POLJOPRIVREDNO UMARSKA KOLA VINKOVCI AUTOHTONE PASMINE PERADI Naziv

  • Slides: 32
Download presentation
POLJOPRIVREDNO ŠUMARSKA ŠKOLA VINKOVCI AUTOHTONE PASMINE PERADI Naziv modula: Specijalno stočarstvo Razred. Četvrti Smjer:

POLJOPRIVREDNO ŠUMARSKA ŠKOLA VINKOVCI AUTOHTONE PASMINE PERADI Naziv modula: Specijalno stočarstvo Razred. Četvrti Smjer: Agrotehničar Predmet: Svinjogojstvo i peradarstvo univ. spec. oecol Goran Kalić, dipl. ing Vinkovci 15. travnja 2020.

ISHODI UČENJA: OPISATI PASMINE I LINIJSKE HIBRIDE Cjeline ishoda: Uvod u predmet Proizvodni tipovi

ISHODI UČENJA: OPISATI PASMINE I LINIJSKE HIBRIDE Cjeline ishoda: Uvod u predmet Proizvodni tipovi i pasmine peradi Značaj peradarstva, evolucija i sistematika, ekonomski pokazatelji Tipovi uzgoja Autohtone pasmine peradi Eksterijer Pasmine i hibridi

AKTIVNOSTI ZA UČENIKE: 1. Proučiti navedene informacije u prezentaciji 2. Izdvojiti najbitnije stavke vezane

AKTIVNOSTI ZA UČENIKE: 1. Proučiti navedene informacije u prezentaciji 2. Izdvojiti najbitnije stavke vezane za ishode 3. Obraditi materijale, pronaći još neke izvore informacija vezane za temu ishoda 4. Odabrati neki od modela za realizaciju učenja 5. Analizirati, diskutirati i objasniti osnovne elemente ishoda 6. Uočiti i razlikovati navedene osnovne naputke ishoda 7. Sudjelovati u individualnom i grupnom radu 8. Samostalno odrediti metodu obrade i prikaza materijala

UVOD Osnovna pitanja koja se nameću u uzgoju peradi su: 1. Koji je značaj

UVOD Osnovna pitanja koja se nameću u uzgoju peradi su: 1. Koji je značaj peradarske proizvodnje? 2. Koji sistemi uzgoja postoje? 3. Zašto autohtone pasmine? 4. Koje su najznačajnije pasmine? 5. Koje su razlike među pasminama? 6. Kako prepoznati pojedine pasmine? 7. Koja je razlika u kvaliteti mesa s obzirom na uzgoj? 8. Uloga tradicije u uzgoju peradi? 9. Kako je nastala pasmina”hrvatica”? 10. Koje su pasmine peradi priznate kao autohtone? 11. Koje pasmine gusaka, pura i pataka se uzgajaju tradicionalno, te ih smatramo gotovo autohtonim pasminama?

UVOD • Peradarstvo Republike Hrvatske ima dugu tradiciju i dobru perspektivu razvoja u budućnosti

UVOD • Peradarstvo Republike Hrvatske ima dugu tradiciju i dobru perspektivu razvoja u budućnosti i jedan je od rijetkih segmenata u kojem je ostvarila samodostatnost. • Postoji tradicionalni pristup i intenzivni pristup uzgoju u Republici Hrvatskoj • Hrvatska peradarska mesna industrija zadovoljava domaće potrebe, ali i u izvozu pronalazi važan oslonac poslovanja (Hadelan i sur. 2008. , Mužic i sur. 2008. ).

Naročito ima budućnost u sektoru organsko - biološke proizvodnje na temelju naših domaćih vrsta

Naročito ima budućnost u sektoru organsko - biološke proizvodnje na temelju naših domaćih vrsta i pasmina peradi (Raguž-Đurić i sur. 2006. ). U Republici Hrvatskoj istraživanja su pokazala da se rado konzumira meso peradi, 19, 03 kg po stanovniku godišnje. Potrošnja jaja iznosila je 8, 15 kg po stanovniku (Janječić i sur. 2003. ). Peradarstvo Republike Hrvatske ima perspektivu, potrošnja mesa peradi raste, što potvrđuju istraživanja Grgića i sur. (2008. ).

