Osnove menadmenta Katedra za socijalnu politiku Kolegij Menadment

Osnove menadžmenta Katedra za socijalnu politiku Kolegij: Menadžment u socijalnom sektoru Izv. profdr. sc Zdenko Babić zbabic@pravo. hr

Različita stajališta o menadžmentu n Menadžment je umjetnost odnosno urođena sposobnost n Menadžment je znanost - organizirana struktura znanja, metoda i tehnika koje se mogu stjecati n Menadžment je vještina koja se stječe praksom n Menadžment je profesija n Menadžment kao funkcija

Definicije menadžmenta: n Menadžment je rad s ljudima i pomoću ljudi u svrhu zadovoljenja organizacijskih ciljeva n Menadžment je proces koordiniranja ljudskih, materijalnih, financijskih i informacijskih resursa kako bi se postigli organizacijski ciljevi n Menadžment je proces planiranja, organiziranja, vođenja, ljudskih potencijala i kontroliranja u smislu postignuća organizacijskih ciljeva n Menadžment se bavi svladavanjem složenosti

Svojstva menadžerskog posla n rad s ljudima n n n odgovornost za izvršavanje zadataka i izvršavanje ciljeva organizacije n stvaranje prioriteta n usklađivanje konfliktnih ciljeva n dinamičnost i neizvjesnost n neočekivani problemi n nosioci autoriteta donose teške odluke istovremeno moraju razmišljati i analitički i konceptualno političari i diplomate medijatori n predstavljaju organizaciju prema vani n loš menadžer poguban je za cijelu organizaciju

Menadžment kao proces n Menadžerski proces se sastoji od faza: n Planiranja - postavljanje ciljeva i izrada planova za ostvarenje ciljeva n Organiziranja -klasificirati i grupirati aktivnosti, dodijeliti ih nositeljima, odrediti rokove izvršenja n Vođenje -uljp, popunjavanje radnih mjesta, trening i izobrazba; kod ove funkcije najvažnija je sposobnost utjecaja na ljude kako bi doprinijeli organizaciji i njenim ciljevima n Kontrola –izrada standarda (za usporedbu s planom), mjerenje odstupanja i mjere za otklanjanje odstupanja.

MENADŽER n n osoba čije primarne zadaće proizlaze iz procesa menadžmenta planira i donosi odluke, organizira rad i poslovanje, angažira i vodi ljude te kontrolira ljudske, financijske, fizičke i informacijske resurse Termini koji podrazumijevaju menadžerske aktivnosti: Supervisor, Leader, Executive, Organiser, Administrator, Director, Controller, Boss, Governor i slično

EFEKTIVAN MENADŽER n MENEDŽER KAO AKTIVAN VOĐA (vođa radi prave stvari; vizija, strast prema poslu kojim se bavi) n POZITIVNA RADNA OKOLINA (uvjeti koji potiču zaposlene na uspjeh, uklanja uzroke neuspjeha) n n MOGUĆNOST OSTVARIVANJA VISOKIH PERFORMANSI (temeljito poznavanje posla, opskrbljenost potrebnim resursima) POTICAJ ZA OSTVARIVANJE VISOKIH PERFORMANSI (odgovarajući poticaji, identificiranje motivacijskih faktora i oblikovanje prikladnih načina stimulacije; faktori motivacije: zanimljivost posla, stil vođenja, odnosi sa suradnicima, politika poduzeća, plaća i drugi. )

Menadžerski stilovi n Demokratski tip-decentralizirano upravljanje-jako je značajna razina srednjeg menadžmenta n Autokratski tip-centralizirano rukovođenje-marginaliziran utjecaj srednjeg menadžmenta.

TIPOVI MENADŽMENTA n S aspekta hijerarhijskih razina q Top Management – vrhovni menadžement q q Middle Management – menedžment srednje razine Lower ili First line Management – menedžeri prve razine S aspekta djelokruga odgovornosti q funkcijski, projektni i generalni

MENADŽERSKE VJEŠTINE n MENADŽERSKI POSAO JEST KOMPLEKSAN I MULTIDIMENZIONALAN n Potrebne određene vještine = skup specifičnih sposobnosti koje rezultiraju iz znanja, informacija, prakse i dara KONCEPTUALNE VJEŠTINE RADA S LJUDIMA TEHNIČKE VJEŠTINE OBLIKOVANJA

n KONCEPTUALNE VJEŠTINE – sposobnost spoznaje poduzeća kao cjeline, prepoznavanje važnih elemenata u situaciji i razumijevanje odnosa među tim elementima; sposobnost misliti strateški, širok prostorni i vremenski horizont n VJEŠTINE RADA S LJUDIMA – sposobnost rada drugima i uz pomoć drugih, sposobnost motiviranja, pomaže, koordinira, vodi komunicira i rješava konflikte;

