Poslovna korespodencija Kratak historijat Dopisivanje je staro koliko

Poslovna korespodencija

Kratak historijat. . . �Dopisivanje je staro koliko i pismenost �Javilo se vrlo davno, još u starom Babilonu i Asiriji, zatim u starom Egiptu i Rimu. �Naglim razvojem proizvodnih snaga, u 20. vijeku dolazi do unapređenja poslovnog dopisivanja. �Veliki značaj za razvoj korespondencije imale su trgovine, industrija, tehnika prijenosa vijesti i sapćenja.

�Prva literetura o korespondenciji javila se tek 1555. godine na njemačkom jeziku, a kod nas tek u drugoj polovini 19 -og vjeka. �Korespondencija se naročito razvila krajem 19 -og i početkom 20 -og vijeka. � Veliki tehnički pronalasci, nagli razvoj industrije, saobraćaja i trgovine doveli su do velike ponude proizvoda i robe raznih vrsta, asortimana i kvaliteta.

�Danas poslovno dopisivanje postaje dio nabavnog i prodajnog poslovanja, i sve se više razvija.

Pojam, značaj i podjela poslovne korespondencije �Riječ korespondencija je latinskog porijekla, a nastala je od dvije riječi, i to: "cum", što znači "sa" ('su"), i "respondere", što znači - odgovoriti, odnosno saodgovoriti (suodgovoriti) ili dopisivati se. �Daljom upotrebom ove riječi u novolatinskom jeziku, nastala je riječ korespondencija (correspondentia).

�Korespondencija, kao izraz, može se posmatrati u širem smislu kao: poslovno razumijevanje, saglasnost dviju strana, veza, promet, slaganje, podudaranje, a u užem smislu znači prepisku, odnosno pisanje pisama.

Definicija �Prema tome, poslovna korespondencija je naučna disciplina koja se bavi pisanjem poslovnih pisama (oblikovanjem, sastavljanjem, manipulacijom) između pereduzeća iz oblasti proizvodnje, prometa i vršenja usluga, kao i između drugih fizičkih i pravnih lica.

Dopisivanja mogu biti: �privatna �poslovna ili tržišna �društvena �službena

Lica u korespondenciji �U poslovnoj korespondenciji, s pravnog stanovišta, učestvuju dva lica: prvo lice je pošiljalac ili adresant. To je lice koje piše pismo, odnosno koje ga upućuje; drugo lice je primalac, adresat. To je lice koje prima pismo, odnosno kome je ono upućeno.