Osnove makroekonomije Prof dr sc Boris Sisek Vanost

Osnove makroekonomije Prof. dr. sc. Boris Sisek

Važnost makroekonomske rasprave Makroekonomski pokazatelji bitni su za obilježja uspješnosti neke zemlje. n Država može putem ekonomske politike utjecati na ekonomske učinke. n Argumenti u vezi makroekonomije su sastavni dio programa političkih stranaka. n

Važnost za poduzetnike n Stvaranje povoljnog makroekonomskog okruženja je važan uvjet za uspješno poduzetništvo. n Edukativna svrha tj. usvajanje osnovnih ekonomskih pojmova bitnih za razumijevanje ekonomskih procesa.

Osnovne makroekonomske teme i središnja makroekonomska pitanja koja treba rješavati n TEME: n Kratkoročna ekonomska kolebanja (poslovni ciklusi) n Dugoročni trendovi (gospodarski rast) n PITANJA: n Zašto u pojedinim periodima padaju proizvodnja i zaposlenost i kako smanjiti nezaposlenost? n Zašto nastaje inflacija? n Kako država može povećati stopu gospodarskog rasta?

MAKROEKONOMIJA pregled MAKROEKONOMIJA – znanost koja proučava ponašanje gospodarstva kao cjeline. n n Opći ciljevi makroekonomske politike su: a) visoka i rastuća razina proizvodnje, b) visoka zaposlenost, niska nezaposlenost, c) cjenovna stabilnost s cijenama i najamninama koje određuju ponuda i potražnja na slobodnim tržištima.

OSNOVNI POJMOVI (PREGLED) MAKROEKONOMIJE BDP (GDP) – bruto društveni proizvod (gross domestic product) predstavlja mjeru tržišne vrijednosti svih finalnih dobara i usluga proizvedenih u nekoj zemlji tijekom jedne godine. n n Nominalni BDP se izražava u tekućim tržišnim cijenama. n Realni BDP se izražava u stalnim cijenama. - BDP deflator služi za pretvaranje nominalnog BDP-a u realni. Potencijalni BDP – predstavlja maksimalnu održivu razinu proizvodnje koju neko gospodarstvo može proizvesti, bez porasta inflacijskih pritisaka. Mjeri se pri razini nezaposlenosti koja se naziva stopa nezaposlenosti koja ne ubrzava inflaciju (NAIRU – non-accelerating inflation rate of unemployment). Potencijalna proizvodnja nije maksimalna proizvodnja! n

Osnovni pojmovi Makroekonomije STOPA NEZAPOSLENOSTI jednaka je omjeru broja nezaposlenih i veličine radne snage. n n INDEKS CIJENA – mjera prosječne razine cijena. n INFLACIJA – porast opće razine cijena. CPI (consumer price index) odnosno indeks potrošačkih cijena, pokazatelj je opće razine cijena. Njime se mjeri trošak fiksne košare dobara koju kupuje tipični potrošač. n PPI (producer price index) mjeri razinu cijena u veleprodajnoj ili proizvodnoj fazi. n n STOPA INFLACIJE – stopa promjene opće razine cijena. Stopa inflacije = (CPI 1 – CPI 0)/CPI 0

Osnovni pojmovi Makroekonomije INSTRUMENTI (ALATI) MAKROEKONOMSKE POLITIKE: n a) Fiskalna politika – porezna politika i politika javnih rashoda. b) Monetarna politika – politika kontrole novčane ponude i financijskih uvjeta od strane središnje banke. c) Politika dohodaka – politika kontrole najamnina i transfera.

Osnovni pojmovi Makroekonomije AGREGATNA POTRAŽNJA (AD) – ukupna količina koju su različiti sektori spremni potrošiti u danom vremenskom razdoblju. Predstavlja zbroj potrošnje potrošača, poduzeća i vlada. Ovisi o razini cijena, o monetarnoj i fiskalnoj politici itd. n AGREGATNA PONUDA (AS) – ukupna količina roba i usluga koje su poduzeća u nekoj državi spremna proizvesti i prodati u danom vremenskom razdoblju. Ovisi o razini cijena, proizvodnom kapacitetu gospodarstva i razini troškova. n

Krivulje agregatne ponude i potražnje Vodoravna os – cjelokupna proizvodnja, odnosno realni BDP gospodarstva. Okomita os – opća razina cijena, najčešće mjerena indeksom potrošačkih cijena. AD – količina ukupne potrošnje (potrošača, poduzeća, države) pri različitim razinama cijena (- nagiba). AS – količina koju su poduzeća spremna proizvesti i prodati pri različitim razinama cijena (+ nagiba). Točka E – točka makroekonomske ravnoteže. Postignuta pri općoj razini cijena, predstavlja kombinaciju cijene i količine koju su proizvođači spremni proizvesti, a potrošači dobrovoljno spremni kupiti.