 • Potražnja organski uzgojenih pilića kroz prirodnu proizvodnju, sustava koji ima imidž da

• Potražnja organski uzgojenih pilića kroz prirodnu proizvodnju, sustava koji ima imidž da je povoljan za okoliš (Mc. Eachern i Willock, 2004. ). • Fizikalno – kemijska i senzorna svojstva mesa iz ekološke proizvodnje prihvatljivija su od istih iz konvencionalnoga sustava držanja. Brojna istraživanja potvrđuju navedenu činjenicu (Castellini i sur. 2002. , Kim i sur. 2008. )

 Fenotipska i genotipska obilježja autohtone pasmine hrvatica • U prvoj polovici 20. stoljeća

Fenotipska i genotipska obilježja autohtone pasmine hrvatica • U prvoj polovici 20. stoljeća započeo je uzgoj kokoši hrvatice i do danas je proširen i na ostale dijelove Hrvatske. • razlikujemo četiri soja pasmine hrvatice: crveni, crni, jarebičastozlatni i crno-zlatni • Tjelesne mase kokoši su 1, 5 – 2, 5 kg, a pijetlova 2, 5 – 3, 5 kg (Janječić i sur. 2007 b. ).

1. 1. Gospodarska važnost 1. 2. Razvoj i stanje peradarstva u svijetu i u

1. 1. Gospodarska važnost 1. 2. Razvoj i stanje peradarstva u svijetu i u nas 1. 3. Tipovi uzgoja 1. 4. Autohtone pasmine - hrvatica

HRVATICA Godine 1917. Ivan Lakuš iz mjesta Torčec u Podravini križao je domaću kokoš

HRVATICA Godine 1917. Ivan Lakuš iz mjesta Torčec u Podravini križao je domaću kokoš s Leghorn pijetlovima. U daljnjem uzgoju izlučivao je sve jedinke s bijelim perjem, a ostavljao jedinke crnog, crvenog, smeđeg i jarebičastog perja. Današnji izgled hrvatica dobiva križanjem s nizozemskom pasminom Wellsummer (Posavi i sur. 2002. ). U Zagrebu 1936. godine hrvatica osvaja treću nagradu, a godinu dana kasnije, u Leipzigu, prvu nagradu. Najveći uspjeh postiže 1937. godine na državnom dobru Karađorđevo, kraj Bačke Palanke, gdje je održano natjecanje kokoši u nesenju jaja i tom prilikom daje najbolje rezultate. Na tom imanju dobiva naziv hrvatica (Posavi i sur. 2004. ), te se ova godina i službeno smatra godinom priznanja pasmine.

Slika 1. Crno – zlatni soj Slika 2. Crni soj

Slika 1. Crno – zlatni soj Slika 2. Crni soj

Slika 3. Crveni soj

Slika 3. Crveni soj

 • Pasmina kombiniranih proizvodnih svojstava • Kvalitetno meso • Nesivost 60 do 80

• Pasmina kombiniranih proizvodnih svojstava • Kvalitetno meso • Nesivost 60 do 80 jaja u ekstenzivnom uzgoju, a uz bolje uvjete, nesivost oko 120 jaja (Janječić i sur. 2007 a. ). • Krajem 80 -tih godina prošlog stoljeća, pokrenuta revitalizacija uzgoja (Vostrel, 2005. ).

