PONAANJE I ZDRAVLJE Istorijski korijeni Razmiljanja o ponaanju

PONAŠANJE I ZDRAVLJE

Istorijski korijeni • Razmišljanja o ponašanju i zdravlju nalazimo još u antičkom mitu o Eskulapu i Higiji • Novija istorija proučavanja veze između ponašanja i zdravlja pararalelna je sa istorijom javnog zdravstva • Uočen je značaj čovjeka kao subjekta za uspjeh preventivnih intervencija

• Istovremeno otvorena su neka značajna pitanja, kao što su: - Zašto svi ljudi ne sarađuju na identičan način u preventivnim aktivnostima? - Zašto u nekim sredinama predložene mjere nailaze na podršku ljudi, a u drugima ne?

• Zahvaljujući izmjenjenim uslovima života, sanitaciji okoline kao i napretka medicinske nauke, akutne zarazne bolesti postajale su sve manji problem prepuštajući vodeće mjesto hroničnim nezaraznim bolestima • Ove bolesti se dovode u vezu sa navikama, stilom života, ponašanjem ljudi • Proučavanje uticaja okolinskih faktora je skoro potpuno zapostavljeno, a pažnja se usmjerava na individuu – javno zdravstvo se u ovom periodu zapravo veoma približava usko medicinskom konceptu shvatanja bolesti i zdravlja

• Poslije Drugog svjetskog rata, snažan razvoj sociologije, psihologije i socijalne psihologije • Ove nauke imaju dva nivoa posmatranja: mikronivo ili individualni i makronivo ili socijalni nivo • Javno-zdravstvene nauke prvobitno vezuju svoje interesovanje za individualni nivo proučavanja • Formulišu stav o individualnoj odgovornosti za bolesti i zdravlje • Razvija se tzv. koncept “victim blaming” (okrivljavanja žrtve), koji će dominirati teorijom u oblasti ponašanja i zdravlja i praksom zdravstvenog vaspitanja sve do 80 -tih godina • Radikalne promjene nastale su konceptom Primarne zdravstvene zaštite, a posebno Promocije zdravlja

Dokazi o povezanosti ponašanja i zdravlja • Korištenjem epidemioloških i statističkih metoda uspostavljen je niz uzročno posljedičnih veza koje postoje između pojedinih oblika ponašanja i zdravlja • Prema Grinu (SAD) “za mnoge bolesti ponašanje povećava rizik za oboljevanje i može se smatrati uzročnikom; s druge strane, neki tipovi ponašanja koleriraju sa boljim zdravljem, povećavaju dugovječnost i smanjuju rizik”

• Isto tako, “u svim bolestima čiju prirodu znamo, ponašanje igra značajnu ulogu u etiologiji” • Dvije trećine smrtnih ishoda u razvijenim zemljama povezano je sa uzrocima koji su se mogli prevenirati a koji su bili direktno vezani za ponašanje ili su riziko faktori u kojima ponašanje igra značajnu ulogu • Smatra se da je 24% smrtnih slučajeva, 21% preranih smrti (prije 65 godina), 21% bolničkih dana i 16% direktnih medicinskih troškova povezano sa ponašanjem ili sa faktorima rizika u kojima ponašanje dominira

• Tako u literaturu, pored ponašanja u vezi sa zdravljem ulazi i pojam faktora rizika da objasni osobine, zbivanja i navike prisutne kod jedne osobe, grupe ili čitave zajednice koje povećavaju vjerovatnoću pojkavljivanja oboljenja, oštećenja ili smrti • Po svom porijeku, faktori rizika mogu poticati iz ličnih karakteristuka osobe ili grupe, i to: - bioloških (pol, starost, nasljeđe, rast, . . . ) - zdravstvenih (oboljenja u prošlosti i sadašnjosti) - socioekonomskih i bihevioralnih (obrazovanje, navike, stil života)

• Faktori rizika mogu takođe poticati i iz okoline u kojoj čovjek živi i radi, ali i tada se, posredno, vezuju za ponašanje donosioca odluka, kao i pojedinih uticajnih grupa • Podjela na one koji se mogu modifikovati i one koji su nepodložni promjenama posebno je značajna sa aspekta zdravstveno vaspitnog rada.

