POJEDINANO I SKUPNO ODLUIVANJE 11 GRUPA JEDRO Vinja

POJEDINAČNO I SKUPNO ODLUČIVANJE 11. GRUPA - JEDRO Višnja Gregorović – Vratarić Vedrana Iveta Željka Kralj Iva Kraljević Vilena Maglica – Šoša Jasna Mihaljević ZAGREB, 2006.

ODLUČIVANJE: • je kao pojam u vrlo širokoj uporabi , prisutno je u svakodnevnom životu, kako profesionalnom, isto tako i privatnom ( W. J. Duncan) • definiramo kao proces izbora između dvije ili više mogućnosti rješavanja nekog problema • je po samoj definiciji proces koji traje određeno(duže ili kraće) vrijeme, a završava donošenjem odluke • odlučivanje je relativno lako, (kako u osobnom životu, tako isto i u poslovnom odlučivanju) ako temeljimo sve na tome da treba izabrati jednu od inačica, međutim, znatno je teži dio odlučivanja izabrati pravu inačicu, tj. donijeti pravu odluku. • poslovno odlučivanje- smatramo svako odlučivanje izvan sfere privatnosti( subjekt odlučivanja je pravna osoba).

NAČINI ODLUČIVANJA • s obzirom na probleme o kojima se odlučuje: programirano i neprogramirano odlučivanje • s obzirom na subjekte odlučivanja: pojedinačno i skupno odlučivanje • s obzirom na načine odlučivanja: intuitivno, odlučivanje na temelju prosuđivanja, racionalno odlučivanje • s obzirom na okolnosti u kojima se odlučuje: uvjeti sigurnosti i nesigurnosti (rizika)

POJEDINAČNO ODLUČIVANJE • odluku donosi pojedinac • brže je i jednostavnije, ali ne i uvijek lakše s obzirom na odgovornost za pogrešne odluke • brzina odlučivanja ovisi o znanjima osobe koja odlučuje, ali i o značajkama pojedinca koji donosi odluke: - ljudi s čvrstim karakterom - odlučuju brzo i sigurno - nestrpljivi ljudi - brzo, ali s malo informacija - mirni ljudi - najprikladniji za dugoročno odlučivanje

ČETIRI TIPA DONOSITELJA POJEDINAČNIH ODLUKA • iracionalna osoba - predlaže odluku unatoč strahovima • kreativna osoba - odluke su vođene željama za vlastiti razvoj • klasični ( ekonomski) tip - potpuno informirane osobe • administrativni (bihevioristički) tip - donosi odluku u uvjetima ograničene racionalnosti

S OBZIROM NA SKLONOST I NESKLONOST RIZIKU DONOSITELJI ODLUKA DIJELE SE NA: • izbjegavatelje problema - izbjegavaju rizik, rješavaju problem sa sigurnim posljedicama • rješavatelje problema - suočavaju se s problemima • tragatelji za problemima - rizik u odlučivanju je izazov, a zadovoljstvo u suprostavljanju neizvjesnosti.

PREDNOSTI I NEDOSTACI POJEDINAČNOG ODLUČIVANJA Prednosti: • brži proces odlučivanja (pojedinac je brži od grupe), kod važnih odluka se preferira mišljenje pojedinca (stručnjaka), izbjegavaju se problemi skupnog odlučivanja (skupno mišljenje) Nedostaci: • pojedinac generira manji broj ideja, kao i manji broj mogućnosti za rješenje problema (skupina u pravilu zna više nego pojedinac)

SKUPNO ODLUČIVANJE • način poslovnog odlučivanja • odluke donose skupine ljudi • traje duže od pojedinačnog • demokratizira odlučivanje • čini ga sporijim i skupljim

ZNAČAJKE SKUPNOG ODLUČIVANJA • odluke donose dvije ili više osoba • manja ili veća skupina • zajednički interesi, međusobna komunikacija • zajednički ciljevi • utvrđene norme ponašanja

ČIMBENICI KOJI UTJEČU NA USPJEŠNOST • sastav skupine • veličina skupine • norme ponašanja u skupini • postojanje kohezije između članova

