Pjesma nad pjesmama Salomon Biblija Tko je bio

Pjesma nad pjesmama Salomon (Biblija)

Tko je bio Salomon? v. Kralj Salomon bio je, prema Bibliji, treći kralj Izraela i Židova, sin izraelskog kralja Davida i žene Urije Hetita, Bat - Šebe. Vladao je od 970. do 937. pr. Kr. v. Biblijska, ali i kasnija tradicija slavi ga zbog njegove legendarne mudrosti. Njegovo najvažnije djelo je gradnja prvoga hrama u Jeruzalemu u kojem je bio pohranjen Kovčeg Saveza s dvjema pločama na kojima je bilo napisano Deset Božjih zapovijedi. Nakon više od sedam godina rada hram je završen i u njemu je smješten Kovčeg saveza v Salamon je imao oko 1000 žena (700 kraljica i 300 priležnica). Salomon je sklopio ženidbeni savez s Egiptm, oženivši faraonovu kćer.

Pozadina pjesme Autor pjesme Kralj Salomon drži se autorom ove pjesme. To najviše proizlazi glede prvog stiha Salomonova pjesma nad pjesmama (po drugima taj stih upravo znači kako je pjesma bila namjenjena Salomonu). Drži se kako je Salomon napisao gotovo 1005 pjesama. Stoga je Pjesma nad pjesmama samo jedna od njh. Naslov „Pjesma nad pjesmama“ objašnjavamo kao nešto je najbolje i najljepše od svega. Vrijeme stvaranja Salomon je najvjerojatnije napisao ovu pjesmu tijekom ranijeg razdoblja svoje vladavine. To bi otprilike značilo negdje oko 965. godine prije Krista.

Pozadina pjesme Pjesma nad pjesmama pripada poeziji stare hebrejske književnosti koja je uvrštena u Mudrosne knjige u Bibliji. Glede sadržaja i činjenice kako je uvrštena u Sveto pismo, unatoč tome što ju na prvi pogled nije jednostavno povezati s Božjom riječju, postala je predmetom bezbrojnih rasprava i tumačenja. U Pjesmi je, naime, opjevana plemenita i postojana ljubav, ali na vrlo senzalni gotovo erotski način. Ta tumačenja i traženja traju do danas. Već od prvih prijevoda postoji neusklađenost, kao što nema ni jedinstvenog stava; do danas nisu usklađeni– poglavito oko raspodjele dijaloga – tako da je svatko, tko je pristupao njezinu tumačenju, prisiljen od različitih verzija birati onu koja mu se čini najlogičnijom. Sama Biblija pristupa joj kao dijalogu Zaručnika i Zaručnice, no postoji teorija o tri lika. Taj treći lik je upravo Salomon, sam autor pjesme, ukoliko je on autor. Neki dijelovi koje govori zaručnik zvuče kao da ih govori netko treći, odnosno Salomon jer se nekako gubi logički smisao zaručnikovog dijaloga.

Pozadina pjesme Cijeli svijet nije dostojan dana u koji je ta uzvišena Pjesma bila dana Izraelu. Tim je riječima u prvom Povod za pisanje pjesme? Veliki kralj Salomon, slavan po svojoj stoljeću naše ere židovski rabin Akiba pokazao koliko cijeni Pjesmu nad pjesmama. Prema hebrejskim znanstvenicima ime Salomon, na hebrejskom Šolomo (na arapskom Sulejman) u Pjesmi nad pjesmama je sveto, jer se ne odnosi na židovskog kralja Salomona, već na božanskog kralja koji donosi i ima u sebi mir. Postoji mogućnost da je na početku bila zbirka svatovskih ili zaručničkih pjesama. mudrosti, silan i moćan, okružen silnim bogatstvom koje je zadivilo čak i kraljicu od Sabe, nije mogao osvojiti običnu djevojku sa sela u koja mu se svidjela. Zbog njene nesalomljive ljubavi prema jednom pastiru, kralj je nije uspio pridobiti. Nadahnuće za pisanje pjesme dobio je od Boga Jehova. Napisao ju je u Jeruzalemu. To je vjerojatno bilo nekoliko godina nakon što je dovršen hram. Međutim drugi istraživači glede jezika, hebrejskog i aramenskog, u pjesmi tvrde kako je pjesma nastala u 5. ili 4. st. pr. Kr.

