POGODI O KOJEM JE PADEŽU RIJEČ NA KRAJU SVAKE PJESME! Ja sam SUBJEKT. Ja sam DIO PREDIKATA. Ja sam IMENOVANJE, primi to znanje. TKO kad sam živ, a ŠTO kad sam neživ. Ako me ne zapamtiš, ja ti nisam kriv. NOMINATIV
Ja sam padež DOZIVANJA, OBRAĆANJA nekom licu, bilo zemlji, vjetru, suncu, mami, tati, stricu… ______ je naziv moj, ako hoćeš da me nađeš, vikni samo OJ! VOKATIV
Značenja su moja mnoga: PRIPADANJE, GRAĐA i mnogo toga. Ako te zbog mene uhvati trema, pitaj samo : KOGA ? ČEGA? GENITIV
Svi što jezik uče, nek’ prime na znanje: označavam NAMJENU, CILJ, PRIMICANJE. Još nešto ću vam reći: često sam , al znam i s prijedlozima biti K, NASUPROT, UNATOČ, USPRKOS. Kad me tražiš, pitaj : KOMU, ČEMU se primičem , pa ćeš lakše otkrit oblik moj jer mi poznaš oblik, jer sam drugar tvoj. DATIV
Padež sam šesti, označavam MJESTO i još puno toga. Za mene se pita o KOMU ? o ČEMU? Nikad nisam bez prijedloga ( NA, O, PRI, PREMA, U ). LOKATIV
Ja sam padež društva ( Igram se s BRATOM. ) , ali i padež sredstva ( Kovač kuje BATOM. ). Još štošta drugo taj padež može reći, npr. Pred KUĆOM će tata drva sjeći, SATIMA poslije toga dlanovi će ga bridjeti i peći. Kada društvo označava, prijedlog S uza nj stoji. Zdravo da ste, mili moji! Još nešto da govorim pa sam gotov s tim – tražimo ga pitanjima S KIM ILI ČIM? INSTRUMENTAL
PRIREDILA: Gorana Babić, prof. prema djelu Jure Karakaša “Gramatika u stihu”