POVREDE LS DIJELA KIMENOG STUBA U SPORTU Prim
POVREDE L-S DIJELA KIČMENOG STUBA U SPORTU Prim. dr Vukotić Milidrag
§ Sportske aktivnosti, bilo rekreativna ili takmičarska, zahtjeva angažovanje cijelog tijela, uz proporcionalni rizik od povređivanja. Najčešći uzroci nastajanja sportskih povreda su prenaprezanje, pogrešna tehnika, i prethodne povrede. § Najčešće se radi o blažim oštećenjima, podlivima i uganućima, koji uz odgovarajući i blagovremeni tretman zacjeljuju bez trajnih posjedica. § Dejstvom traume ili mehaničkog opterećenja može biti oštećen kičmeni stub (pršljenovi, međupršljenski diskusi, zglobovi, mišići, ligamenti i fascije).
§ On daje oslonac tijelu i obezbjeđuje uspravan stav, savijanje, pomaže pomjeranje tijela u prostoru i štiti kičmenu moždinu. § Morfo-fiziološki kičmeni stub je sastavljen iz niza dinamičkih vertebralnih segmenata (DVS), a njihova glavna struktura je intervertebralni disk (obezbjeđuje pokret), dok intervertebralni zglobovi vrše njegovo usmjeravanje. § Intervertebralni diskus između L 4 i L 5 -S 1 su najvažniji amortizeri različitih sila koji djeluju na kičmeni stub.
§ Usljed opterećenja (dizanje tereta, nagli pokret, masivni pokreti savijanja i rotacije) ili degenerativnih procesa u anulusu fibrosusu diska se javljaju poprilične pukotine, koje se vremenom produbljuju i kroz njih nukleus pulposus migrira prema kičmenom kanalu gdje je iritira nerve i izaziva bolove lokalno i u neposrednoj okolini. Veća oštećenja anulus fibrosusa rezultiraju prolapsom nekleus polposisa u kičmeni kanal (diskus hernija). § U daljoj evoluciji procesa, prolabirano tkivo fibrozira i atrofira, što uslovljava smanjenje pritiska na korijen živca i popuštanje bola.
§ Drugi uzroci ovih tegoba: Ø kongenitalni deformiteti dijelova DVS-a Ø degenerativne formacije (Osteofiti) Ø dislokacija fasetnih zglobova i dr § Rizični su sportovi: Ø Sa velikim opterećenjem kičmenog stuba (dizanje tereta, rvanje, gimnastika) Ø Sa naglim pokretima (bacanje kladiva, diska, kugle, koplja) Ø Sa doskocima (skok u dalj, troskok, skok s motkom) Ø Sa grubim kontaktima (ragbi, borilačke vještine, fudbal)
§ Dijagnostika: Ø Anamneza Ø Neurološki pregled Ø EMNG Ø Radiografija Ø CT Ø NMR
§ Terapija: Ø U akutnoj fazi (24 -48 sati) je strogo mirovanje u Wiliamsovom položaju Ø Medikamentozna terapija: antiflogistici i analgetici Ø Po popuštanju bolova: kineziterapija i fizikalna terapija (kod tek nastalih diskus hernija i trakcija kičme); fizikalni agensi: elektroterapija, hidroterapija, magnetoterapija, UZ terapija, laseroterapija sa ciljem smanjenja bola i znakova u vidu motornih slabosti, poremećaja senzbiliteta i vegetativnih nadražajnih simptoma. Ø Belneoklimatološka terapija Ø Krajnja mjera je hirurško zbrinjavanje (kod samo oko 5% bolesnika)
§ Psihološki aspekti Ø Dugotrajne tegobe i prestanak treninga i takmičenja izazivaju psihičku napetost i čest prekid liječenja. Ø To može dovesti do recidiva i pogoršanja tegoba, pa i do nemogućnosti vraćanja sportu uopšte. Ø Stoga je važno ne dozvoliti sportske aktivnosti sve dok ne iščeznu svi simptomi, a testovi sportskog opterećenja budu izvedeni bez tegoba.
Bol u leđima § Bol u leđima ili lumbalni sindrom obuhvata grupu različitih oboljenja i poremećaja čiji je zajednički simptom bol u lumbalnom ili lumbosakralnom dijelu kičmenog stuba, sa ili bez iradijacije duž noge/u. Prema dužini trajanja bol u leđima se dijeli na akutni (do četiri sedmice), subakutni (4 -12 sedmica) te hronični bol u leđima (duže od 12 sedmica).
