Povijest Rusije Slaveni Uvjeti za stvaranje drave meu

  • Slides: 16
Download presentation
Povijest Rusije

Povijest Rusije

Slaveni Uvjeti za stvaranje države među Slavenima nastali su nakon raspada plemenskog ustroja U

Slaveni Uvjeti za stvaranje države među Slavenima nastali su nakon raspada plemenskog ustroja U izvorima Venedi, Anti, Sklaveni – prvi spomeni u 5. stoljeću Savez Anta sjeverno od Crnoga mora – neki ruski povjesničari (prije svega marksističke orijentacije - zbog „demokratskoga” ustroja saveza) u njemu gledaju prethodnicu ruske države – samo pretpostavka – nema kontinuiteta s kasnijom Kijevskom državom. Naselja su se razvijala uzduž tokova rijeka: Volhov i Dnjepar, razvijala su se na temelju trgovačke razmjene. U 9. st. na slavenski prostor dolaze ratnici s prostora Skandinavije – Vikinzi, Varjazi Oni su se nametnuli naseljima koja su se nalazila na tokovima rijeka Volohov i Dnjepar („put od Varjaga prema Grcima”).

Normansko podrijetlo Postoje različite teorije o podrijetlu Kijevske države: prema jednoj su sjeverni ruski

Normansko podrijetlo Postoje različite teorije o podrijetlu Kijevske države: prema jednoj su sjeverni ruski gradovi koji nisu željeli živjeti u stanju neprestanih sukoba i nesigurnosti pozvali Normane (trojica braće Rjurik, Sineus i Truvor) da organiziraju državu – javlja se knez Rjurik koji je utemeljitelj dinastije koja započinje s Olegom; prema drugoj je Rjurik prisvojio vlast, a knez Oleg organizirao pohod na Kijev i iz njega izbacio varjaške vladare. Oslanja se na prvi ruski ljetopis: (Povijest vremenih ljet) – iz 12. st. , pitanje vjerodostojnosti podataka, nastao iz pera više autora tijekom stotinu godina. Sukob između zagovornika i protivnika normanskog podrijetla osobito se razvio u 18. stoljeću - njemačka historiografija u slavenskim narodima vidi prije svega barbarska plemena koja žive od jednostavne ekonomije i ona pridaje veliku važnost Normanima u stvaranju ruske države. Sadašnje stanovište historiografije: Normani su imali neprijeporan utjecaj na stvaranje dinastičke tradicije, no, prije njihova dolaska već su bili stvoreni uvjeti za organizaciju države.

Kijev U 9. st. nestaje plemenskoga uređenja Slavena. Kijevskom su Rusijom vladali Rjurikovi potomci

Kijev U 9. st. nestaje plemenskoga uređenja Slavena. Kijevskom su Rusijom vladali Rjurikovi potomci – Rjurikovići koji su među sobom podijelili teritorij nad kojim su vladali. Hijerarhija političke vlasti u kijevskoj Rusiji temeljila se na krvnoj vezi. Knez se okruživao svojim podanicima i vjernom družinom – oni su za kneza vezani osobnom zakletvom; i sele se zajedno s njim. To su bojari – ratnici koji imaju vlastitu družinu i vlastite podanike – kasnije je taj pojam proširio svoj sadržaj. U Kijevu su se sva slavenska plemena morala podrediti Olegovim nasljedncima: Igoru (912. -945. ), Svajtoslavu (957. -972. ) i Vladimiru (980. 1015. ) – time je bila osnovana ruska država u 10. stoljeću.

„Rus” Za istočnoslavenenske zemlje koje su se na taj način ujedinile pojavljuje se riječ

„Rus” Za istočnoslavenenske zemlje koje su se na taj način ujedinile pojavljuje se riječ Rus – ona je u početku označavala jedan dio Slavena, a poslije se proširila na sve – javlja se kao ime teritorija, stanovništva i političke organizacije. Država se ujedinjavala zahvaljujući i osvajačkim pohodima koje su predvodili njeni prvi vladari protiv Poljaka, Bugara, Hazara i kavkaskih naroda. No, kijevsku su državu iznutra slabili odnosi među članovima obitelji. Prije konačnog prihvaćanja kršćanstva među knezovima i njihovom pratnjom bilo je i kršćana i pogana. Kršćanstvo je imalo svoju moralnu dimenziju, ali ujedno je bilo i važan faktor kneževe vlasti zbog hijerarhijskoga ustroja. Kršćanstvo je konačno bilo prihvaćeno za vrijeme kneza Vladimira.

Kršćanstvo Nakon pokrštavanja Vladimira i njegovih bojara bilo je prisilno pokršteno i svo stanovništvo:

Kršćanstvo Nakon pokrštavanja Vladimira i njegovih bojara bilo je prisilno pokršteno i svo stanovništvo: uništeni su idoli, zabranjene su ljudske žrtve, a svećenici su dobili odgovarajuću ulogu; poganstvo se među stanovništvom prakticiralo još dugo vremena. Kulturni utjecaj Bizanta postao je dominantan u drugoj polovici 11. stoljeća kada se kršćanstvo proširilo na čitavome ruskom prostoru.

