća ocjena sredine, petica malo) • POGRIJEŠKA KONTRASTA (znanje ili neznanje prethodnog učenika - ispitanika) • PRILAGODBA KRITERIJA SKUPINI UČENIKA (različito u različitim razredima) • PRILAGODBA RUBRIKAMA U IMANIKU • RAZLIČITOST KRITERIJA (na polugodištu i kraju godine) • DISCIPLINSKA OCJENA (umiriti, kazniti) • PASIVAN NAČIN ISPITIVANJA (učitelj postavi pitanje i šuti – može izostati ili se podcijeniti stvarno znanje učenika – aktivan tip ispitivanja traži da učitelj postavlja dodatna pitanja i potpitanja i navodi učenika na odgovor (sokratika) POGRJEŠKA DIFERENCIJACIJE (3/4, -3 i sl. )

“STROGI” (VJERO)UČITELJ • Krivulja nagnuta prema slabijim ocjenama • Mogući uzroci: * kriterij previsok - većina učenika ne može udovoljiti * gradivo je preteško - većina učenika ne može naučiti * (vjero)učitelj nije uspio protumačiti gradivo * nejasna pitanja (dvosmislena) - učenici ne mogu odgovoriti - pogađaju * odnos između učenika i (vjero)učitelja nije kvalitetan: strah (ometa proces zamjećivanja, razumijevanja i pamćenja) ili nepoštivanje (neozbiljno shvaćanje (vjero)učitelja i predmeta)

“BLAGI” (VJERO)UČITELJ • Krivulja nagnuta prema višim ocjenama – mogući uzroci: • preblagi kriteriji • (vjero)učitelj uspio motivirati učenike • optimalno blag (vjero)učitelj individualizira nastavu (prilagođavanje mogućnostima i potrebama djece)

UMJERENO “STROGI” (VJERO)UČITELJ U TRADICIONALNOJ NASTAVI

GAUSOVA KRIVULJA U VREDNOVANJU I OCJENJIVANJU Pretvaranje broja bodova u ocjenu 1. Način: postotno redno mjesto % Ocjena 10% (najslabiji) 20% (sljedeći) 40% (srednji) 20% (sljedeći) 10% (najbolji) 1 2 3 4 5 2. Način: postotak bodova % Ocjena 0 – 49 50 – 60 61 – 75 76 – 89 90 – 100 1 2 3 4 5

BILJEŽENJE ZAPAŽANJA Sustavno bilježenje zapažanja o razvoju interesa, motivacije, sposobnosti i postignuća; odnosa prema radu, postavljenim zadacima i odgojnim vrijednostima: • zabilježiti inicijalno znanje; uz zapažanje bilježiti nadnevak kako bismo mogli analizirati napredovanje ili stagniranje učenika; • upisati zapažanja koja su za učenika karakteristična i po kojima je on zapažen u odnosu na ostale učenike; • zabilježiti činjenice koje su značajne za daljnje učenje, rad i razvitak U zabilješkama naglasiti sve ono što je dobro i pozitivno: • zabilježiti što bi učenik još trebao raditi, usvojiti, vježbati; • izbjegavati generalizaciju na temelju jedne zapažene činjenice; • pri zapisivanju uočenih činjenica ne koristiti skraćenice, jer neće biti razumljive razredniku prilikom individualnih razgovora s roditeljima; • ne smijemo pretjerivati u zabilješkama (svakodnevno hvaljenje i svakodnevno pisani prigovor učeniku); • ne pisati - nema zadaću, ništa ne uči, ne pazi na satu, ometa… • Zabilješke mogu biti učeniku poticaj za daljnji rad, a roditelju poruka da potiče učenika u zadržavanju maksimuma ili poruka da potiče učenika na vježbanje i aktivnost koje je učitelj/nastavnik naznačio.

