ORGANSKE BIOLOKE OSNOVE PSIHIKOG IVOTA Psihiki ivot je
ORGANSKE (BIOLOŠKE) OSNOVE PSIHIČKOG ŽIVOTA Psihički život je nastao kao rezultat dugog evolucionog razvoja. Od svih živih bića ljudi uspostavljaju najsloženije odnose sa prirodom.
• Određeni nivoi razvoja podrazumevaju reakcije organizma od sposobnosti da reaguje samo na draži koje su direktno prisutne i koje su od važnosti za opstanak, preko reakcija i na draži koje su direktno ili indirektno povezane sa životno važnim dražima, do najvišeg stepena razvoja u kome postoji mogućnost predviđanja buduće situacije.
• O psihičkom životu može se govoriti tek onda kada živo biće poseduje sposobnost reagovanja na signal, tj. na draži koje najavljuju dolazak egzistencijalno važne draži. • Prema Leontijevu u razvoju psihičkog života životinja mogu se odrediti tri stupnja: • -instinktivno ponašanje i jednostavne senzorne reakcije na pojedine draži; • -ponašanje na osnovu navika i psihičkog reagovanja na kompleks draži u celini i • -inteligentno ponašanje životinja koje se ispoljava u složenim situacijama kroz uviđanje odnosa u njima.
• Psihičke funkcije su dinamička osnova psihičkog života. Psihičke osobine ili dispozicije su potencijalne mogućnosti za neku aktivnost. Kada se dispozicija aktivira onda se može govoriti o funkcijama. Psihičke funkcije su formirane tokom razvoja pojedinca (ontogeneze) kao specifični odgovori organizma na podsticaj. Imaju dve komponente: mentalnu i akcionu.
• Psihičke funkcije omogućavaju prijem informacija iz sredine (senzorne funkcije), a kada se radi o podsticajima iz vlastitog organizma (predstave i sećanja) i obradu primljenih informacija (intelektualne funkcije) i reakciju na primljene i obrađene informacije (psihomotorne, emocionalne i socijalne).
• Promene organizma pod uticajem sredine predstavljaju –akomodaciju, a promena značenja informacija iz sredine pod uticajem stanja u organizmu označava se kao asimilacija. • Psihički procesi su usko vezani sa promenama u organizmu. Psihički procesi uvek imaju svoju organsku osnovu.
• Organsku osnovu psihičkog života čini: • -organizam u celini (njegova anatomskofiziološka organizacija); • -receptori (nervni prijemnik u čulnim organima); • -efektori (mišići i žlezde) i • -nervni sistem.
• Nervni i endokrini sistem su povezani funkcionalno i strukturalno i oni omogućavaju organizmu da ostvari optimalnu adaptaciju na zahteve sredine i da otkrije značajna zbivanja u sredini. Nervni sistem predstavlja skup organa koji regulišu sve funkcije organizma usklađujući ih međusobno i u odnosu prema okolini u kojoj čovek živi.
• Funkcije n. sistema: • -regulacija rada pojednih organa i usklađivanje rada organizma u celini; • -omogućava vezu organizma sa spoljnim svetom i • -predstavlja glavnu fiziološku osnovu za celokupni čovekov psihički život.
• Neuron je strukturalna jedinica nervnog sistema, sastoji se od nervne ćelije i njenih produžetaka –nervnih vlakana. Dendriti su protoplazmatični nastavci koji izlaze iz ćelija i granaju se poput drveta. Neuroni se sastoje od tkiva koja poseduju sposobnost nadražljivosti i provodljivosti. Provođenje impulsa kroz neurit (akson) je proces bioelektrične prirode.
• Sinapsa-mesto na kojem se prenosi nervno uzbuđenje iz jednog neurona u drugi. U sinapsama (mestima na kojima akson dolazi u dodir sa drugim nervom ili mišićnim vlaknom) proces se od bioelektričnog transformiše u biohemijski.
• Brzina provođenja impulsa se kreće od 50 -120 metara u sekundi. Preko dendrita dolazi nervni impuls u ćeliju, a preko neurita se sprovodi iz ćelije. Razlikuju se dve vrste nerava: • -oni koji sprovode nervne impulse iz centra ka periferiji-motorni (eferentni) nervi i • -oni koji sprovode nervno uzbuđenje od periferije ka centru nazivaju se senzorni (aferentni).
• Struktura nervnog sistema • Kod čoveka se razlikuju : • -cerebrospinalni (prima preko čulnih organareceptora draži iz sredine, reaguje na njih i šalje impulse ka periferiji) i • -autonomni –vegetativni (sastoji se iz dve funkcionalne celine-simpatički-aktivira se tokom uzbuđenog stanja organizma i parasimpatičkiima blokirajuće ili inhibitorno dejstvo).
• Autonomni n. s. kontroliše glatke mišiće unutrašnjih organa, krvne sudove, srce i izvestan broj žlezda sa unutrašnjim lučenjem. • Perifernim nervnim sistemom se prenose informacije ka i od centralnog n. s. • Centralni n. s. obuhvata mozak, produženu i kičmenu moždinu. Prima informacije iz perifer. nerv. s. , zatim podatke reorganizuje i transformiše i povezuje ih sa drugim informacijama.