Značajne otpornosti - metodama vakcinacije protiv nekih bolesti pokazala je i dobre rezultate u

Značajne otpornosti - metodama vakcinacije protiv nekih bolesti pokazala je i dobre rezultate u smislu otpornosti i proizvodnosti (Herak-Perković i sur. 2007. ). Autohtone pasmine u organskom uzgoju imaju urođenu sposobnost za pronalaženje hrane biljnog i životinjskog porijekla koja je dostupna na pašnjaku, a što u znatnoj mjeri pojeftinjuje uzgoj (Appleby i sur. 1992. ).

OSTALE TRADICIONALNE PASMINE PERADI U UZGOJU REPUBLIKE HRVATSKE

OSTALE TRADICIONALNE PASMINE PERADI U UZGOJU REPUBLIKE HRVATSKE

ŠTAJERSKA KOKOŠ Uzgaja se u Sloveniji, Hrvatskoj. Najpoznatiji soj je jarebičasti, bijeli i grahorasti.

ŠTAJERSKA KOKOŠ Uzgaja se u Sloveniji, Hrvatskoj. Najpoznatiji soj je jarebičasti, bijeli i grahorasti. Već je u 16. st. bila poznata po ukusnom mesu. Kod nas se najviše uzgaja smeđi soj. Kokoši jarebičastog soja dosežu 2 -2, 5 kg, a pijetlovi oko 3 kg. Smeđeg soja kokice 2, 5 -3 kg, a pijetlovi oko 4 kg. Ranozrela počinje nesti sa 5 -6 mjeseci. Dobro iskorištava pašnjake. Nese oko 160 jaja. Slika 4. Štajerke Slika 6. Štajerke Slika 5. Štajerke

Slika 7. Štajerska kokoš-pijevac, uzgoj u permakulturi

Slika 7. Štajerska kokoš-pijevac, uzgoj u permakulturi

Slika 8. Štajerska kokoš

Slika 8. Štajerska kokoš

Živičarka Najstariji spomen riječi “živičarka”, u našoj peradarskoj literaturi, spominje se kod Josipa Lajera

Živičarka Najstariji spomen riječi “živičarka”, u našoj peradarskoj literaturi, spominje se kod Josipa Lajera 1885. godine. On živičarku opisuje kao kokoš sitnije tjelesne građe, visine hrpta oko 18 cm, raznobojnog perja i živahne naravi. Usto kaže: “ . . . pasu se podaleko u okolišu i po živicah, pa ih zato i zovu živičarke. Jaja nesu omanja, ali su plodne i vrlo dobre vodilice pilićah. Konak si traže po drveću, ma i snieg na njih padao, ipak zato ne trebaju brižljivo uredjenih zakloništah niti osobite njege. Meso jim je poput ptičjega. Inače su plahe – vilovnjate. ” Detaljniji opis morfoloških osobitosti živičarke taj nam autor ne daje, ali zato na akvarelu Slave Raškaj (Žuti pijetao i bijela kokoš) iz 1900. godine, kao i na platnima nekih bavarskih slikara iz druge polovice 19. stoljeća možemo sasvim jasno vidjeti o kakvim je životinjama zapravo bila riječ. Slika 9. Slava Raškaj”Žuti pijetao, bijela kokoš

Slika 10 a. Tradicionalni uzgoj Slika 10 b. Pijevac živičarke

Slika 10 a. Tradicionalni uzgoj Slika 10 b. Pijevac živičarke

Pasmina „Bidružica” Nastala je križanjem živičarke s padovanskom pasminom još u 17. stoljeću. Na