Objektivno ispitivanje i ocjenjivanje Prednosti ispitivanja i ocjenjivanja testovima znanja: • ista pitanja za sve učenike (tip i sadržaj), • ocjena ne ovisi o ispitivaču (broj bodova). Nedostatak ispitivanja i ocjenjivanja testovima znanja: • moguće je ispitati uglavnom “statična” znanja, • nema mogućnosti postavljati dodatna pitanja, • ne može se uvažiti trenutno stanje učenika. Zaključiti ocjenu kao kompozitnu vrijednost dobivenu na oba načina ispitivanja i ocjenjivanja (subjektivno i objektivno). U proces vrednovanja uključite i učenike i nastojte dobiti što više njihovih povratnih informacija (npr. samovrednovanje, vrednovanje drugih, rad u skupini, rad na projektima, timska nastava, portfolio i sl. ). Ocjenjivanje zadataka esejskog tipa: • Unaprijed odrediti ključne riječi koje trebaju tvoriti odgovore te ponajprije njih uzimati u obzir. • Dobro je najprije pročitati sve radove i zatim izdvajati najbolje i najlošije, a ostale rasporediti na ocjene od 2 do 4.

OPĆE KARAKTERISTIKE UČENIKA KOJE MOGU UTJECATI NA USPJEH • Opće učenikovo znanje i predznanje o sadržaju učenja • Radne navike, marljivost, organizacija učenja i samoučenja • Zanimanje za sadržaj i pozitivan stav prema nastavniku • Razvojna nagnuća i učinci, opće i specifične sposobnosti/kompetentnosti • Objektivne mogućnosti i prilike u kojima učenik uči • Lakoća i vještine usmenog i pismenog izražavanja • Zamjećivanje reakcija nastavnika, drugih učenika i vlastitih aktivnosti • Socijalno-emocionalna klima i razredno-nastavno ozračje

DOŽIVLJAJ I PRIHVAĆANJE OCJENE Strah od ispitivanja i ocjenjivanja: • Izaziva u učeniku emocionalnu uzbuđenost, s tim da lakša uzbuđenost može povoljno djelovati na kvalitetu odgovora jer usmjerava učenika na sadržaje i potiče intelektuanu angažiranost; • Jaka emocionalnost blokira mentalne funkcije, izaziva nesigurnost i nespretnost u oblikovanju odgovora; • Izaziva djelomičan ili potpun gubitak sjećanja na sadržaje prethodnog učenja; • Na vanjskom tjelesnom planu, izaziva tipično lagano podrhtavanje, znojenje, bljedilo lica i sl. Kako se osjećaju učenici kad dobiju slabu ocjenu? • Odvratno, ljut/a sam na profesora, očajno (43, 75%) • Plačem od jada (45, 65%) • Osjećam se nesigurno (39, 08%) • Roditelji reagiraju vikom i kaznom (53, 24%) • Izgubim volju za učenjem (38, 35%) • Skrivam negativnu ocjenu od roditelja (29, 16%) • Uvjeravam sebe da nisam dobio negativnu ocjenu (23, 07%) • Idem učiti da što prije ispravim jedinicu (19. 36%) • To mi se dogodi jer premalo učim (13, 46%) (1991 Tausch; Terhart, 2001)

NEUGODA, STRAH I STRES PRED PROBLEMOM OCJENE • Emocionalni simptomi: napetost, razdražljivost, nesigurnost, zabrinutost, tjeskoba, strah, gubitak interesa, tuga, bezvoljnost • Simptomi u ponašanju: smanjenje ili povećanje apetita, nesanica, nemiran i kratak san, svađanje, povlačenje u sebe, . . . • Kognitivni simptomi: zbunjenost, zaboravljivost, blokade u glavi, smanjena koncentracija, sporo ili prebrzo donošenje odluka, . . . • Tjelesni simptomi: lupanje srca, ubrzano disanje, znojenje, drhtanje, crvenilo u licu, suha usta, nagla slabost i umor, kočenje vrata, glavobolja, . . .

