pouavanje disciplini Kako disciplinira svoju djecu Puno viem

poučavanje disciplini

“Kako discipliniraš svoju djecu? ” “Puno vičem na njih. ” “Djeluje li to? ” “Ne baš. Smire se na nekoliko minuta, ” “I onda? ” “Opet se potuku. ” “I što onda napraviš? ” “Naljutim se i svakoga od njih ošamarim. ” “Smire li se tada? ” “Na neko vrijeme. ” prevedeno iz: Severe S. (2000): How to behave?

Odgajanje djece da postanu osobe koje će dobro iskoristiti svoje potencijale, postati sretni i produktivni ljudi, koji će dobro misliti o sebi i drugima, traži svakodnevni napor, borbu roditelja i učitelja oko donošenja različitih odluka. To je srž discipline.

Roditelji se jako razlikuju po tome kako svoju djecu pokušavaju naučiti različitim karakternim osobinama, samodisciplini i moralnom ponašanju. Cilj poučavanja djece disciplini jest razvoj samokontrole i produktivnog sudjelovanja u životu zajednice (npr. u grupama vršnjaka, u razredu, u igri)

Disciplinirano je dijete. . . odgovorno. . . aktivno. . . surađuje. . . zna samostalno odlučivati. . . poštuje članove obitelji, svoje prijatelje i druge ljude. Nije li želja svakoga roditelja da ima takvo dijete?

Razvoj samokontrole Poučavajući djecu samokontroli, pomažemo im da sebe afirmiraju na pozitivan način. Učenje samokontrole dovodi do: - povećanja kapaciteta da se upravljanja sobom, - povećanja sposobnosti predviđanja posljedica svog ponašanja, - povećanja sposobnosti planiranja i izvršavanja planiranog, - boljeg rješavanja sukoba, - veće spremnosti da se odustane od trenutačnog zadovoljstva, - radi zadovoljenja nekog višeg i udaljenijeg cilja, - veće spremnosti da se pri rješavanju problema ispitaju različite alternative i donese odluka.

Produktivno sudjelovanje u životu zajednice (obitelji, grupe vršnjaka za igru, razreda i dr. ) Djecu moramo poučavati kako brinuti o drugima i kako primati brigu drugih. To činimo ako ih potičemo da: Ø slušaju druge i odgovaraju im na relevantan način, Ø pokazuju brigu za osjećaje i mišljenje drugih, Ø bolje razumiju tuđe osjećaje pokušavajući se uživjeti u njih (empatija), Ø pokazuju prijateljsko ponašanje, Ø Surađuju, Ø rješavaju sukobe bez ponašanja koje može nekog povrijediti, Ø se u grupi izmjenjuju u različitim ulogama bez durenja, svađanja ili odustajanja, Ø dijele s drugima svoja razmišljanja, prostor, stvari, pažnju.

p o k Ka d i t a v a č u o ? i n i l p i c s i d u c je

I majte na umu da djeca uvijek nastoje pomaknuti nametnute im granice. (Npr. sedmogodišnje dijete koje ima izlazak do sedam sati kaže roditeljima: “Ali svi imaju izlazak do devet!”) Neka djeca brzo odustaju od svojih zahtjeva, dok su neka vrlo uporna i potrebno im je više vremena da prihvate roditeljska obrazloženja. Neka djeca na pokušaj ispravljanja njihova ponašanja, reagiraju vrlo negativno, npr. postaju agresivna ili su pasivna. Važno je postići da dijete prihvati sugestiju koju mu dajemo, a to je lakše ako jasno objasnimo zašto ne želimo da se ponaša na određeni način, koje posljedice to ponašanje može imati i potom dosljedno tražimo takvo ponašanje.