Pasmina „Bidružica” Nastala je križanjem živičarke s padovanskom pasminom još u 17. stoljeću. Na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće zagorsko je plemstvo, neovisno o Štajercima, provodilo daljnja križanja s pasminom dorking i houdan. U tome se posebno isticao Josip Kollenc, vlastelin iz Bidružice pokraj Desinića, koji je na izložbama peradi u Grazu osvajao vrijedne nagrade. Suradnik Gospodarskog lista Vinko Bek je 1908. godine nazvao tu kokicu „bidružica“, te ustvrdio da se ona po kakvoći mesa i težini bitno ne razlikuje od sulmodolske pasmine (sulmtaler). U izvješću s kongresa peradara koja se održala iste godine u Grazu on je, između ostalog, zapisao: “. . . na tom se kongresu priznalo, da se je štajerska kokoš podigla sa hrvatskim pijetlovima. Kako je u Štajerskoj križanje sa stranim pasminama još više preotelo maha no u nas, upotrebljavali su tamo mnogo naše domaće pijetlove iz Hrvatske. Za obnovu krvi kupovali su Štajerci kokote na zagrebačkom trgu. Prošle godine poslao sam jednom priznatom stručnjaku u Štajerskoj par mladih pilića, o kojima se nije mogao dosta nahvaliti, te ih zadržao za razplod. “ U razdoblju između dva svjetska rata, takve domaće kokice u tipu „bidružice“ nazvali su naši peradarski stručnjaci „zagorsko- štajerska kokoš“, te su pored stranih pasmina širili i

najpoznatiji je zagorski soj (tzv. zagorski puran) Slika 12. Burbon Slika 11. bjeli soj

najpoznatiji je zagorski soj (tzv. zagorski puran) Slika 12. Burbon Slika 11. bjeli soj Rezultat križanja raznih pasmina pura, male nesivosti i mase od 5 -9 kg purani i 4 -7 kg pure, Slika 13. Crno – bijeli soj nese oko 60 jaja Slika 14. Broncasti soj Slika 15. Crveni soj

DOMAĆE GUSKE Domaća guska je autohtona kasnozrela pasmina relativno skromnih proizvodnih osobina. Po izgledu

DOMAĆE GUSKE Domaća guska je autohtona kasnozrela pasmina relativno skromnih proizvodnih osobina. Po izgledu i boji perja je vrlo slična divljoj guski, pa se u određenim slučajevima, poglavito u ekstenzivnim uzgojima gotovo i ne razlikuje od divljeg srodnika. Nije zahtjevna u pogledu hranidbe i uvjeta smještaja, a kod nas se uzgaja ekstenzivno i poluintenzivno. Poznato je nekoliko sojeva domaće guske od kojih su najpoznatiji dravski i dunavski soj danas se po mnogim autorima ovi sojevi spominju kao posebne pasmine. Dravska guska je izvorna hrvatska guska koja je najviše rasprostranjena na pašnjačkim površinama uz tok rijeke Drave u Međimurju, Podravini i Baranji. Odlikuje je nisko, zdepasto tijelo, mala glava, prilično širok vrat i kratke noge. Uzgaja se u raznim kombinacijama sive i bijele boje, pri čemu postoje primjerci sa i bez krune na glavi. Dravska guska teži od 4 – 5 kg, a tovni primjerci od 6 – 7 kg. Prvi put pronese u dobi od 9 do 10 mjeseci, nesivost im je slaba i u sezoni mogu snesti 10 – 15 jaja bijele ljuske i mase od 140 do 160 grama. Plodna je ukupno 8 – 10 godina, a može živjeti do 30 godina. Prilikom čupanja perja po jedinki se dobije oko 300 grama perja godišnje. Dunavska guska se uzgaja u krajevima uz tok Dunava. Ima bijelo ili sivo perje s karakterističnim kovrčama na leđima, krilima i repu, koji padaju sve do zemlje. Ostale osobine u pogledu tjelesne mase, godišnje proizvodnje jaja i perja istovjetne su dravskoj guski. Talijanska bijela guska nastala je u okolici Rima i ima vrlo dobre proizvodne osobine. Mužjaci dostignu tjelesnu masu od 6 do 8 kg, a ženke od 5, 4 do 6, 8 kg. Meso im je vrlo kvalitetno i cijenjeno na tržištu. Ženke su dobre nesilje i tijekom sezone mogu proizvesti više od 65 jaja prosječne mase od 150 do 175 grama. Podmladak je pogodan za tov, pa već sa šest mjeseci dostignu težinu od 4 (6) kg. Po guski se godišnje dobije oko 400 grama kvalitetnog perja. Zbog dobrih proizvodnih svojstava i lagane aklimatizacije raširena je po čitavoj Europi. Često se koristi za