Sastavljena je od 5 pjesama uz proslov, zaključak i dodatke =ukupno 8 pjesama (117 stihova) Struktura pjesme 1. Proslov: Čežnja za zaručnikom (1, 1 -4) 2. Prva pjesma (Prvi susret 1, 5 – 2, 7) 3. Druga pjesma (Uzajamna ljubav raste 2, 8 -3, 5) 4. Treća pjesma (Zaručnicu dovode zaručniku 3, 6 -6, 3) 5. Četvrta pjesma (Zaručničina ljubav na kušnji 6, 4 – 8, 5) 6. Peta pjesma (Pristalost i radost zaručnice 8, 6 -7) 7. Zaključak (Pobjeda i trajnost ljubavi 8, 6 – 7) 8. Dodatci (8, 8 -14)

TEMA: nepokolebljiva ljubav pastirice prema njenom ljubljenom mladiću, pastiru ili ljubav dvoje mladih stavljena na kušnju. . . ovisi o tumačenju Sve pjesme čine jednu cjelinu. Pjesma je sastavljena kroz dijaloge. Govornici se stalno izmijenjuju. To su kralj Salomon, zaručnik, njegova voljena Sulamka odnosno zaručnica, njena braća, dvorske dame (“kćeri jeruzalemske”) i žene iz Jeruzalema (“kćeri sionske). Tko što govori prepoznaje se po onome što likovi kažu o sebi ili po riječima koje su njima upućene. Radnja započinje u okolici Šunema (Šulema ili Sulama), gdje se Salomon utaborio sa svojom dvorskom svitom.

Glede jezika, stila i kompozicije zaključuje se kako je sve pjesme, osim kasnijih dodataka napisao jedan autor. Ton u pjesmi je ljubavni, erotski jer se u pjesmi upotrebljavaju izrazi kojima se iskazuje tjelesna ljubav. Muškarac i žena koji izgovaraju većinu ljubavnih poruka, ističu svoju uzajamnu ljubav, divljenje i žudnju. Oboje, dosta detaljno opisuju čari svoje voljene osobe. Fizički odnos prisutan je u njihovim porukama. Često korištena riječ zaručnica ili nevjesta, navodi nas na pomisao kako se ova poezija mogla recitirati tijekom svadbenih obreda. Poljubi me poljupcem usta svojih, ljubav je tvoja slađa od vina.

na dan svadbe njegove, na dan radosti njegova srca (anafora) Iako data kroz dijalog i kronološku strukturu, pjesma ima sve karaktristike lirske pjesme. Emocija je prisutna u svakom stihu. Ona obuhvaća cio lirski roman dvoje mladih koji su nemilosrdno rastavljeni, ali ih je vjernost, čežnja i snaga ljubavi opet sastavila. Svaka pjesma je sastavljena od različitog broja paragrafa (strofa), obilježenih brojevima. Karakteristično je za ovu pjesmu da se dosta strofa javlja u više pjesama u istovjetnom obliku. Ponavljanje strofa, nedovršenost, neusklađenost završne pjesme sa sadržajem prethodnih pjesama , te dominacija nekih jezičnih izraza i stilskih sredstva (usporedba, hiperbola, anafora) upućuju na pomisao kako pjesma upravo ima usmeno podrijetlo (svatovska pjesma).

Sinovi majke moje rasrdili se na mene, postavili me da čuvam vinograde; a svog vinograda, koji je u meni, nisam čuvala. Dijalog se najviše odvija između zaručnice i zaručnika (što je logično), ali količina govora između njih nije u ravnoteži. Najviše govora pripada zaručnici iako u četvrtoj pjesmi samo zaručnik govori o ljepoti i karakteru njegove zaručnice, što bi se upravo moglo pripisati Salomonu. Dok su mladićeve i djevojčine replike izlivi ljubavi i čežnje, korski segmenti imaju drukčiju funkciju: negdje djeluju kao riječi Salomona, ljubavni poticaj, a negdje doprinose ritmu lirskog kazivanja, razbijanju dijaloške forme, izbjegavanje odlaska u epsku formu.

