Povijest hrvatskog knjievnoga jezika Vesna Janji prof Povijest

Povijest hrvatskog književnoga jezika Vesna Janjiš, prof.

Povijest hrvatskog književnog jezika n. Prvi pokušaji stvaranja zajedničkoga jezika – u glagoljaškim knjigama iz 15. st. n ključno 19. st. – Gajev slovopis i štokavsko narječje kao temelj književnoga jezika

Hrvatska književnost od 16. st. n Početak hrvatske književnosti označava Bašćanska ploča. Do početka 19. st. hrvatska književnost razvijala se na trima narječjima: čakavskom, štokavskom, kajkavskom.

Čakavsko narječje n n n Početkom 16. st. Splićanin Marko Marulić ( nazivaju ga ocem hrvatske književnosti) stvara u '' versih hrvatski'' Juditu, epski spjev. Petar Zoranić (Zadar) - prvi hrvatski (pastirski) roman Planine Hanibal Lucić (Hvar)- prva hrvatska svjetovna drama Robinja Petar Hektorović (Hvar) - spjev Ribarenje i ribarsko prigovaranje. Juraj Šižgorić (Šibenik)

Štokavsko narječje n 16. st. Marin Držić, dubrovački komediograf, piše komedije Dundo Maroje, Novela od Stanca, Skup… n 17. st. Ivan Gundulić, dubrovački barokni pisac, Osman, Dubravka

n n 18. st. Matija Antun Reljković - Satir iliti divji čovik n Andrija Kačić Miošić - Razgovor ugodni naroda slovinskoga

Kajkavsko narječje n n 16. st. Antun Vramec - Kronika i Poštila. 17. st. - Najpoznatiji kajkavski pisac tog razdoblja je Juraj Habdelić - Dictionar ili reči slovenske - prvi kajkavski rječnik.

n n n Ozaljski književno-jezični krug (17. st. ) – pišu na hrvatskom jeziku koji je sadržavao elemente triju narječja: Fran Krsto Frankopan, Petar Zrinski, Katarina Zrinski, Pavao Ritter Vitezović, Ivan Belostenec (Gazofilacij) Oproštajno pismo Petra Zrinskog Katarini, svojoj ženi, dan uoči smaknuća 30. 4. 1671. ubraja se u najljepše tekstove. 18. st. Tituš Brezovački - komedije Matijaš Grabancijaš dijak i Diogeneš

Zajednički jezik svih Hrvata n U prvoj polovici 19. st. javlja se snažni nacionalni, politički, kulturni pokret pod nazivom hrvatski narodni preporod ilirski pokret. Polaze od uvjerenja da je jezik isto što i narod te se bore za jedinstveno pismo i jezik.

Preporoditelji su: n ujedinili Hrvate u jednom književnom jeziku n prihvatili jedinstvenu latiničnu grafiju n uzdigli položaj hrvatskoga jezika, tj. osigurali hrvatskom jeziku položaj u javnim službama

Književni jezik n Gaj i njegovi suradnici nisu stvorili novi književni jezik, već su preuzeli jedan od postojećih i proširili ga na sve Hrvate. Odlučili su se za štokavsko narječje ( jekavski govor ) jer je ono bilo najrasprostranjenije i na njemu su bila napisana brojna djela starije, osobito dubrovačke književnosti.

Značajni preporoditelji n n Ljudevit Gaj - ujedinio je sve Hrvate u jednom jeziku i u jednoj grafiji, tipu slova za pisanje glasova Janko Drašković ( Disertacija – kulturni politički program djelovanja iliraca) zastupa ideje ilirskog pokreta u Saboru

n n n Ivan Kukuljević Sakcinski – održao je 1843. Saboru prvi govor hrvatskim jezikom. Sabor je 23. listopada 1847. proglasio hrvatski jezik službenim jezikom. Antun Mihanović – objavljuje u Danici 1835. pjesmu Horvatska domovina. Značajni pisci: Stanko Vraz, Petar Preradović, Ivan Mažuranić

Filološke škole n n n druga polovica 19. st. nude rješenja za dotad neriješene jezične probleme imali su različite poglede na odnos književnog jezika i narodnih govora i ostalih slavenskih jezika

Zadarska - Antun Kuzmanić - zalagala se za ikavicu protivi se pisanju znaka ĕ (rogato e) na mjestu staroslavenskoga glasa jata smatrajući da se time zatire hrvatska ikavica

Riječka – Fran Kurelac - - književni jezik treba izgraditi na sastavnicama koje su zajedničke većini slavenskih jezika Žele sačuvati starije oblike riječi – kratki genitiv množine imenica: žen umjesto žena, vod umjesto voda, glav umjesto glava

Zagrebačka – Adolfo Veber Tkalčević n n - nastavljaju rad preporodnih slovičara Vjekoslava Babukića i Antuna Mažuranića blizak im je leksikograf Bogoslav Šulek zalažu se za jednosložan izgovor na mjestu jata, poseban padežni sustav koji u genitivu ima nastavak – ah zvali su ih ahavcima

Škola hrvatskih vukovaca n n n predvodnik Toma Maretić slijedi ideje Vuka Stefanovića Karadžića poistovjećuju hrvatski jezik sa srpskim i žele stvoriti zajednički književni jezik zanemaruju hrvatsku književnu tradiciju i svode je samo na usmenu književnost uvode pravopisno načelo Piši kako govoriš (u nas to nikada nije potpuno zaživjelo)