Dravska guska Slika 1. Dravska guska Slika 2. Domaće guske Dunavska guska

Dravska guska Slika 1. Dravska guska Slika 2. Domaće guske Dunavska guska

DOMAĆA PASMINA PATAKA Domaća pasmina je nastala križanjem s brojnim pasminama pataka, bijele boje

DOMAĆA PASMINA PATAKA Domaća pasmina je nastala križanjem s brojnim pasminama pataka, bijele boje i vrlo cijenjena zbog proizvodnje jaja i mesa, a koristilo se i perje Kasnozrele i otporne, najčešće se uzgajale uz rijeke Biđ, Bosut, Beravu, Bitulju, nese oko 60 jaja, 2 -2, 5 kg. Slika 3. Domaća patka

ZAKLJUČAK Kroz ishod smo se upoznali sa brojnim informacijama. Po vašem mišljenju: 1. 2.

ZAKLJUČAK Kroz ishod smo se upoznali sa brojnim informacijama. Po vašem mišljenju: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. Što bi bilo najbitnije naglasiti u uzgoju peradi? Koje pasmine peradi ste upoznali? Koje su najznačajnije autohtone pasmine kokoši? Koja je razlika među njima? Koje još pasmine peradi poznajete? Opišite njihove najbitnije karakteristike? Zašto je pasmina „hrvatica” bitna za uzgoj? Koja je uloga ostalih vrsta autohtonih psmina peradi za budućnost peradarstva u Republici Hrvatskoj?

Pitanja predstavljaju osnovu vodilje za odabir i kreiranje nekih od modela koje će učenici

Pitanja predstavljaju osnovu vodilje za odabir i kreiranje nekih od modela koje će učenici odabrati i prezentirati svoje znanje. Individualno ili grupno učenici prikupljaju, obrađuju informacije iz različitih izvora. Samostalno kreiraju umne mape, prezentacije, plakate. Izlažu svoja zapažanja, analiziraju bitno, prepoznavaju i shvaćaju važnost i ulogu autohtonih pasmina peradi. Osvješćuju ulogu ekološog uzgoja u proizvodnji zdrave hrane. Samoinicijativno odabiru određene lokacije uzgajatelja, anketiraju i objašnjavaju načine i tipove uzgoja.

Zahvaljujem na pozornosti Univ. spec. oecol prof. mentor Goran Kalić dipl. ing

Zahvaljujem na pozornosti Univ. spec. oecol prof. mentor Goran Kalić dipl. ing

IZVORI SLIKA http: //brisbanenaturalhealth. com. au/wp-content/uploads/2013/03/freerangechickens. jpg http: //www. greengrassgrownfarm. com/uploads/3/0/6/9/3069222/2789995_orig. j pg http:

IZVORI SLIKA http: //brisbanenaturalhealth. com. au/wp-content/uploads/2013/03/freerangechickens. jpg http: //www. greengrassgrownfarm. com/uploads/3/0/6/9/3069222/2789995_orig. j pg http: //coopsandgardens. files. wordpress. com/2013/01/chickencoop 4. jpg http: //mediacacheec 0. pinimg. com/736 x/d 8/53/b 5/d 853 b 5 d 5 e 1 f 8 a 5 db 1182 b 087 c 892895 a. jpg http: //3. bp. blogspot. com/_3 LX 200 BCs. TU/Sxw. Hf. Wv. HRl. I/AAAAAG 4/8 y. G wz. OB 9 q. Zk/s 400/Polikulturar. jpg http: //users 2. ml. mindenkilapja. hu/users/termeszeteskert/icons/l 24601826. jpg http: /vdbfarms. squarespace. comstorage. Schultz_poultry. png. SQUARESPACE_C ACHEVERSION =1303485327736 http: //chatham. ces. ncsu. edu/growingsmallfarms/GSFgraphics/chickensinpastur eapril 28. jpg http: //pasturedpoultry. org/images/eggmobile. jpg Univ. spec. oecol prof. mentor Goran Kalić dipl. ing: Osobna arhiva fotografija