OCJENE I RODITELJI • Roditelji su u većini slučajeva vrlo subjektivni (očekivanja) • Ponekad svoje nezadovoljstvo ocjenom izražavaju i pogrdnim riječima nastavniku, uz nazočnost djeteta. Time ruše autoritet učitelju, a dijete osjeća da je roditelj na njegovoj strani, pa će to koristiti. • Neki roditelji kažnjavaju djecu zbog loših ocjena pa negativnim pristupom i galamom ne doprinose konstruktivnom rješavanju problema i boljitku učenika. • Ako roditelji ne precjenjuju (ili umanjuju) dječje mogućnosti, ne će doći do forsiranja i dijete će moći zadovoljiti očekivanja. • Potrebno je s roditeljima, kod susreta u školi, razgovarati o ocjenama, dati im na uvid u učeničke radove i ocjene, i osvrnuti se na ukupan napredak učenika.

VRJEDNOVANJA I OCJENJIVANJA U VJERONAUČNOJ NASTAVI § Poznavanje razvojnih zahtijeva cjelovita razvoja i odgoja učenika - vjeronaučni programi povezuju te zahtjeve sa zahtjevima razvoja pojedinca, s društvenim i kulturnim zahtjevima i očekivanja pred kojim se nalazi škola § Programi donose odgojne i obrazovne ciljeve i sadržaje te predlažu metode i sredstva za njihovo postignuće § Ciljevi (postignuća) vjeronaučne nastave vezani su uz područja učenja - spoznajno, doživljajno i djelatno: * spoznajni - znanja, intelektualne vještine i sposobnosti * doživljajni/afektivni/ i voljni (konativni) - stavovi, interesi, odluke, vrjednote, estetske prosudbe… * djelatni/operativni - psihomotoričke vještine (umijeća) NB! – doživljajni/voljni ciljevi vezani su uz izgradnju ličnosti (ljudske osobe), pripadaju u odgojne ciljeve u užem smislu → ispituju se uglavnom neizravno)

PRIKUPLJANJE PODATAKA U SVRHU VRJEDNOVANJA I OCJENJIVANJA Prikupljanje podataka o cjelovitu razvoju učenika (kognitivno, afektivno i psihomotoričko područje) Vrjednovanje i ocjenjivanje u službi učenja i razvoja /formativnost/: • Standardne provjere znanja • Testovi • Pisanje eseja • Praktični zadaci • Promatranje i bilježenje • Dijagnostički upitnici (ček-liste i skale procjene) • Razgovor učenika i (vjero)učitelja • Postavljanje pitanja i usmeni odgovori • Portfoglio (zbirke učeničkih radova)

OSNOVNI ELEMENTI OCJENJIVANJA KOD PRAĆENJA, VRJEDNOVANJA I PROVJERE ¾ Poznavanje i razumijevanje nastavnih sadržaja/činjenica ¾ Usmeno i pismeno izražavanje (sadržajna kvaliteta, dubina, stvaralaštvo, intenzitet … ) ¾ Praktična i kreativna primjena naučenog gradiva (životna ucijepljenosti, primjena, stvaralaštvo) ¾ Razvijenost vještina, aktivnosti, postupaka, djelovanja ¾ Načini sudjelovanja učenika u usvajanju nastavnih sadržaja (interes, sudioništvo, zalaganje, aktivnosti) ¾ Kultura komuniciranja, ponašanja i ophođenja te napredak ostalih psihofizičkih sposobnosti i mogućnosti

NEKI MODELI, METODE I TEHNIKE PRAĆENJA, VRJEDNOVANJA I OCJENJIVANJA • Analitički • Participativni • Projektivni • Testovni • Mape učeničkih radova • Mjerenje razine • Metode brze povratne informacije • Domaća zadaća • Osobno značenje (razvoj sposobnosti za samoprosudbu)

OSNOVNI TESTOVI PROVJERAVANJA ZNANJA § Tipovi dosjećanja § Tipovi dopunjavanja § Alternativni tipovi (T-N; Da-Ne) § Tip s dva kriterija izbora § Tip višestrukog izbora § Tipovi ispravljanja i sređivanja § Zadaci esejističkog tipa § Metode asocijacije § Metafora § Dovršavanje započete priče, sažimanje, transfer § Ljestvica vrjednovanja § Metoda razgovora § Pisanje novinskog izvješća § Rješavanje i sastavljanje križaljke/osmosmjerke itd.

