POSTUPAK ZA PRUANJE MEUNARODNE KRIVINOPRAVNE POMOI I IZVRENJE

POSTUPAK ZA PRUŽANJE MEĐUNARODNE KRIVIČNOPRAVNE POMOĆI I IZVRŠENJE MEĐUNARODNIH UGOVORA U KRIVIČNOPRAVNIM STVARIMA 1

POSTUPAK ZA IZRUČENJE OSUMNJIČENIH, OPTUŽENIH ODNOSNO OSUĐENIH OSOBA 2

O međunarodnoj krivičnopravnoj pomoći i vrstama te pomoći Međunarodna krivičnopravna pomoć predstavlja skup raznovrsnih radnji koje preduzimaju organi u krivičnom postupku i drugi državni organi u jednoj državi s ciljem: ü ostvarivanja prava na kažnjavanje (lat. ius puniendi), ü suđenja i ü izvršenja kazne koja je izrečena u drugoj 3

Drugim riječima, međunarodna krivičnopravna pomoć predstavlja skup raznovrsnih procesnih radnji koje se preduzimaju u okviru saradnje država u vršenju krivičnog pravosuđa i borbe protiv kriminaliteta. 4

A norme međunarodnog prava o saradnji u suzbijanju kriminaliteta i vršenju drugih aktivnosti u okviru krivičnog pravosuđa, nužna su posljedica okolnosti da suverenitet države prestaje na granicama njenog teritorija. 5

Predmet međunarodne krivičnopravne pomoći sastoji se u izvođenju raznovrsnih krivičnoprocesnih radnji, i u izručenju osumnjičenih, optuženih, odnosno osuđenih osoba. 6

Zbog toga se može kazati da međunarodna krivičnopravna ponaoć ima više oblika, kao što su: 7

1. "mala" međunarodna krivičnopravna pomoć, 2. izvršenje strane krivične presude, 3. ustupanje krivičnog gonjenja stranoj državi, i 4. izručenje (ekstradicija). 8

Prema opštem shvatanju, međunarodna krivičnopravna pomoć se označava i kao: 1. aktivna pravna pomoć (pružanje pravne pomoći) i 2. pasivna pravna pomoć (traženje pravne pomoći). 9

Saradnja država u krivičnom pravosuđu i krivičnim predmetima odvija se na osnovu međunarodnih ugovora, (multilateralni ili bilateralni) ili na osnovu domaćih zakonskih propisa. 10

Odredbama međunarodnih ugovora predviđeni su uslovi i osnovi za izvođenje krivičnoprocesnih radnji, odnosno, za izručenje osumnjičenih, optuženih ili osuđenih osoba, dok se te radnje izvode i sam postupak oko izručenja spomenutih osoba provode domaći organi, na način i u formi koja je predviđena domaćim procesnim propisima (lat. locus regit actum). 11

Odstupanja su moguća na molbu onog ko traži međunarodnu krivično pravnu pomoć, ako to nije u suprotnosti sa domaćim pravnim poretkom, ili ako je to predviđeno međunarodnim ugovorom. 12

Norme međunarodne krivičnopravne pomoći javljaju se kao norme: 1. međunarodnog prava ili kao 2. norme unutrašnjeg prava. 13

U njihovom odnosu međunarodno pravo uvijek ima prednost. 14

"Mala" međunarodna krivlčnopravna pomoć obuhvata različite procesne radnje: 1. dostavljanje pismena, 2. saslušanje svjedoka i dr. , koje preduzimaju organi krivičnog postupka zamoljene države na molbu i u korist procesnih organa države moliteljice. 15

Radnje se preduzimaju prema pravilima postupka države moliteljice. 16

U okviru ovog oblika međunarodne krivičnopravne pomoći vrijedi: 1. princip identiteta norme ili 2. princip obostrane kažnjivosti 17

Djelo zbog kojeg se traži "mala" međunarodna krivičnopravna pomoć, mora biti krivično djelo: 1. kako u državi moliteljici, 2. tako i u zamoljenoj državi. 18

Prema ZKP FBi. H molbe suda, odnosno tužioca za pravnu pomoć u krivičnim predmetima dostavljaju se stranim organima diplomatskim putem, tako da sud, odnosno tužilac molbe dostavlja Federalnom ministarstvu pravde, koje ih zatim dostavlja Ministarstvu pravde Bi. H. 19