MJERENJE GOSPODARSKE AKTIVNOSTI BDP pokazuje vrijednost finalnih dobara i usluga proizvedenih u nekoj zemlji tijekom dane godine izražene u novčanim jedinicama. Može se, potpuno jednako, izraziti kao: a) tok proizvodnje, b) suma zarada, odnosno troškova. a) BDP = C+I+G+X b) BDP = w+i+R+Pf+Dp+T n

Mjerenje gospodarske aktivnosti a) Mjerenje BDP-a proizvodnim pristupom: BDP = C + I + G + X C – potrošnja I – bruto ulaganja (nisu umanjena za amortizaciju!) G – državni izdaci za robe i usluge (uključuje izdatke države za robe i usluge, ali ne i transferna plaćanja!) X – neto izvoz (izvoz-uvoz) b) Mjerenje BDP-a troškovnim pristupom: BDP = w+i+R+Pf+Dp+T w – nadnice, plaće i dodaci i – kamate R – renta Pf – profiti korporacija Dp – amortizacija T – porezi

Problem dvostrukog obračunavanja Kako bi se izbjeglo dvostruko obračunavanje, u BDP uključujemo samo finalna dobra, a isključimo posredna kojima se služimo u proizvodnji finalnih dobara! Dodana vrijednost – razlika između prodaje koje je poduzeće ostvarilo i kupnje sirovina i usluga od ostalih poduzeća. n

Izvođenje pojedinih makroekonomskih agregata Bruto domaći proizvod (BDP) - Amortizacija = Neto domaći proizvod (NDP) - Neizravni porezi = Nacionalni dohodak (ND) - Neto štednja poduzeća = Osobni dohodak građana (ODG) - Izravni porezi + Transferna plaćanja = Raspoloživi dohodak (RD)

Računi nacionalnog proizvoda i dohotka Neto domaći proizvod (NDP) dobiva se tako da se od BDP-a odbije amortizacija. NDP = BDP – Dp n Zašto BDP, a ne NDP? –Jer je amortizaciju teško procijeniti. Bruto nacionalni proizvod (BNP) predstavlja ukupnu proizvodnju proizvedenu radom i kapitalom koje posjeduju građani određene države. n

Računi nacionalnog proizvoda i dohotka Nacionalni dohodak (NI) je suma faktorskih dohodaka koje primaju vlasnici radne snage, kapitala i zemlje. Dobiva se oduzimanjem amortizacije i poreza od BDP-a. NI = w+i+R+Pf NI = BDP-(Dp+T) n Raspoloživi dohodak (DI) je nacionalni dohodak umanjen za poreze i neto štednju poduzeća, a uvećan za transferna plaćanja. Raspoloživi dohodak dijeli se na osobnu potrošnju i osobnu štednju. n * Svi spomenuti računi u svojim izračunima izostavljaju netržišne aktivnosti poput primjerice sive ekonomije ili aktivnosti podzemlja. U izračunima su izostavljene i štete onečišćenja okoliša.

Neto ekonomsko blagostanje NEW – net economic welfare n Prilagođena mjera ukupnog nacionalnog proizvoda n NEW = BDP-Dp+dokolica+siva ekonomijazagađenje okoliša n

POTROŠNJA I ULAGANJA Potrošnja je onaj dio BDP-a koji je namijenjen zadovoljenju osobnih potreba. Može se raščlaniti u tri kategorije: potrošnju trajnih dobara, potrošnju potrošnih dobara i potrošnju usluga. n Štednja predstavlja neutrošeni dio raspoloživog dohotka, a izračunava se tako da se raspoloživi dohodak umanji za visinu potrošnje. n

Potrošnja i ulaganja n n n Točka pokrića je točka pri kojoj je potrošnja jednaka raspoloživom dohotku. Pritom se ne štedi ni ne zadužuje. Granična sklonost potrošnji (MPC – marginal propensity to consume) dodatni je iznos koji se potroši na dodatnu jedinicu dohotka. Nagib funkcije potrošnje. Granična sklonost štednji (MPS – marginal propensity to save) dodatni je iznos koji se uštedi sa dodatnom jedinicom dohotka. Nagib funkcije štednje. Vrijedi: MPC + MPS = 1

