Posebne istra ne radnje Predava Vesna Antonisudija Okrunog

Posebne istra ž ne radnje Predavač Vesna Antonić–sudija Okružnog suda Banja Luka 1

Pojam, uloga i znažaj posebnih istražnih radnji � reforma zakonodavstva u Bosni i Hercegovini iz 2003 godine je donijela novitete, ne samo u pogledu same koncepcije i organizacije krivičnog postupka, već i u pogledu sadržaja pojedinih procesnih radnji kojima je postupak znatno obogaćen. � To se, prije svega, odnosi na uvođenje posebnih istražnih radnji u katalog djelatnosti tužioca i ovlaštenih službenih lica 2

� jedan od ciljeva reforme krivičnog zakonodavstva Bi. H je bio da se stvore efikasniji zakonski instrumenti za suzbijanje svih oblika organizovanih kriminalnih aktivnosti, odnosno, da se općenito poveća efikasnost sistema krivičnog pravosuđa, uz istovremenu zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. � upotrebom posebnih istražnih radnji u pravilu znančajno se ograničavaju zakonom zaštićena ljudska prava i slobode, posebno pravo na privatnost. 3

�U svakom slučaju, nužno je postojanje srazmjere izmedju težine krivčnog djela i ljudskog prava, koje se ograničava primjenom specijalnih istražnih tehnika. 4

� Naime, pri uređenju krivičnog postupka jedan od osnovnih problema jeste uspostava optimalnog odnosa između dviju suprostavljenih težnji koje se u njemu susreću. � Jedna od njih je težnja za efikasnost i djelotvornost krivičnog postupka, � a drugom se želi spriječiti neopravdan krivični progon i osuda nedužnog lica, pa stoga govorimo o težnji za zaštitom prava lica, optuženih u krivičnom postupku. � Ova težnja izvire iz osnovnih načela savremenog krivičnoprocesnog prava, tj. iz pretpostavke nevinosti. 5

� Navode se četiri razloga za uvođenje posebnih istražnih radnji: � ukoliko država želi osnažiti borbu protiv društvenog zla, kakav je organizovan kriminal, mora na normativnom planu predvidjeti i urediti posebne istražne radnje koje bi koristile u strategiji borbe protiv društvenog zla, � država „posmatrana u svojom pravnoj misiji tj. zaštiti pojedinca od drugog pojedinca je dužna boriti se protiv rastućeg organizovanog kriminaliteta koji ugrožava ne samo sigurnost građana već i samu državu i njen sistem, 6

� na uvođenje ovih posebnih istražnih radnji države obavezuju i pojedini medjunarodni dokumenti � specifičnosti savremenog organizovanog kriminaliteta zahtjevaju uvođenje posebnih mjera u otkrivanju i procesuiranju krivičnih djela. 7

� Posebne istražne radnje imaju različite nazive u uporednom krivično procesnom zakonodavstvu. � Tako npr. u Njemačkoj srećemo termin „posebne istražne mjere“ ili „posebne policijske istražne metode“, kao „prikrivene istrage“, � u zemljama anglosaksonskog pravnog sistema, ove mjere i radnje se nazivaju „prikrivenim metodama“ ili „tajnim operacijama“, � u Srbiji „posebne dokazne radnje“ � u Crnoj Gori “mjere tajnog nadzora“, � u Hrvatskoj „mjere kojima se privremeno ograničavaju ustavna prava i slobode radi pribavljanja podataka i dokaza za sprovođenje krivičnog postupka“ 8

�Polazeći od samog naziva ovih mjera i radnji, kao posebnih istražnih radnji, neodražava se potpuno precizno njihova svrha – prikupljanje dokaza. � Zbog toga bi precizniji naziv ovih radnji trebao biti „posebne dokazne radnje“, čime bi se nesumnjivo iz samog naziva uočila njihova konačna svrha, � a to je dokazivanje učinjenog krivičnog djela. 9

Pravni okvir za primjenu posebnih istraznih radnji u Bi. H � � � Zakonom o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine u glavi VII reguliše radnje dokazivanja (član 51 -116) i analognim glavama i članovima Zakona o krivičnom postupku RS, Federacije Bi. H i BD propisano je niz radnji i postupaka u cilju prikupljanja dokaza u krivičnom postupku. Ove radnje mogu se nazvati standardnim radnjama, odnosno standardnim načinom prikupljanja dokaza. Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine u svojoj glavi IX (članom 116 do 122), glava XIX (član 234 -239 ) Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske, glava IX (član 130 – 136) Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine glava IX (član 116 – 122) Zakona o krivičnom postupku Brčko Distrikra Bosne i Hercegovine izdvaja „ posebne istražne radnje „ iz prethodne grupe radnji dokazivanja u krivičnom postupku. 10

Medunarodni pravni okvir � Konvencija UN protiv nezakonitog prometa opojnih droga i psihotropnih supstanci iz 1988 godine (donijeta u Beču 2 o decembra l 988 godine – poznata kao Bečka konvencija 11

�Konvencija UN protiv transnacionalnog organizovanog kriminaliteta koja je donijeta u Palermu (Italija) 2000 godine kao i dva dodatna protokola �Protokol za prevenciju, suzbijanje i kažnjavanje trgovine ljudskim bićima, naročito ženama i djecom �Protokol protiv krijumčarenja migranata kopnom, morem i vazduhom 12

� Konvencija Savjeta Evrope o pranju, traženju, zapljeni i konfiskaciji prihoda stečenih kriminalom (tzv. Evropska Strazburska konvencija) donesena je 8 novembra 1990 godine u Strazburu. � Konvencija UN protiv korupcije iz 2003 godine 13

� Konvencija Savjeta Evrope o pranju, traženju zapljeni i konfiskaciji prihoda stečenih kriminalom i o finansiranju terorizma maja 2005 godine. Ona je poznata kao takozvana Varšavka konvencija. 14

� Univerzalnu deklaraciju o ljudskim pravima koju je usvojila Generalna skupština UN 10. 12. 1948 godine. Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima � Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama 15

