POVIJEST BAVLJENJA JEZIKOM Doc dr sc Violeta Moretti

POVIJEST BAVLJENJA JEZIKOM Doc. dr. sc. Violeta Moretti

POVIJEST BAVLJENJA JEZIKOM Jezikoslovlje – znanost o jeziku Lingvistika < lat. lingua Počeci – religijska/mitološka objašnjenja; kasnije filozofska Danas – proučavanje s raznih gledišta i na različitim razinama (empirijski i teoretski)

1. POČECI Jezik je nastao božanskom intervencijom – katkad povezano s gradnjom kule do neba itd. Knjiga postanka (mit o Babilonskoj kuli) itd. Bavljenje jezikom zbog (1) komunikacije s drugim narodima i (2) filozofskih razmatranja o naravi jezika. Akadsko-sumerski popisi riječi (poč. 2. tis. pr. Kr. ) i interpretacije sumerskih tekstova. Sumerski – u 4. i 3. tis. pr. Kr. Također, staroegipatski. Kasnije i hetitski (tijekom 2. tis. ).

2. INDIJA Vede – sveti spisi, sanskrt. Velika pažnja pravilnom izgovoru (učili su fonetiku, gramatiku, metriku i etimologiju). Pāṇini – 4. st. pr. Kr. Aṣṭādhyāyī (osam dijelova) – 4000 pravila i listi. Uglavnom morfologija. Važno za daljnju sudbinu sanskrta. Mnogi ga komentirali. Patañjali (2. st. pr. Kr. ) i Bhartrhari (7. st. ) – napomene, komentari. Povezano s indijskom filozofijom. Pojam fonema.

3. GRČKA I RIM Grčka (5. st. pr. Kr. ) – filozofski pristup, veza pojma i riječi, etimologija. Porijeklo jezika i njegov odnos prema mišljenju/stvarnosti. Veza prirodna ili sporazumna? Platon Kratil – razgovor o povezanosti imena i stvari (Kratil smatra da stvari dobivaju imena koja im najbolje odgovaraju, a Hermogen da su imenovane dogovorom). Aristotel – jezični izraz je znak za duševni sadržaj (isti u svim jezicima). Dijeli riječi na imenice, glagole, veznike itd. Prepoznao glagolsku kategoriju

Stoici (nakon 308. pr. Kr. ) – bave se logikom (obuhvaća i gramatiku) – istražuju fleksiju, smatraju da je odnos stvari i riječi prirodan. Bitno je bavljenje jezikom u sklopu retorike (vještina uvjeravanja), povezano sa sudskim parnicama. Hermagora iz Temna (2. st. pr. Kr. ) – udžbenik retorike, koristili ga i Rimljani.

U svrhu tumačenja homerskih epova – Antidor (5. st. pr. Kr. ) – prvi, koliko se zna, upotrijebio izraz grammatikós. Aleksandrija, grč. kolonija u Egiptu, 3. st. pr. Kr. � nastao rječnik. velik broj knjiga, popisa riječi, imena, atički

Drakont (2. st. pr. Kr. ) Orthographía, pravopis. Dionizije Tračanin (2– 1. st. pr. Kr. ) � Tékhnē grammatikḗ � opisuju se glasovi, vrste riječi (neke), oblici, naglasak, interpunkcija. . . „vještina čitanja i pisanja“. � koristila se je do 18. st. Apolonije Diskol (2. st. pr. Kr. ) – prvo poznato antičko djelo o sintaksi, itd.

Rim – učili grčki i boravili u helenističkim središtima poput Atene ili Aleksandrije. Jezikom se bave gramatičari, filozofi, retoričari, npr. čak i Cezar. Uglavnom se bave gramatikom i retorikom, „pravilnom“ uporabom jezika, osobito krajem antike kad se već razvijaju romanski jezici (Appendix Probi).

Cezar – bavio se jezikom (gramatikom) Ciceron – govorništvo (De oratore) Kvintilijan i Remije Palemon (1. st. ) Sv. Augustin (4– 5. st. ) � gramatika i retorika (De doctrina christiana – veli da je svrha jezika prenošenje vlastitih sadržaja svijesti u duh drugoga).

Marko Terencije Varon (2– 1. st. pr. Kr. ) � De lingua latina � djelomično očuvana (ugl. dio o etimologiji) � najveći autoritet u svoje doba, a i kasnije � hvali ga Ciceron � u renesansi se njegov tekst opet prepisuje

Prijelaz prema srednjem vijeku � Priscijan Institutiones grammaticae (5/6. st. ) važna u sr. vijeku (brojni prijepisi očuvani) � Donat � Izidor Seviljski Etymologiarum seu Originum libri XX (6. st. )

4. SREDNJI VIJEK Flavije Magno Aurelije Kasiodor (5– 6. st. ) � De orthographia � osnovao samostan u Kalabriji � prepisivanje antičkih tekstova

Prvi opisi drugih jezika § 7. st. Cenn Fáelad (irski) § 10. st. Aelfric (engleski) § arapski gramatičari (radi tumačenja Qu'rana). Primjer iluminiranog rukopisa

Skolastici (9 -15. st. ) � trivium: gramatika, dijalektika i retorika � bave se logikom i uspoređuju je s gramatikom (aristotelovski) � načela kako je riječ (znak) povezana s ljudskim razumom i s onim što označuje. � Toma Akvinski Summa theologiae jezik je sredstvo objavljivanje onoga što je skriveno u duhu etimologija je objašnjavanje riječi drugim riječima (tipa fenestra < ferens nos extra, i sl. ) v pokušavaju ljudsko objasniti podrijetlo jezika – božje, prirodno, Modisti – 13/14. st. sjeverna Europa, spekulativna gramatika

LITERATURA