BRZINA ODLUČIVANJA • ovisi o znanjima i sposobnostima članova • najbolji rezultati-komplementarna znanja • najslabiji rezultati-konkurentna ili istovrsna

UTJECAJ NA SKUPNO ODLUČIVANJE • status i moć pojedinih • autoritet u organizaciji • spremnost za donošenje riskantnih odluka

VRSTE SKUPINA • formalne - neformalne • privremene - trajne • homogene - heterogene • velike - male

Formalne: • organizacijska struktura • nositelji odlučivanja na određenoj razini managementa ( nadzorni odbor, kolegij managera, uprava poduzeća) Neformalne: • • interesne prijateljske mogu biti vrlo važne u procesu odlučivanja nastaju spontano

Privremene • ad hoc organizacija po potrebi nekog zadatka Trajne • postavljene kao donositelji odluka odlučuju o određenim pitanjima i problemima u poduzeću

Homogene • • • isti ili slični interesi stavovi znanja i sposobnosti formalno obrazovanje, stil i značajke Heterogene • • od različitih članova različiti interesi različiti stavovi, znaja i sposobnosti različito obrazovanje, stil i osobne karakteristike

Velike • • intereakcija ograničena na dio članova komunikacija formalizirana sastanci sa dnevnim redom sklonost djeljenju u podskupine Male • česte interakcije • slobodan protok informacija • lakše postizanje sporazuma Najpoželjnije skupine: 5 - 7 članova Prihvatljive skupine. 4 – 10 članova

PROBLEMI SKUPNOG ODLUČIVANJA • polarizacija • skupno mišljene • participacija

POLARIZACIJA IZMEĐU ČLANOVA SKUPINE ¡ Svaki član skupine ima svoje mišljenje, ali neki od njih nisu sigurni i prihvaćaju mišljenje najglasnijeg člana

SKUPNO MIŠLJENJE ¡ suprotnost polarizaciji ¡ dobre skupine - loše odluke ¡ autoritet

RAZLOZI: ¡ Povezanost članova skupine ¡ Osjećaj neranjivosti članova ¡ Optimizam ¡ Odbacivanje novih ideja ¡ Fokusiranje skupine na jednu inačicu

PARTICIPACIJA DJELATNIKA U PROCESU ODLUČIVANJA ¡ Odluke se produžuju ¡ Demokratski stil – decentralizirana struktura ¡ Autokratski stil – centralizirana struktura

TEHNIKE SKUPNOG ODLUČIVANJA ¡ Skupno odlučivanje podrazumijeva sudjelovanje manjeg ili većeg broja članova skupine koje treba organizirati, usmjeriti i voditi ¡ Zbog toga koristimo tehnike skupnog odlučivanja ¡ Brainstorming, Tehnika nominalne skupine, Delphi tehnika

BRAINSTORMING ¡ Temelji se na raspravi između članova skupine ¡ Tehnika stvaranja ideja ¡ Skupina se oslobađa autocenzure, straha i nelagode od tuđe reakcije ¡ Jedna osoba zapisuje sve ideje na ploču ili papir, a tada se provodi vrednovanje ¡ Izabire se najbolja ideja ¡ Najkorisnija na samom početku, kod generiranja ideja, posebno važna kod donošenja strateških odluka

TEHNIKA NOMINALNE SKUPINE ¡ Ideje generiraju pojedinci, članovi skupine, a skupina pomaže u objašnjavanju prezentiranih ideja, zatim ih ocjenjuje i izabire najbolju ¡ Koristi se u svim fazama procesa odlučivanja ¡ Ohrabruje pojedinačnu kreativnost, djeluju neovisno, ne moraju biti na istom mjestu, skupine formiraju samo imenom

TEHNIKA NOMINALNE SKUPINE Odlučivanje se provodi u nekoliko faza: 1. Vođa skupine opisuje problem koji se treba riješiti 2. Svaki član generira vlastite ideje koje se zapisuju 3. Nakon određenog vremena svaki član iznosi svoje ideje skupini 4. Ideje se popisuju, a svaki član dodaje jednu svoju ideju više 5. Raspravlja se o idejama 6. Provodi se preliminarno glasanje o idejama, svaki član rangira nekoliko ideja 7. Rasprava o revidiranoj listi ideja