• Kičmena moždina je smeštena u kičmenom stubu. Centralni deo je sive boje, a spoljašnji bele. Ima dve funkcije: omogućuje sprovođenje impulsa ka i od mozga i omogućuje refleksnu aktivnost. Mozak se sastoji od: moždanog stabla, srednjeg mozga i velikog mozga.
• -Moždano stablo-primozak (most, mali mozak i produžena moždina). Osnovna funkcija primozga ili nervne baze je ostvarivanje refleksnih radnji kao što su gutanje, lučenje želudačnih sokova, . . . U ovom delu mozga ostvaruje se koordinacija rada leđne moždine. U malom mozgu nalaze se centri za regulaciju ravnoteže, mišićnog tonusa i koordinaciju pokreta. U produženoj moždini nalaze se centri za regulisanje disanja i rad srca.
• -Srednji mozak obuhvata moždane krakove i jednu pločicu sa četiri kvržiceskupljači vlakana upravljeni ka centru (delovi vidnog i slušnog aparata). U srednjem mozgu nalazi se deo retikularne formacije-važna je aktiviranje mišića, kontrolu automatizovanih pokreta i za aktivnost moždane kore uopšte, budnost i pažnju. U dnu međumozga nalazi se i hipofiza.
• -Veliki mozak (moždana kora, korteks), nosilac je najsloženijih oblika ponašanja čoveka, deli se na dve simetrične hemisfere, koje se dele na oblasti: • -čeona (frontalna, smešten je motorni region iz koga polaze impulsi koji aktiviraju mišiće), potiljačna (okcipitalna, smešten je region za prijem impulsa koji iz oka stižu u koru velikog mozga), slepoočna (temporalna, nalaze se centri za prijem impulsa iz slušnog aparata) i temena (parijetalna, nalazi se centar za prijem impulsa koji stižu iz čula smeštenih u koži-za toplo, hladno, dodir, bol, kao i impulsi koji stižu iz prijemnika smeštenih u raznim delovima lokomotornog aparata).
• Leva moždana hemisfera ima značajnu ulogu u organizaciji govornog procesa, ali njome i čitamo i mislimo a desna u organizaciji vizuelno-ideacionih (predstavljanju likova, zamišljanju prostora i prostornih odnosa) procesa. Funkcije hemisfera razlikuju se više kvantitativno nego kvalitativno.
• Najvažniji deo mozga je prednji mozak, koji se sastoji od međumozga i velikog mozga. • U međumozgu su smešteni talamus i hipotalamus. U talamusu se skupljaju aferentni nervni putevi, odakle se šire impulsi ka moždanoj kori ili do različitih efektornih centara. Hipotalamus je centar za kontrolu mnogih reakcija u utrobi (visceralnih) i ima važnu ulogu u emocionalnom reagovanju.
• Receptori • -predstavljaju posebne organe koji su se u toku evolucije izgradili za registrovanje promena koje se zbivaju u spoljašnjem svetu i u unutrašnjosti organizma. Dele se prema tome za koju vrstu draži su se specijalizovali (receptori za mehaničke, svetlosne, hemijske i toplotne draži), ili prema tome gde su smešteni u organizmu
• (eksteroceptori-smešteni na površinireceptori za vid, sluh, miris, ukus, dodir, za bol, za toplo i hladno; proprioceptori – smešteni u mišićima, zglobovima i unutrašnjem uhu; interoceptori-receptori koji se nalaze u unutrašnjosti tela i koji obaveštavaju o promenama u organizmu).
• Mišići • su jedna od dve vrste efektora. Kod čoveka se razlikuju tri vrste mišića: • -glatki (u zidovima utrobe i krvnih sudova); • -prugasti –skeletni (mišići nogu i ruku) i • -srčani mišić-posebna vrsta prugastih mišića (specifičnost se ogleda u građi i nemogućnosti voljnog upravljanja).
• Žlezde • -sa spoljašnjim lučenjem-egzokrine; • -endokrine-žlezde sa unutrašnjim lučenjem, luče svoje sekrete, koji se nazivaju hormonima neposredno u krv. • Tiroidna (štitna); • Pituitarna (hipofiza); • Adrenalne (nadbubrežne) i • Gonade (polne).
• Tiroidna (štitna) se nalazi u vratnom tkivu, proizvodi hormon tiroksin. Ovaj hormon kontroliše stvaranje energije u organizmu i utiče na aktivnost organizma i emocionalne reakcije.
• Pituitarna (hipofiza), nalazi se u bazi mozga, izlučuje veći broj hormona koji imaju stimulativno ili inhibitorno dejstvo na rad ostalih endokrinih žlezda.
• Adrenalne (nadbubrežne)-luče hormone koji su važni za emocionalne reakcije. Povećanje adrenalina u krvi izaziva promene od kojih su najizrazitije povećana aktivnost organizma, povećan rad prugastih mišića, a oslabljen rad glatkih, povećan krvni pritisak, . . .
• Gonade (polne)-omogućavaju produkciju polnih ćelija muškaraca i žena, imaju značaj u suksualnoj aktivnosti i reproduktivnom ponašanju u celini, kao i u sekundarnim polnim odlikama.
- Slides: 28