Funkcija potrošnje FUNKCIJA POTROŠNJE – prikazuje odnos između potrošnje i raspoloživog dohotka. n Linija 45° → C=DI n B – točka pokrića n Kad je funkcija potrošnje ispod linije 45° dolazi do plusa i štednje, a kad je funkcija potrošnje iznad linije 45° dolazi do minusa. n Neto štednja (EE’’) – okomita udaljenost između linije 45° i funkcije potrošnje n

Odrednice potrošnje Tekući raspoloživi dohodak – potrošnja slijedi tekući raspoloživi dohodak. n Trajni dohodak i model potrošnje životnog ciklusa – potrošači reagiraju na promjene trajnog dohotka. Hipoteza životnog ciklusa podrazumijeva ujednačenu potrošnju tijekom životnog vijeka, što se ostvaruje pojačanom štednjom za vrijeme radnog vijeka i potrošnjom u starosti. n Bogatstvo i ostali utjecaji – veće bogatstvo vodi većoj potrošnji. n

Funkcija štednje FUNKCIJA ŠTEDNJE – prikazuje odnos između razine štednje i raspoloživog dohotka. n Proizlazi izravno iz funkcije potrošnje, odnosno udaljenosti između linije 45° i funkcije potrošnje. n Negativna štednja – lijevo od B n Pozitivna štednja – desno od B n

Ulaganja (investicije) Ulaganja ovise o: n Prihodima koje će donijeti n Troškovima koje prouzrokuju n Očekivanjima Prema krivulji potražnje za ulaganjima investicije su funkcija isključivo realne kamatne stope i u odnosu na nju se nalaze u inverznom odnosu, stoga je i krivulja potražnje za investicijama negativnog nagiba.

DRŽAVNO OPOREZIVANJE I RASHODI Država najveći dio prihoda prikuplja oporezivanjem. Na taj način smanjuje se dohodak građana odnosno dobit poduzeća. Porezi mogu imati i stimulativni/destimulativni učinak. Istovremeno, država ima rashode, između ostalih u vidu javnih dobara (ceste, obrazovanje, obrana), te vrši transferna plaćanja koja pojedincima osiguravaju određena sredstva. Također, nadležna je za uspostavu državno-pravnog sustava, koji obuhvaća brojne propise te njihovu kontrolu.

Teorija javnog izbora TEORIJA JAVNOG IZBORA – dio ekonomije i političkih znanosti koji proučava način na koji država donosi odluke. Bavi se analizom i komentiranjem vlade i državnih akcija. - Ne postoji idealni mehanizam donošenja odluka.

NAČELA OPOREZIVANJA Načelo koristi i platne sposobnosti n NAČELO KORISTI – pojedinci trebaju biti oporezovani razmjerno koristi koju dobivaju od državnih programa. n NAČELO PLATNE SPOSOBNOSTI – iznos poreza koji ljudi plaćaju mora biti povezan s njihovim dohotkom ili bogatstvom. Što je veće bogatstvo ili dohodak, viši su, u pravilu, i porezi.

NAČELA OPOREZIVANJA Načela pravednosti n VODORAVNA PRAVEDNOST – načelo prema kojem s jednakima treba postupati jednako, odnosno oni s jednakim dohotkom trebaju biti jednako oporezovani. n OKOMITA PRAVEDNOST – odnosi se na porezno postupanje s ljudima različite visine dohotka. Općenito, smatra se da se s nejednakima treba postupati nejednako ali pravedno.

Progresivni, proporcionalni i regresivni porezi n PROGRESIVNI POREZI – uzimaju veći dio dohotka s porastom dohotka. n PROPORCIONALNI POREZ – uzimaju konstantni dio dohotka. n REGRESIVNI POREZ – uzima veći dio dohotka siromašnijima nego bogatijima.

Izravni i neizravni porezi n IZRAVNI POREZI – nametnuti neposredno pojedincima ili poduzećima. - npr. porez na dohodak, porez na dobit, nasljedstvo… n NEIZRAVNI POREZI – oni koji se naplaćuju na robe ili usluge. Prednost je što ih je lakše i jeftinije prikupiti. - npr. cigarete, gorivo

Porezne stope n EFEKTIVNA (PROSJEČNA) POREZNA STOPA – ukupan porez podijeljen ukupnim dohotkom. n GRANIČNA POREZNA STOPA – dodatan porez koji se plaća na svaku jedinicu dodatnog dohotka.