�Član 8. EKLJP 1. “Svako ima pravo na poštovanje privatnog porodičnog života, doma i prepiske” i 2. “Javna vlast se ne miješa u vršenje ovog prava, osim ako je takvo miješanje predviđeno zakonom i ako je to neophodno u demokratskom društvu, u interesu nacionalne bezbjednosti, javne sigurnosti ili ekonomske dobrobiti države, sprečavanja nereda ili izvršenja krivičnih djela, zaštite zdravlja i morala ili zaštite prava i soboda drugih” 16

Krivično-pravna načela posebnih istražnih radnji � načelo legaliteta � načelo supsidijarnosti � načelo srazmjernosti � načelo sudskog nadzora 17

Načelo legaliteta podrazumjeva da primjena posebnih istražnih radnji mora biti predviđena zakonom (precizno normirana) zakonom. Dakle, prvo načelo upozorava da posebne istražne radnje moraju uvijek biti predviđene zakonskim propisima. � Načelo supsidijarnosti podrazumijeva da primjena ovih radnji dolazi u obzir samo u slučaju da se blažim mjerama ne može ostvariti željeni cilj, a to je sprečavanje, otkrivanje i dokazivanje krivičnog djela. In concreto, ovo načelo se odnosi na svrhu koja se želi postići primjenom ovih mjera, tj. na nemogućnost da se na drugi način prikupe dokazi, odnosno na nesrazmjerne teškoće u prikupljanju dokaznog materijala. � 18

� � Načelo srazmjernosti podrazumijeva da treba da postoji srazmjera izmedju povrede sloboda i prava gradjana primjenom ovih mjera i težine krivičnih djela u čijem otkrivanju i dokazivanju se one primjenjuju. Tako posebne istražne radnje treba primjenjivati samo kod ozbiljnih i složenih krivičnih djela. Načelo sudskog nadzora prema kojem je sud jedini organ koji odobrava kako primjenu ovih mjera, tako i kontrolu zakonitosti njihove primjene. Isključiva nadležnost suda za određivanje posebnih istražnih radnji podrazumijeva da se posebne istražne radnje primjenjuju samo uz prethodnu saglasnost suda i obavljaju se pod njegovim nadzorom. Dakle, nadležnost za iniciranje posebnih istražnih radnji je u rukama tužioca, ali njihovo određivanje može odrediti samo sud, koji istovremeno zadržava i kontrolu zakonitosti postupka primjene posebnih istražnih radnji. 19

�Pored navedenih načela, za koje slobodno možemo reći da su opšteg karaktera pojedini autori identifikuju i druga načela: � 1) načelo specijalizacije službenih aktera u krivičnom postupku � 2) načelo zbornosti i profesionalnosti � 3) načelo hitnosti u krivičnom postupku � 4) načelo čuvanja službene tajne 20

Kriminalistička načela posebnih istražnih radnji � načelo � � � � zakonitosti načelo brzine i operativnosti načelo kritičnosti i samokritičnosti načelo jedinstvenog rukovođenja načelo čuvanja službene tajne načelo elastičnosti načelo ofanzivnosti načelo mobilnosti. 21

Krivična djela za koje mogu biti pripisane posebne istražne radnje �Zakonodavstva koja poznaju primjenu ovih mjera uglavnom koriste dva načina odredjivanja ovih djela: �princip enumeracije (kataloga) gdje se esksplicitno u zakonu navode ona krivična djela za koje se mogu primjenjivati mjere �princip gdje je osnovni kriterijum za korišćenje ovih mjera visina zakonom predvidjene kazne zatvora (npr. preko 4 godine). 22

Krivičnoprocesno zakonodavstvo Bi. H q q q q Vrste posebnih istražnih radnji i uslove za njihovu primjenu Krivična djela za koja se mogu odrediti ove radnje Nadležnost za određivanje posebnih istražnih radnji i njihovo trajanje Materijal dobijen preduzimanjem radnji i obavještavanje o preduzetim radnjama Slučajne nalaze Postupanje bez sudskog naloga ili izvan njega Korišćenje dokaza pribavljenih preduzimanjem posebnih istražnih radnji 23

� Zakonskim odredbama ne određuje se način provođenja posebnih istražnih radnji, već samo uslovi za njihovu primjenu � Način provođenja posebnih istražnih radnji predmet je operativnog rada policije � Prilikom primjene posebnih istražnih radnji mora se poštovati zakonom propisana procedura � Samo u tom slučaju prikupljeni dokazi mogu biti pravno valjani u krivičnom postupku � Ako su posebne istražne radnje sprovedene u skladu sa procesnim odredbama, one imaju dokaznu snagu, tj. tehnički snimci, isprave i predmeti pribavljeni njihovom primjenom mogu se koristiti kao dokaz u krivičnom postupku � U suprotnom se radi o dokazima pribavljenim na nezakonit način 24

VRSTE POSEBNIH ISTRAŽNIH RADNJI � � � � Članom 116 stav 2 Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine i analognog članu ZKP RS, FBi. H i BD, propisana je mogućnost odredjivanja sedam posebnih istražnih radnji: Nadzor i tehničko snimanje telekomunikacija Pristup kompjuterskim sistemima i kompjutersko sravnjavanje podataka, Nadzor i tehničko snimanje prostorija Tajno praćenje i tehničko snimanje lica, transportnih sredstava i predmeta koji su u vezi sa njima Korišćenje prikrivenih istražitelja i korišćenje informatora Simulovani i kontrolisani otkup predmeta i simulovano davanje potkupnine Nadzirani prevoz i isporuka predmeta 25

�Posebne istražne radnje možemo razvrstati: �mjere trajne opservacije (nadzor i tehničko snimanje telekomunikacija, pristup kompjuterskim sistemima i kompjutersko sravnjavanje podataka, nadzor i tehničko snimanje prostorija, tajno praćenje i tehničko snimanje lice transportnih sredstava i predmeta koji su u vezi sa njima �mjere prodora u kriminalne grupe (upotreba prikrivenog istražitelja i informator i simulovani otkup predmeta i simulovano davanje potkupnine) 26

Posebne istražne radnje se mogu podijeliti i na: � mjere audio i video nadzora (nadzor i tehničko snimanje telekomunikacija, pristup kompjuterskim sistemima i kompjutersko sravnjavanje podataka, nadzor i tehničko snimanje prostorija) � mjere tajnih operacija (tajno praćenje i tehničko snimanje lica i predmeta i nadzirani prevoz i isporuka predmeta krivičnog djela ) 27

