POJMOVNIK ASTRONOMIJA Povodom obiljeavanja Meunarodne godine astronomije 2009
POJMOVNIK ASTRONOMIJA Povodom obilježavanja Međunarodne godine astronomije 2009. izradili: Emil – Miroslav Mesarić, Dino Markač i Ida Ivek 8. b razred 2009. /2010. II. osnovna škola Čakovec
Pojmovnik se sastoji od tri dijela: (kliknite na dio koji vas zanima) • Dio 1 – značajni astronomi • Dio 2 – značajni astronomi i zviježđa • Dio 3 – mala tijela Sunčeva sustava i planeti
ASTRONOMIJA – dio 1 Tales Aristotel Eratosten Hiparh Al-Battani Ulugh-beg Aristarh Samoski Klaudio Ptolemej G. Peuerbach J. Müller. Nikola Kopernik Tycho Brahe Regiomontanus Johannes Galileo Galilei G. Cassini Kepler O. Rőmer Isaac Newton E. Halley
ASTRONOMIJA – dio 2 Ch. Messier W. Herschel J. G. Galle J. Von Fraunhofer G. R. Kirchoffher R. W. Bunsen E. Rutherford A. S. Eddington A. Einstein Zviježđa Cirkumpolarne zvijezde Anticirkumpolarne zvijezde Zviježđa jesenskog neba Zviježđa zimskog neba proljetnog neba Zvijezda Zviježđa ljetnog neba
ASTRONOMIJA – dio 3 jata zvijezda kometi Merkur Jupiter maglice metereoiti Venera Saturn promjenjive zvijezde meteori Zemlja Uran planetoidi materija u međuplanetskom prostoru Mars Neptun
Tales • Prvi veliki grčki astronom, iz Mileta, oko 625. – oko 548. pr. n. e. • Na temelju mezopotamske i egipatske zaostavštine proveo je račun pomrčina.
Aristotel • 384. – 322. god. pr. n. e. • Ostavio je dva dokaza da je Zemlja okrugla. • U njegovu poznavanju svemira, kozmologiji, prirodni zakoni koji vrijede za Zemlju razlikuju se od zakona koji vrijede za druga tijela.
Aristarh Samoski • oko 320. – 250. god. pr. n. e. • Grčki astronom, Aleksandrijska škola. • Odredio je omjer udaljenosti Sunca od Mjeseca.
Eratosten • 276. – 194. god. pr. n. e. • Grčki astronom. • Odredio je veličinu Zemlje.
Hiparh • oko 190. – oko 120. god. pr. n. e. • Grčki astronom, iz Nikeje. • Odredio udaljenost Mjeseca mjerenu veličinom Zemlje.
Klaudije Ptolomej • oko 87. – oko 170. god. n. e. • Uz njegovo ime veže se pojam geocentričnog sustava. • Dao je sintezu grčke astronomije. • Poznat po djelu “Velika sinteza”. • U toj se teoriji gibanje planeta prikazuje kao složeno gibanje.
Al-Battani • • oko 858. – 929. god. Djelovao u Damasku. Izradio nove tablice. Odredio je kutne promjere Sunca i Mjeseca. • Odredio je nagib ekvatora ekliptici. • Ustanovio je do tada nepoznato pravilno vladanje Sunčeve ekscentrične kružnice.
Ulugh-beg • 1394. – 1449. god. • Najveći opažač arapske astronomije. • Vladar Samarkanda gdje je izgradio zvjezdarnicu.
Georg von Peuerbach • 1423. – 1461. god. • Opisao geocentrični sustav novim matematičkim aparatom.
J. Müller - Regiomontanus • 1436. – 1476. god. • Izradio je ˝Efemeride˝ (tablice položaja Sunca, Mjeseca i planeta za period od 1474. – 1506. g. ).