Dragi je moj kao srna, On je kao jelenče ili budi lagan kao srna, kao lane na gori Beteru. U pjesmi ima puno nježnosti, topline, ljubavi, čežnje, a sve se to iskazuje kroz simboliku: buđenje ljubavi u vrijeme buđenja prirode: cvijeće u cvatu, pjesma grličina, smokva i loza u cvatu, vinogradi, ljiljani. Zaručnica često ponavlja sintagmu dragi moj, zatim srna i jelenče, kao usporedna sintagma što su upravo simboli za mladićevu nježnost, pitomost. Jezik je vrlo slikovit, s dosta izražajnih sredstava poglavito usporedbi. Ritam je usporen, lagan, miran, a ton svečan.

Pastirica (Sulamka) nalazi se u kraljevskim šatorima u koje ju je doveo sam kralj. Međutim ona samo želi vidjeti svog voljenog pastira. Čezne za njim i obraća mu se kao da je prisutan. Dvorske dame koje služe kralja, “kćeri jeruzalemske”, začuđeno gledaju kako je Sulamka tamnoputa. Ona im objašnjava da je pocrnila od sunca dok je čuvala vinograde svoje braće. Uveo me u odaje vina i pokrio me zastavom ljubavi. Okrijepite me kolačima, osvježite jabukama, jer sam bolna od ljubavi. Dolazi Salomon. Divi se njezinoj ljepoti i obećava joj da će je okititi kolutovima zlatnim sa zrnima srebrnim. Sulamka odbija njegove darove govoreći mu kako jedino može voljeti svog dragog.

Sulamkin voljeni pastir uspijeva ući u Salomonov tabor. On hrabri svoju dragu. Uvjerava je da je voli. Sulamka izgara od čežnje i želje biti sa svojim dragim. Ona samo želi biti s njim u poljima i šumama. Ja sam tek šafran s ravnice priobalne. Po ovome se vidi koliko je djevojka skromna. Dragi moj podiže glas i govori mi: Ustani, dragano moja, ljepoto moja, i dođi, jer evo, zima je već minula, kiša je prošla i nestala. Pastir drži kako se nijedna žena ne može usporediti s njegovom voljenom. Kao ljiljan među korovom trnovitim, takva je ljubljena moja među djevojkama.

Po ležaju svome, u noćima, tražila sam onoga koga ljubi duša moja, tražila sam ga, ali ga nisam našla. 2 Ustat ću dakle i optrčati grad, po ulicama i trgovima tražit ću onoga koga ljubi duša moja: tražila sam ga, ali ga nisam našla. Djevojka čezne za svojim pastirom. Budući da je ponovno odvojena od svog dragoga, Sulamka pokazuje da joj ni do koga nije stalo kao do njega. Kćeri jeruzalemske podsjeća kako ih je zaklela da ne pokušavaju u njoj pobuditi ljubav prema drugome muškarcu kojega ona ne želi. Sjeća se onog proljeća kad joj je njezin pastir došao i pozvao je prošetati s njim po bregovima. Kao da ga gleda kako radosno poskakuje dok se penje po gorama. Kao da ga čuje kako joj govori: Ustani, ljubljena moja, ljepotice moja, i dođi! No njena braća tada nisu bila sigurna u njenu postojanost, pa su se naljutila i poslala je raditi u vinogradima. Ona sada kaže: Dragi moj pripada meni, a ja njemu” i moli ga da brzo dođe k njoj. Sulamka opisuje kako je zatočena u Salamunovom taboru te kako noću u postelji čezne za svojim pastirom. Ponovno podsjeća kćeri jeruzalemske kako ih je zaklela da u njoj ne bude ljubav prema muškarcu kojeg ne želi.

Stas je tvoj kao palma, grudi su tvoje grozdovi. Rekoh: popet ću se na palmu da dohvatim vrške njezine, a grudi će tvoje biti kao grozdovi na lozi, miris daha tvoga kao jabuke. Usta su tvoja kao najbolje vino. Salomonov zadnji pokušaj udvaranja -Kralj Salomon dolazi k Sulamki. Ponovo joj govori kako je lijepa, da je ljepša od šezdeset kraljica i osamdeset inoča, no ona ga odbija. Ona se ovdje nalazi samo zato što se obavljajući svoj svakodnevni posao našla blizu Salamunova tabora. Ona ne shvaća što to on vidi u njoj i to ga pita. Tim svojim prostodušnim ponašanjem ona upravo Salamunu daje povoda da počne pričati o njenoj ljepoti i opisivati je od glave do pete. Međutim, Sulamku ne mogu pokolebati njegove lijepe riječi. Ona odvažno kaže da će ostati vjerna svom pastiru i zove ga. Po treći put podsjeća kćeri jeruzalemske kako ih je zaklela da ne bude u njoj ljubav koju ona ne želi. Salomon je potom pušta da ode kući. Nije uspio zadobiti Sulamkinu ljubav