� Prema dužini trajanja posebne istražne radnje se mogu podijeliti ; � dugotrajne – one koje se primjenjuju više mjeseci (nadzor i tehničko snimanje komunikacija, tajno praćenje i tehničko snimanje lica i predmeta, korišćenje prikrivenog istražitelja i informatora � kratkotrajne – one koje se primjenjuju do mjesec dana, a ponekad na razdoblje od samo nekoliko dana, pa čak i sati, (simulovano davanje potkupnine, nadzirani prevoz i isporuka predmeta) � ad hoc – one koje se primjenjuju što je prije moguće, uz što kraće vrijeme za pripremu, (npr. kupovina droge na ulici i odmah poslije toga lišenje slobode). 28

Način odredjivanja posebnih istražnih radnji � � � � Prijedlog za odredjivanje posebnih istražnih radnji podnosi tužilac. Prijedlog mora biti obrazložen, odnosno tužilac mora da obrazloži: postojanje osnova sumnje da je neko lice samo ili zajedno sa drugim licem učestvovalo u izvršenju krivičnog djela razloga za poduzimanje radnje, odnosno, da nije moguće na drugi način pribaviti dokaze ili njihovo pribavljanje povezano s nesrazmjernim teškoćama podatke o lice prema kome se poduzima radnja (osumnjičeno lice ili drugo lice za koje postoje osnovi sumnje da se nalaze u specifičnoj komunikacijskoj vezi sa osumnjičenim konkretnu radnju (ili više njih) čije se određivanje traži način njenog izvodjenja(npr. nadzor i tehničko snimanje određenog telefonskog priključka ili odredjenog objekta obim i trajanje radnje 29

� � Naredbu u kojoj se određuje primjena posebnih istražnih radnja izvršava policijski organ. Preduzeće koje vrši prenos informacija dužna su tužiocu i policijskim organima omogućiti sprovodjenje radnje nadzora i tehničkog snimanja telekomunikacija. Posebne istražne radnje su tajne, konspirativne mjere, tako da je zakonom propisano da se naredba sudije za prethodni postupak, kao i prijedlog tužioca čuvaju u posebnom omotu. Time se sprečava prijevremeno otkrivanje od strane osumnjičenog ili njegovog branioca, ili bilo kojeg lica, čije bi saznanje moglo dovesti u pitanje svrhu koja se želi postići. Iako zakonom to nije predvidjeno smatra se ispravnim da se prijedlog tužioca i naredba sudije za prethodni postupak čuvaju kod suda. 30

Trajanje posebnih istražnih radnji � Trajanje posebnih istražnih radnji zavisi od toga o kojoj radnji se radi. 31

� � Dozvoljeno je produžavanje ovih mjera, na obrazloženi prijedlog tužioca, u intervalima od po mjesec dana mjere nadzora i tehničko snimanje telekomunikacija, pristup kompjuterskim sistemima i kompjutersko sravnjavanje podataka, nadzor i tehničko snimanje prostorija mogu trajati ukupno najduže šest mjeseci mjera tajno praćenje i tehničko snimanje lica, transportnih sredstava i predmeta koji su u vezi sa njima i nadzirani prevoz i isporuka predmeta mogu trajati najduže tri mjeseca Radnja simulovani i kontrolisani otkup predmeta i simulovano davanje potkupnine može se odnositi samo kao jednokratni akt, a zahtjev za svaku narednu radnju protiv istog lica mora da sadrži razloge koji opravdavaju njenu primjenu. 32

� zakonodavac se opredjelio za postepenost u njihovom utvrdjivanju i produžavanju. � Produženje mjera opravdano je samo iz posebno važnih razloga. � ukida se odmah kada prestanu razlozi zbog kojih su ove mjere bile odredjene. 33

� Isto tako predvidjeni rokovi za provodjenje posebnih istražnih radnji nisu uskladjeni u odnosu na pojedine posebne istražne radnje (nadzor i tehničko snimanje telekomunikacija i posebna istražna radnja tajno praćenje i tehničko snimanje lica, prevoznih sredstava i predmeta koji su u vezi sa njim su posebne istražne radnje koje se najčešće provode zajedno, s tim što je za prvu posebnu istražnu radnju maksimalno predvidjen rok šest mjeseci, a za drugu posebnu istražnu radnju maksimalni rok provodjenja tri mjeseca, što dovodi do poteškoća prilikom kombinovanja provodjenja ove dvije posebne istražne radnje. 34

�Prestanak primjene posebnih istražnih radnji se odredjuje alternativno na dva načina: � istekom roka na koji je određena �kad prestanu razlozi zbog kojih je određena � sudija za prethodni postupak mora bez odlaganja, pismenim nalogom obustaviti izvršenje radnje (npr. ako su prikupljeni potrebni dokazi, ako tužilac obustavi istragu, ako lice prema kome je mjera određena sazna za primjenu mjere i slično 35

Materijal dobijen poduzimanjem radnji i obavještenje o poduzetim radnjama � Policijski organ po okončanju poduzimanja posebne istražne radnje dužan je odmah sačiniti izvještaj o tome i predati ga tužiocu. 36

Na osnovu dostavljenog izvještaja tužilac cijeni način preduzimanja tražene radnje, poštovanje prava i sloboda čovjeka, postupanju po njegovom prijedlogu, odnosno naredbi sudije za prethodni postupak. � Zakon o krivičnom postupku ne propisuje formu takvog izvještaja, niti njegovu sadržinu, ali u njemu se mora navesti lice (ili lica) prema kome je određena radnja, krivično djelo zbog kojeg je određena, te način i obim izvršenja radnje, rezultat koji je dobijen, te oznaku lica koja je kao „policijski organ“ preduzelo radnju. � Uz izvještaj tužiocu se moraju predati i sve informacije, podaci i predmeti pribaljeni preduzetom radnjom. � 37

� Tužilac je dužan da sudiji za prethodni postupak dostavi pismeni izvještaj o poduzetim radnjama, kako bi se on upoznao sa načinom sprovođenja radnji, odnosno provjerio da li je postupljeno po njegovoj naredbi i u njenim okvirima. � Ovim se želi spriječiti eventualne zloupotrebe prilikom postupanja po naredbi sudije za prethodni postupak. 38

