PAD VUKOVARA Mentorica Maja imi prof Napravila Ana

~PAD VUKOVARA~ Mentorica: Maja Šimić, prof. Napravila: Ana Lucić, 8. d

VUKOVAR 1991. Ena Mrkalj, 6. d

SVIJEĆE ZA VUKOVAR Marijana Komlenac, 8. c

PAD VUKOVARA 1. DIO Te jedne noći, Kad su junaci izgubili svoje moći, Vukovar je pao. . . No, ni to nije bilo jednostavno, On se borio do posljednjeg daha, a hrvatski junaci branili su ga i umirali za nj. Uvijek se sjećam onih djedovih priča iz djetinjstva, Kako su ljudi strahovali za svoj život, kako se čuo dječji plač i kako je puno djece ostalo bez doma bez obitelji. . . Božena Štuc, 6. c

PAD VUKOVARA 2. DIO Vijesti nošene iz tog našeg grada govorile su kako se stanje pogoršava. . . No, Hrvati nisu htjeli odustati od njihove Domovine, Života i snage. . . Učinili su sve što su mogli, ali došao je i taj dan. . . 18. studeni 1991. godine Dan kada je Vukovar pao Branili su ga i borili se, ali jednostavno više nisu mogli izdržati. . . No, ipak taj je grad, moj hrvatski grad, ostao zapamćen kao heroj, Jer to i jest, grad heroj, HRVATSKI VUKOVAR. Božena Štuc, 6. c

RAT U VUKOVARU Tad! Na taj dan! U Vukovar kročiše ljudi srca jednaka kamenu, Od tad sve je gorilo u plamenu. Sloboda je bila u tuđim rukama, To je značilo još dane i dane u velikim mukama. Pucalo se na sve strane, Otvorile su se mnoge rane. Rane u životima ljudi Što im danas žalost u očima budi. Sve je već uništeno bilo, Ali ono najvažnije je ostalo, Vjera da će bolje biti, Da se više neće morati kriti I da će ovo zlo jednoga dana završiti. Svi su slobodu snili, I u pravu su bili. Neki su je dočekali, A drugi za svojim obilteljima gorke suze isplakali. Od tad Vukovar je poseba grad postao

HEROJI NIKADA NE UMIRU Vukovar je grad svih Hrvata I bolna uspomena iz Domovinskog rata. Puno je ljudi za nas život dalo Njima je do slobode jedino stalo. Bol još nije iz srca nestala. Mnoga su djeca bez roditelja ostala. U Vukovaru su ubijeni najveći heroji Njihova je krv u crvenoj boji. Heroji nikada ne umiru Već našu ljubav ubiru. Dok Dunav Vukovarom plovi Znamo da će se ostvariti svi naši snovi. Zahvalnost Vukovaru nitko ne može opisati Niti bol i tužne uspomene obrisati. Maja Rašić, 8. d

VUKOVAR Sara Čeliković, 6. c

VUKOVAR Kažu da Vukovar ne tako davno Bješe najljepši borbeni grad iz snova. Kažu da Vukovar ne tako davno Bješe miran grad, pun ljudi, cvijeća, zelenih polja… Kažu da nigdje nije bilo takvih salaša, Kršnih mladića i lijepih snaša. Kažu da je onda došlo neko drugo vrijeme Vukovarom su se pričale strašne teme. Kažu da je grad pretrpio strašne muke, Samo su se čule granate i razaranja od neprijateljske ruke. Kažu da su mnogi heroji ginuli tamo, Da bismo imali Domovinu kakvu sad imamo. Kažu da će Hrvatska uvijek biti ponosna njime I da mu ne smijemo zaboraviti ime. Molit ću se za Vukovar ja svoj život cijeli I zapalit svijeću gdje križevi su bijeli. Ivan Kutlić, 8. c

MOJ RODE HRVATSKI E moj rode Hrvatski, hrabra srca, snažna tijela naših vojnika, za Hrvatsku se slobodu borili. Gorke suze isplakali, a svoju slobodu ostvarili. Mnogi su živote darovali za Hrvatsku na noge ustali. Krv u našim venama držala nas zajedno kao željezne žice. E moj rode Hrvatski. Ana Lucić, 8. d

HRABRI VUKOVAR Monika Pekez, 8. c

HEROJ NAŠ – VUKOVAR Sjedim ispred svoga doma. . . Uništena doma. . . Suze mi liju niz lice dok gledam puste ulice!!! Tko si ti da rušiš djetinjstvo moje? Pa nisam ni ja rušila tvoje. Pogledajte svi sada što ste učinili od ovog lijepog grada! Bojim se uopće razmišljati o tomu. . . Kad moje obitelji više nema u životu momu. Pogledajte ovaj jad! Pokorili ste herojski grad! Vratimo se sada u sadašnjost. . . Pogledajte ponos naš! Pogledajte grad VUKOVAR koji u srcu nosi Tisuće bijelih križeva!!! Marija Ćurić, 6. c

VUKOVAR Jedna rana leži Na grudima Hrvatske, rana od hladnog mramora, A oko nje pjevaju ptice, pričaju priče istinite. Bilo je to jednom… Istina teška još i sada boli I sjeća nas na te krvave dane. Čuli se topovi, a ne ptice, osjećao se miris baruta, a ne miris cvijeća, čuli su se jauci, a ne pjesma, sve što je bilo živo gazile su neprijateljske crne čizme. Posvuda je tekla krv nijemih sinova i kćeri. A iznat tih strahota Orile su se Sinišine riječi. Riječi koje su za narod svetinja, Riječi od kojih je sunce zasjalo, Od kojih je cvijeće procvjetalo I ptice su zapjevale. Jedna rana leži Na grudima Hrvatske rana od bijelih križeva a koko nje cvijeće cvate i price pjevaju i pričaju priče istinite: „Vukovar, Vukopvar“

VUKOVARSKI HEROJI Grad kojeg ćemo se zauvijek Sjećati propatio je. . . Ljudi su vidjeli ubojstva najbližih. I danas ožiljci Ne zacjeljuju u njima, u nama, stanovnicima Hrvatske. Ovom pjesmom svima poručujem kako ću vas se uvijek sjećati. Mog Vukovara, Našeg Vukovara jer mi smo zauvijek zajedno - u dobru i zlu! Nina Begić, 6. c

STRAŠNE POSLJEDICE

VUKOVAR Nina Jelčić, 6. d