§ Početne degenerativne promjene nastaju na mjestima najvećeg statičkog i dinamičkog opterećenja, tj. područja gdje jedan vrlo pokretan dio prelazi u nepokretan dio kičme - npr. lumbosakralni prelaz (od L 4 do S 1) jer sile opterećenja djeluju u pravcu klizanja. Pri savijanju naprijed nukleus pulposus se pomjera nazad i najčešće bočno, te može probiti anulus fibrosus i izbočiti se u spinalni kanal. Tako nastaju hernija, protruzija ili prolaps diska. U 95% slučajeva, diskus hernija se javlja na nivou L 5 -S 1.
§ Mezoterapija u tretmanu bola u leđima predstavlja injekciono davanje malih količina lijeka u srednji sloj kože u kojim se nalaze krvne i limfne žile, što bliže mjestu poremećaja kako bi lijek djelovao tamo gdje je potrebno. Prema studijama, smatra se da su edukacija pacijenta i redovno vježbanje najvažniji u procesu rehabilitacije, bilo da se radi o konzervativnom tretmanu ili o rehabilitaciji nakon operativnog tretmana. Kada se pogledaju svi rezultati ispostavlja se da vježbanje ima dokaze tipa B (medicinski zasnovani dokazi) dok efikasnost mnogih terapijskih agenasa nije sigurno.
§ Izokinetičko testiranje i tretman bola u leđima – ukoliko postoji mišićni disbalans i stanje pacijenta omogućava vježbanje na izokinetičkom aparatu, nadležni doktor planira izokinetički trening ili se pacijentu daju specifične upute o vrsti vježbi koje treba da intenzivira u okviru programa vježbi kojima je obučen. § Prirodni ljekoviti faktori u tretmanu bola u leđima: • termimineralna voda • ljekovito blato (peloid)
§ Bol u leđima iz ugla fizioterapeuta Smanjene bola, povećanje pokretljivosti i poboljšanje opšteg stanja pacijenta su parametri koji se prate pri postepenom uvođenju vježbi elastičnosti, snage i agilnosti. Postepeno usložnjavanje i svakodnevno sprovođenje kineziterapije dovodi pacijenta u stanje potpunog oporavka. Kineziterapiju, odn. terapijske vježbe, treba provoditi kontinuirano, nekoliko sedmica ili mjeseci, do potpunog oporavka. Fizioterapeut će napraviti program kineziterapije koju će pacijent provoditi u kućnim uslovima nakon završenog liječenja. Provodeći vježbe prema savjetu fiziotarapeuta pacijent će svojom fizičkom aktivnošću spriječiti recidiv bola u leđima. U protivnom, svaka nova faza bola i česta ponavljanja vode u hronični bol u leđima.
§ Bol u leđima sa aspekta radnog terapeuta Radna terapija je zdravstvena profesija koja se bavi promovisanjem zdravlja kroz različite aktivnosti, sa osnovnim ciljem da omogući ljudima da učestvuju u svakodnevnim životnim aktivnostima. Radni terapeut, kao član multidisciplinarnog tima, značajno doprinosi procesu rehabilitacije pacijenata koji imaju bol u leđima. Tretman radnog terapeuta uključuje: procjenu svakodnevnih životnih aktivnosti, edukovanje pacijenata kako da smanje mehaničko opterećenje na kičmeni stub, prilagođavanje aktivnosti, životne i radne sredine, a sve sa ciljem vraćanja produktivnom načinu života. Prije početka tretmana, radi se radno terapijska procjena korištenjem radno terapeutske liste i primjenom standardizovanog testa Oswestry Disability Index-a (ODI) koji je strukturisani upitnik osmišljen o uticaju bola u leđima na aktivnosti svakodnevnog života. Pored početne procjene i planiranja terapije, kroz ovaj upitnik se prati tok i ishod radnoterapijskog tretmana.
Intervencija je usmjerena na usvajanje zaštitnih položaja i pokreta u aktivnostima svakodnevnog života. Usvajanjem zaštitnih položaja i pokreta čuvamo i štitimo svoja leđa i sprječavamo nove epizode bola. Usvajanje i automatizacija zaštitnih položaja i pokreta u aktivnostima u sjedećem i stojećem položaju, pri ležanju, tokom odmora i spavanja, ustajanja iz kreveta, oblačenja i obuvanja, podizanja, spuštanja i nošenja teških predmeta, vožnje automobila, aktivnostima u domaćinstvu, sportskih aktivnosti i mnogobrojnih drugih aktivnosti, su od velikog značaja za svaku osobu koja ima bol u leđima. Korekcijom životnog i radnog stila, zajednički cilj pacijenta i radnog terapeuta je povratak svakodnevnim životnim aktivnostima bez bola.
- Slides: 15