OCJENJIVANJE UČENIČKOGA NAPRETKA § Primjenjivati mnogovrsne oblike, metode i aktivnosti procesa učenja i učeničkih postignuća § Ostvariti različite dimenzije (kognitivna, afektivna i djelatna) § Paziti na brzinu i kvalitetu ispravljanja pismene zadaće § Davati povratne informacije učenicima koje potiču njihov napredak § Pomoći učenicima u pripremi provjere znanja (razumijevanje gradiva, temeljni sadržaji, očekivanja, …) § Ocjenjivačke aktivnosti prilagoditi dobi i mogućnostima učenika radi dobivanja realnih rezultata i napretka učenika (vrste, način, razina i težina pitanja, zadataka, testova…) § Učenicima omogućiti samoocjenjivanje § Praviti bilješke o napretku učenika na temelju mnogovrsnih ocjenjivačkih oblika, metoda i aktivnosti

TESTOVI I NJIHOVA PRIMJENA Što sve nazivamo testiranjem znanja i koje su obveze nastavnika? • (Nizove zadataka objektivnog tipa). Tada je učitelj/nastavnik instrument mjerenja, a njegov način ocjenjivanja tehnika mjerenja. Nužno je poznavati opća pravila konstrukcije nizova zadataka objektivnog tipa. Test znanja i njegova konstrukcija • Odabrati najvažnije dijelove gradiva, neke teme • Odabrati oblike zadataka • Zadatke grupirati po obliku i sadržaju • Zadaci moraju biti: gramatički, stilski i pravopisno ispravni, nedvosmisleni, ne smiju sugerirati odgovor • Zadaci moraju biti samostalni (da nisu odgovori povezani s drugim zadatkom) i ne smiju sadržavati zamke • Zadatke poredati od najlakših prema težim • Koristiti pitanja učenika

NEKA NAČELA ZA USMJERAVANJE POSTUPAKA VRJEDNOVANJA I OCJENJIVANJA • Osigurati procese vrjednovanja i ocjenjivanja koji potiču i nagrađuju aktivnosti i rezultate učenja • Razlikovati temeljna znanja od dodatnih i poticajnih • Paziti na opterećenje nastavnika i učenika • Utvrditi kriterije prema kojim se vrjednuje i ocjenjuje • Upoznati učenike s procesima vrjednovanja i ocjenjivanja • Uključiti učenike u samovrjednovanje i samoprocjenu • Pružiti učenicima temeljitu povratnu informaciju o njihovu uspjehu radi daljnjeg napretka u procesima učenja • Ocjene koje su postignute iz zadataka različite težine i važnosti treba obrazložiti pažljivo, obzirno i poticajno • Prakticirati individualni i razvojni pristup ocjenjivanju – nije dobro imenovati i uspoređivati učenike (njihova postignuća i ocjene)

OBJEKTIVNO ISPITIVANJE I OCJENJIVANJE Prednosti ispitivanja i ocjenjivanja testovima znanja: • ista pitanja za sve učenike (tip i sadržaj), • ocjena ne ovisi o ispitivaču (broj bodova). Nedostatak ispitivanja i ocjenjivanja testovima znanja: • moguće je ispitati uglavnom “statična” znanja, • nema mogućnosti postavljanja dodatnih pitanja, • ne može se uvažiti trenutno stanje učenika. Zaključiti ocjenu kao kompozitnu vrijednost dobivenu na oba načina ispitivanja i ocjenjivanja (subjektivno i objektivno). U proces vrednovanja uključite i učenike i nastojte dobiti što više njihovih povratnih informacija (npr. samovrednovanje, vrednovanje drugih, rad u skupini, rad na projektima, timska nastava, portfoglio i sl. ). Ocjenjivanje zadataka esejskog tipa: • Unaprijed odrediti ključne riječi koje trebaju tvoriti odgovore i njih najprije uzimati u obzir. • Dobro je najprije pročitati sve radove i zatim izdvajati najbolje i najlošije, a ostale rasporediti na ocjene od 2 do 4.