: e k u r o ne prep Osnov i m o r b o d ajte j no n b a l e k s o o p P. e j a ažn etet j p d e g š i. o v r j v p a s n N ( u j u n l a o r š ont ona k p o m m o a s n j l e što zuj a pože a k š o u l p s d , a a j te k ran i i l g a a v e h r o g p o ei n ž ga v i a l s s e r e g n a od jom n e s s i ž e r s d o z je k a a su i d i r a j o n v a o zn ag o b d o s e t o e j a a g a d b n e i dru r č t a n m j i j a t sn na a d u i m o r n e j j l , e ož sl. ) p e j n a š a pon o v o g e j n ! e t e j i d i t i l. a i ohv p u k i l i r i nastavit p stite u p o r p e N . . . a sada još savjeta. . .

Dajte svom djetetu do znanja da ga volite Recite mu što točno cijenite kod njega (koje su njegove dobre osobine). Ponekad “nagradite” dijete (najveća je nagrada za dijete vaš zagrljaj, pažnja onomu što govori, iskazivanje ponosa zbog onoga što je učinilo, neka zajednička aktivnost igra, zajedničko gledanje filma, i sl. ).

Dajte svom djetetu do znanja da ga volite Recite mu što točno cijenite kod njega (koje su njegove dobre osobine). Ponekad “nagradite” dijete (najveća je nagrada za dijete vaš zagrljaj, pažnja onomu što govori, iskazivanje ponosa zbog onoga što je učinilo, neka zajednička aktivnost - igra, zajedničko gledanje filma, i sl. ).

Postavite djetetu granice. Važno je da točno zna što očekujete od njega. Mlađa djeca, iako to nikada ne bi priznala, razvijaju strah ako doživljavaju previše slobode. . . zato. . . Postavite jasne granice za one aktivnosti koje vaše dijete, zbog svoje dobi, nije sposobno samo kontrolirati. (npr. “Ne smiješ se voziti biciklom po cesti. ”)

Ponekad roditelji misle da moraju imati potpunu kontrolu nad svojom djecom, ili će, u suprotnom, djeca kontrolirati njih. I djeca trebaju imati kontrolu nad određenim okolnostima i stvarima. Na taj ih način učimo odgovornosti. Zato. . . Izbjegavajte naredbe i postavljajte djetetu granice unutar kojih može preuzeti kontrolu svoga ponašanja. (npr. “Možeš se ići igrati nakon što završiš zadaću. ”)

Dopustite djetetu da ponekad samo donosi odluke Ako pritom ono donese odluku za koju smatrate da nije primjerena (npr. “Ostajat ću svaku večer do 10 sati vani. ”), možete tražiti da preispita svoju odluku i njezine posljedice (npr. “Što bi učinio kada bi bio na mom mjestu? ”). Budete li se prema djetetu ponašali kao prema odgovornoj osobi, njegova će odgovornost stalno rasti. Dijete se ne može naučiti odgovornom ponašanju ako stalno radi ono što mu drugi kažu.

Učite dijete da poštuje autoritet Pokažite djetetu kakve učinke ima njegovo ponašanje na njega i druge. Pomozite mu naučiti da svađe ne pomažu i da se zbog njih ljudi osjećaju loše. (“Ne želim se svađati s tobom, nakon toga se loše osjećam. ”)

Budite dobar primjer svomu djetetu Sjetite se da djeca najviše uče oponašanjem odraslih. . . zato, dok učite djecu da ne lažu, kradu ili psuju, budite sigurni da i sami to ne činite.

Budite jasni u svojim zahtjevima Npr. djetetu je puno lakše razumjeti ako mu kažete: “Molim te stavi čašu na sredinu stola. ” , nego: “Pazi na tu čašu mlijeka. ” Kada se dogovarate s djetetom oko nekog pravila, tražite od njega da ponovi svojim riječima ono što od njega očekujete. Tako ćete biti sigurni da vas je razumjelo.