� Podaci i informacije pribavljeni naređenim radnjama uništiće se pod nadzorom sudije za prethodni postupak, koji će o tome sastaviti poseban zapisnik u dva slučaja: ako tužilac odustane od krivičnog gonjenja i ako pribavljene informacije i podaci nisu potrebni za krivični postupak. � Nakon preduzimana radnje, sudija za prethodni postupak će bez odlaganja obavjestiti lice protiv koga je radnja bila poduzeta, a to lice može od suda zatražiti ispitivanje zakonitosti naredbe i način na koji je radnja sprovedena. 39

Zakonitost dokaza � Osnovna svrha korišćenja posebnih istražnih radnji jeste obezbjedjenje dokaza, koji se na drugi način ne mogu pribaviti ili bi njihovo pribavljanje bilo povezano sa nesrazmjernim teškoćama. � Posebne istražne radnje se znači i preduzimaju radi otkrivanja, prikupljanja, obrade i korišćenja relevantnih informacija, na osnovu kojih se stvaraju uslovi za otkrivanje, dokazivanje i spriječavanje krivičnih djela � Prikupljanje informacija u različitim modalitetima predstavlja osnovnu svrhu i aktivnost subjekata krivičnog postupka i imaju karakter dokaza sa punim stepenom dokaznog kredibiliteta 40

� � � Za mnoga krivična djela karakteristično je odsustvo žrtve u klasičnom smislu rječi. Naime, radi se o tzv. konsensualnom kriminalitetu ili deliktima bez žrtve (en. victimless crimes), kakve su djelatnosti ilegalne trgovine narkoticima, oružjem, zlatnim nakitom, nuklearnim materijalima, automobilima, kreditnim karticama, ali i prostitucija, dječja pornografija i sl. Značajna karakteristika ovih inkriminacija jeste njihova prikrivenost ispoljavanja. Odsustvo neposrednih svjedoka – žrtve ili oštećenog, informacija o samom mjestu zločina (lt. facie loci, en. crime scene) i materijalnih tragova na njemu, uz zakon ćutanja koji vlada u miljeu organizovanog kriminaliteta, uzrokovali su da se kao najprimereniji metodi njegovog dokazivanja koriste upravo posebne istražne radnje. primjena posebnih istražnih radnji u demokratskim društvima zahteva dobijanje "licence" legalnosti i legitimnosti primjene, pri čemu prva od njih upravo podrazumeva precizno pravno normiranje u procesnom zakonodavstvu. 41

� Dokazi koji su pribavljeni preduzimanjem posebnih istražnih radnji mogu se koristiti u krivičnom postupku pod uslovom da se poduzimaju na zakonit način, koji je određen sudskom naredbom. � Dakle, sudska naredba i njen okvir predstavlja “conditi sine qua non “za zakonitost dokaza pribavljenih preduzimanjem posebnih istražnih radnji, a u suprotnom predstavljaju apsolutnu povredu odredaba krivičnog postupka. 42

� � ocjenjivanja zakonitosti u izdavanju naredbe i zakonitosti dokaza pribavljenim, izvršenjem naredbi, svodi se na odredbu člana 10 ZKP Bi. H, odnosno analognog člana ZKP RS, FBi. H i BD, koji svojim nadnaslovom (zakonitosti dokaza) izričito određuje obavezu suda da svoju odluku ne može zasnivati na dokazima pribavljenim povredama ljudskih prava i sloboda propisanih Ustavom i međunarodnim ugovorima, koje je ratifikovala Bi. H, niti na dokazima koji su pribavljeni povredama samog zakona. Dokazi koji se ne mogu koristiti protivno ovoj odredbi, nisu samo dokazi koji proističu iz povrede ljudskih prava i sloboda i/ili povreda ovog zakona već i dokazi koji su pribavljeni na zakonit način, ali je dokaz posrednim putem (saznanjem o dokazu) proistekao iz nezakonito pribavljenog dokaza – plodovi otrovne voćke. 43

� � Dokazi pribavljeni posebnim istražnim radnjama se veoma često osporavaju kojom prilikom se odbrana poziva na bitne povrede krivičnog postupka, a koji se tiču osnovnih prava optuženog „prava na odbranu“ jer im je onemogućeno unakrsno ispitivanje prikrivenog isražitelja, koji nije saslušan u svojstvu svjedoka, jer je vijeće prihvatilo kao dokaz, samo njegove izvještaje. Sudska praksa po ovom pitanju je zauzela jasan stav da se u konkretnom slučaju ne radi o povredi prava na odbranu. Isto tako odbrana često prigovara i nalazi povredu odredaba krivičnog postupka u slučaju kada se presuda zasniva na dokazima koji su pribavljeni posebnim istražnim radnjama u drugoj zemlji i prema drugim zakonima. Tako odbrana nalazi nezakonitost dokaza u činjenici npr. da je posebna istražna radnja provedena po zahtjevu Državnog tužilaštva Republike Slovenije, odnosno po naredbi Okružnog suda u Kopru. Sudska praksa je i po ovom pitanju zauzela stav da nijedna odredba ZKP Bi. H ne zabranjuje korišćenje dokaznog materijala pribavljenog sprovođenjem posebnih istražnih radnji u drugoj zemlji i po drugim zakonima, niti je takva praksa u suprotnosti sa stavovima Evropskog suda za ljudska prava, pod uslovoma da su posebne istražne radnje na legalan način sprovedene od nadležnih organa države od kojih se preuzima dokazni materijal, 44

Slučajni nalaz � Pravilo je da se podaci i informacije tj. dokazi dobijeni primjenom posebnih istražnih radnji mogu u krivičnom postupku koristiti u odnosu na lice i krivično djelo za koje su i naredjene 45

slučajni nalazi se takodje mogu koristiti za krivično gonjenje i u odnosu na slučajno otkriveno krivično djelo, samo pod uslovom, ako se radi o krivičnom djelu za koje bi se inače mogla narediti posebna istražna radnja. � U takvim slučajevima ispravan je stav da u pogledu „ slučajnog nalaza“ treba odmah zatražiti novu ili dodatnu naredbu sudije za prethodni postupak za poduzimanje posebne istražne radnje. � 46