Utjecaji U razdoblju 882. i 1242. Rusija je bila izložena snažnim vanjskim utjecajima –

Utjecaji U razdoblju 882. i 1242. Rusija je bila izložena snažnim vanjskim utjecajima – sa sjevera su na nju utjecali Vikinzi, kršćanstvo je primila od Bizanta s juga, a nadvladali su je Mongoli s istoka. Krajolik njezina teritorija obilježava suprotnost između šume i stepe. Prije dolaska Vikinga, istočni su se Slaveni pomicali iz Europe prema istoku u šume središnje Rusije. S dolaskom Vikinga osobito su važne postale rijeke – budući da su oni na njima uspostavili i koristili trgovačke puteve: prva ruska država nastaje zbog potrebe Vikinga da vladaju uz te rijeke. Ruske rijeke teku u smjeru sjever- jug (i obrnuto) – te su postojale velike mogućnosti za trgovinu između sjeverne Europe i Baltika te južne Europe i Crnog mora.

„Put od Varjaga do Grka” Uz tokove rijeka bila je stvorila politička povezanost, međutim

„Put od Varjaga do Grka” Uz tokove rijeka bila je stvorila politička povezanost, međutim pojasevi šuma i stepa koji su se nizali pokazali su se prevelikom zaprekom za jedinstvo teritorija. Država se nije uspjela učvrstiti na području južnih stepa koje su bili zauzeli nomadi koji su se selili prema zapadu, a Rusima je preostao prostor kolonizacije prema istoku. Najvažniji vodeni put koji su uspostavili Normani (Varjazi ili Varangi), išao je od Finskog zaljeva, rijekom Nevom, jezerom Ladoga, rijekom Volhov, kopnenim prijenosom brodova do Dnjepra, preko Crnog mora do Bizanta – u kronikama opisan kao „put od Varjaga do Grka”. Novgorod, Smolensk i Kijev su bili glavna uporišta Normana.

Prijestolnica nove države Kijev se razvijao kao prijestolnica nove države. Imao je izrazito jake

Prijestolnica nove države Kijev se razvijao kao prijestolnica nove države. Imao je izrazito jake veze s Bizantom koji mu je bio glavni trgovački partner i iz kojega je bilo prenijeto kršćanstvo. Pod utjecajem te države je bio i dnjeparski put prema Crnome moru. Za vrijeme velikoga kneza Svjatoslava u 10. st. proširena je ruska moć tako što su pokoreni Hazari (koji su u međuvremenu postali miroljubivi ratnici i poljoprivrednici), no, otad se sukobljavao s ratničkim plemenima Pečenega i Polovaca, koji su krajem 11. stoljeća uspjeli opljačkati Kijev. U drugoj polovici 11. stoljeća Kijevska se država raspala na nekoliko kneževina koje su bile u međusobnoj borbi za prevlast.

Provale Mongola Na jugu su zemlje opustjele zbog stalnih napada Polovaca, a na sjevernome

Provale Mongola Na jugu su zemlje opustjele zbog stalnih napada Polovaca, a na sjevernome i centralnome dijelu teritorija broj stanovnika je neprestano rastao. Osim Kijevske kneževine, druge moćne kneževine su bile Novgorodska (koja je svoju moć temeljila na trgovini krznom), Vladimirsko-suzdaljska (u kojoj se isticala Moskva također kao trgovački centar). Provale Mongola obilježile su čitavu rusku povijest srednjega vijeka. Prvi su se put pojavili u stepama radi izviđanja terena 1221. godine te porazili rusku vojsku na rijeci Kalki 1223. godine, a četiri godine kasnije dolaze s mnogo jačim snagama te su provalili u krajeve gornje i srednje Volge.

Kriza Zimi 1237. /1238. u vrijeme kada su „rijeke-zaštitnice” bile smrznute upali su u

Kriza Zimi 1237. /1238. u vrijeme kada su „rijeke-zaštitnice” bile smrznute upali su u Vladimirsko-suzdaljsku kneževinu i opustošili njene gradove. Novgorod je spašen zbog dolaska proljeća, budući da Mongoli nisu htjeli dočekati vrijeme otapanja snijega zbog močvarnoga tla, usredotočili su se na jugozapadnu Rusiju. Novgorod je ostao pošteđen, ali je bio izložen napadima Šveđana i Nijemaca s prostora Baltika – Knez Aleksandar je porazio Šveđane na rijeci Nevi, a Nijemce na zaleđenom Čudskom jezeru (1242. ). Neki povjesničari smatraju da je mongolska prisutnost na ruskome prostoru bila porazna u svakom smislu.