NEKE VLASTITOSTI UČENIKA KOJE MOGU UTJECATI NA USPJEH • Opće učenikovo znanje i predznanje o sadržaju učenja • Radne navike, marljivost, organizacija učenja i samoučenja • Zanimanje za sadržaj i pozitivan stav prema nastavniku • Razvojna nagnuća i učinci, opće i specifične vlastitosti, sposobnosti/kompetencije • Objektivne mogućnosti i prilike u kojima učenik uči • Lakoća i vještine usmenog i pismenog izražavanja • Zamjećivanje reakcija nastavnika, drugih učenika i vlastitih aktivnosti • Socijalno-emocionalna klima i razredno-nastavno ozračje

RAZNI NAČINI PROVJERE ZNANJA • • KORISTITI RAZNE NAČINE PROVJERE ZNANJA • PRATITI NAPREDAK UČENIKA • BILJEŽITI OPAŽANJA ŠTO ČEŠĆE ISPITIVATI I OCJENJIVATI UČENIKE (korisnije su i poticajnije česte i kratke provjere znanja nego duge i rijetke)

TESTOVI I PISMENE PROVJERE ZNANJA • Objektivno definirati ciljeve rada i kriterije ocjenjivanja • Unaprijed planirati pitanja i način ispitivanja • Ispitivati različitih razina znanja • Stvoriti ugodno ozračje tijekom provjere znanja • Ne prijetiti lošom ocjenom • Najaviti kada će se provjeravati znanje i objasniti što i kako će se provjeravati • Lagana tjelesna vježba u sredini pismene provjere • Dati dovoljno pitanja i vremena (barem 3 sek. ) za odgovor • Pisanje ispita s laganom i tihom klasičnom glazbom u pozadini

KONTROLNI RADOVI I TESTIRANJA • Što prije ispraviti kontrolne radove • Svaku ocjenu odmah upisati u imenik - roditelji i učenik trebaju dobiti informaciju na vrijeme • Komentirati ocjenu - konkretno, kratko i jasno reći ili napisati što je dobro, na čemu treba raditi, te dati uputu što treba činiti da bi uspjeh bio bolji • Ispravljene pismene provjere poslati roditeljima – o ocjenama nikada ne informirati na roditeljskim sastancima nego individualno • Javno ocjenjivanje učenika • Dati učeniku priliku za ispravljanje kad god nije zadovoljan ocjenom • Podcrtati pogreške i tražiti da ih sam ispravi - ne šarati crvenom bojom po pogrješkama • Ocijeniti učenika nakon što sam ispravi pogrješke ako je postigao definiranu razinu kvalitete I loša ocjena je poticajna za učenje i popravak

PREZENTACIJA – kriteriji vrednovanja Najava cilja i očekivanih ishoda učenja Dinamika, struktura i tijek prezentiranog rada Izdvajanje/naglašavanje ključnih pojmova i postupaka Jasnoća govora i pravilna artikulacija i intonacija Strategije, metode i postupci Interakcija unutar skupine Primjeri iz prakse i života (škole) Rasprava i diskusija Zanimljivost i korisnost 1 2 3 4 5

UMNE MAPE Neuron i protok informacija Mozak je sastavljen od oko 20 bilijuna neurona.

UMNA KARTA 1. Glavna tema u sredini 2. Glavne grane za svaku podtemu 3. Za svaki pojam upotrijebiti jednu riječ 4. Kad je god to moguće, svaki pojam ima sličicu (Osmislio Tony Buzan, a nacrtala Nancy Marguiles – preuzeto iz Mapping Inner. Space)

Naglasak stavljen na uporabu SLIKA, SIMBOLA, BOJA, RITMA i KLJUČNIH RIJEČI • Koristeći nastavnu jedinicu/temu iz udžbenika pokušaj nacrtati umnu mapu Primjer Nacrtaj u sredini papira sunce i deset sunčevih zraka oko njega, a zatim na svaku zraku nacrtaj ono što te podsjeća na sunce. Razgovaraj sa svojim parom i pokušaj pročitati što je on nacrtao i on neka pokuša pročitati što si ti nacrtao.