�Nasuprot tome ne mogu se koristiti kao dokazi i podaci, informacije dobijene primjenom posebnih istražnih radnji, ako se ukazuje na neko drugo krivično djelo koje izvan liste krivičnih djela iz člana 117 ZKP BIH, analognog član ZKP RS, FBi. H i BD. Na tako dobijenim podacim i informacijama (tzv plodovi otrovne voćke) ne može se zasnivati sudska odluka. � 47

� Značajna je presuda Okružnog suda Banja Luka broj 011 0 K 06 000052 od 24. 11. 2006 godine i Presuda Vrhovnog suda RS broj 018 0 Kž 07 000102 od 30. 10. 2007 godine. U tom postupku Tužilaštvo je primjenom posebnih istražnih radnji nadzora i tehničko snimanje telekomunikacija i tajno praćeje i tehničko snimanje lica i predmeta u odnosu na jednog osumnjičenog , došlo do informacija da je drugo lice izvršilac krivičnog djela neovlašćena proizvodnja i promet opojnih droga iz člana 224 stav 2 u vezi sa stavom 1 KZ RS, što znači, radi se o krivičnom djelu za koje se može odrediti posebna istražna radnja. Na osnovu tog „slučajnog nalaza“ proširena je istraga i protiv tog lica, a informacije i podaci dobijeni zakonitim provodjenjem odredjenih istražnih radnji u odnosu na prvobitnog osumnjičenog su korišćeni i mogu se koristiti za krivičo gonjenje i za slučajno otkrivno krivično djelo, jer bi se i inače prema zakonu mogla narediti primjena posebnih istražnih radnji i za to drugo slučajno otkriveno krivično djelo. Slijedom toga, Sud zaključuje da je ispravan stav tužioca kada je po saznanju za informaciju i podatke, ondosno „slučajni nalaz“ zatražio naredbu sudije za prethodni postupak za preduzimanje posebne istražne radnje i prema tom drugom licu, pri čemu se slučajno otkriveni dokazi mogu koristiti za odredjivanje osnova sumnje da je izvršeno ili da se vrši krivično djelo obuhvaćeno članom 227 tačke g ZKP sa podacima i informacijama, odnosno „slučajnim nalazom“ tužilac postupa na isti način kao i sa materijalom dobijenim naredjenom mjerom, a ovo pravilo vrijedi i za dalji tok postupka, dakle i za izvodjenje dokaza na glavnom pretresu. 48

Sudska praksa � Prema stavu sudske prakse (presuda Vrhovnog suda RS 118 0 Kž 06 000079 od 22. 5. 2007 godine) transkripti telefonskih razgovora(zajedno sa orgninalnim snimkom tih razgovora – tonskim zapisom) su dokazi koji, kao i svaki drugi podliježu slobodnoj ocjeni i uvjerenju suda, prema njihovom sadržaju i ubjedljivost. Prema tome, na takvim dokazima, ukoliko se iz njihovog sadržaja vidi učešće priluškivanog lica u izvršenju krivičnog djela na njima se može zasnivati sudska odluka. Prema tome, ukoliko nema nezakonitosti u pribavljanju ovog dokaza i ukoliko se ne ospori autentičnost zvučnog snimka, transkript razgovora (zajedno sa orginalnim snimkom tih razgovora – tonskim zapisom) je zvučna isprava koju sud cijeni kao i svaki drugi dokaz, jer pravo osumnjičenog na odbranu nije povredjeno, jer se ne utiče na volju osumnjičenog, ne radi se o obmani. Sadržaj tog dokaza dobijenog kao zvučna isprava, sud treba da cijeni kao i svaki drugi dokaz 49

� U presudi Suda Bi. H broj X KŽ 07/329 od 10. 07. 2008 godine odlučujući o žalbenim prigovorima optuženog i njegovog branioca kojim se prigovara da je prilikom provođenja posebne istražne radnje prikrivenog istražitelja učinjeno podstrekavanje od strane prikrivenog istražitelja. Sud navodi da podstrekavanje treba posmatrati u krivično pravnom smislu, što znači da ovlašteno službeno lice kao prikriveni istražitelj svojim radnjama ne smije uticati da se kod izvršioca krivičnog djela stvori ili učvrsti odluka za izvršenje krivičnog djela. Medjutim, navedeno ne znači da se prikrivenom istražitelju ne može nametnuti zahtjev apsolutne pasivnosti prilikom izvođenja ove posebne istražne radnje, nego se njegova aktivnost u odnosu na izvršioce mora kretati u granicama već stvorene i učvršćene odluke za izvršenje krivičnog djela. Dakle, ukoliko je kod izvršioca donesena definitivna odluka o izvršenju krivičnog djela i ukoliko isti nije kolebljiv, te je izvršenje krvičnog djela samo stvar prilike i vremena, onda ne postoje radnje podstrekavanja. U konkretnoj žalbi branilac navodi da su prikriveni istraažitelji tražili još robe i u većim količinama, te da u tome vide vršili podstrekavanje na činjenje krivičnog djela. Medjutim, sud zaključuje da to što su istražitelji tražili veću količinu zabraljene robe nije ni slučajno uticalo da se kod njihovih branjenika stvori ili učvrsti odluka da nastave s rasturanjem krivotvorenog novca. S obzirom da je očigledno od ranije postojala čvrsta odluka otpuženog za pravljenje i rasturanje krivotvorenog novca, apsolutno je i sigurno da bi i u budućnosti bilo nastavljeno izvršenje ovog krivičnog djela i to u još većem obimu, da nije izvršeno hapšenje optuženih lica. S toga je sud zaključio da poduzete aktivnosti od strane prikrivenog istražitelja ne predstavljaju podstrekavanje. 50

�U presudi Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118 0 Kžž 07 000007 od 27. 09. 2007 godine, Vrhovni sud navodi da podstrekavanje podrazumijeva umišljajno izazivanje ili učvršćivanje volje kod podstreknutog, da izvrši krivično djelo. Postupanje policijske provokacije odnosno podstrekavanja se ne pretpostavlja već optuženi mora da iznese dokaze koji daju osnova za sumnju , da je bio podstreknut na izvšenje krivičnog djela, koje samm ne bi učinio. Akcenat je na voljnom procesu koji je neposredno prethodio izvršenju krivičnog djela i ocjeni da li je aktivnost policijskih organa stvorila ili konkretizovala kod optuženog odluku o izvršenju krivičnog djela. 51