LITERATURA • • • • • Došen, K. (1951): Zagorsko-štajerska kokoš, Mali stočar, 4/6:

LITERATURA • • • • • Došen, K. (1951): Zagorsko-štajerska kokoš, Mali stočar, 4/6: 273 -277, Zagreb. Došen, K. (1952): Golovratka, Mali stočar, 5/10 -12: 163 -164, Zagreb. Dürigen, B. (1923): Die Geflügelzucht, Verlagsbuchhandlung Paul Parey, Berlin. Dr. Drecun, Đ. , Pejnović, V. , Drakić, V: Mali ribnjaci, Ekonomski biro, Beograd 1984. Dr. Garms H. , Dr. Borm, L. : Fauna Europe, Mladinska knjiga, Ljubljana 1981. Hörning, B. (1995): Geflügelhaltung im ökologischen Landbau. In: Ökologische Hrasnica, F. , Ogrizek, A: Stočarstvo – opći dio, Poljoprivredni nakladni zavod, Zagreb, 1956. Hribar, A. (1910): Peradarstvo, Zemaljsko Gospodarsko Vijeće Kraljevine Dalmacije, 1 -129, Zadar. Jančić, S. (1958): Produktivna svojstva domaće ličke kokoši u ekstenzivnim uzgojnim prilikama, Stočarstvo, 12/11 -12: 538 -546, Zagreb. Janković, Gj. (1912): Kratka uputa u peradarstvo, Tiskara V. Jakšića, 1 -10, Glina. Janječić, Z. & Mužic, S. (2001): Hrvatske izvorne pasmine peradi, 89 -113, Kodinec, G. (1941): O štajersko zagorskoj kokoši, Gospodarski glasnik, 1/3: 41 -43, Zagreb. Kodinec, G. (1942): Pasmine i pasminska područja peradi, Gospodarski glasnik, 2/12: 181184, Zagreb. Kodinec, G. (1943): Malo peradarstvo, Tiskara Merkantile (Jutriša i Sedmak), 1 -80, Zagreb. Kodinec, G. (1950): Peradarstvo, 261 -312; u Pirnat, S. (ur. ), Tečaj naprednog gospodarstva, 2: 1 -464, Zagreb. Kodinec, G. (1950): Povodom pitanja o štajersko-zagorskoj kokoši, Mali stočar, 3/11: 624 -628, Zagreb. Kodinec, G. (1951): Peradarstvo, Seljačka sloga, Gospodarska knjižnica, 26: 1 -179, Zagreb. Kopač, Gj. (1904): Živadarstvo, Knjižara I. Hartmana, 1 -20, Zagreb. Mojzišek, M. (1950): Pasmine naše peradi, Mali stočar, 3/1: 20 -36, Zagreb. Oberhofer, J. (1929): Peradarstvo, Vlastita naklada, 1 -183, Zagreb. Oberhofer, J. (1942): Peradarstvo, Vlastita naklada, 1 -173, Zagreb.

 • Petanjek, D. (2010): Dalmatinska kokoš spašena od izumiranja, Gospodarski list, 169/1314: 67,