Budite ustrajni Pratite pridržava li se dijete pravila koje ste dogovorili. Sjetite se još jednom da postoje djeca koja teže prihvaćaju pravila. Ne postavljajte pravila na kojima i sami niste spremni ustrajati. (npr. “Svaku ćeš večer ići u krevet poslije crtića. ”)

Neka dijete unaprijed zna koje su posljedice njegova ponašanja npr. “Budem li vozio bicikl po cesti, bit će mi zabranjeno da ga vozim. ” Posljedice djetetova ponašanja mogu biti prirodne (pokisnut će ako pada kiša a nije htjelo uzeti kišobran). Ova vrsta posljedica posebno je korisna kod djece starije od devet godina. Prirodne posljedice omogućavaju djetetu da uči iz vlastita iskustva. Često roditelji i drugi odrasli, iz pretjerane brige prema djeci, onemogućuju učenje iz vlastita iskustva (npr. kada roditelji uporno ispričavaju djecu za nenapisane zadaće). Zbog takvog odnosa djeca nemaju priliku učiti se odgovornom ponašanju.

Neka dijete unaprijed zna koje su posljedice njegova ponašanja je o n ž a i. V t a r i e kr i a v m o a t s e i t dje ete ž a o c i m d lje ice s d o e p j l a s Po ičn g o l e on u s a si d o a g. o a j an e. M š g i a c ti. n a i o k n i p z č e š b e ij m cikl i s b e o n i z to o v o t i s a z s i a i dit Dan e “ j i e. ”, l : j. l z r a e o j p m e d N s e e n n o o j t l d i zb iti i za z o e o i g v i i t c š s a e pa eć zk n e b a l g k i a c g i Zbog to nas si vozio b Da a ne: “ ) ” ! a r e t kompju

Promjena ponašanja pozitivnim metodama (upute, aktivno uključivanje u odluke, pohvale, nagrade) najbolji je način, ipak. . . to je proces koji zahtijeva vrijeme. Ponekad je ponašanje djeteta toliko ometajuće da ga treba mijenjati što prije.

Koja je razlika između kazne i učenja disciplini?

Kazna Ima za cilj da se ponašanje djeteta više nikada ne ponovi. Međutim, čak i ako se odmah nakon kazne prestane ponašati na način koji je neprimjeren, dijete je nakon kazne toliko preplavljeno negativnim emocijama da će se često početi ponašati još gore. Koristi se zbog vjerovanja da je osjećaj straha dobar način da se nešto nauči. Ako roditelj koristi uvijek isti oblik kažnjavanja, npr. pljusku, dijete ne uči ništa o stvarnim posljedicama svoga ponašanja (npr. da ako razbacuje hranu neće imati što jesti).

Što kažnjavanje ima za posljedicu? • Dijete nas se boji. Ako dijete nije unaprijed upozoreno da će biti kažnjeno ili ako ne razumije zašto je bilo kažnjeno, počet će izbjegavati bilo kakve aktivnosti iz straha da se kazna opet ne ponovi. • Osjeća bijes i ljutnju prema nama (jer smo mu nanijeli fizičku ili psihičku bol). Ta ljutnja koju dijete osjeća može biti uzrok njegova agresivna ponašanja prema vršnjacima ili odraslima. • Laže nam (da bi izbjeglo kaznu). • Narušeno mu je samopoštovanje. Djeca koja su stalno kažnjavana, nemaju znanja o vlastitim vrijednostima i zato je njihovo samopoštovanje narušeno.

Iako kažnjavanje izaziva brzu promjenu nepoželjnog ponašanje, KORISTITE GA ŠTO JE RJEĐE MOGUĆE. Ta brza promjena u pravilu je i kratkotrajna! Kažnjavanjem učimo dijete ŠTO NE SMIJE, ali ga ne učimo što TREBA i SMIJE činiti. Npr. ako ste udarili dijete nakon što je pretrčalo cestu, ono je samo naučilo da cestu ne smije pretrčavati. Ono još uvijek ne zna kako da je sigurno prijeđe.

Dijete koje poučavamo disciplini razumjet će i prihvatiti: • Da nakon svake aktivnosti slijede posljedice (dobre ili loše). • Da smo svi odgovorni za svoje ponašanje. • Da svi imamo pravo i mogućnost izbora. • Da postoje granice i da su one svima korisne.