U slučaju da se od naših organa traži pomoć, Federalno ministarstvo pravde, molbu inostranog organa za pravnu pomoć dostavlja nadležnom tužiocu. 20

O dopuštenosti i načinu izvršenja radnje koja je predmet molbe inostranog organa odlučuje sud, odnosno tužilac po zakonima Bi. H i u skladu sa svojom nadležnosću. 21

Izvršenje strane krivične presude predstavlja vrlo složen oblik međunarodne krivičnopravne pomoći. 22

U pravilu, sud neće postupiti prema molbi inostranog organa kojom se traži izvršenje krivične presude inostranog suda. 23

Međutim, ako je to predviđeno međunarodnim ugovorom i ako krivičnopravnu sankciju izrekne i sud, prema krivičnom zakonodavstvu FBi. H, sud će izvršiti inostranu pravosnažnu presudu u odnosu na krivičnopravnu sankciju koju je izrekao inostrani sud. 24

Iz izloženog se može zaključiti da se za izvršenje strane krivične presude traži provođenje odgovarajućeg postupka. 25

• Naime, sud donosi presudu u vijeću sastavijenom od trojice sudija. 26

O sjednici vijeća obavijestit će se: tužilac, osuđeni i branilac. 27

• U izreku presude koju je donio domaći sud, sud će unijeti potpunu izreku i naziv suda iz inostrane presude i izreći će krivičnopravnu sankciju. 28

U obrazloženju presude iznijet će razloge kojima se rukovodio prilikom izricanja te sankcije. 29

Protiv presude koja je donesena po domaćem krivičnom zakonodavstvu dozvoljena je žalba. 30

Žalbu mogu izjaviti: tužilac, osuđeni ili njegov branilac. 31

Na ovom mjestu treba dodati da je moguće da strani državljanin kojeg je osudio domaći sud ili osoba ovlaštena ugovorom podnese molbu sudu da osuđeni izdržava kaznu u svojoj zemlji. 32

U takvom slučaju sud će postupiti po međunarodnom ugovoru. 33

Ustupanje krivičnog gonjena stranoj državi i preuzimanje krivičnog gonjenja od strane države Iako teritorijalni princip, kao jedan od osnovnih principa u okviru prostornog važenja krivičnog zakonodavstva, nalaže da se krivično zakonodavstvo u jednoj državi primjenjuje prema svakom ko izvrši krivično djelo na njenoj teritoriji, 34

ipak se predviđa mogućnost da se pod određenim uslovima krivično gonjenje stranog izvršioca krivičnog djela ustupi stranoj državi, odnosno, 35

• da se za svog državljanina preuzme krivično gonjenje od strane države na čijoj je teritoriji inače izvršeno krivično djelo. 36

Prema našim procesnim rješenjima, ustupanje krivičnog gonjenja stranoj državi moguće je pod sljedećim uslovima: 37

da je stranac koji ima prebivalište u stranoj državi izvršio krivično djelo na teritoriji Bi. H, 38

da se strana država ne protivi ustupanju krivičnih spisa radi krivičnog gonjenja i suđenja, 39

da se stranac na taj način ne može izložiti nepravednom postupku, nehumanom i ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju, 40

da se radi o krivičnim djelima za koja je propisana kazna zatvora do deset godina ili o krivičnim djelima ugrožavanja javnog saobraćaja, 41

da je oštećeni dobio osiguranje, odnosno obezbjedio sigurnost za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva. 42

U pogledu postupka ustupanja krivičnog gonjenja treba naglasiti da prije podizanja optužnice odluku o ustupanju donosi tužilac. 43

Nakon podizanja optužnice, a do ustupanja predmeta sudiji, odnosno vijeću u svrhu zakazivanja glavnog prstresa – odluku donosi sudija za prethodno saslušanje na prijedlog tužioca. 44

• Našoj državi se, također, može postaviti zahtjev za preuzimanjem krivičnog gonjenja državljanina Bi. H ili osobe koja ima prebivalište u BIH za krivično djelo izvršeno u inostranstvu. 45