• Faktori rizika mogu djelovati kao pojedinačni, ali najčešće, kod najvećeg broja oboljenja, djeluju kao udruženi ili multipli, pokazujući statističku povezanost sa pojavom jednog ili više oboljenja ili stanja • Tako se prevencijom gojaznosti može redukovati incidenca adultnog dijabetesa za jednu polovinu, a juvenilnog za jednu trećinu, a poznata je i povezanost gojaznosti i hipertenzije

• U javno-zdravstvenim naukama kao i u zdravstvenom vaspitanju ovi dokazi su korišteni za neposredne interventne strategije koje se baziraju na promjeni ponašanja individue, grupe i zajednice

Koncept i definicije ponašanja u vezi sa zdravljem • Opšti način života baziran na interakciji između uslova života u širem smislu i individualnih obrazaca ponašanja određenih sociokulturalnim faktorima i ličnim karakteristikama. • Ponašanje se sagledava kao interakcija između bioloških, psiholoških i sociokulturalnih varijabli čovjeka i ono podrazumjeva voljne i nevoljne aktivnosti, uslovljene reflekse, navike, običaje, naučene odgovore, adaptaciju na promjene i slično. (Engel)

• Prve klasifikacije ponašanja u vezi sa zdravljem vezuju se za Kasla i Koba iz 1966. : • Zdravo ponašanje, koje definišu kao “svaku aktivnost koju preduzima osoba koja sebe smatra zdravom u cilju preveniranja bolesti i njenom otkrivanju u asimptomatskom stanju • Bolesno ponašanje, koje obuhvata “svaku aktivnost koju preduzima osoba koja se osjeća bolesnom u cilju definisanja svog zdravstvenog stanja i nalaženja adekvatnog lijeka” • Ponašanje bolesne uloge podrazumjeva “svaku aktivnost koju preduzima osoba koja sebe smatra bolesnom u cilju poboljšanja svog zdravlja”

• Ponašanje pod rizikom (I. Barić) je ponašanje zdrave osobe u vezi sa prikupljenim informacijama o rizicima po zdravlje, validaciji tih informacija u odnosu na vlastita opredjeljenja, kao i na okolinske uticaje i nakon toga donošenje odluke o prihvatanju ili neprihvatanju rizične odluke

Determinante ponašanja • SZO sve determinante ponašanja svrstava u tri grupe: - misli i osjećanja (znanja, vjerovanja, stavovi, vrijednosti) - uticaj ljudi koji su za nas značajni - resursi (novac, vrijeme, radna snaga, vještine) • Tejlorova podjela sadrži ove grupe faktora: socijalni, emocionalni, kognitivni, opaženi simptomi i faktori vezani za dostupnost zdravstvene službe

Neke psihološke kategorije i ponašanje u vezi sa zdravljem Znanje • Tokom dugog perioda, u oblasti formiranja i modifikovanja zdravstvenog ponašanja, informisanju i porastu faktografskog znanja pridavana je veoma značajna uloga • Tek krajem šezdestih godina XX vijeka shvaćeno je da informacija nema neposrednu moć u uticaju na promjenu ponašanja i da bi uopšte mogla da doprinese uticaju na ponašanje ona mora biti praćena i konkretnim prijedlogom za akciju koju individua može lako da izvede

• Istraživači se danas slažu da bez obzira na karakter informacije koja se prenosi, bez obzira na kvalitet i efikasnost poruka koje se kreiraju, sam porast informacija i faktografskog znanja nije dovoljan da dovede do promjene ponašanja

Zastrašivanje • U periodu 50 -tih i 60 -tih godina XX vijeka proučavana je uloga straha kao motivacionog faktora da ljudi prihvate promjene ponašanja • Pretpostavka je bila da će ljudi zastrašeni informacijom o štetnosti određenog ponašanja po njihovo zdravlje biti spremni da promjene takvo ponašanje prevashodno da bi se oslobodili straha, kao neprijatnog osjećanja

• Međutim, kod oblika ponašanja gdje je individua stalno izložena iskušenju da ponovo nešto uradi, i gdje se nalazi pod okolinskim pritiskom da preduzme takvu akciju, strah je apsolutno neefikasan • Suviše jak strah, čak, inhibira promjene ponašanja

Vjerovanja – ubjeđenja • Vjerovanja, odnosno ubjeđenja podrazumjevaju našu procjenu određene situacije ili fenomena kao tačnog, odnosno netačnog, istinitog ili lažnog • Takve procjene su, najčešće, apriori prihvaćene, bez prethodne provjere

• Vjerovanja nose u sebi jasno tradicionalno-kulturološko obilježje i formiraju se pod uticajem najbliže okoline, porodice ili drugog kruga ljudi koji su nam bliski i kojima vjerujemo • Po svom sadržaju mogu da se odnose na niz oblasti življenja kao što su religija, filozofija, nauka i posebno na oblast zdravlja • Ubjeđenja, kao determinante zdravstvenog ponašanja, čine osnovu mnogih modela koji objašnjavaju zdravstveno ponašanje

Vrijednosti • Vrijednosti se definišu kao vjerovanja koja izražavaju značaj ili vrijednost određenih kategorija istina ili situacija • Vrijednosni sistem jedne individue formira se pod uticajem niza faktora, a posebno pod uticajem kolektivnih vrijednosti jedne sredine • Za ponašanje u vezi sa zdravljem posebno je značajno kolika se vrijednost u jednoj zajednici pridaje zdravlju ili gdje je zdravlje u vrijednosnoj orijentaciji u njoj

