Polimerni materijali POLIMERNE NOVANICE Mentor prof dr sc

Polimerni materijali POLIMERNE NOVČANICE Mentor: prof. dr. sc. Vesna Kropar Vančina Studenti: Otto Firm Martina Smrekar René Švigir

Uvod Polimerne je novčanice razvila Australska banka (RBA – Reserve Bank of Australia) Organizacija za znanstvena i industrijska istraživanja (CSIRO – Commonwealth Scientific and Industrial Research Organisation) i Sveučilište u Melbournu, a prvi put su izdane kao sredstvo plaćanja u Australiji 1988 godine.

• Te su novčanice izrađene od biaksilno orijentiranog polipropilena (BOPP – biaxially-oriented polypropylene)

• Polimerne novčanice su postojanije od papirnatih, te imaju mnoge sigurnosne značajke koje nisu moguće kod običnih papirnatih, tako da je krivotvorenje puno teže ostvarivo

• Alternativni polimer od polietilenskih vlakanaca proizveo je Du. Pont i nazvao ga Tyvek i bio je izrađen kao valuta za američko tržište u ranim 1980 • Tyvek novčanice su izdali samo Haiti i Kostarika, a testirali su ih i Ekvador, El Salvador, Honduras i Venezuela, ali ih nikada nisu stavili u promet. Uz njih je na verziji Tyveka tiskala engleska tiskara Bradbury Wilkinson, ali su te novčanice izašle iz opticaja i danas su kolekcionarska izdanja.

Razvoj polimernih novčanica • Polimerne su novčanice proizvedene da bi povečale sigurnost Australskih papirnatih novčanica i tako smanjile mogućnost krivotvorenja.

• 1967 su pronađene krivotvorine australske novčanice od 10$ i RBA je bila zabrinuta oko povećanja broja kopija jer su te godine u opticaj došli i fotokopirni uređaji u boji. RBA je 1968 godine počela surađivati s CSIROM i 1969 su skupili sredstva za eksperimentalnu proizvodnju posebnih papira.

• 1972 je predloženo umetanje optičkih varijabilnih uređaja (OVD) stvorenih od difrakcijske rešetke kao sigurnosnih uređaja u polimerne novčanice.

• BOPP podloga se obrađuje u sljedećim fazama: • Micanje prozirnosti – dva sloja tinte (najčešće bijele) se primjenjuju na svakoj strani novčanice, osim na mjestima gdje treba doći OVD • Razrezivanje – folija se reže u arke pogodne za tisak • Otiskivanje – koriste se tradicionalni ofset, duboki tisak i letterset • Zaštitni premaz – novčanice se premazuju zaštitnim lakom

• Novčanice izrađene od BOPPa su izdržljivije, teže se trgaju, otpornije su na habanje, vodootporne, lakše se strojno izrađuju i mogu se izrezati i reciklirati na kraju svog vijeka trajanja.

Sigurnost • Tradicionalne značajke koje se primjenjuju na papiru mogu se također primjeniti na polimerima npr. letterset, duboki i ofsetni tisak, latentne slike, mikroispis i zamršene pozadinske uzorke • Kao i kod papirnih, u polimerne se novčanice može ukomponirati vodeni žig (optički promjenjiva slika-sjena. To se može izvesti korištenjem optički varijabilne boje (OVIOptically Variable Ink) koja povečava vjernost boje i karakteristike promjene boje.

• Mogu ugraditi i sigurnosne niti, koje mogu biti magnetne, fluorescentne, fosforescentne, s mikrotiskom, prozirnim tekstom, ali i prozorima, kao i kod papirnatih novčanica. Na novčanice se također može primjeniti i reljef.

• Polimerne novčanice također nude i neke načine zaštite koji nisu mogući na papiru, kao prozirni prozori ili ogibne rešetke, ali se prednost prozirnih prozora smanjila od 2006 kada su De La Rue i G&D izmislili prozirne prozore za papir. Transparentni prozor na mjestu OVDa je glavna sigurnosna značajka polimernih novčanica budući da je lagano prepoznatljiv i omogućuje bilo kome da bude u mogućnosti provjeriti novčanicu.

• Polimerne novčanice traju 4 do 5 puta dulje nego njihove papirnate prethodnice. Na kraju životnog vijeka se režu, pretvaraju u granule i mogu se iskoristiti kao različiti plastični proizvodi. Trenutno je u opticaju više od tri bilijuna polimernih novčanica u 22 zemlje diljem svijeta.

Aktualno • Britanski The Times objavio je rješenje koje bi nas u vrlo bliskoj budućnosti moglo osloboditi starih pohabanih, izblijedjelih i zgužvanih novčanica u džepovima.

• Prema navodima australske središnje banke, njihove novčanice traju i do deset puta dulje od onih u Britaniji, a prljavština se na njih ne skuplja. Godine 1998. Australija je počela "odjevati" novčanice u polimer, a tri godine poslije postala je prva zemlja s plastičnim novčanicama. Slijedio je Novi Zeland koji je prvi tiskao plastične dolare. U Sjevernoj Irskoj plastična "petica" prvi je put ušla u optjecaj 1999. u sklopu obilježavanja milenija.

Hrvatska • Ministarstvo financija i Bank of England navodno su još 2005. razmatrali mogućnost tiskanja plastičnih novčanica. Međutim, u Bank of England i dalje se kolebaju, a i bankari nisu skloni dati polimerima bezuvjetnu podršku, i to prije svega zbog problema s korištenjem takvih novčanica u bankomatima i strojevima kojima se kontroliraju krivotovorine.

• Direktor trezora Hrvatske narodne banke, naglašava da su Europljani nekoliko puta razmatrali upotrebu polimera, ali nije uveden jer građani zaziru i nisu skloni plastičnom novcu. Polimeri koji se spominju, razmatrali su se kao mogućnost kod uvođenja eura, a djelomično su ih koristile Nizozemska i Austrija za neke novčanice. Australija je svoje novčanice otisnula na specijalnu plastičnu masu koja je slična plastičnom ulošku

• Hrvatska već dvije do tri godine razmatra razvoj specijane emulzije koja se stavlja na arak tijekom tiska, a onemogućava prianjanje prljavštine na novčanice i njezinu istrošenost.

• Prema sadašnjim ispitivanjima, emulzija bi povećala trajnost novčanica 50 posto. • Novčanice od 10 i 20 kuna kod nas se moraju mijenjati svakih 20 do 24 mjeseca, a njihova trajnost povećala bi se na 36 mjeseci.

• Troškovi emulzije su oko deset posto u odnosu na sadašnje troškove tiskanja, a u HNB-u vjeruju da bi se to isplatilo već za godinu dana. Hrvatska je već kod tiskanja novca 2001. i 2002. godine promijenila papirnatu strukturu koja mu daje veću prozirnost i glatkoću. Gustoćom papira postignuta je otpornost na prijelome, gužvanje i savijanje.

• Sav rashodovani rabljeni novac u Hrvatskoj, kao i drugdje u svijetu, ne može se reciklirati zbog pamučne strukture novčanica. Novčanice se režu na trake od 12 milimetara dužine i 1 do 1, 5 milimetara širine i odlaze u smeće.