• Nadležno ministarstvo pravde će Zahtjev strane države da se u Bi. H preduzme krivično gonjenje državljanina Bi. H ili osobe koja ima prebivalište u Bi. H za krivično djelo izvršeno izvan teritorije Bi. H, dostaviti sa spisima nadležnom tužiocu. 46

q. Ako je nadležnom organu strane države podnesen imovinskopravni zahtjev, postupit će se kao da je taj zahtjev podnesen sudu. 47

O Odluci kojom se odbija Zahtjev za preuzimanjem krivičnog gonjenja, kao i o pravosnažnoj odluci donesenoj u krivičnom postupku, obavijestit će se, diplomatskim putem, strana država koja je uputila zahtjev. 48

Pojmovno određenje i karakteristske izručenja • Za izručenje ili ekstradiciju izvršilaca krivičnih djela se kaže, da je to jedan od najznačajnijih i najstariji oblika međunarodne krivičnopravne pomoći. 49

• To je i najvažnija djelatnost nadležnog organa u okviru pružanja međunarodne krivičnopravne pomoći, 50

zbog čega je detaljno regulisana međunarodnim multilateralnim i bilateralnim ugovorima, te ZKP Bi. H. 51

Ekstradicijom se stranac ili osoba bez državljanstva, na osnovu sudskog postupka, izručuje stranoj državi: da bi se u toj državi vodio krivični postupak ili izvršila krivična sankcija. 52

Osnovni principi koji se odnose na izručenje su: Princip reciprociteta, koje znači da zamoljena država svoju pozitivnu odluku o izručenju uslovljava s identičnom odlukom države moliteljice u sličnom budućem primjeru, 53

Princip identiteta norme ili obostrane kažnjivosti (o kojem je već bilo riječi), 54

Princip specijaliteta, znači da država moliteljica može krivično goniti ili kazniti izručenu osobu samo za ona krivična djela koja su bila izvršena prije podnošenja zahtjeva za izručenje i 55

q. Princip ekstradibimosti, znači da je ekstradicija moguća samo u pogledu onih knvičnih djela koja su kao takva bila unaprijed određena međunarodnim ugovorom ili unutrašnjim pravom. 56

q. Pretpostavke za izručenje prema Zakonu o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine. 57

Prema ZKP Bi. H pretpostavke za izručenje su: a) da osoba čije se izručenje traži nije državljanin Bi. H, b) da osoba čije se izručenje traži ne uživa pravo azila u Bi. H, odnosno da nije u postupku traženja azila u Bi. H, 58

c) da djelo zbog kojeg se traži izručenje nije izvršeno na teritoriji Bi. H, protiv nje ili njenog državljanina, 59

d) da djelo zbog kojeg se traži izručenje predstavlja krivično djelo i po domaćem zakonu i po zakonu države u kojoj je izvršeno 60

e) da djelo za koje se traži izručenje nije političko ili vojno krivično djelo, 61

qf) da po domaćem zakonu nije nastupila zastarjelost krivičnog gonjenja ili zastarjelost izvršenja kazne prije nego što je stranac pritvoren ili kao osumnjičeni, odnosno optuženi saslušan, 62

da stranca čije se izručenje traži nije zbog istog djela domaći sud već osuđivao ili da ga za isto djelo nije domaći sud pravosnažno oslobodio, osim ako se stiču uslovi za ponavljanje krivičnog postupka propisani ovim zakonom, ili, 63

da protiv stranca nije u Bi. H zbog istog djela pokrenut krivični postupak, a ako je pokrenut postupak zbog djela učinjenog prema državljaninu Bi. H da je položeno osiguranje za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva oštećenog 64

g) da je utvrđen identitet osobe čije se izručenje traži, h) da ima dovoljno dokaza za sumnju da je stranac čije se izručenje traži učinio određeno krivično djelo ili da postoji pravosnažna presuda, 65

i)da se izručenje stranca ne traži radi krivičnog gonjenja ili kažnjavanja, zbog njegove rase, spola, nacionalnog ili etničkog porijekla, religijskog uvjerenja i političkih stavova, 66

kao i da se izručenje ne traži za krivično djelo s propisanom smrtnom kaznom prema zakonu države koja traži izručenje, osim ako država koja traži izručenje da jamstvo da se neće izreći ili izvršiti smrtna kazna. 67