Nikola Kopernik • 1473. – 1543. • Vrstan matematičar i opažač. • Prikazao heliocentrični sustav kao matematički zaokruženu i utemeljenu teoriju (opravdanu opažačkim rezultatima). • Izvedene tablice gibanja planeta i Mjeseca u djelu “O obrtanjima nebeskih krugova” ostvarivale su se veoma točno.
Tycho Brahe • 1546. – 1601. • Najveći astronom-praktičar u predteleskopskoj eri. • Mjerio je položaj nebeskih tijela do krajnjeg dometa ljudskog oka razlučivanja kutova.
Johannes Kepler • 1571. – 1630. • Naslijedio veoma bogat i kvalitetan opažački materijal Brahea. • Ustanovio je kako se planeti gibaju oko Sunca. • Njegovi zaključci sažeti su u tri poznata zakona.
Galileo Galilei • 1564. – 1642. • Razvio eksperimentalnu metodu i zasnovao kinematiku. • Široko primjenjivao matematička znanja i znanja fizike. • Uveo teleskop u astronomska istraživanja. • Otkrio je planine na Mjesecu i mjerio im visinu. • Pomoću pjega na Suncu određivao vrijeme okreta Sunca.
G. Cassini • 1625. – 1712. • Djelovao na pariškom opservatoriju. • Zajedno s O. Rőmerom opazio Jupiterove satelite. • 1671. – 1673. opažanjem Marsa zajedno s J. Richer odredio udaljenost Sunca od 138, 5 milijuna km.
O. Rőmer • 1644. – 1710. • Radio zajedno s Cassinijem na pariškom opservatoriju.
Isaac Newton • 1642. – 1727. • Proučavajući međudjelovanje tijela na osnovi eksperimentalnih i opažačkih činjenica uspostavio zakone dinamike. • Uz pomoć Keplerovih zakona izveo zakon opće gravitacije.
E. Halley • 1656. – 1742. • 1705. g. ustanovljuje identičnost kometa na osnovi Newtonove metode određivanja heliocentrične staze tijela iz tri promatrana položaja • Taj komet pojavio se 1456. g. , 1531. g. , 1607. g. i 1682. g. • Halley mu je odredio period ophoda od 76 g. • Uspoređuje suvremene koordinate nekolicine zvijezda s Hiparhovim koordinatama i ustanovio vlastito gibanje zvijezda.
Ch. Messier • 1730. -1817. g. • Katalogizirao je 1784. godine 103 maglica i skupova, i oni se i danas numeriraju na isti način: M 1, M 31 (čitaj: mesije jedan itd. )
W. Herschel • 1738. - 1822. g. • Opazio više tisuća maglica i zabilježio ih • Svojim otkrićima i širinom pogleda na događaje u svemiru dao osobni pečat drugoj polovici 18. st. • Gradio je teleskope - reflektore od kojih je najveći imao objektiv od 122 cm.
J. G. Galle • Pomoću proračuna U. Le Verriera temeljenim na gibanju Urana, otkriva 1846. godine planet Neptun.
J. von Fraunhofer • 1802. godine W. Wollaston uočava u Sunčevu spektru neke tamne linije, a J. von Fraunhofer ih ispituje od 1814. godine i popisuje. • U tu svrhu razvija spektroskopske instrumente.
G. R. Kirchhoff • Zajedno s R. W. Bunsenom 1859. godine postavljaju osnove spektralne analize – princip identičnosti: jedna tvar emitira ili apsorbira, zrači ili upija uvijek iste spektralne linije. • Tim putem dokazuju da na Suncu ima istih kemijskih elemenata koji postoje i na Zemlji.
R. W. Bunsen • Zajedno s G. R. Kirchhoffom 1859. godine postavljaju osnove spektralne analize – princip identičnosti: jedna tvar emitira ili apsorbira, zrači ili upija uvijek iste spektralne linije. • Tim putem dokazuju da na Suncu ima istih kemijskih elemenata koji postoje i na Zemlji.