U presudi Suda Bi. H broj X KŽ 07/329 od 10. 07. 2008 godine, sud je smatrao da postoji objektivan razlog zbog čega je zakonodavac izostavio precizirati vremenski okvir u kome se treba realizovati posebna istražna radnja – prikriveni istražitelj, naime, sud ukazuje da je prikriveni istražitelj aktivnost koja se koristi po pravilu u složenim predmetima i predmetima u kojima se očekuje primjena ove mjere za duži vremenski period. Stoga je logično da zakon ne određuje vremenski okvir u kome se treba realizovati ova prikrivena mjera, budući da bi vremensko ograničenje trajanja ove mjere moglo biti ozbiljna prepreka u njenoj uspješnoj primjeni, a protek roka za poduzimanje ove istražne radnje svakako ne bi uticalo na ostvarenje njene svrhe, posebno kada se ima u vid da i sama infiltracija u organizovane kriminalne grupe može trajati godinama. 52

� Isto tako značajna je i presuda Okružnog suda u Bijeljini broj 012 0 K 06 000043 koja je potvrdjena presudom Vrhovog suda broj 118 0 Kž 07 000105 od 26. 6. 2007 godine. Iz izreke presude da se jasno daje zaključiti da je izvršilac krivičnog djela osuđen na zatvorsku kaznu, zbog krivičnog djela neovlašćene proizvodnje i prometa opojne droge, a da se krivično djelo uspješno dokazalo primjenom posebnih istražnih radnji i to simulovanog otkupa i prikrivenog istražitelja. Izvršilac krivičnog djela je stupio u kontakt sa prikrivenim istražiteljem (zaštićeni svjedok pod šifrom oo 2), koji mu se predstavio kao mogući kupac heroina, radi čega su se sastali u restoranu, neposredno razgovarali i načelno ugovorili kupoprodaju jednog kilograma heroina za iznos od 15. 000 E, odredjujući vrijeme i mjesto razmjene droge i novca. Tom prilikom izvršilac krivičnog djela je putem mobilnog telefona, a u vezi sa realizacijom kupoprodaje (konačne cijene) mjesta predaje droge, izvršio konsultaciju sa „svojim šefom“, sebi nadređenim licem u lancu neovlašćene prodaje opojnih droga i tek nakon što je dobio saglasnost sastao se ponovo sa prikrivenim istražiteljem na ugovorenom mjestu i u vrijeme fizičke razmjene novca i droge, lišen je slobode prilikom pokušaja bjekstva 53

� značajna je presuda Okružnog suda u Banja Luci broj 011 0 K 09 000 006 – P od 10. 11. 2009 godine, koja je potvrdjena presudom Vrhovnog suda RS broj 118 0 Kž 10 000 042 od 16. 2. 2010 godine. Ova presuda je značajna iz razloga što je pored posebne istražne radnje simulovanog i kontrolisanog otkupa predmeta i similovane davanje potkupnine za dokazivanej ovog krivičnog djela istovremeno korištene i posebne istražne radnje prikrivenih istražitelja i informatora, kao i posebna istražna radnja nadozor i tehničko snimanje telekomunikacija. Primjenom svih ovih posebnih istražnih radnji dokazano je da su izvršioci krivičnog djela kao pripadnici zločinačog udruženja, koje je zajednički djelovalo u toku 2008/09 godine na teritoriji RS organizovali se radi ostvarenja zločinačkog plana udruženja, vršenjem krivičnih djela u vezi sa nedozvoljenom nabavkom, držanjem i prodajom vatrenog oružja, municije i minsko-eksplozivnih sredstava u većoj količini. Sve ovo je dokazano upravo upotrebom posebnih istražnih radnji, i to pozicija i uloga svakog od optuženih, a uz pomoć posebne istražne radnje simulovanog i kontrolisanog otkupa predmeta, koju posebnu istražnu radnju je u tri navrata odobrio sud, što znači da je ova radnja zakonito provedena, obzirom na činjenicu da se kod ove istražne radnje ista smatra jednokratnim aktom, i zahtjev se za svaku narednu radnju protiv istog lica mora se ponovo podnijeti i mora sadržavati razloge koji opravdavaju njenu upotrebu. 54

Mjere prisustva osumnjičenog – optuženog 55

Mjere prisustva osumnjičenog 1. Poziv, 2. Dovođenje, 3. Mjere zabrane, 4. Jemstvo, 5. Pritvor 56

1. Poziv � Najblaža redovna mjera za obezbjeđenje prisustva optuženog – osumnjičenog � Kad se osumnjičeni – optuženi prvi put poziva poučava se o pravu da uzme branioca i da branilac može prisustvovati njegovom ispitivanju � Takođe će se poučiti o pravima shodno odredbama člana 143. ZKP RS � Ako osumnjičeni – optuženi nije u stanju da se odazove pozivu usljed bolesti ili drugih neotklonjivih smetnji ispitaće se u mjestu gdje se nalazi ili će se osigurati njegov prevoz do zgrade suda ili drugog mjesta gdje se radnja poduzima 57

2. Dovođenje � Naredbu za dovođenje osumnjičenog odnosno optuženog izdaje sud �U izuzetnim slučajevima naredbu može izdati i tužilac � Naredbu izvršava sudska policija 58

3. Mjere zabrane � Zabrana napuštanja boravišta i zabrana putovanja ◦ Privremeno oduzimanje putnih isprava i zabrana izdavanja novih putnih isprava ◦ Zabrana poduzimanja određenih aktvinosti ili službenih dužnosti ◦ Zabrana posjećivanja određenih mjesta ili područija ◦ Zabrana sastajanja sa određenim licima ◦ Naredba za povremeno javljanje državnim organima ◦ Privremeno oduzimanje vozačke dozvole 59

Izricanje mjera zabrane � Sud izriče mjere zabrane po prijedlogu stranaka i branioca � Mjeru zabrane u toku istrage određuje sudija za prethodni postupak, nakon podizanja optužnice, sudija za prethodno saslušanje a u postupku suđenja sudija odnosno predsjednik vijeća 60

