PENOLOGIJA VJEBE V ASS AIROVI LEJLA Lat Poena

PENOLOGIJA VJEŽBE V. ASS ŠAĆIROVIĆ LEJLA

Lat. Poena – kazna Grč. Logos -nauka

PENOLOGIJA = IZVRŠNO KRIVIČNO PRAVO PREDMET: pručavanje izvršenja kazne lišenja slobode, ostalih kazni kao i drugih sankcija. Penologija = nauka o kaznama

Predmet penologije prema klasičnom tradicionalnom shvatanju smatra se kazna zatvora i postupak njegovog izvršenja Danas nešto je šire određena penologija čiji predmet obuhvataju sve kazne, osnovi prava kažnjavanja, svrha kazni, način , metod i postupak njihovog izvršavanja

Odgovor (pravni ciljevi): 1. Individualistička teorija - pravni osnov države jeste zahtjev apsolutne pravde, a iz te pravde izvire pravo države i pravo na primjenu kazne, 2. Teorija društvenih ugovora - smatra da su pojedinci shvatili da nisu u stanju da se pojedinacno brinu i staraju o zaštiti svojih dobara i puštali su da sami budu kažnjeni ako prekrše zakon i osnov prava na kažnjavanje se nalazi u društvenom ugovoru.

PRAVNI I OSNOVNI CILJEVI KAŽNJAVANJA Kod pravnog osnova se postavlja pitanje, na osnovu čega država ima pravo na kažnjavanje učinioca k. d. tj ius puniendiodakle izvire?

Odgovor (pravni ciljevi): 3. Pravna teorija - rješenje pitanja nalazi u propisima pozitivnog prava. Drzava je ta koja donosi propise i uređuje život ljudi pa iz toga i ovlaštenje države da osigura vršenje prava. 4. Sociološka teorija - nalazi osnov prava u društvenoj ili socijalnoj teoriji, a to je ostvarenje zaštitine, garantivne teorije, budući da se krivično pravo javlja kao sredstvo u zaštiti i osiguranju najznačajnijih društvenih dobara, interesa i vrijednosti.

Osnovni ciljevi kažnajvanja Apsolutna teorija - cilj kazne je odmazda , represija prema počiniocu krivičnog djela. Relativna teorija smatra da je cilj kazne sredstvo za zaštitu društva od kriminaliteta, svrha kazne je sprječavanje činjenja krivičnog djela.

Zavisno kako se ovaj cilj ostvaruje razlikuje se: Teorija individualne prevencije - smatra da je cilj kazne sprječavanje učinioca da ubuduće čini krivično djelo, a sredstvo i metod uticaja na učionioca da ne čini krivično djelo su : zastrašivanje, popravljanje i starateljstvo. Teorija opće prevencije- cilj je da se utiče na široke mase građana da se uzdrže od činjenja krivičnih djela.

TJELESNE KAZNE (STARI I SREDNJI VIJEK) Najstarije kazne Oblici: 1. Sakaćenje 2. Fizičko kažanjavanje 3. Oslijepljivanje 4. Kastracija 5. Ponižavanja

6. Žigosanje 7. Trovanje 8. Dranje kože i ubijanje uz pomoć životinja 9. Zakopavanje živog kažnjenika 10. Davljenje Najčešći oblici: Sakaćenje, šibanje, fizičko kažnjavanje, kazne teškog fizičkog rada, prinudni rad, izlaganje na stub srama i kamenovanje

Sakaćenje – osnov nalazimo u principu oko za oko, zub za zub. Za imovinska krivična djela počiniocu je odsjećena ruka, za davanje lažnog iskaza je odsjećen jezik, za špijunazu (preljubu) vađene oči. Surova, svirepa kazna ne samo po prirodi i sadržaju već i po načinu izvršenja. Ova kazna se izvršavala na javnom mjestu, na gradskim trgovima, ispred crkve i u prisustvu velikog broja ljudi.