E. Rutherford • U njegovom laboratoriju radioaktivno su datirani neki geološki spojevi pa je starost Zemlje procijenjena 1904. g. na više od dvije milijarde godina. • Bitan prirodoznanstveni problem dobivanja energije ostao je neriješen nekoliko idućih desetljeća.
A. S. Eddington • Nalazi važnu vezu između mase i snage zračenja, tzv. relaciju masa – luminozitet i ustvrđuje da su zvijezde svemirska tijela koja su strogo omeđena masom: ne može postojati zvijezda mase mnogo veće od mase Sunca, niti zvijezda mnogo manje mase.
Albert Einstein • 1879. – 1955. • Teorijski fizičar, jedan od najvećih umova. • Ponašanje svemira u cjelini objašnjava relativistička teorija gravitacije A. Einsteina (opća teorija relativnosti, utemeljena 1916. godine). • Gravitacija je jedina sila koja djeluje na najvećim udaljenostima.
Zviježđa • Skupina zvijezda koja je svojim izgledom povezana s nekim slikovnim ili mitološkim motivom što omogućuje njeno prepoznavanje na nebeskoj sferi. • Precizno definirana površina nebeske sfere, pridružena skupini zvijezda, koju Međunarodna astronomska zajednica imenuje zviježđem.
Cirkumpolarne zvijezde • Zvijezde koje za određeni položaj motritelja na Zemlji tijekom godine ne zalaze za horizont • Na našim geografskim širinama u ta zviježđa ulaze Veliki Medvjed, Mali Medvjed, Kasiopeja, Cefej, Zmaj, Žirafa i Ris
Anticirkumpolarne zvijezde • Zvijezde koje za određeni položaj motritelja na Zemlji tijekom godine ne izlaze iznad horizonta.
Zviježđa jesenskog neba • Dobro se zapažaju Pegaz, Andromeda, Ovan i Ribe, a niže po horizontu su Jarac, Vodenjak i Kit.
Zviježđa zimskog neba • Dio noćnog neba viđen zimi smatra se najljepšim predjelom neba. • Ovdje se nalaze Orion, Veliki Pas, Mali Pas, Blizanci, Kočijaš, Bik te Perzej i još neka zviježđa.
Zvijezđa proljetnog neba • Ističu se Lav, Volar, Djevica i Sjeverna Kruna te kasnije prema ljetu Vaga. • Taj dio neba siromašniji je zvijezdama od zimskog, ali ni njemu ne manjka zanimljivih objekata.
Zvijezđa ljetnog neba • Iako ne dostižu bogatstvo zimskog šesterokuta, ipak okupljaju zanimljive objekte. • Tu su Herkul, Lira, Labud (Sjeverni Križ), Orao, Dupin, Skorpion i Strijelac.
Zvijezda • Plinovito, vruće i masivno svemirsko tijelo kuglastog oblika s vlastitim energetskim izvorom (fuzija) u unutrašnjosti. • Isijava svjetlost i toplinu koji nastaju u termonuklearnim reakcijama u središtu zvijezde.
