Pavao Pavlii 1946 Koraljna vrata Biografija i bibliografija

Pavao Pavličić (1946. -) „Koraljna vrata”

Biografija i bibliografija • prozaist • plodan pisac, autor brojnih djela za djecu i odrasle; piše i knjige s područja znanosti o književnosti • isprva fantastičar, kasnije otkriva zanimanje za kriminalistički žanr

• Dobri duh Zagreba, Stroj za maglu, Večernji akt (progovara o pitanju umjetničke izvornosti i autorstva), Trojica u Trnju, Koraljna vrata (dotiče se pitanja odnosa dobra i zla), Dunav, Rukoljub, Mjesto u srcu, Tko je to učinio? i dr.

„Koraljna vrata” • kriminalistički roman • glavni lik: filolog Krsto Brodnjak - ulovljen je u labirint otočkog života (Lastovo) • uspostavlja se veza između suvremene i starije hrvatske književnosti • isprepliću se fantastika i zbilja • pripovjedač: sveznajući; subjektivan

• Brodnjak želi pronaći izgubljeni dio Osmana • na otok dolazi jer ga je don Špiro pozvao zbog pronađenih rukopisa za koje se vjeruje da su Gundulićevi • upoznaje doktoricu Zoru u koju se zaljubljuje • među njima je cjeloviti Osman (original) • rukopisi su nađeni kod travarice Filice • Osman ima čudesnu moć izlječenja – ozdravljaju svi osim djece, invalida i mornara Pelegrina koji boluje od side • zdravi žele protjerati bolesne s otoka

• Krsto u crkvi ugleda na freski svetoga Lovru kako gori na lomači, na kojoj gore i listovi Gundulićevog Osmana; na slici su i koraljna vrata koja su dijelila svetoga Lovru od ponora gdje su se nalazile paklene sile • shvatio je što mora učiniti: spaliti originalni Gundulićev rukopis za vrijeme svečanosti kada se spaljuje pokladna lutka, što je i učinio • pepeo je spremio u džepove i prosipao ga je u more vraćajući se s Lastova; ostale rukopise vratio je u konobu travarice Filice • vraća se svojoj zagrebačkoj svakodnevici i bolesnoj ženi kojoj je sada mogao pomoći da ozdravi

• zanimljivo i napeto djelo • piše o zagonetci 14. i 15. pjevanja Osmana • Krsto vjeruje u postojanje dobra i zla i u nesavršenstvo ljudskog bića • odlaksom s otoka napušta Zoru i Irfana koji mu je bio poput sina – tako spašava ljudsko nesavršenstvo • nedostatak Osmana potiče kreativce na stvaranje, a neostvarena ljubav tjera nas da tražimo novu; bez nedostataka ne bi bilo ni napretka, ni razvoja • potpuni Osman postoji kao mogućnost da cjelina ipak postoji