ovjeku nita nije tako teko kao ekati vrijeme

• Čovjeku ništa nije tako teško kao čekati vrijeme - svojih pet minuta, jer stalno vam se čini da je to vrijeme došlo evo baš sad i, ako priliku sada ne iskoristite, poslije ćete se kajati cijeli život.

• Vrijeme je na visokoj cijeni, ono se plaća, ono se čuva kao dragulj, vremenu se čovjek divi, jer ga vrijeme vremenom satire. I, ako je to istina, onda je vrijeme zapravo gospodar cijelome svijetu

• Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko ce Vukovar iznijeti iz mraka? Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se.

• Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac - netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni Sjene nema?

• Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa.

• Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim, svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost.

Ako nisi mogao ili nisi imao hrabrosti biti Vukovar sjeti se barem upaliti svijeću.

Ne nama koji smo život za te i domovinu dali, upali je sebi da jasno, zauvijek vidiš što smo učinili.

Kad padne noć i prve zvijezde se rode u modrom bezdanu neba, Isus izlazi u šetnju ranjenim gradom.

Tu gdije ponoć sa kišom granata predstavlja mostovenovoga dana sad kad je prošlost ponovo s nama umjesto da bude pokopana.

Jednom kada vjetar najavi slobodu I valcer za mrtve, zaplešu zvona, tvoja smrt biti će Croatia kao što ti i mladost bješe ona.

I ne čuju ništa osim s katedrala kako zvona slomljeno ječe, i mrtve usne sinova ljube spuštajući u grob suze I cvijeće.

Hrvatska se s mladosti brani, šapuću duhovi starih vremena, a kraj križa to očaj kleči i pale djece piše imena.

Sine i ti od sada si povjest rođena u kutu Hrvatskoga tla. Jer negdje u poljima Slavonije i tvoja je mladost iskrvarila.

Ako nisi mogao ili nisi imao hrabrosti biti Vukovar upali barem svijeću i ispričaj nas djeci da slobodu, da Hrvatsku zaboravom ne izgubite.

Kad su oni padali, ustajala je ravnica, propinjalo se more, budila se zemlja i kamen. Počinak njihov u rodnoj grudi tiha je molitva za nas i sveti znamen.

Vidjeli ste ih – te turobne humke: Rake heroja, što mrijet su znali. Pođite sada, al' pođite šutke! Znajte, da oni i za vas su pali. . .

Radili : Dominik Mustać Mateo Pinter 8. c