Jata zvijezda • silama gravitacije zvijezde su povezane veće zvijezdane skupine = zvijezdana jata = klasteri
Maglice • oblak međuzvjezdanog plina i praha • maglice se dijele ovisno o tome da li: emitiraju, odbijaju ili apsorbiraju svjetlost
Promjenjive zvijezde • zvijezde koje mijenjaju sjaj pravilno ili nepravilno • od svih zvijezda ima ih 0. 1 % • prema fiz. svojstvima dijele se na: pomračinske, pulsirajuće, kataklizmičke, bljeskovite
Planetoidi • hladna tijela koja prebivaju pretežno u području od 2, 2 do 3, 5 aj • tijela nalik malom planetu, manji su od 1000 km • većina ih se nalazi u pojasu između Marsa i Jupitera • u Hrvatskoj je mnogo planetoida otkriveno na zvjezdarnici “Višnjan” u Istri
Kometi • nebesko tijelo koje se nalazi u eliptičnoj putanji oko Sunca • sastoje se od: silikatne prašine i smrznutih plinova • kada se putanja kometa počinje približavati Suncu povećanje temperature isparavanje stvaranje plina - koma
Meteoriti • čvrsto svemirsko tijelo koje ne izgori prolaskom kroz atmosferu, nego pada na Zemljinu površinu • najveći meteorit Hoba, južna Afrika (težak 60 t) • najveći meteorit pronađen u Hrvatskoj - kod Hrašćine u Hrv. zagorju
Meteori • bljeskovi svjetla na nebu uzrokovani ulaskom meteorita (čvrstog tijela koje se giba u planetnom sustavu) u Zemljinu atmosferu • zbog trenja s atmosferom ionizacija svjetlucanje • kiša meteora
Materija u međuplanetskom prostoru • • utječe na putanje svemirskih letjelica temperatura: 100 000 K gustoća: 5 čestica/cm³ Sitna razdrobljena materija koja pluta međuplanetskim prostorom. • O postojanju plina i praha u tom području svjedoči zodijačka svjetlost i protusvjetlost, oblaci Kordiljevskoga i izravna mjerenja sa svemirskih letjelica.
Merkur • • najbliži planet Suncu površina mu je slična Mjesečevoj slične je gustoće kao Zemlja Merkur ne pokazuje Suncu uvijek istu stranu nema atmosfere, ali ima magnetsko polje temperatura površine mijenja se od 100 K do 700 K teško ga je promatrati zbog blizine Sunca
Venera • drugi po udaljenosti planet od Sunca • treće tijelo po sjajnosti na nebu (poslije Sunca i Mjeseca), najsjajniji planet na nebu • dobila ime prema rimskoj božici ljepote • još se naziva zvijezda Danica ili jutarnja zvijezda • Od Zemlje se razlikuje fizičkim stanjem i sastavom atmosfere (prevladava CO 2).
Zemlja • Po udaljenosti od Sunca treći planet Sunčeva sustava. • Oko Sunca se okrene za 365 dana. • Oko svoje polarne osi okrene se za 24 sata. • Najpogodniji planet za život. • Većim dijelom čine je vode (oceani, jezera. . . ).
Mars • Po udaljenosti četvrti planet od Sunca, prvi vanjski planet. • Po veličini drugi najmanji u Sunčevom sustavu. • Gledan golim okom čini se crven, a dalekozorom naranđast. • Pretežni sastav tla: kremen, limonit. • Ima dva satelita: Fobos i Dejmos.
Jupiter • Najveći planet, s masom na koju otpada 71 % svekolike planetske mase (318 Zemljinih masa) – divovski planet. • Najvećim dijelom izgrađen od najlakših elemenata vodika i helija. • Okreće se brzo, ima jako i prostrano magnetsko polje. • Ima 16 satelita i tanak prsten – “Sunčev sustav u malom”. • Izgled je ovalan, s prugama usporednim ekvatoru.
Saturn • Šesti planet po udaljenosti od Sunca. • Poslije Jupitera – najveći u Sunčevom sustavu, masu ima 95 puta veću od Zemlje. • Najmanje gustoće: 0, 70 gustoće vode. • Ukrašen je prstenom, praćen sa 17 satelita. • Smatra se jednim od najljepših objekta u Sunčevom sustavu.
Uran • Sedmi planet u Sunčevu sustavu. • Jedan od plinovitih divova. • Orbita Urana: 27 prirodnih satelita i 11 planetarnih prstenova. • Može se vidjeti bez teleskopa, ali ga se teško raspoznaje od okolnih zvijezda. • 1978. god. pronađeni su mu prstenovi, uski i razmaknuti.
Neptun • osmi planet u Sunčevom sustavu • promjerom četvrti po veličini • plinoviti div • obilazak Neptuna oko Sunca traje oko 165 god. • odbija Sunčevu svijetlost • detalji teško prepoznatljivi
- Slides: 56