• Petanjek, D. (2010): Dalmatinska kokoš spašena od izumiranja, Gospodarski list, 169/1314: 67, Zagreb. • Petanjek, D. (2010): Međimurska kokoš – nova hrvatska pasmina, Gospodarski list, 169/16: 63, Zagreb. • Petanjek, D. (2011): Obnavlja se križevačka kukmica, Gospodarski list, Zagreb. Petanjek, D. (2011): U potrazi za živičarkom, Gospodarski list, 170/21: 59, Zagreb. • Pintić, V. i sur. (2008): Križevačka kukmica. • U: Marković, D. , Jeremić, J. (ur. ) Zbornik radova Konferencije o izvornim pasminama i sortama kao dijelu prirodne i kulturne baštine, Državni zavod za zaštitu prirode, 170 - 171, Zagreb. • Senčić, Đ. (1994): Peradarstvo, Gospodarski list, 1 -131, Zagreb. • Šmalcelj, I. (1950): Štajersko-zagorska kokoš (pitanje uzgojnog područja i ekonomska vrijednost), Mali stočar, 3/7: 353 -361, Zagreb. • Arbeiter A. (1914): Handbuch der Nutzgeflügelzucht für Österreich und die Donauländer, E. Beitr. z. Hebung d. ländl. Geflügelzucht, 1 -102, Wien-Leipzig-Frick. Bek, V. (1925): Guske, patke i pure, Društvo Sv. Jeronima, Jeronimska pučka knjižnica, 214: 1 -24, Zagreb. • Ekert Kabalin, A. , Horvath, Š. , Sušić, V. , Balenović, T. , Karadjole, I. , Balenović, M. , Marguš, D. , Marković, D. , Grgas, A. , Pavičić, Ž. , Štoković, I. , Menčik, S. Ostović, M. (2009): Dalmatinska tuka – arhaična forma peradi, Stočarstvo, 63/1: 49 -55, Zagreb. Hribar, A. (1910): Peradarstvo, Zemaljsko Gospodarsko Vijeće Kraljevine Dalmacije, 1 -129, Zadar. • Kodinec, G. (1938): Zagorski puran – prilog poznavanju pasmine i prilog poznavanju rasta; Monografsko-biometrička radnja, Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Doktorska dizertacija, 1135, Zagreb. • Nemanič, J. , Berić, Ž. (1995): Peradarstvo, Nakladni zavod Globus, 1 -319, Zagreb. Pavlović, S. (1958): Živinarstvo, U: Ilančić, D. (ur. ), Hrasnica, F. , Pavlović, S. , Rako, A. , Šmalcelj, I. (1958): Specijalno stočarstvo, Polj. Nakl. zavod, 1 -612, Zagreb. Petanjek, D. (2010): Revitalizacija dalmatinske tuke, Gospodarski list, 169/17: 67, Zagreb.

Zagreb. Brošan, F. (1948): O uzgoju domaće vodene peradi, Mali stočar, 1/7 -8: 16

Zagreb. Brošan, F. (1948): O uzgoju domaće vodene peradi, Mali stočar, 1/7 -8: 16 -19, Zagreb. • Buckland, R. & Guy, G. (2002): Goose production, FAO Animal production and health paper, 154: 1 -149, Rome. • Mašić, B. , Horvat, B. , Vukičević, Z. (1967): Guska, U: Poljoprivredna enciklopedija, 1: 414 -416, Zagreb. • Ozimec, R. (2011): Posavska guska (The Posavina Goose), JU Zeleni prsten Zagrebačke županije, pp. 12, Zagreb. • Stanetti, A. (1950): Uzgoj i pasmine naših gusaka, Mali stočar, 3/6: 438 -446, Zagreb. • Stanetti, A. (1951): Uzgoj gusaka; Nastambe – Hranidba – Parenje – Leženje, Mali stočar, 4/3: 150155, Zagreb. • XXX (2007): Katalog izložbe malih životinja 25. županijska i 17. međudruštvena, Udruga uzgajivača malih životinja Međimurska lastavica, 1 -43, Donja Dubrava. • XXX (2008): Katalog izložbe malih životinja: 5. državna izložba hrvatskih domaćih pasmina, 25. županijska i 17. međudruštvena, Udruga uzgajivača malih životinja Međimurska lastavica, 1 -48, Donja Dubrava. • Veterinarski priručnik, Medicinska naklada, Zagreb 1996.