Trajanje mjera zabrane � Mjere zabrane traju dok za to postoje razlozi, a najduže do pravosnažnosti presude � Ukoliko je optuženom izrečena kazna zatvora mjera zabrane traje do upućivanja optuženog odnosno osuđenog na izdržavanje kazne � Ako je optuženom izrečena novčana kazna zabrana putovanja traje dok osuđeni ne plati novčanu kaznu u potpunosti ili dok u potpunosti ne izvrši se odluka o imovinskopravnom zahtjevu 61

� Protiv rješenja o određivanju, produžavanju ili ukidanju mjera zabrane optuženi – osuđeni odnosno njegov branilac može podnijeti žalbu a takođe i tužilac ukoliko nije odobren njegov prijedlog za izricanje mjera �O žalbi odlučuje vijeće iz člana 24. stav 5. ZKP RS � Žalba ne zadržava izvršenje 62

Sadržaj mjera zabrane � Pri izricanju mjere zabrane napuštanja boravišta za osumnjičenog ili optuženog sud određuje mjesto u kojem osumnjičeni odnosno optuženi mora boraviti dok traje ova mjera tj. određuje granice van kojih osumnjičeni odnosno optuženi se ne smije udaljavati � U rješenju suda kojim se izriče mjera zabrane putovanja sud naređuje privremeno oduzimanje putnih isprava i zabranu izdavanja novih putnih isprava � U rješenju kojim se izriče mjera zabrane posjećivanja određenih mjesta ili područija sud određuje mjesto i područje te udaljenosti ispod kojih im se osumnjičeni ili optuženi ne smije približavati 63

�U rješenju kojim se izriče mjera zabrane sastajanja sa određenim licima sud će odrediti razdaljinu ispod koje osumnjičeni odnosno optuženi se ne smije približavati određenom licu �U rješenju kojim se izriče mjera povremenog javljanja državnom organu sud će odrediti službeno lice kojim se osumnjičeni odnosno optuženi mora javljati i odrediće rok u kome se javlja kao i način vođenja evidencije o javljanju �U rješenju kojim se izriču mjere privremenog oduzimanja vozačke dozvole sud će navesti kategoriju za koje će vozačka dozvola biti suspendovana 64

Ograničenja u pogledu sadržaja mjere zabrane � Mjerama zabrane ne može se ograničiti pravo osumnjičenog odnosno optuženog da komunicira sa svojim braniocem u Bi. H � Ne može se osumnjičenom odnosno optuženom ograničiti pravo da se viđa sa članovima porodice i bliskim srodnicima u Bi. H ili u mjestu koje je određeno da ga osumnjičeni odnosno optuženi ne smije napuštati sem ako se ne radi o krivičnom djelu na štetu bliskog srodnika � Ne može mu se ograničiti pravo da se bavi prof. Djelatnošću ako ista nije u vezi sa izvršenjem krivičnog djela 65

Izvršenje mjere zabrane � Rješenje o izrečenoj mjeri zabrane napuštanja boravišta, zabrana putovanja, zabrana posjećivanja određenog mjesta, zabrana sastajanja sa određenim licima, povremeno javljanje određenom organu i privremeno oduzimanje vozačke dozvole izvršava nadležni policijski organ � Rješenje o izricanju mjere zabrane putovanja dostavlja se graničnoj policiji � Podaci o privremenom oduzimanju putne isprave i zabrani izdavanja novih putnih isprava unosi se u glavni centar za obradu podataka granične policije 66

Provjera mjera zabrane i obaveza izvještavanja � Sud u svako doba može naložiti provjeru izvršenja mjera zabrane i zatražiti izvještaj nadležnog organa � Ako osumnjičeni odnosno optuženi ne ispunjava obaveze naložene izrečenom mjerom, organ koji izvršava mjeru dužan je odmah obavijestiti sud, a sud mu zbog toga može izreći dodatnu mjeru zabrane ili odrediti pritvor 67

Posebne odredbe o zabrani putovanja � � Izuzetno, u hitnim slučajevima ili ako je riječ o krivičnom djelu za koje se može izreći kazna zatvora od 10 godina ili teža kazna tužilac može izdati naredbu o privremenom oduzimanju putnih isprava i lične karte uz zabranu izdavanja novih dokumenata za prelaz državne granice Dužan je u roku od 72 sata obavijestiti (sudiju za prethodni postupak, u fazi istrage, sudiju za prethodno saslušanje po potvrđenoj optužnici, a nakon što se predmet uputi vijeću u svrhu zakazivanja glavnog pretresa predsjednika vijeća koji naredbu mora potvrditi. Naredbu o privremenom oduzimanju putnih isprava i lične karte i zabranu izdavanja novih dokumenata može izvršiti i sudska policija Osumnjičenom odnosno optuženom izdaje se potvrda o privremenom oduzimanju dokumenata koja zamjenjuje dokumente u svakom pogledu 68

4. Jemstvo � Uslovi za određivanje jemstva � Osumnjičenom odnosno optuženom kojem se pritvor treba odrediti ili mu je već određen zbog bojazni da će pobjeći može se ostaviti na slobodi, odnosno putiti na slobodu ako lično ili neko drugi za njega pruža jemstvo da do kraja krivičnog postupka neće pobjeći 69

Sadržaj jemstva � Jemstvo uvijek glasi na novčani iznos (polaganje gotovog novca, papira od vrijednosti, dragocjenosti ili drugih pokretnih stvari veće vrijednosti koje se lako mogu unovčiti i čuvati ili hipoteka na nepokretnosti u visini iznosa jemstva) � Lice koje daje jemstvo mora dostaviti dokaze o svom imovinskom stanju, porjeklju imovine koja se daje kao jemstvo � Ako osumnjičeno odnosno optuženi pobjegne rješenjem će se odrediti da imovina data kao jemstvo predstavlja prihod budžeta RS 70

Rješenje o jemstvu � Sudija za prethodni postupak – istraga � Potvrđena optužnica – sudija za prethodno saslušanje � Nakon dostavljanja predmeta vijeću u svrhu zakazivanja glavnog pretresa sudija odnosno predsjednik vijeća � Prije donošenja rješenja o određivanju jemstva i rješenja kojim se jemstvo ukida saslušava se tužilac 71

