PRAENJE I VREDNOVANJE UENIKA S TEKOAMA IOOP SV

PRAĆENJE I VREDNOVANJE UČENIKA S TEŠKOĆAMA IOOP ŽSV Matematike - Zadar, 26. listopada 2017. Nada Meštrović, stručni suradnik defektolog - socijalni pedagog

Univerzalni dizajn za učenje (UDL-Universal design for lerning) üPrilagodljive nastavne metode (materijali, tehnike, strategije) koje omogućavaju učinkovito stjecanje ishoda učenja za što veći broj učenika različitih obrazovnih potreba (djeca s TUR-u i daroviti). ü Nastavni programi kreirani su u skladu s univerzalnim dizajnom. Dizajnirani su na način da zadovolje potrebe najvećeg broja učenika. ü Definiranjem ishoda učenja, učitelj određuje obrazovni standard u okviru svog predmeta. ü Primjenom fleksibilnih metoda, strategija, tehnika, nastavnih materijala , učitelj zadovoljava različite potrebe svojih učenika, posebno učenika s TUR-u

Standardi obrazovanja • Stvaranje takve okoline učenja koja omogućuje optimalni razvoj svakog učenika. • 2010. NOK daje smjernice za usklađivanje obrazovnog sustava s potrebama djece koja su različita po predznanjima, predispozicijama i sposobnostima. • Uređuje se sustav odgoja i obrazovanja za djecu s posebnim potrebama (udžbenički standardi, stručno usavršavanje učitelja, . . . ). • Prelazi se na kompetencijski sustav i učenička postignuća (ishodi učenja) za razliku od dosadašnjeg sustava usmjerenog na sadržaje obrazovanja.

Tko su učenici s posebnim obrazovnim potrebama 1. daroviti učenici 2. učenici s teškoćama Učenici s teškoćama su: • učenici s teškoćama u razvoju • učenici s teškoćama u učenju, problemima u ponašanju i emocionalnim problemima • učenici s teškoćama uvjetovanim odgojnim, socijalnim, ekonomskim, kulturalnim i jezičnim čimbenicima Približno ih ima oko 10% od toga 3 -4% IT

Kurikularni pristup obrazovanju – kurikul(um) usmjeren na učenika standardi obrazovanja Glavna pretpostavka obrazovanja usmjerenog na dijete jest da svi učenici zaslužuju upućivanje i prilike za učenje na razini i brzinom koje su prikladne njihovu trenutačnom razvoju i talentima. (John F. Feldhusen) - stvaranje takve okoline učenja koja će omogućiti optimalan razvoj svakog učenika.

Na čemu se temelji odgoj i obrazovanje učenika s TUR-u? Temelji se na načelima: ü Prihvaćanja različitosti učenika, različitih osobitosti razvoja učenika ü Osiguravanja uvjeta i potpore za ostvarivanje maksimalnog razvoja potencijala svakoga pojedinog učenika ü Izjednačavanja mogućnosti za postizanje najvećega mogućeg stupnja obrazovanja ü Osiguravanja odgoja i obrazovanja učenika što bliže njegovom mjestu stanovanja.

Što se utvrđuje Pravilnikom za učenike s TUR-u? Ø Pravilnikom o osnovnoškolskom i srednjoškolskom odg. i obr. učenika s teškoćama u razvoju utvrđuju se vrste teškoća učenika na temelju kojih učenici ostvaruju pravo na: primjerene programe školovanja i primjerene oblike pomoći tijekom školovanja. Ø Vrste teškoća, primjeren program školovanja i primjeren oblik pomoći za pojedinog učenika s TUR-u , utvrđuje Stručno povjerenstvo nadležno za utvrđivanje psihofizičkog stanja djeteta u Uredu državne uprave u županiji, nadležnom za poslove obrazovanja (Ured državne uprave u ZŽ).

Programska potpora Tko ju utvrđuje? Primjerene programe odg. i obr. i dodatne rehabilitacijske programe utvrđuje Stručno povjerenstvo Ureda u postupku utvrđivanja psihofizičkog stanja djeteta, a na osnovu prijedloga Stručnog povjerenstva Škole. (primjereni programi, profesionalna potpora, rehabilitacijski postupci, nastava u kući, nastava u zd. ustanovi, nastava na daljinu, . . . )

Slika br. 21. Primjereni oblici odgoja i obrazovanja u OŠ B. K.