Povratak zaručnice: Braća je vide kako dolazi, ali nije sama, nego je “naslonjena na dragoga svojega”. Prisjeća se kako je svog dragoga srela pod jabukom i izjavljuje mu svoju nesalomljivu ljubav. Stavi me kao znak na srce, kao pečat na ruku svoju, jer ljubav je jaka kao smrt, a ljubomora tvrda kao grob. Imamo malu sestru koja još nema grudi, što ćemo činiti sa svojom sestrom kad bude riječ o njoj? 9 Ako bude poput zida, sagradit ćemo na njemu krunište od srebra; ako bude poput vratâ, utvrdit ćemo ih cedrovim daskama. Pjesma zatim opisuje što su ranije rekla njena braća dok je ona još bila njihova mala sestra, no ona sada kaže kako se dokazala kao zrela i postojana žena Braća bi joj sada trebala dopustiti udaju za voljenog mladića. Dokazala je postojanost i snagu svoje ljubavi usprkos svom Salomonovom bogatstvu i moći. Žar je njezin žar vatre i plamena Jahvina. Mnoge vode ne mogu ugasiti ljubav niti je rijeke potopiti.

Udvaranja. . . 1. udvaranje Salomon –Salunka (zaručnica) U početku je Salomon oduševljen njezinom vanjskom ljepotom i, nadahnut je jedino za slavljenje njezina izgleda. Njegovo se udvaranje odvija u tri navrata: kad ju je prvi put ugledao u svome haremu, kad joj je drugi put došao te kad ju je posljednji put pokušao osvojiti. Ni u jednom se trenutku ne odriče veličanja njezine ljepote, no ipak je pretjerao rekavši joj: Rekoh: popet ću se na palmu da dohvatim vrške njezine, a grudi će tvoje biti kao grozdovi na lozi, miris daha tvoga kao jabuke. 10 Usta su tvoja kao najbolje vino jer je time potvrdio da ju želi imati onako kako ima šezdeset kraljica, / osamdeset inoča, / a djevojaka ni broja se ne zna, te da ona nije posebna golubica kako ju je u prethodnim udvaranjima uvjeravao. Na njegovo: Usta su tvoja kao najbolje vino, ona odgovara: Koje odlazi ravno dragome mome. No Salomonu i dalje nije jasno čime ju je uvrijedio pa ju doziva (kroz zbor djevojaka): Vrati se, Salumko, vrati se da te gledamo.

2. udvaranje: zaručnik - zaručnica Za razliku od Salomona (koji ju oslovljava s „prijateljice“i govori samo o njezinoj vanjskoj, fizičkoj ljepoti, jer je intimnije ne pozna), Ti si vrt zatvoren, sestro moja, nevjesto, vrt zatvoren i zdenac zapečaćen. zaručnik je oslovljava na intimnijoj razini („sestro“, „dragano“, „nevjesto“), spominjući se pri tom njihove ljubavi i gotovo se uopće ne dotičući njezina izgleda. Njegovoj se, iskrenoj, ljubavi zaručnica ne opire: 12 Dođi, dragi moj, ići ćemo u polja, noćivat ćemo u selima. 13 Jutrom ćemo ići u vinograde da vidimo pupa li loza, zameće li se grožđe, jesu li procvali mogranji. Tamo ću ti dati ljubav svoju.