Prestanak jemstva � Osumnjičeni odnosno optuženi će se i pored datog jemstva staviti u pritvor ako se ne odazove na poziv suda, a izostanak ne opravda. � Pritvor će se odrediti ako se pojavi neki drugi zakonski osnov za pritvor � Nakon okončanja postupka i donošenja pravosnažne presude položeno jemstvo se vraća optuženom, odnosno osuđenom � Ako je osuđen na kaznu zatvoru jemstvo se vraća tek kada osuđeni počne da izdržava kaznu u pritvoru 72

5. Pritovor � Pritvor se određuje ili produžuje samo ako se ista svrha ne može ostvariti drugom mjerom � Pritvor se određuje ili produžuje rješenjem suda na prijedlog tužioca, a nakon što je sud prethodno saslušao osumnjičenog odnosno optuženog, osim u slučaju iz člana 197. stav 1. tačka a) ZKP RS � Pritvor se mora svesti na najkraće nužno vrijeme i dužnost je svih organa koji učestvuju u krivičnom postupku da postupaju sa posebnom hitnošću � U toku cijelog postupka pritvor će se ukinuti čim prestanu razlozi na osnovu kojih je određen 73

� Sud je dužan odlučiti o prijedlogu tužioca ili branioca za ukidanje pritvora ukoliko se on zasniva na novim činjenicama 74

Razlozi za pritvor �I Opšti uslov za određivanje pritovra � ako postoji osnovana sumnja da je određeno lice učinilo krivično djelo � II Posebni pritvorski razlozi � a) ako se krije ili ako postoje druge okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva � b) ako postoji osnovana bojazan da će uništiti, sakriti, izmjeniti ili falsifikovati dokaze ili tragove važne za krivični postupak ili ako naročite okolnosti ukazuju da će ometati krivični postupak uticajem na svjedoke, saučesnike ili prikrivače 75

� c) ako naročite okolnosti opravdavaju bojazan da će ponoviti krivično djelo ili da će dovršiti pokušano krivično djelo ili da će učiniti krivično djelo kojim preti a za ta krivična djela može se izreći kazna zatvora od 3 godine ili teža kazna � g) u vanrednim okolnostima ako je riječ o krivičnom djelu za koje se može izreći kazna zatvora od 10 godina ili teža kazna, a koje je posebno teško s obzirom na način izvršena ili posljedice krivičnog djela, ako bi puštanje na slobodu rezultiralo stvarnom prijetnjom narušavanja javnog reda 76

Nadležnost za određivanje pritvora � Pritvor se određuje rješenje suda na obrazloženi prijedlog tužioca � Protiv rješenja o pritvoru pritvoreno lice može se žaliti vijeću iz člana 24. stav 5. u roku od 24 h od časa prijema rješenja, a koje je dužno o žalbi odlučiti - donijeti odluku u roku od 48 h � Žalba ne zadržava izvršenje rješenja 77

Trajanje pritvora u istrazi � � � � Rješenje o određivanju pritvora može trajati najduže mjesec dana od dana lišenja slobode Ovaj pritvor po odluci vijeća iz člana 24. stav 5. na obrazloženi prijedlog tužioca može se produžiti za još dva mjeseca Ako se postupak vodi za krivično djelo za koje se može izreći kazna zatvora od 10 godina ili teža kazna a postoje naročito važni razlozi – pritvor se može odlukom Vrhovnog suda RS, produžiti na obrazloženi prijedlog tužioca, za najviše još tri mjeseca Na ovo rješenje je dozvoljena žalba vijeću Vrhovnog suda u drugom sastavu Izuzetno i u naročito složenim predmetima za krivično djelo za koje je propisana kazna dugotrajnog zatvora pritvor se može ponovo produžiti za još tri mjeseca, na obrazloženi prijedlog tužioca, uz priloženu izjavu kolegija tužilaštva o potrebnim mjerama da se istraga završi O odluci Vrhovnog suda dozvoljena je žalba o kojoj odlučuje vijeće Vrhovnog suda u drugom sastavu Prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu prvostepeni sud je dužan saslušati osumnjičenog o razlozima zbog kojih se produžava pritvor 78

Pritvor nakon potvrđivanja optužnice � � � � Pritvor se može odrediti, produžiti ili ukinuti nakon potvrđivanja optužnice Kontrola opravdanosti pritvora vrši se po isteku svaka dva mjeseca od dana donošenja posljednjeg rješenja o pritvoru Nakon potvrđivanja optužnice i prije izricanja prvostepene presude pritvor može trajati najduže: a) godinu dana u slučaju krivičnog djela za koje je propisana kazna zatvora do 5 godina, b) godinu dana i šest mjeseci u slučaju krivičnog djela za koje je propisana kazna zatvora do 10 godina, c) dvije godine u slučaju krivčnog djela za koje je propisana kazna zatvora preko 10 godina ali ne i kazna dugotrajnog zatvora d) tri godine u slučaju krivičnog djela za koje je propisana kazna dugotrajnog zatvora Ako u vrijeme kada je optuženom određen pritvor ne bude izrečena prvostepena presuda pritvor će se ukinuti i optuženi pustiti na slobodu 79

Određivanje pritvora nakon izricanja presude � � � � Nakon izricanja presude kojom je optuženi oglašen krivim i koji je osuđen na kaznu zatvora sud će optuženom produžiti pritvor ako postoje razlozi iz člana 197. stav 1 tačka a), v) i g) Pritvor će se ukinuti ako optuženi oslobođen od optužbe ili je optužba odbijena osim u slučaju nenadležnosti suda ili ako je proglašen krivim, a oslobođen od kazne ili je osuđen samo na novčanu kaznu ili je uslovno osuđen ili je zbog uračunavanja pritvora kaznu već izdržao Poslije izricanja prvostepene presude pritvor može trajati najduže još devet mjeseci Ako za to vrijeme ne bude izrečena drugostepena presuda koja je potvrđena ili preinačena, pritvor će se ukinuti i optuženi pustiti na slobodu Ako je u roku od devet mjeseci izrečena drugostepena presuda kojom se prvostepena presuda ukida pritvor može trajati najduže još godinu dana od izricanja drugostepene presude Pritvor se uvijek ukida istekom izrečene kazne Optuženi koji se nalazi u pritvoru, a presuda kojom mu je izrečena kazna zatvora je postala pravosnažna, ostaće u pritvoru do upućivanja na izdržavanje kazne, a najduže do isteka trajanja izrečene kazne. 80