Šibanje- razlikujemo 2 vrste šibanja, kod muskaraca šibanje preko cijelog tijela, a kod žena samo po stražnjici. Po načinu izvršenja su se razlikovale: teška šiba i šiba. A osim ovih kazni postojale su još i kazne teškog fizičkog rada, prinudni rad, izlaganje na stub srama i kamenovanje.

IMOVINSKE KAZNE nastale veoma rano u doba pretvaranja osvete i to privatne u kompoziciju sa pojavom robno-novčane privrede

Kompozicija Naknada štete (otkupnine) oštećenoj porodici u cilju izmirenja porodica Preteća novčane kazne Kompoziciju je država favorizovala jer je jedan dio naplaćenih sredstava pripadao njoj, a drugi dio ostećenoj osobi.

Danas: Imovinske kazne se dijele na novčane kazne i konfiskaciju imovine. 1. Novčane kazne se sastoje u obavezi osuđene osobe da u određenom roku uplati određeni iznos u korist države a može se izreći kao glavna i sporedna kazna. 2. Konfiskacija imovine se sastoji u oduzimanju imovine osuđenoj osobi bez naknade u granicama koje su propisane zakonom.

Razlikujemo 2 vrste konfiskacije: • Opća - oduzimanja cjelokupne imovine i • Specijalne - samo dio imovine Karakteristike konfiskacije su: Odnosi se na imovinu osuđene osobe, ovom se kaznom može obuhvatiti buduća imovina, ona ne može obuhvatiti imovinu članova obitelji osuđene osobe, konfiskacijom imovina pokretna i nepokretna prelazi u državnu svojinu, primjena ove kazne nije vezana za imovinsku korist.

SISTEMI IZVRŠENJA KAZNI ODUZIMANJA SLOBODE KROZ HISTORIJU Zatvor je nastao prije nego što su nastali krivični zakoni.

1. Celijski sistem osnovan 1775. godine svaki zatvorenik je izolovan u posebnu ćeliju danju i noću bez ikakvih kontakata, sa mogucnosću da razmišlja o učinjenom djelu, to je dovodilo do štetnih posljedica po osuđenika.

2. Anbonski 1823. godina zamjena za usamljenički sistem, a sa ciljem da otkloni njegove nedostatke. zatvorenici su danju se nalazili na zajedničkom obavljanju rada, ali uz zabranu međusobnog razgovora. prinudno čutanje je trebalo da onemogući dogovaranje i sporazumjevanje oko eventualne pobune, te sprječavanje zaraze s jedne na drugu osobu.

3. Engleski (progresivni) javlja se u 19 -om stoljeću proces se odvija u 3 faze: I faza- obavezna ćelijska izolacija osuđenika u trajanju od 9 -12 mjeseci II faza- skupni boravak i rad osuđenika i to putem prelaska kroz 4 odjeljenja, a svako naredno odjeljenje znači lakši tretman III faza- uvjetna sloboda, gdje se pušta na slobodu ako je to radom i ponašanjem zaslužio.

4. Irski 1853 godina takođe se odvija u 3 faze, s tim da se u trećoj fazi ne pušta na slobodu već stavlja u “odjeljenje za slobodnjake” u kojem se osuđenik priprema za slobodu i boravak sa ciljem da se lakše uključi u društveni život

5. Makonokijev bodovni prvi put primjenjen 1840 godine zatvorenici su u toku izdržavanja kazne svojim ponašanjem, ispunjavanjem radnih obaveza i poštivanjem pravila zarađivali bodove. Ko se vise trudio i borio imao je priliku da ranije izađe iz zatvora. I on se odvija u 3 faze: -oštra disciplina -organiziranje zatvorenika u grupe -rasformiranje grupa i svaki zatvorenik je dobio kolibu i dio zemlje koju bi obrađivao.