Načela za čitanje Umne karte (mape): 1) najprije pronađite glavne pojmove; 2) pripremite kostur velike karte; 3) čitajte ne samo brže, već i pametnije; 4) na svoju kartu ucrtajte ključne činjenice i važne detalje; 5) organizirajte pojmove.

ČEK LISTA (popis ponašanja)

ČEK LISTA ZA SAMOVRJEDNOVANJE (VJERO)UČITELJA I UČENIKA Nekreativan 1 2 3 4 5 6 7 Kreativan Ukočen 1 2 3 4 5 6 7 Razigran Ljubazan 1 2 3 4 5 6 7 Neljubazan Napet 1 2 3 4 5 6 7 Opušten Udaljen 1 2 3 4 5 6 7 Blizak Pasivan 1 2 3 4 5 6 7 Aktivan Šef 1 2 3 4 5 6 7 Suradnik Nesiguran 1 2 3 4 5 6 7 Siguran Neprihvaćen 1 2 3 4 5 6 7 Prihvaćen Neprijatan 1 2 3 4 5 6 7 Prijatan Neiskren 1 2 3 4 5 6 7 Iskren Nepoticajan 1 2 3 4 5 6 7 Poticajan Nepravedan 1 2 3 4 5 6 7 Pravedan

MJERILA OCJENJIVANJA I OCJENE DEFINICIJA OCJENA 1. Učinak zadovoljava zahtjevima u posebnoj mjeri 2. Učinak u potpunosti zadovoljava zahtjeve 3. Učinak uglavnom zadovoljava zahtjevima 4. Učinak pokazuje nedostatke, ali ipak zadovoljava zahtjeve 5. Učinak ne odgovara zahtjevima, osnovna znanja nepotpuna, nedostatci se ne mogu ukloniti u dogledno vrijeme - odličan (5) - vrlo dobar (4) - dobar (3) - dovoljan (2) - nedovoljan (1)

VRJEDNOVANJE USMENIH ODGOVORA S OBZIROM NA REAKCIJU UČENIKA NA POSTAVLJENO PITANJE REAKCIJA OCJENA • Brza, točna odličan (5) • Sporija, ali bez pomoći učitelja vrlo dobar (4) • Sporija i uz pomoć učitelja dobar (3) • Djelomična dovoljan (2) • Bez razmišljanja nedovoljan (1)

VRJEDNOVANJE USMENIH ODGOVORA UČENIKA S OBZIROM NA KVALITETU ZNANJA) KVALITETA ZNANJA OCJENA • Izrazito opširna, točna, temeljita i znanstveno utemeljena • odličan (5) • • Točna i opširna Prosječna Nepotpuna Bez znanja vrlo dobar (4) dobar (3) dovoljan (2) nedovoljan (1)

VRJEDNOVANJE USMENIH ODGOVORA UČENIKA S OBZIROM NA NAČIN IZNOŠENJA ZNANJA I ARGUMENTACIJU NAČIN IZNOŠENJA OCJENA • Logičan, argumentiran • Uglavnom logičan, uvjerljiv, s razumijevanjem • Logičan u pojedinim dijelovima • Općenito zadovoljavajući • Bez razumijevanja • odličan (5) • vrlo dobar (4) • dobar (3) • dovoljan (2) • nedovoljan (1)

MOGUĆE GRANICE OCJENA PISMENOG PROVJERAVANJA OCJENA % BODOVA Kod pretežno vezanih odgovora Kod pretežno slobodnih odgovora 5 90 – 100 4 77 - 89 3 64 - 76 2 50 - 63 1 manje od 50 % 5 86 – 100 4 71 – 85 3 56 – 70 2 42 – 55 1 manje od 42 %

OCJENJIVANJE (VJERO)UČITELJEVA OSOBNOGA RADA • Ljestvica ocjena • Dogovoren popis nastavničkih kompetencija • Mape i profili • Uvođenje novih nastavnika u posao (mentorska služba) • Vođenje dnevnika • Snimanje nastave. • Prikupljanje povratnih informacija od kolega koji ponekad mogu doći na nastavu • Prikupljanje povratnih informacija od učenika