Koje su primjerene posljedice djetetova pogrešnog ponašanja? • Dajte djetetu znak da je pretjeralo sa svojim ponašanjem (npr. strog pogled ili verbalno upozorenje). • Posljedicom morate pokazati da poštujete dijete, ali i sebe. (“Preglasna si i ne mogu razgovarati telefonom. Molim te, idi u sobu!”) • Posljedica mora biti povezana s neprihvatljivim ponašanjem. (Npr. nakon što se dijete potuklo, puno je primjerenije da se mora ispričati za svoje ponašanje nego zabraniti gledanje filma. )

§ Ne poistovjećujte dijete i njegovo ponašanje. (Umjesto: “Neuredna si, ” puno je bolje reći: ”Nisi pospremila sobu. Učini to danas ili. . . ”) § Posljedica mora uslijediti ubrzo nakon djetetova lošeg ponašanja. U suprotnom, neće povezati posljedicu i ponašanje koje treba ispraviti. § Posljedica ne smije biti preintenzivna s obzirom na nepoželjno ponašanje (npr. zabrana izlazaka cijeli mjesec za 15 minuta kašnjenja - dovoljan je 1 dan). § Kada ste jednom odredili posljedicu, i sami u njoj morate ustrajati. Stoga, ne određujte posljedice koje sami ne možete provesti. (“Svaki ću te dan dovoziti i odvoziti iz škole. ”)

• • • “Kako kažnjavate svoju djecu? ” “Vičem. ” “Kako oni reagiraju na to? ” “Ne reagiraju. Obično me ignoriraju. ” “I onda? ” “Naljutim se. Ponekad opet vičem. ” “Prestanu li? ” “Možda na kratko. ” “I što onda pokušate? ” “Ponekad ih ošamarim. ” “Koliko ih često ošamarite? ” “Oko osam do deset puta dnevno. ” prevedeno iz: Severe S. (2000). How to behave?

Izbjegavajte fizičko kažnjavanje djeteta • Jer ono izaziva mržnju, najrazorniju emociju koju čovjek poznaje. Kazna može razoriti odnos koji imate s djetetom. • Jer negativno utječe na njegovo samopoštovanje. • Jer ga fizičkim kažnjavanjem učimo da je fizičko nasilje prihvatljivo ako smo jači. Time ga možemo potaknuti da postane nasilnik. • Drugi oblici discipliniranja djeteta više će utjecati na promjenu djetetova ponašanja (npr. “hlađenje” djeteta u sobi, skraćeno igranje na računalu i sl. ).

Budite ustrajni Želite li kod djeteta promijeniti neko njegovo ponašanje, važno je da budete ustrajni. U početku će ono možda misliti da niste ozbiljni u svojoj namjeri. Zato morate dokazati da mislite ozbiljno i da nećete popustiti. Svaki put kada se dijete ponaša na neželjeni način, jasno mu recite da to nećete tolerirati.

I na kraju. . . Djeca koja znaju gdje su granice njihova ponašanja, osjećaju se sretnije i sigurnije. Lakše izlaze na kraj s mnogim problemima u odnosima s vršnjacima i odraslima, i kod kuće i u školi. Učeći djecu disciplini pomažemo im da postanu odgovorne i samopouzdane osobe.

Literatura • Dinkmeyer, D. Sr. , Mcay G. D. , Dinkmeyer, D. Jr. : The parents Handbook • Fields, V. M. , Boesser, C. (1994. ). Constructive Guidence and Discipline. New York: Macmillan Publishing Company. • Severe, S. (2000. ). How To Behave. London: Vermilion • http: //www. elainegibson. net/parenting/discipline. html • http: //www. crisiscounseling. com/ • www. kidshealth. org • www. bbc. co. uk/parenting

Preporučujemo: Longo, I. : Roditeljstvo se može učiti Good, P. : U potrazi za srećom