Danas: Zavod za izvršenje krivičnih sankcija ima nadležnost izvršenja krivičnih sankcija, pritvora i drugih mjera. Princip na kojem se zasniva zavod za izvršenje najvažnijih krivičnih sankcija jeste princip jedinstvenog izvršenja najvažnijih krivičnih sankcija. Time se osigurava ravnopravan i humaniji tretman svih osoba koje izvršavaju krivičnu sankciju bez obzira na spol, uzrast, vrstu k. d. i stepen društvene opasnosti.

Zavod se bavi izvršenjem krivičnih sankcija: zatvora, maloljetničkog zatvora, mjera sigurnosti obaveznog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi, kao i vaspitnih mjera upućivanja u vaspitno-popravni dom. Tipovi zavoda prema kretanju koje se odnosi na stepen osiguranja i način postupanja sa osuđenicima su : tipovi otvorenog, poluotvorenog, zatvorenog, strogo zatvorenog tipa.

Početak izvršenja kazne zatvora - počinje od dana kada se osuđena osoba dobrovoljno po prijemu rješenja o upućivanju javila nadležnoj ustanovi ili kada bude sprovedena u u zavod. Ukoliko je upućivanje osobe u zavod izvršeno u roku koji je određen u rješenju, zavod će u roku od 8 dana obavijestiti sud. Ukoliko osoba ne postupi po nalogu zavod je dužan da protekom ovog roka obavijesti sud i to nakasnije u roku od 3 dana od dana kada je određen rok javljanja osuđene osobe Sud potom izdaje nalog i upućuje sudskoj policiji da osuđenu osobu prinudno sprovede. Ako je osuđenik u bjekstvu ili se krije i nedostupan organima tada nadležni općinski sud donosi naredbu o izdavanju potjernice.

Prijem - u zavod se smještaju osobe ako su ispunjena 2 uslova: • da je sud izrekao kaznu zatvora • da je nadležni sud izdao nalog zavodu da takvu osobu primi na izdržavanje kazne. O daljem ustupanju osobe koja se treba pritvoriti ili osuđene osobe zavod obavještava nadležni organ za unutarnje poslove na čijem području zatvorenik ima prebivalište.

Prilikom prijema obavezno je pretresanje, a vrši ga ovlaštena osoba. Nakon prijema osudjena osoba se upoznaje sa pravilnikom, zatim se upućuje u prostorije gdje se fotografira i p. Ismeno upoznaje sa svojim pravima i obavezama. Smjestaj je slijedeća faza, ali se osuđenik prvo mora pregledati, liječnicki nalaz se unosi u zdravstveni karton osuđene osobe. Prilikom prijema i smještaja oduzimaju mu se predmeti koji su podobni da se tijelo teško povrijedi ili pokuša ubistvo. Osuđenoj osobi se izdaje pismena potvrda o oduzetim predmetima i osuđena osoba se potom zavodi u knjigu pritvorenih i to abecednim redom.

Raspoređivanje - treća faza - tu postoje ograničenja tako da u istoj sobi ne mogu boraviti pritvorenici i osuđene osobe , osobe različitog spola, osobe koje su optužene za isto krivično djelo, maloljetnici i punoljetnici. Kriteriji za raspoređivanje su objektivne i subjektivne prirode i nisu vezani samo za k. d. već i za ličnost osuđene osobe. Poseban kriterij je primjenjivan za trudnice, porodilje i majke maloljetne djece.

Razlozi i uslovi za odlaganje izvršenja kazne zatvora: 1. čisto medicinksi razlozi 2. socijalni i porodični razlozi 3. Razlozi koji podliježu radnim obavezama 2 vrste odlaganja: - na molbu osuđene osobe - na zahtjev tužitelja

Zakon poznaje mogućnost premještaja u toku uzdržavanja kazne. Razlikujemo 2 vrste premještaja: - na molbu zatvorene osobe - na prijedlog upravnika zavoda

Do otpuštanja zatvorenika dolazi iz više razloga i to: 1. kad nastupi smrt zatvorenika 2. kada istekne mjera kojom mu je izrečena kazna 3. kada je dobio pomilovanje 4. kada je data amnestija 5. kada je odobren uvjetni otpust