FINANCIJSKA TRŽIŠTA I POSEBNO PITANJE NOVCA n n n FUNKCIJE FINANCIJSKOG SUSTAVA: n Obavlja prijenos resursa kroz vrijeme, sektore i regije (npr. iz područja visoke štednje u područje sa velikim investicijskim mogućnostima) n Upravlja rizicima (npr. osiguranje) n Skuplja i dijeli novčana sredstva n Igra važnu klirinšku ulogu (platežne transakcije) FINANCIJSKA IMOVINA – novac i monetarna potraživanja jedne strane prema drugoj. Najvažniji financijski posrednici su komercijalne (poslovne) banke.

Sastavnice ponude novca n n n M 0 ili monetarna baza, odnosno primarni novac. Sastoji se od papirnatog i kovanog novca, te najlikvidnijih rezervi kod centralne banke. M 1 predstavlja M 0 uvećan za depozite po viđenju (a vista) na tekućim računima, tj. transakcijski novac. M 2 predstavlja novac u širem smislu, tj. kvazinovac, a sastoji se od M 1 i kratkoročne štednje (štedni računi i oročeni depoziti).

Funkcije novca n FUNKCIJE NOVCA: a) služi kao mjerilo vrijednosti svih drugih roba, b) kao sredstvo razmjene roba, c) kao sredstvo plaćanja svih privatnih i javnih dugova, d) kao sredstvo štednje, e) kao oblik u kojem se drži i čuva jedan dio ukupne imovine, f) kao međunarodno sredstvo plaćanja.

Troškovi držanja novca i izvori potražnje za novcem TROŠKOVI DRŽANJA NOVCA – oportunitetni trošak držanja novca (gotovina i tekući računi sa slabim prinosom) je izgubljena kamata. n n IZVORI POTRAŽNJE ZA NOVCEM: TRANSAKCIJSKA POTRAŽNJA – npr. kad se primici i izdaci vremenski ne poklapaju. n POTRAŽNJA ZA IMOVINOM – novac se rabi kao sredstvo čuvanja vrijednosti. n

Novac i poslovno bankarstvo Poslovne banke su financijski posrednici koji prikupljaju trenutačne viškove novca od jednih građana i poduzeća i plasiraju ga drugim građanima ili poduzećima koji imaju manjkove novca. Poslovne banke ostvaruju dobit kao razliku između aktivnih i pasivnih kamata. n

Novac i poslovno bankarstvo Monetarni multiplikator je broj koji pokazuje za koliko se puta maksimalno može povećati količina depozitnog novca u bankarskom sustavu ako se primarni novac ili inicijalni depozit poveća za jednu jedinicu. Taj se postupak naziva multiplikacijom bankarskih depozita. Monetarni multiplikator jednak je recipročnoj vrijednosti stope obvezne rezerve. → m. m. = 1/r

Ograničenja za stvaranje depozita n Odljev u gotovinsku cirkulaciju n n Kada bi pojedinac držao gotovinu umjesto da je položi na tekući račun. Moguć višak rezervi n Kada bi banke odlučile zadržati rezerve iznad obvezne propisane stope.

Rizik i povrat na ulaganja Najsigurnije su kratkoročne i dugoročne državne obveznice, ali nose i najmanji prinos. Slijede ih dugoročne korporativne obveznice. n Dionice velikih kompanija, a pogotovo malih, najrizičnija su ulaganja. n Stopa povratka od ulaganja u dionice kombinacija je dohotka od dividendi i kapitalne dobiti. n Jedno od osnovnih pravila ulaganja u dionice je diverzifikacija portfelja. n

SREDIŠNJE BANKARSTVO I MONETARNA POLITIKA n Centralna banka je glavna monetarna institucija države. TRI GLAVNA MEHANIZMA MONETARNE POLITIKE: 1. Operacije na otvorenom tržištu n Kupnja ili prodaja vrijednosnica na otvorenom tržištu. 2. Diskontna politika n Određivanje kamatne stope, tzv. stope po kojoj komercijalne banke i ostale depozitne institucije mogu posuditi rezerve od središnje banke. Pomoću ove politike banke utječu na količinu novca u optjecaju. 3. Politika obveznih rezervi n Određivanje i mijenjanje zakonske stope obveznih rezervi na depozite kod banaka i ostalih financijskih institucija.

Centralno bankarstvo Glavni zadaci CB su: a) regulacije novčane mase, b) reguliranje deviznog tečaja, c) reguliranje financijskih obveza države prema inozemstvu, d) skrb za platnu bilancu i devizne rezerve, e) osiguranje uloga na štednju (depozita), f) kontrola zakonitosti rada poslovnih banaka i pomoć poslovnim bankama u rješavanju bankarskih kriza. n