Što je individualizacija? Individualizacija je edukacijski princip u kojem učitelj koristi različite strategije kako bi pomogao učeniku postići zadane ciljeve u skladu s njegovim potrebama. (AZOO – “Individualizacija “)

KOMPETENCIJE lat. ovlast mjerodavnost, djelokrug ü Polazište za planiranje kurikuluma koji se temelji na ishodima učenja je utvrđivanje kompetencija. ü Kompetencije predstavljaju kombinaciju znanja i njegove primjene (vještina).

Učenici s teškoćama i njihove kompetencije • Trebaju steći kompetencije koje će koristiti u svakodnevnom životu • Jesu li te kompetencije razvili i u kojoj mjeri procjenjuje se vrednovanjem njihovih postignuća.

Pravilnik o načinima, postupcima i elementima Vrednovanja učenika u osnovnoj i srednjoj školi (NN 112/10) Članak 5. Vrednovanje učenika s teškoćama (1) Kod učenika s teškoćama treba vrednovati njegov odnos prema radu i postavljenim zadacima te odgojnim vrijednostima. (2) Načine, postupke i elemente vrednovanja učenika s teškoćama, koji savladavaju individualne programe i posebne kurikulume uključujući i vladanje, učitelji/nastavnici trebaju primjeriti teškoći i osobnosti učenika. (3) Vrednovanje valja usmjeriti na poticanje učenika na aktivno sudjelovanje u nastavi i izvannastavnim aktivnostima, razvijati njegovo samopouzdanje i osjećaj napredovanja kako bi kvalitetno iskoristio očuvane sposobnosti i razvio nove. (4) Načini i postupci vrednovanja trebaju biti u skladu s preporukama stručnoga tima za pojedino područje, primjereni stupnju i vrsti teškoće te jasni svim sudionicima u procesu vrednovanja. (5) Razinu razvijenosti kompetencija učenika treba provjeravati oblikom u kojemu mu njegova teškoća najmanje smeta i u kojemu se najbolje može izraziti. Pogreške nastale zbog teškoće moraju se ispraviti, ali ne smiju utjecati na cjelokupno vrednovanje rada, tj. na ocjenu. Ocjenu treba popratiti opisno. (6) Ako učenik ima izražene teškoće u glasovno-govornoj komunikaciji, može mu se omogućiti provjeravanje u pisanome obliku u dogovoru s razrednim vijećem škole. (7) Ako učenik ima izražene teškoće u pisanoj komunikaciji, učeniku treba omogućiti provjeravanje u usmenome obliku u dogovoru s razrednim vijećem škole.

Definiranje ishoda učenja /operacionalizacija ciljeva (prema Bloomovoj taksonomiji znanja) Temeljem oblikovanja ciljeva moguće je uspješno planiranje i procjena ishoda učenja (Vizek-Vidović i sur. , 2003. ). Tri osnovna područja razvoja pojedinca prema Bloomu jesu: 1. Kognitivno (znanje, razumijevanje, intelektualne sposobnosti) 2. Psihomotoričkog ( vještine, motoričke sposobnosti, tj. umijeća) 3. Afektivno (emocije, stavovi, mišljenja, interesi i uvjerenja)

Kognitivne razine znanja – kognitivno područje (Bloom ) Revidirana inačica prema Anderson i Krathwol, 2001. RAZINA I ISHODI UČENJA PRIPADAJUĆI GLAGOLI S KOJIMA SE OPISUJE OČEKIVANA IZVEDBA. UČENIK ĆE MOĆI… pamćenje činjenica i informacija DOSJETITI SE Prepoznati, zapamtiti, imenovati, drediti, označiti, zabilježiti, ispričati, nabrojiti, sastaviti popis, opisati, ponoviti, izvijestiti. . . razumijevanje tih činjenica SHVATITI Izdvojiti, prepričati, sažeti, objasniti preoblikovati , razmotriti, izraziti, raspravljati, predvidjeti, navesti primjere… primjena tih činjenica PRIMIJENITI Primijeniti, riješiti, izvesti, izraziti, protumačiti, ilustrirati , vježbati, izložiti, prikazati, prevesti, povezati demonstrirati. . objašnjavanje tih informacija (analiza) ANALIZIRATI Usporediti, raspravljati, suprotstaviti, razlučiti, raščlaniti, zaključiti, provjeriti… donošenje prosudbi na osnovi prethodnih razina (evaluacija) PROSUĐIVATI Prosuditi, izabrati, rangirati, vrednovati, izmjeriti, odrediti prioritet, predvidjeti… stvaranje novog primjenjujući usvojene informacije (sinteza) STVARATI Kreirati, predložiti promjene, organizirati, povezati, klasificirati, planirati. . .

