OZONSKI OMOTA Kisele kie efekt staklenika ATMOSFERA Plinoviti

OZONSKI OMOTAČ (Kisele kiše, efekt staklenika)

ATMOSFERA Ø Plinoviti omotač koji obavija zemlju Ø Neophodan za opstanak živog svijeta na zemlji Ø Atmosferski zrak je fizička smjesa nekoliko stalnih plinova (dušika 78%, kisika 21%) Ø S porastom visine atmosfere mijenja se i temperatura pa izdvajamo nekoliko slojeva i to:

- troposfera (do 11 km) - stratosfera (11 do 40 km) - mezosfera (40 do 80 km) - termosfera (80 do 800 km) - egzosfera -temperatura u troposferi pada s visinom, u stratosferi se ne mijenja, a u mezosferi se povećava s visinom (najviša je temperatura na visini od 60 km radi prisutnosti ozona koji apsorbira sunčeve zrake i zagrijava taj sloj)

OZONOSFERA Ø U mezosferi na visini između 40 i 60 km nalazi se razrijeđena atmosfera, gdje djelovanjem ultraljubičastih zraka sa sunca molekularni kisik (O 2 ) prelazi u ozon (O 3) Ø Ozon apsorbira gotovo svu količinu, za organizme štetnih, ultraljubičastih zraka koje bi u protivnom štetno djelovale na žive organizme na zemlji – OZONSKI OMOTAČ

Ø VERTIKALNI PRESJEK ATMOSFERE

AEROPOLUTANTI Ø Onečišćivači atmosfere Ø Nastaju djelovanjem čovjeka ( promet, industrija) ili pak imaju prirodne izvore ( šumski požari, erupcija vulkana) Ø Vjetar ih prenosi na vrlo velike udaljenosti Ø Onečišćenje atmosfere je globalan problem kojeg valja rješavati uz međunarodnu suradnju

OZONSKA RUPA Područje smanjenja ozonskog omotača Ø 1974. znanstvenici otkrili smanjenje ozonskog sloja (uzorkovano ispuštanjem u atmosferu freona tj. CFC-a) Ø Ozonska rupa prvi put se pojavila iznad Antarktika, a kasnije i nad Arktikom Ø

Ø CFC odlazi u atmosferu i za vrijeme hladnih antarktičkih zima ulazi u niz kemijskih reakcija koje razaraju ozon Ø Oštećeni ozonski omotač propušta do tla više ultraljubičastog zračenja što dovodi do velikih oštećenja (rak kože kod ljudi, oštećenje bjelančevina i DNA u stanicama kod ljudi, biljaka i životinja )

EFEKT STAKLENIKA Ø Zadržavanje topline u atmosferi zbog plinova koji upijaju dugovalno zemljino zračenje. Ø Utječe na porast sadašnje temperature na zemlji. Ø Kolanje tj. kružni tok tvari između zemlje i atmosfere mora biti uravnoteženo, ali zrak ne može neograničeno primati plinoviti otpad sa zemlje što dovodi do globalnog zagrijavanja i koncentracija CO 2 u atmosferi raste.

ŠTO JE KISELA KIŠA? Kisela kiša je padalina koja je zagađena sumporovim dioksidom, dušikovim dioksidom, amonijakom i drugim kemijskim spojevima Ø Plinovi se otapaju u vodi kiša i ostalih oborina te se pod utjecajem sunčeva svjetla i O 2 pretvaraju smjesu u kojoj je otopljena sumporna i dušična kiselina Ø

Ø Ispitivanja pokazuju da sumporna i dušična kiselina snose najveću odgovornost za kiselost kiše Ø Normalna p. H vrijednost kiše je otprilike 5. 5, a p. H kisele kiše u prosjeku iznosi 4 – 4. 5

DJELOVANJE KISELIH KIŠA NA Kisele kiše štetno djeluju na biljke na 2 načina: - izvana i preko zakiseljenog tla tj. BILJKE Ø preko korjenova sustava - preko lišća – oštećenje kutikule i dr. organa lišća, dovodi do povećanog isparavanja vode u lišću i do postupnog sušenja i otpadanja lišća

Povećana kiselost tla uzrokuje oslobađanje otrovnih teških kovina i promjene u biološkoj aktivnosti tla Biljci je smanjen dovod vode i hranjivih tvari ( Ca, Mg, K) pa joj je usporen rast Ø Takve biljke su osjetljivije na mraz, visoke temperature i na različite uzročnike bolesti Ø

Na zemlji svaki novi porast koncentracije CO 2 u zraku remeti globalnu klimu porastom prosječne temperature za nekoliko °C EFEKT STAKLENIKA Ø Porastom koncentracije (prije svega čovjekovim utjecajem ) jača i učinak staklenika Ø POSLJEDICA: otapanje ledenjaka i porast razine mora i oceana za oko 0. 5 m svakih 10 godina Ø

STAKLENIČKI PLINOVI Ø Plinovi koji apsorbiraju infracrvene zrake, prirodni ili sintetički Ø U atmosferu dospijevaju emisijom plinova, a djelomično nastaju u atmosferi i kemijskim reakcijama. Ø Riječ je o plinovima koji čine manje od 1% ukupnog volumena plinova Ø To su:

Ugljikov dioksid Ø Metan Ø Dušikov dioksid Ø Vodena para Ø FCKW Ø H-FCKW Ø HFC Ø FKW Ø PFC Ø Sumporni heksafluorid Ø Ozon Ø