TEHNIKA NOMINALNE SKUPINE ¡ Ako se odluka ne donese, faze 6. i 7. se ponavljaju do konačne odluke ¡ Svaki član izabire i rangira nekoliko odluka, a ostale se odbacuju ¡ Rasprava o preostalim idejama, ponovno rangiranje ¡ Usvaja se ona sa najvišim rangom

DELPHI TEHNIKA ¡ Temelji se na postizanju konsenzusa između stručnjaka – donositelja odluka uporabom serije upitnika ¡ Slična nominalnoj tehnici, s razlikom što se članovi ne susreću licem u lice ¡ Skupa, dugotrajna, koristi se u odlučivanju o najvažnijim pitanjima, tj. o predviđanju budućnosti

DELPHI TEHNIKA Najčešće se koristi: ¡ Kad se ne koriste specijalne analitičke metode ¡ Kad osobe potrebne za provođenje istraživanja nemaju mogućnost adekvatne konkurencije ¡ Kad se treba ispitati više osoba nego što ih se može komunicirati licem u lice ¡ Kad vrijeme i troškovi odlučivanja onemogućavaju česte sastanke skupine ¡ Kad se u odlučivanju želi izbjeći dominacija jedne osobe

DELPHI TEHNIKA Provodi se kroz nekoliko faza: 1. Pripremaju se upitnici u kojima je prezentiran problem, oni se šalju odabranim stručnjacima uključenim u skupinu i traži se određivanje mogućih rješenja 2. Stručnjaci ispunjavaju upitnik i vraćaju ga organizatoru istraživanja 3. Obrada prispjelih upitnika s rezultatima, koji se prezentiraju u novom izmijenjenom upitniku i ponovo se dostavlja svim stručnjacima skupine 4. Stručnjaci odgovaraju na drugi upitnik

DELPHI TEHNIKA ¡ Ovaj postupak odlučivanja ponavlja se toliko puta dok se ne postigne konsenzus ¡ Upitnici se ispunjavaju do konsenzusa

PREDNOSTI I NEDOSTACI SKUPNOG ODLUČIVANJA ¡ Prednost jednog načina odlučivanja predstavlja slabost kod drugog ¡ Komplementarnost – treba ih koristiti istovremeno i paralelno

Prednosti ¡ ¡ ¡ ¡ ¡ skupina donosi bolje odluke od pojedinca lakše je realizirati odluku skupine nego pojedinca prisutna je mogućnost raščlanjivanja složenih problema grupa ima više mogućih rješenja ideje se mogu bolje analizirati, procjeniti motivacija je izrazito jaka – znaju da oni odlučuju grupa ima veće znanje i više informacija višedimenzonalno mišljenje za rješavanje problema- kapacitet za sagledavanje više problema odjednom koji su u međuovisnosti kroz dugoročno i kratkoročno razdoblje ravnopravnost članova skupine

¡ PREDNOSTI SKUPINE OVISE O VELIČINI SKUPINE: -mala skupina ima veće prednosti, naročito heterogena

Slabosti skupnog odlučivanja ¡ sporost - potrebno je više vremena za donošenje odluke ¡ skupno mišljenje – nametnuto od jednog pojedinca ¡ veći utrošak vremena -prednost – rezultira kvalitetnijim rješenjima - slabost – odluka se ne donese ili se zakasni s odlukom ¡ neslaganje među članovima skupine -prednost - rađaju se nove ideje -slabost – izaziva sukobe

RISKANTNE ODLUKE ¡ skupina teži donošenju riskantnih odluka ¡ povoljno rješenje – donosi poslovni preokret ¡ nepovoljno rješenje – početak kraja

¡ Skupno odlučivanje - pogodnije za rješavanje složenijih i težih problema

ZAKLJUČAK: ¡ NAČIN ODLUČIVANJA U RADU MEDICINSKE SESTRE OVISI O SLOŽENOSTI PROBLEMA KOJEG TREBA RIJEŠITI I O NIVOU ORGANIZACIJE NA KOJEM SESTRA DJELUJE

HVALA NA PAŽNJI !