Psihomotoričko područje razvoja • • • Imitiranje Manipuliranje Preciziranje Artikulacija Naturalizacija Učenik će moći: dopuniti, nacrtati, grupirati, označiti, mjeriti, prilagoditi

Afektivno područje razvoja • • • Prihvaćanje Reagiranje Kritičko vrednovanje Organiziranje Vrijednosno posuđivanje Učenik će moći: Prihvatiti vrijednosti, raspravljati o njima, uspoređivati ih, biti marljiv, imati samodisciplinu, pozitivnu sliku o sebi…

Razine znanja Ø ovise o sposobnostima i mogućnostima učenika Polazište - intelektualne sposobnosti Ø Učenici s POOP koji nemaju snižene intelektualne sposobnosti (ADHD, disleksija, disgrafija, emocionalne teškoće, poremećaji u ponašanju, oštećenja vida i sluha, motorički poremećaji i kronične bolesti) mogu postići i više razine znanja i savladati složenije sadržaje ako im se : 1. pripreme aktivnosti uz individualizirane postupke 2. pripremi okruženje koje će im omogućiti korištenje mišljenja više razine.

Razine znanja Učenici koji imaju snižene intelektualne sposobnosti najviša razina znanja koju mogu postići u pravilu je ograničena: • često funkcioniraju na razini konkretnih operacija (mogu doseći maksimalno razinu jednostavne primjene znanja) • često imaju smanjen kapacitet radne memorije što znači da mogu efikasno obrađivati manje količine informacija ü potrebno im je više ponavljanja da bi trajno zapamtili naučeno gradivo ü postavljaju im se niži ciljevi - prilagodba sadržaja

Vrednovanje postignuća Cilj vrednovanja postignuća je isti za sve učenike: utvrditi što i koliko kvalitetno znaju potaknuti ih na još kvalitetniji rad, kako bi ono što rade, radili izvrsno, a ne „zadovoljavajuće“.

Pretpostavka kvalitetnog vrednovanja • Definiraju se očekivane kompetencije (globalni, opći cilj obrade teme). • Kompetencije se analiziraju i operacionaliziraju da bi se mogla „mjeriti“ uspješnost učenika u svakom pojedinom dijelu kompetencije. • Precizno se odrede pokazatelji uspjeha na svakoj pojedinačnoj kompetenciji (zadovoljavajući učinak). • Izabere se odgovarajući postupak ili tehnika mjerenja učinka u odnosu na unaprijed utvrđeni cilj (kompetenciju).

Da bi se ostvario cilj vrednovanja, važno je: • pri ocjenjivanju i vrednovanju koristiti individualizirane postupke podrške kao u poučavanju • što češće provjeravati kvalitetu znanja ( manji obim) • provjeravati znanje na način koji učeniku više odgovara obzirom na njegove posebne potrebe • provjeru raditi što češće, mimo formalnih ispitnih situacija (pratiti rad u nastavi) • dati dovoljno vremena za promišljanje i rješavanje • učenicima dati priliku da poprave ocjenu • davati im što neposredniju konkretnu povratnu informaciju o kvaliteti postignuća i efikasnosti • imati jasne i jednoznačne kriterije ocjenjivanja • sustavno pratiti napredak učenika u važnim područjima i voditi bilješke o tome

Nastavak. . . • najaviti ispit znanja i informirati ih o segmentima gradiva i načinu provjere (što više internog ocjenjivanja, učitelj ih sam izrađuje - u prednosti su u odnosu na standardizirane testove) • ispitivati i ocjenjivati nakon što su učenici imali priliku vježbati sadržaje i načine ispitivanja, te dobili konkretnu povratnu informaciju o kvaliteti postignuća (ima li učenik posebne zadatke za vježbu prije ispita? ) • pružiti pomoć u uočavanju pogrešaka tijekom rada • poticati suradničku, a ne natjecateljsku atmosferu u razredu • uključiti učenike u proces vrednovanja i ocjenjivanja • pomoći im da naprave svoj plan napredovanja • posebno za učenike s teškoćama ocjenu iz predmeta zaključivati na temelju kvalitativne analize ocjena i bilješki o napredovanju učenika, a ne kao srednju ocjenu.