• TEHNIČKE VJEŠTINE – ogleda se u poznavanju i vladanju znanjima koja se odnose na performanse specifičnih zadaća u poduzeću (zadaća prodaje, zadaća proizvodnje); uključuje specijalizirana znanja, analitičku sposobnost i kompetentnu uporabu alata i tehnika za rješavanje problema u spec. područjima rada menadžmenta, važne za najniže razine • VJEŠTINE OBLIKOVANJA – sposobnost da oblikuju rješenja poslovnih problema; moraju znati generirati i artikulirati rješenje problema, vodeći računa da bude primjenjivo

Znanja i vještine potrebne menadžerima Razine menadžmenta: Top Srednji Najniži Konceptualne vještine Socijalne vještine Tehničke vještine

Vertikalne razine menadžmenta Strategijska razina Vrhovni (top) menadžment Srednji (middle) menadžment Najniža razina (low-level) menadžment Koordinativna razina Operativna razina

Teorije menadžemnta n Ima ih puno, najvažnija podjela: - Strukturalne teorije – klasični pristup-nagalsak na produktivnosti ( administrativna teorija, teorija birokratskog menadžmenta, i teorija znanstvenog menadžmenta—nagalsaka na metodama planiranja, organiziranja i kontroliranja. - Biheviorističke teorije – teorija međuljudskih odnosa, teorija participativnog menadžmenta, teorija interpersonalne kompetentnostiznanost o ponašanju ljudi u organizacijama – naglašavanje ULJPa - Moderne teorije menadžmenta ( sustavna, kontigencijska i kvantitativna teorija menadžmenta)- na organizaciju se gleda kao na sustav u kojem su dijelovi međusobno povezani. - Nova teorija menadžmenta –teorija izvrsnosti (Mc. Kinsey&Company) orijentiranost na klijente i zaposlene, zajedničke vrijednosti, jaka org. kultura, ljudi najvažniji, -rade ono u čemu su najbolje.

Teorije menadžemnta n Bit svih ovih teorija je grupiranje određenih znanstvenih spoznaja i promišljanja o menadžmentu u određene škole n Različiti teoretičari menadžmenta (raznih škola) se slažu u jednom a to je da ne postoji univerzalno najbolja teorija menadžmenta primjenjiva na svaku organizaciju nego n da se iz svake od teorija mogu uzeti određena znanja ili cjelokupan teorestki pristup neke škole može biti najprikladniji za rukovođenje nekom organizacijom

Okolina menadžmenta i organizacija n Ukupnost faktora i sila koje direktno ili indirektno utječu na odluke i akcije organizacije i menadžmenta

Okoline menadžmenta: I. Vanjska (eksterna) okolina menadžmenta (poduzeća) – Opća ili socijalna okolina: n Ekonomska okolina: makroekonomija, globalizacija. n Tehnološka okolina: utjecaj tehnologije, tehnološke promjene. n Politička i pravna okolina: država, politički odnosi, propisi, međunarodno pravo i norme. n Etička okolina: moralne dužnosti obveze. n Društvena okolina: društveni stavovi, vjerovanja i vrijednosti.

Okoline menadžmenta: II. Poslovna okolina menadžmenta n Okolina zadatka ili mikro-okolina: konkurenti, kupci, dobavljači, regulatori, sindikati, vlasnici, partneri. (Zainteresirane strane, engl. Stakeholders) III. Unutarnja (interna) okolina menadžmenta (okolina poduzeća) n Organizacijska struktura – sveukupnost veza i odnosa između i unutar resursa poduzeća. n Organizacijski resursi: fizički, ljudski, informacijski i financijski. n Organizacijska kultura – ukupnost stavova, vjerovanja, vrijednosti, pogleda i normi zaposlenika.

Unutarnja (interna) okolina menadžmenta (okolina poduzeća § § § financijsko stanje organizacije broj, sposobnost i znanja ljudskih potencijala potrebna za upravljanje projektima postojeća oprema, tehnologija i sl. posvećenost i usmjerenost uprave i ulagača organizacijska kultura postojeći program, misija, strategijski ciljevi te pravila i procedure koje određuju kako upravljati organizacijom

Interesno-utjecajne grupe iz okoline Nacionalne i lokalne vlade Obrazovne institucije Zaposleni Konkurenti Političke stranke Dobavljači Zakonodavne institucije Poduzeće Sindikati Potrošači Dioničari Javne interesne grupe Financijske institucije