3. udvaranje: zaručnica - zaručnik Kao što se našla na kušnji pred Salomonovim udvaranjem, tako se našla u kušnji i pred zaručnikovim. Po naravi, to su bile različite kušnje. Pred Salomonom trebala joj je snaga da se obrani od njegovih nasrtanja, no pred zaručnikom je bila u većoj opasnosti zbog vlastite unutarnje čežnje za njim – to se jasno vidi kada mu otvara vrata i vidi da je već otišao pa ga, gotovo u bunilu, odlazi tražiti: Ostala sam bez daha kad je otišao. / Tražila sam ga, ali ga nisam našla, / zvala sam, ali nije se odazvao. Ostaje pitanje zašto je zaručnik otišao. Je li posumnjao u njezinu vjernost ili nije želio oskrvnariti ljepotu njihove ljubavi u tuđem domu pa je utišao svoju žudnju odlaskom. Stavi me kao znak na srce, kao pečat na ruku svoju, jer ljubav je jaka kao smrt, a ljubomora tvrda kao grob. Žar je njezin žar vatre i plamena Jahvina. Mnoge vode ne mogu ugasiti ljubav niti je rijeke potopiti. Kad je Salomon uvidio da su mu sva nastojanja uzaludna, Salumku pušta kući. Posljednji dio Pjesme, koji govori o povratku, nije posve jasan jer su se vjerojatno neki dijelovi izgubili. Ipak, u tome se dijelu čini kao da govore braća zaručnice o tome kako su nekad bili zabrinuti što će biti s njom kad odraste.

. . . Pjesma nad pjesmama je bila prevedena već u prvoj hrvatskoj Bibliji (Bartol Kašić). 2003. godine Drago Orlić i Danijel Načinović su preveli na čakavsko narječje Pjesmu nad pjesmama: Nalazimo je i u grčkoj Septuaginti. Josip Flavije uvrstio ju je u svoj popis svetih knjiga. Kanat vrhu svih kanti. Ko bude zidu spodobna, od srebra kule zgor nje ćemo vrći; ko bude kako vrata, z daskami ćemo hi od cedra napro pouplati. Ja zid san, a turni su moje cice; zato san u njigovih oči bila una ka mir je svoj našla. Salamun je ima brajde tamo u Baal-Hamonu; hi je da čuvarima i saki za rod od loz mora donesti miljar srebrenjaki. Gledan moje brajde, moje, tu prid namon. . . Za te, Salamune, neka bude miljar srebrenjaki, a dvisto unima ki čuvaju grojze! O, ti ka kroz đardine šećeš, pretelji su bizeri kada glas ti čuju: nu, da i ja glas ti čujen! Ujdi, mladi moj, biž' ka' i gazela, kako i mladi jelen zad brige dišeće! (8, 9 -14)

Još jednom o pozadini pjesme. . . Još odavnina postavlja se pitanje kako je Pjesma nad pjesmama mogla naći mjesto u zbirci Mudrosnih knjiga. O tome se raspravljalo i među hebrejskim mudracima drugog stoljeća naše ere kada je rabin Akviba (135. g. n. e) rekao: Svi su spisi Starog zavjeta sveti, ali je Pjesma nad pjesmama presveta. Kada se kanonozirala u hebrejskoj Bibliji (hebrejski TANAH), u kršćanski kanon je primljena bez otpora , a postojala je i u Septuaginti. Obješnjavanje ili tumačenje Pjesme nad pjesmama uglavnom se svodi na: a) doslovno: ljubav dvoje mladih i pohvala ljudskoj ljubavi (koje danas prevladava, jer svaku alegoriju u bibliji prate i objašnjenja) b) alegorijsko: - ljubav Boga prema narodu Izraela (božanska nevjesta) - ljubav Krista i Crkve

Pjesma nad pjesmama(1853. - Gustav Moreau)

Napomena mojim učenicima: kada čitaš tekst Pjesme nad pjesmama moraš zaboraviti vrijeme u kojem živiš i pokušati se maštom prebaciti u biblijsko vrijeme. Tako ćeš bolje moći shvatiti ambijent i atmosferu pjesme, sve usporedbe, epitete jer ono što je ondašnjem čovjeku bilo najsvetije, najvrjednije i najdraže , bila je upravo priroda koja ga je okruživala i davala mu život. (hebrejski Shir ha shirim) שיר השירים

Izvori: Wilfrid Harrington, Uvod u Stari Zavjet, Zagreb Krešina Ante: Pjesma nad pjesmama, Parenetska parabola Tom Gledhill, The Message of the Song of Songs: The Lyrics of Love • http: //hr. wikipedia. org/wiki/Pjesma_nad_pjesmama http: //wol. jw. org/en/wol/d/r 19/lp-c/1101990083 http: //en. wikipedia. org/wiki/Song_of_Songs • slike-internet Zdenka