Određivanje pokazatelja uspješnosti učenika • Radi veće objektivnosti procjene i jasnije komunikacije s učenikom i njegovim roditeljima, oznake stupnja ostvarenosti operacionaliziranog cilja mogu se preciznije definirati: • Potpuno = u potpunosti i samostalno ostvaruje cilj • Većim dijelom = ostvaruje cilj uz rijetko vođenje i pomoć učitelja. • Djelomično = ostvaruje cilj uz povremeno vođenje i pomoć učitelja. • Manjim dijelom = ostvaruje cilj uz često vođenje i pomoć učitelja. • Ne = unatoč pomoći i vođenju učitelja, učenik ne ostvaruje cilj.

Praćenje • sveobuhvatno (pojedinačno i funkcionalno u skupini) • analitičko (kako ostvaruje ciljeve? ) • dosljedno • dokumentirano (sve radove sačuvati i priložiti u učeničku mapu) • pratiti korake odgojno-obrazovnog rada: obradu novog gradiva, uvježbavanje, ponavljanje i provjeravanje • e- dnevnik (Naputak o praćenju i ocjenjivanju učenika s teškoćama u razvoju u osnovnoj i srednjoj školi )

“Kad dijete nauči imati povjerenja u vlastite snage, ono može razvijati samopoštovanje i vjeru u sebe, a to su upravo kvalitete koje nedostaju u mnoge djece s teškoćama u razvoju. ”

Rey-Osterrieth Complex Figure Test (CFT - Test složenog lika) Perceptivno –motorički i vizualno –mnestički test

Izvori informacija: • • • • • Ines galić Jušić: Djeca s poteškoćama u učenju, Ostvarenje d. o. o. Ivančić, Đ. Diferencirana nastava u inkluzivnoj školi , Alca script , Zagreb, 2010. Vizek-Vidović V. , Vlahović-Štetić V. , Rijavec M. , Miljković M. , "PSIHOLOGIJA OBRAZOVANJA ", IEP, Zagreb, 2003. Mahesh C. Sharma: Matematika bez suza , Ostvarenje d. o. o. 2001. Jensen E. , “SUPERNASTAVA”, Educa, Zagreb, 2003. Jensen E. , „POUČAVANJE S MOZGOM NA UMU“, Educa, Zagreb, 2005. Willis M. i Kindle Hodson V. , „OTKRIJTE STIL UČENJA VAŠEG DJETETA“, Ostvarenje, Zagreb, 2004. Andrilović V. , Čudina-Obradović M. , „PSIHOLOGIJA UČENJA I NASTAVE“, Školska knjiga, Zagreb, 1996. Meyer H. , "ŠTO JE DOBRA NASTAVA? ", Erudita, Zagreb, 2005. Matijević M. , „OCJENJIVANJE U OSNOVNOJ ŠKOLI“, Tipex, Zagreb, 2004. Grgin T. , «ŠKOLSKA DOKIMOLOGIJA» , Slap, Jastrebarsko, 1994. R. J. , “KOGNITIVNA PSIHOLOGIJA ”, Jastrebarsko, Slap, 2004. Beck R. C. , “MOTIVACIJA”, Jastrebarsko, Slap, 2003. Gardner H. , «DISCIPLINARNI UM» , Educa, 2004. Green B. , «NOVE PARADIGME ZA STVARANJE KVALITETNIH ŠKOLA» , Alinea, Zagreb, 1996. Glasser W. , «SVAKI UČENIK MOŽE USPJETI» , Alinea, Zagreb Glasser W. , «KVALITETNA ŠKOLA» , Educa, Zagreb, 1994. WWW. MZOŠ http: //www. azoo. hr/ https: //mzo. hr/