1. U slučaju smrti osuđenika odmah se obaviještavaju članovi njegove uže porodice, a obavještava se i sud koji je donio prvostepenu sudsku presudu kao i matičar. 2. Otpuštanje usljed izdržavanja kazne. Zavod je dužan da obavijesti krivično odjeljenje suda u toku od 8 dana. Osoba se podvrgava liječnickom pregledu, te se osobi izdaje otpusni list i predaju mu se sve njegove stvari koje je ostavio na čuvanje prilikom prijema u zavod, otpusna osoba ima pravo na troškove prevoza do svog ranijeg prebivališta.

Pomilovanje je data milost gdje se određenoj osobi daje oslobođenje od krivičnog gonjenja. Ovo se odlikuje sljedećim karakteristikama- to je akt najviših organa države, odnosi se na poimenično osuđene osobe, sadržaj datog akta se odnosi na oslobođenje izvršenja kazne. Amnestija može dovesti do gašenja krivične sankcije, njegova 3 osnovna elementa su: a) da je to akt najvišeg predstavničkog tijela zemlje b) odnosi se na neodređen broj osoba i odnosi se na oslobađenje od krivičnog gonjenja i kažnjavanja c) donosi se u formi zakona

Organizacione jedinice Zavoda 1. Služba za prevaspitanje 2. Služba za osiguranje 3. Službe za zdravstvenu zaštitu 4. Služba za radno organiziranje pritvorenika i zatvorenika 5. Služba za opće i zajedničke poslove

Prava osuđene osobe 1. Pravo na činjenično postupanje 2. Pravo na religiju i odvojen tretman pritvorenika i zatvorenika 3. Pravo na informiranje 4. Pravo na zdravstvenu zaštitu 5. Pravo na osnovne uslove života 6. Pravo na obrazovanje 7. Pravo na rad i pravo po osnovu rada

PARAPENALNE MJERE I ALTERNATIVNE SANKCIJE naknada štete, ambulantni tretman, upućivanje na obuku, društveno koristan rad, kućni zatvor, elektronski nadzor. njihovo uvođenje predstavlja rezultat donošenja niza međunarodnih akata sa cijem da se ublaži distributivni karakter kazni.

- prednosti: humani karakter, raniji stepen represivnosti, uspostavljanje saradnje sa osumnjičenim i njegov aktivan odnos u izvršavanju mjere, postizanje naknade ostećenom. - nedostaci: mogu da predstavljaju pojačano sredstvo represije, na ovaj način osumnjičeni može da izbjegne krivični postupak, zavisno o njegovom imovinskom stanju, te primjena ovih mjera zahtjeva pribavljanje niza podataka o osumnjičenom i njegovom okruženju sto produžava i poskupljuje postupak.

STANJE PENOLOŠKOG SISTEMA U BIH ZAKONSKA OSNOVA ZA IZVRŠENJE KAZNE: ZAKON O IZVRŠENJU KRIVIČNIH SANKCIJA, PRITVORU I DRUGIM MJERAMA

15 ZATVORSKIH USTANOVA, KAPACITET 2000 MJESTA, ZATVORSKA POPULACIJA 2600 ZATVORENIKA >> PREOPTEREĆENI NAKON RADA POJEDINE KP USTANOVE OSTALE FUNKCIONISATI NA PODRUČJU JEDNOG ENTITETA, A PODIJELJENE PO TERITORIJALNOM PRINCIPU

NEDOSTATAK STRUČNIH KADROVA (POSEBNO ZA RAD SA MALOLJETNIM PRESTUPNICIMA) NISU OSIGURANI USLOVI ZA IZVRŠENJE KAZNE DUGOTRAJNOG ZATVORA ENTITETSKI ZAKONI NISU USKLAĐENI PO PITANJU KRIVIČNIH SANKCIJA I SIGURNOSNIH MJERA