Postupak izručenja iz Bosne i Hercegovine u drugu državu Postupak za izručenje osumnjičenih, optuženih ili osuđenih stranaca pokreće se na molbu strane države. 68

Molba za izručenje podnosi se diplomatskim putem. 69

Uz molbu za izručenje moraju se priložiti: - sredstva za utvrđivanje istovjetnosti osumnjičenog, optuženog odnosno osuđenog (tačan opis, fotografije, otisci prstiju i sl. ), - uvjerenje ili drugi podaci o državljanstvu stranca, 70

- optužnica, presuda ili odluka o pritvoru ili koji drugi akt ravan ovoj odluci, u izvorniku ili ovjerenom prijepisu, u kojem treba da je naznačeno ime i prezime osobe čije se izručenje traži i ostali podaci potrebni za utvrđivanje njegovog identiteta, opis djela, zakonski naziv krivičnog djela i dokazi za sumnju, 71

- izvod iz teksta krivičnog zakona strane države koji se ima primijeniti ili je primijenjen prema osumnjičenom, optuženom odnosno osuđenom, zbog djela povodom kojeg se traži izručenje, a ako je djelo izvršeno na teritoriji treće države, onda i izvod iz teksta krivičnog zakona te države. 72

q. Molba za izručenje dostavlja se Tužilastvu Bi. H, kako bi se ispitalo da li je molba za izručenje podnesena u skladu sa zakonom. 73

Ako se utvrdi da molba nije potpuna, tražit će se od nadležnog ministarstva Bi. H da o tome obavijesti stranu državu, i da nadležni organ države koja traži izručenje te nedostatke otkloni. 74

Ako molba za izručenje odgovara zakonskim zahtjevima, sudija za prethodni postupak (Suda Bi. H) izdat će naredbu da se stranac pritvori, ako postoje raziozi za pritvor, odnosno preduzet će druge mjere za osiguranje njegove prisutnosti, osim ako je već iz same molbe očigledno da nema mjesta izručenju. 75

Tužilac će strancu, pošto ustanovi njegov identitet, bez odlaganja, saopštiti zbog čega se i na osnovu kojih dokaza traži njegovo izručenje i pozvat će ga da iznese svoju odbranu. O saslušanju i odbrani stranca sastavit će se zapisnik. 76

Osoba čije se izručenje traži poučit će se o pravu na branioca po svom izboru koji može biti prisutan njenom ispitivanju, kao i da ima pravo na branioca bez naknade pod zakonskim uslovima. 77

U postupku po molbi za izručenje, određene aktivnosti pripadaju sudiji za prethodni postupak. 78

Sudija za prethodni postupak saslušava tužioca i branioca o razlozima za prihvatanje molbe za izručenje, odnosno njeno odbijanje, a provodi i druge istražne radnje radi utvrđivanja postoje li pretpostavke za mučenje stranca. 79

Sudija za prethodni postupak će spise istrage, sa svojim mišljenjem, dostaviti vijeću od trojice sudija Suda Bi. H. 80

Ako navedeno vijeće nađe da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za izručenje, donijet će rješenje kojim se molba za izručenje odbija. 81

Ovo rješenje dostavit će se vijeću apelaconog odjeljenja koje će, nakon saslušanja tužioca, potvrditi, ukinuti ili preinačiti rješenje. 82

• Pravosnažno rješenje kojim se osoba izručenja odbija, dostavit će se stranoj državi preko nadležnog ministarstva Bi. H. 83

• Ako vijeće od trojice sudija nađe da su ispunjene zakonske pretpostavke za izručenje stranca, utvrdit će to rješenjem. 84

• Protiv tog rješenja, stranac ima pravo žalbe vijeću apelacionog odjeljenja ZKP Bi. H). 85

Ako vijeće apelacionog odjeljenja povodom žalbe nađe da su ispunjene zakonske pretpostavke za izručenje stranca, odnosno ako protiv tog rješenja nije bila izjavljena žaiba, predmet se dostavlja Ministarstvu pravde Bi. H koje odlučuje o izručenju. 86

Sud ne donosi rješenje o izručenju. 87

Sud samo utvrđuje postojanje pretpostavki za izručenje, a odluku o tome da li će se osoba izručiti ili ne, donosi Ministarstvo pravde Bi. H. 88