Zauzimanje Kijeva Mongoli su se vrlo brzo povukli u stepe i zahtijevali da im

Zauzimanje Kijeva Mongoli su se vrlo brzo povukli u stepe i zahtijevali da im se prizna vrhovna vlast. Mongolski upadi u 13. stoljeću, zauzimanje Kijeva 1240. godine – središnja točka ruskoga srednjovjekovlja. Pozitivni aspekti: Ujedinjenje ruskih zemalja na europsko-azijskom području preko mreže poštanskih i trgovačkih glasnika, što je bilo postupan put prema stvaranju centralizirane ruske države. Posljedice: raskid sa zapadom, zaustavljanje napretka, krutost institucija, početak nazadovanja. Mongolski upadi na rusko tlo u 13. st. su ruskim zemljama donijeli propast i desetkovali stanovništvo.

Uzroci raspada Stvaranje ruske države 1480. godine će omogućiti suprotstavljanje Mongolima i ograničiti njihove

Uzroci raspada Stvaranje ruske države 1480. godine će omogućiti suprotstavljanje Mongolima i ograničiti njihove upade; do njihova potpunoga suzbijanja dolazi u 16. stoljeću s Ivanom IV. Najveći otpor protiv ruske države bio je na Krimu (sve do 18. stoljeća). Kijevska se država nije raspala zbog upada Mongola nego zbog njezine rascjepkanosti. Gradovi Vladimir i Novgorod su bili velika središta slavensko-bizantske civilizacije; Mongoli su koristili činjenicu da su ruski knezovi bili međusobno suprotstavljeni. S Istoka su u ruske zemlje dolazili Mongoli, a sa zapada katolički vojni redovi njemačkoga podrijetla. Krenuli su osobito na Novgorod, a njihovo je napredovanje na jezeru Pejpus zaustavio Aleksandar Jaroslavič, koji je kasnije dobio naziv Nevski (pobjeda nad Šveđanima na rijeci Nevi). On je ujedno postao simbolom otpora pravoslavnih Slavena protiv njemačkih križara.

Posljedice mongolskih upada Mongolski su upadi obilježili rusku povijest. Suvremeni izvori svjedoče o strahu

Posljedice mongolskih upada Mongolski su upadi obilježili rusku povijest. Suvremeni izvori svjedoče o strahu od Mongola. Mongolski upadi sredinom 13. stoljeća bili su popraćeni velikim pustošenjima. Zlatna horda je prisilino dovodila na kanov dvor najbolje obrtnike. Mongolski upadi – utječu na usporavanje ekonomskoga razvoja i razvoja tehnike - Mongoli, međutim, nisu prekinuli unutrašnji tijek događaja u Rusiji; oni su se zadovoljili izvlačenjem koristi iz ovoga prostora, a upletali su se u unutrašnje sukobe kneževa samo na njihov zahtjev.

Pozitivne posljedice? Mongoli su zaustavili napredovanje ruske države prema istoku. S druge strane, Moskovska

Pozitivne posljedice? Mongoli su zaustavili napredovanje ruske države prema istoku. S druge strane, Moskovska se Kneževina razvila u neprekidnim sukobima s njima – dolazi do razvoja centralizacije, autokracije i stvaranja lojalnsti. Bolji položaj ruske crkve koja je također, iako ne dosljedno, predstavljala centar otpora mongolskoj vlasti – pod mongolskom se vlašću dovršilo pokrštavanje sela, povećao se broj crkava i samostana Proces nastajanja države bio je dug i završio je i prije 16. stoljeća. Oblikovale su se etničke zajednice Ukrajinaca (izravno su bili podređeni Mongolima) na zapadnome području, Rusa u središnjemu dijelu i Bjelorusa (ovisni o Litvanskoj kneževini) na istočnome dijelu teritorija – ta je podjela, kako se čini, odvijala nakon raspada Kijevske kneževine.

Uspon Moskve Među ruskim kneževinama koje su bile ovisne o Zlatnoj hordi najutjecajnija je

Uspon Moskve Među ruskim kneževinama koje su bile ovisne o Zlatnoj hordi najutjecajnija je od 14. stoljeća bila Moskva; moskovski je knez prikupljao porez kojeg su odredili Mongoli na temelju općega popisa obitelji provedenog sredinom 13. stoljeća. Moskovska se kneževina širi u prvoj polovici 14. stoljeća, a 1326. je metropolitovo sjedište prebačeno iz Vladimira u Moskvu. Odnosi između Moskve i Zlatne horde postaju napetima u drugoj polovici 14. stoljeća. Dimitrij Ivanovič (1359. 1389. ) pobijedio je Mongole na Volgi (1378. ) i na Kulikovu polju (1380. ). Od toga se vremena bilježi nazadoavanje Zlatne horde. Borba za titulu moskovskoga kneza pokazuje važnost te kneževine. Ona je osobito jačala u vrijeme vladavine Vasilija Slijepoga (1425. -1462. ), Ivana III. (1462. -1503. ) i Vasilija III. (1505. -1533. )