Stavovi • Stavovima pripada centralno mjesto u razumjevanju ljudskog ponašanja generalno, pa i onog u vezi sa zdravljem • Oni se formiraju kroz lično iskustvo, zatim kroz uticaje primarnih socijalnih grupa, posebno porodice, kao i kroz uticaj sekundarnih socijalnih grupa (škola, vršnjaci), i najzad kroz eksterne uticaje kao što je uticaj mas-medija • Vrijednosti i vjerovanja značajno utiču na formiranje stavova

U stavovima se mogu razlikovati tri komponente: 1. Kongnitivna komponenta se odnosi na individualna ubjeđenja vezana za pojedine objekte ili stavove • Ta ubjeđenja, vjerovanja ne moraju biti bazirana na činjenicama, ona često mogu biti potpuno subjektivna, pristrasna ili samo djelomično tačan 2. Afektivna komonenta se odnosi na osjećanja i emocije u smislu voljeti, ne voljeti 3. Komponenta stava koja se odnosi na ponašanje • Ponašanje podrazumjeva širok okvir fenomena, verbalna izražavnja, neverbalne komunikacije, svjesno proizvedena reagovanja kao i razne psihološke reakcije

• Postoje dva osnovna načina pomoću kojih se mogu utvrditi stavovi: - Pitati ljude direktno kakvi su njihovi stavovi prema određenoj situaciji - Indirektno – posmatranjem ponašanja ljudi, načina na koji se oni ophode u određenoj situaciji, prema određenim osobama, objektima i sl. • Kod direktnog identifikovanja stavova postoji mogućnost mjerenja i to pomoću tzv. skala stavova – pozitivan stav, neutralan i negativan stav prema nekim pitanjima vezanim za zdravlje

MODIFIKACIJA PONAŠANJA • Promjene ponašanja prema SZO mogu biti dvojake: - Prirodne, koje nastaju kada okolinske promjene i okolnosti često dovode i do individualnih, spontanih promjena, bez da se individua u tome posebno, svjesno angažuje - Planirane promjene su one gdje se unosi svjestan, organizovani napor same individue, profesionalaca, ili i jednih i drugih • Te promjene se najčešće nazivaju modifikacijama ponašanja

• Uspješna modifikacija ponašanja ima nekoliko korisnih efekata: - Njome se može reducirati broj smrtnih slučajeva - Povećava se vjerovatnoća produženja života - Raste broj godina koje čovjek proživi bez simptoma ili komplikacija od hroničnih oboljenja - Kao rezultat svih pobrojanih “koristi” smanjuju se i troškovi

• Istraživanja su ukazala na činjenicu da bez obzira o kom se pristupu ili modelu modifikacije ponašanja radi, on ne može računati na efikasnost u postizanju rezultata ako se ne uzme u obzir “prirodni tok” promjene ponašanja • Prohaska i sarasnici su 1992. razvili dinamički model, prema kome ljudsko ponašanje na putu ka promjenama prolazi postupno kroz niz faza

Pre razmišljanje (prekontemplacija) • Ovo je faza u kojoj osoba nema nikakve namjere da mijenja svoje ponašanje u doglednoj budućnosti (6 mjeseci) • Ona čak nije niti svjesna da bi njeno ponašanje moglo imati negativne posljedice po njeno zdravlje • S druge strane, ukoliko i ima određena saznanja o štetnosti određenog ponašanja, ona ne želi da razmišlja o bilo kakvoj promjeni

Kontemplacija (razmišljanje) • U ovoj fazi osoba postaje svjesna svog problema i razmišlja o njemu i o tome da bi bilo potrebno da nešto uradi u vezi sa svojim problemom • Najčešće se nalazi u pokušaju da procijeni za (posljedice ponašanja) i protiv (prijatnost i naviku skopčanu s njim) razloga za promjenu • Ovaj stadij može trajati od svega nekoliko minuta do i nekoliko godina, pa čak i doživotno, pri čemu osoba ne donosi odluku

Faza pripreme • U ovoj fazi individua ispoljava namjeru da peomjeni ponašanje, ali još uvijek ne započinje sa tim • Često umjesto radikalnih promjena individua započinje sa nekim manjim korekcijama ponašanja (smanjenje broja cigareta, ne pije svakodnevno i sl. )

Faza akcije • U ovoj fazi osoba je krenula u proces promjene vlastitog ponašanja sa ciljem da konačno riješi svoj problem • Prvi dani promjene zahtjevaju pozitivne odluke da čini stvari drugačije • Jasan cilj, realističan plan, podrška i nagrade su karakteristika ovog stadija.

Faza održavanja • Ova faza se karakteriše po naporu individue da se održi u novom obliku ponašanja, da prevenira vraćanje na stari oblik ponašanja • Ipak, ne mali broj osoba vraća se u neki od prethodnih stadija