U tom smislu, ministar pravde Bi. H donosi rješenje kojim izručenje dopušta ili ne dopušta. 89

Ministar pravde Bi. H može donijeti rješenje o odlaganju izručenja, zato što je zbog drugog krivičnog djela kod domaćeg suda u toku krivični postupak protiv stranca čije se izručenje traži, ili što se stranac nalazi na izdržavanju kazne u Bi. H. 90

Ministar pravde Bi. H može odbiti izručenje: ako su u pitanju krivična djela za koja je u domaćem zakonu predviđena kazna zatvora do tri godine ili ako je strani sud izrekao kaznu lišavanja slobode do jedne godine. 91

U rješenju kojim se dopušta izručenje stranca, navest će se: -da se protiv njega ne može poduzeti krivično gonjenje za drugo krivično djelo učinjeno prije izručenja, 92

da se prema njemu ne može izvršiti kazna za drugo krivično djelo učinjeno prije izručenja, da se prema njemu ne može primijeniti teža kazna od one na koju je osuđen, 93

da se on ne smije izručiti trećoj državi radi krivičnog gonjenja za krivično djelo učinjeno prije dopuštenog izručenja. 94

Kako se postupa u slučaju većeg broja molbi za izručenje? Na ovo pitanje odgovor se nalazi u ZKP Bi. H. 95

Ako izručenje iste osobe traži više stranih država zbog istog krivičnog djela, dat će se prvenstvo molbi države čiji je državljanin ta osoba, a ako ta država ne traži izručenje, onda molbi države na čijoj teritoriji je krivično djelo izvršeno, 96

a ako je djelo izvršeno na teritoriji više država ili se ne zna gdje je izvršeno - molbi države koja je prva tražila izručenje. 97

ZKP Bi. H propisuje pravila za sprovođenje osobe, čije izručenje traže druge države - preko teritorije Bi. H. 98

S tim u vezi, ako izručenje traži strana država od druge strane države, a tražena osoba bi se trebala sprovesti preko teritorije Bi. H, sprovođenje može, na molbu zainteresovane države, dopustiti ministar pravde Bi. H pod uslovom da se ne radi o državljaninu Bi. H i da se izručenje ne vrši za političko ili vojno krivično djelo. 99

Pod uslovom uzajamnosti, troškovi sprovođenja osobe preko teritorije Bi. H padaju na teret sredstava budžeta Bi. H. 100

Postupak izručenja iz druge države u Bosnu i Hercegovinu ZKP Bi. H poznaje i postupak izručenja iz druge države u Bi. H. 101

Ako se protiv osobe koja se nalazi u stranoj državi vodi u Bi. H krivični postupak ili ako je osobu koja se nalazi u stranoj državi domaći sud kaznio, ministar pravde Bi. H može podnijeti molbu za izručenje. 102

U toj molbi se može tražiti, da se protiv te osobe preduzmu potrebne mjere radi njenog pritvaranja. 103

Ako tražena osoba bude izručena moći će se krivično gonti, odnosno prema njoj će se moći izvršiti kazna samo za krivično djelo za koje je izručenje dopušteno, prema ZKP Bi. H). 104

Postupak izručenja međunarodnim krivičnim sudovima U ZKP Bi. H posebno je uređeno pitanje izručenja međunarodnim krivičnim sudovima: 105

Međunarodni sud za gonjenje osoba koje su odgovorne za teške povrede međunarodnog humanitarnog prava počinjene na području bivše Jugoslavije od 1991. 106

q. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju i q. Međunarodni krivični sud čiji je Statut prihvaćen u julu 1998. godine u Rimu ili qstalni Međunarodni krivični sud. 107

• Naime, u ZKP Bi. H predviđeno je da se postupak predaje osumnjičenih, odnosno optuženih osoba protiv kojih se vodi krivični postupak pred međunarodnim krivičnim sudovima - uređuje posebnim zakonom. 108

• Razlozi zbog kojih procesni zakon sadrži ovu odredbu su: • preuzete međunaodne obaveze, kao i • prihvatanje principa međunarodnog prava. 109

U tom smislu u Bi. H su doneseni određeni propisi koji, npr. , pitanje izručenja Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju ne vežu uz zabranu izručenja po određenom ustavnom ili zakonskom osnovu (npr. pitanje državljanstva). 110